REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4966/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, protiv ovršenika IAN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Bošnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-289/24-2 od 15. srpnja 2024. kojom je djelomično ukinuto i djelomično potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 757/23-5 od 2. svibnja 2024. u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika se odbija.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-289/24-2 od 15. srpnja 2024.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika nije osnovan.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog postupka.
4. Prvostupanjskim je rješenjem određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 3.975,54 eura te troškova postupka. Ovrha je određena na temelju ovršne isprave - Ugovora o najmu stana sklopljenog 13. srpnja 2018. te potvrđenog 13. srpnja 2018. od javnog bilježnika Zorke Despot, Zagreb pod brojem OV-5495/18, a na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika kod svih banaka.
4.1. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz odredbe čl. 16. st. 3. Ugovora slijedi da je najmoprimac, ovdje ovršenik suglasan da najmodavac može na temelju ovog Ugovora neposredno provesti prisilnu ovrhu na čitavoj imovini najmoprimca, a radi naplate dospjelih, a neisplaćenih tražbina po osnovi ovog Ugovora u smislu odrede čl. 54. st.
1. Zakona o javnom bilježništvu. Nadalje da je u odredbi čl. 16. st. 4. Ugovora navedeno da će javni bilježnik na ovaj ugovor staviti klauzulu ovršnosti na temelju zahtjeva najmodavca i njegove izjave u kojoj će navesti da je ugovor istekao odnosno da je istekao otkazni rok, tj. da je prestao, a da najmoprimac nije napustio predmet najma, odnosno zahtjeva najmodavca i njegove izjave u kojoj će navesti da najmoprimac nije po dospjelosti platio najamnine, odnosno druge tražbine koje je bio dužan platiti temeljem ovog ugovora. Osim toga, u odredbi čl. 16. st. 4. Ugovora naznačeno je da je visinu tražbine ovlašten navesti najmodavac u izjavi.
4.2. Pravilno se stoga u pobijanoj odluci navodi da neosnovano ovršenik ukazuje da ugovor glede predmetne tražbine nije ovršna isprava i ne sadrži klauzulu da ovrhovoditelj kao najmodavac može neposredno tražiti ovrhu radi namirenja i predmetne tražbine.
4.3. Glede visine tražbine, a koji u osnovi predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), pravilno je drugostupanjski sud naložio prvostupanjskom sudu da postupi sukladno odredbi čl. 52. OZ, odnosno zaključkom uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tih razloga.
5. Ovršenik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li tražbina po osnovi naknade štete, koja je po svojoj definiciji izvanugovorna odgovornost, može biti obuhvaćena ugovornom ovršnom klauzulom?
2. Da li je vjerovnik ovlašten jednostranom izjavom određivati visinu novčane tražbine ako na to nije izrijekom ovlašten solemniziranom privatnom ispravom?
3. Ako ovršnom ispravom predviđena obveza ovršenika nije u cijelosti određena niti po opsegu niti po sadržaju, a ne postoji ni izričito ovlaštenje ovrhovoditelja da jednostranom izjavom utvrđuje visinu tražbine, predstavlja li takva isprava valjanu osnovu temeljem koje se može zahtijevati ovrha?“.
6. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja ovršenik navodi odluke Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr-7/21 od 25. veljače 2021., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-167/16-2 od 10. listopada 2017.
7. Navedene odluke međutim nisu u suprotnosti sa pobijanom odlukom obzirom da su i činjenična i pravna utvrđenja u navedenim odlukama bitno drugačija od utvrđenja u predmetnoj odluci.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
