REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3537/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-496/2023-2 od 14. veljače 2024., kojima je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-823/2018-24 od 25. studenoga 2019. i potvrđeno rješenje istoga suda poslovni broj P-823/2018 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-496/2023-2 od 14. veljače 2024., kojima je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-823/2018-24 od 25. studenoga 2019. te potvrđeno rješenje istoga suda poslovni broj P-823/2018 od 25. studenoga 2019., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Čini li posjed tuženika nepoštenim sama činjenica da je protiv Tuženika podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ugovora, kojim ugovorom je isti stekao pravo vlasništva, upisao se u zemljišne knjige te stupio u posjed predmetne nekretnine?,
2. Je li Tuženik od trenutka podnošenja tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora radi utvrđenja ništetnosti ugovora, kojim ugovorom je isti stekao pravo vlasništva, upisao se u zemljišne knjige te stupio u posjed predmetne nekretnine postao nepoštenim posjednikom ili od trenutka kada je temeljem iste donesena pravomoćna presuda?".
1.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
1.2. Protiv iste presude i rješenja i tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije također u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Je li nepošten posjednik koji je obvezan isplatiti tužitelju iznos kojim se neosnovano obogatio za visinu zakupnine koju bi isti inače (kao nepošteni posjednik) trebao platiti tužitelju, istovremeno u obvezi naknaditi vlasniku nekretnine i ubrane civilne plodove nekretnine (konkretno - uprihođene iznose zakupnine/najamnine uslijed davanja predmetne nekretnine u najam/zakup trećim osobama u utuženom razdoblju) u visini tržišne vrijednosti najma/zakupa u situaciji kada je tužitelj dokazao, a tuženik istovremeno učinio nespornim da je potonji predmetnu nekretninu, uz nepošteno posjedovanje, davao u najam/zakup trećim osobama i time ubirao civilne plodove nekretnine?,
2. Obuhvaća li termin „naknaditi sve koristi“ (u smislu čl. 165. st. 1. zv-a) pored koristi u vidu iznosa tržišne zakupnine koju bi inače tuženik kao zakupnik morao platiti tužitelju kao vlasniku nekretnine, i svaku drugu korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao temeljem korištenja vlasnikove nekretnine (u konkretnom slučaju – uprihođene iznose najma uslijed davanja predmetne nekretnine u najam trećim osobama), odnosno isključuje li pojedina korist neku drugu korist u situaciji kada je dokazano (a i tuženik ujedno učinio nespornim) da je u utuženom razdoblju ostvarivao obje koristi?.
3. U situaciji kada je u postupku dokazano da je tuženik nezakonito posjedovao nekretninu u vlasništvu tužitelja istovremeno istu dajući u najam/zakup trećim osobama čime je isti za sebe ubirao iznose najamnine i zakupnine, a tužitelj tužbom, pored iznosa kojim se neosnovano obogatio za visinu zakupnine koju bi isti inače tuženik (kao nepošteni posjednik) trebao platiti tužitelju potražuje i iznos kojim se tuženik obogatio zaprimanjem iznosa najma/zakupa od trećih osoba kojima je nekretninu nezakonito dao u zakup – predstavlja zahtijevanje dva iznosa po istoj pravnoj osnovi shodno čemu tužbeni zahtjev treba usvojiti samo djelomično, ili predstavlja opravdano potraživanje sveukupnog iznosa sadržanog u pojmu „sve koristi“ temeljem članka 165. stavak 1. zv-a?".
1.3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravna pitanja navedena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što odgovori na ta pravna pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog (konkretnog) slučaja. Osim toga (iako je, s obzirom na prethodno navedeno, irelevantno), u odlukama na koje, kao na razlog važnosti tih pravnih pitanja poziva tuženik u prijedlogu, pravno shvaćanje nije dano u okviru situacije činjeničnopravno podudarne s ovopredmetnom, pa, čak i kada bi se uzeo da se postavljena pravno pitanja mogu kvalificirati kao pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, izostaje adekvatan razlog važnosti tih pitanja u smislu iste odredbe.
2.2. U odnosu na pravna pitanja navedena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije ocijenjeno je da ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odlukama ovog revizijskog suda na koje se poziva tužitelj (Rev-1881/91 od 28. studenoga 1991. i Rev-948/1989 od 14. prosinca 1989.) ovaj revizijski sud nije izražavao pravna shvaćanja o predmetnim pravnim pitanjima.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. i stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
