Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4047/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bezjak, u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj] (pravni slijednik trgovačkog društva HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d. Zagreb), koju zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-2865/19-31 od 3. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-2865/19-31 od 3. travnja 2023. godine, u dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja HD za isplatu iznosa od 12.908,56 eura (točka II izreke) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja HD za isplatu iznosa od 12.908,56 EUR.

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih kako slijedi:

− na iznos od 64,88 EUR od dana 04.04.2007.

− na iznos od 63,66 EUR od dana 01.05.2007.

− na iznos od 62,45 EUR od dana 13.06.2007.

− na iznos od 62,03 EUR od dana 04.07.2007.

− na iznos od 61,84 EUR od dana 17.08.2007.

− na iznos od 60,98 EUR od dana 26.09.2007.

− na iznos od 93,11 EUR od dana 13.10.2007.

− na iznos od 92,92 EUR od dana 03.11.2007.

− na iznos od 93,19 EUR od dana 04.12.2007.

− na iznos od 93,53 EUR od dana 05.01.2008.

− na iznos od 93,88 EUR od dana 02.02.2008.

− na iznos od 93,94 EUR od dana 01.03.2008.

− na iznos od 177,59 EUR od dana 01.04.2008.

− na iznos od 172,14 EUR od dana 01.05.2008.

− na iznos od 169,33 EUR od dana 03.06.2008.

− na iznos od 170,33 EUR od dana 01.07.2008.

− na iznos od 166,16 EUR od dana 01.08.2008.

− na iznos od 166,55 EUR od dana 01.09.2008.

− na iznos od 170,61 EUR od dana 17.10.2008.

− na iznos od 172,16 EUR od dana 01.01.2009.

− na iznos od 175,61 EUR od dana 01.01.2009.

− na iznos od 194,43 EUR od dana 30.01.2009.

− na iznos od 195,98 EUR od dana 04.04.2009.

− na iznos od 191,02 EUR od dana 04.04.2009.

− na iznos od 190,55 EUR od dana 04.04.2009.

− na iznos od 188,55 EUR od dana 14.05.2009.

− na iznos od 185,59 EUR od dana 01.06.2009.

− na iznos od 181,17 EUR od dana 02.07.2009.

− na iznos od 180,84 EUR od dana 01.08.2009.

− na iznos od 181,32 EUR od dana 02.09.2009.

− na iznos od 179,11 EUR od dana 01.10.2009.

− na iznos od 176,30 EUR od dana 01.11.2009.

− na iznos od 177,25 EUR od dana 01.12.2009.

− na iznos od 177,53 EUR od dana 06.01.2010.

− na iznos od 178,72 EUR od dana 13.02.2010.

− na iznos od 180,42 EUR od dana 30.03.2010.

− na iznos od 179,34 EUR od dana 02.04.2010.

− na iznos od 176,35 EUR od dana 04.05.2010.

− na iznos od 185,46 EUR od dana 30.07.2010.

− na iznos od 181,74 EUR od dana 30.07.2010.

− na iznos od 176,84 EUR od dana 18.08.2010.

− na iznos od 180,80 EUR od dana 30.10.2010.

− na iznos od 179,87 EUR od dana 30.10.2010.

− na iznos od 194,55 EUR od dana 01.01.2011.

− na iznos od 192,70 EUR od dana 01.01.2011.

− na iznos od 171,28 EUR od dana 01.01.2011.

− na iznos od 164,50 EUR od dana 29.03.2011.

− na iznos od 164,42 EUR od dana 29.03.2011.

− na iznos od 164,27 EUR od dana 01.04.2011.

− na iznos od 173,48 EUR od dana 27.05.2011.

− na iznos od 183,90 EUR od dana 21.07.2011.

− na iznos od 183,94 EUR od dana 21.07.2011.

− na iznos od 187,55 EUR od dana 20.08.2011.

− na iznos od 176,70 EUR od dana 29.09.2011.

− na iznos od 173,93 EUR od dana 13.10.2011.

− na iznos od 135,13 EUR od dana 12.11.2011.

− na iznos od 134,80 EUR od dana 07.12.2011.

− na iznos od 137,33 EUR od dana 11.01.2012.

− na iznos od 139,09 EUR od dana 15.02.2012.

− na iznos od 139,03 EUR od dana 06.03.2012.

− na iznos od 139,58 EUR od dana 01.06.2012.

− na iznos od 139,47 EUR od dana 01.06.2012.

− na iznos od 139,37 EUR od dana 01.06.2012.

− na iznos od 137,71 EUR od dana 12.07.2012.

− na iznos od 137,55 EUR od dana 01.09.2012.

− na iznos od 135,27 EUR od dana 28.09.2012.

− na iznos od 135,70 EUR od dana 10.10.2012.

− na iznos od 138,09 EUR od dana 27.11.2012.

− na iznos od 138,20 EUR od dana 01.01.2013.

− na iznos od 137,50 EUR od dana 03.04.2013.

− na iznos od 137,09 EUR od dana 20.04.2013.

− na iznos od 137,13 EUR od dana 20.04.2013.

− na iznos od 137,01 EUR od dana 20.04.2013.

− na iznos od 197,20 EUR od dana 30.05.2013.

− na iznos od 199,19 EUR od dana 28.08.2013.

− na iznos od 199,06 EUR od dana 28.08.2013.

− na iznos od 198,93 EUR od dana 28.08.2013.

− na iznos od 200,15 EUR od dana 16.11.2013.

− na iznos od 200,97 EUR od dana 16.11.2013.

− na iznos od 200,83 EUR od dana 16.11.2013.

− na iznos od 200,37 EUR od dana 17.01.2014.

− na iznos od 200,23 EUR od dana 17.01.2014.,

te u dijelu pod točkom III izreke, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.235,33 Eur te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj 336-46/2006 sa sporazumom o osiguranju tražbine od dana 7.7.2006. godine, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i založnog dužnika, te pravnog prednika tuženika, a koji je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz Opatije, pod posl.br. OU-309/06, dana 10.7.2007.godine i to odredba čl. 6. st. 2. u dijelu koji glasi: „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke“, te se nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.908,56 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki II izreke, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.235,33 Eura sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok je odbijen zahtjev tužitelja sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženik, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traži trošak sastava odgovora.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja, glede utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da tuženik ni ne navodi koju točno je povredu iz te odredbe sud prvog stupnja počinio.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, u tom dijelu, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošač u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, odnosno Općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

10. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je dio navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušilo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

11. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao prosječnom potrošaču koji je razumno pažljiv i oprezan samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Stoga, potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

12. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

13. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena.

14. Tuženik nije dokazao da bi se o predmetnoj odredbi ugovora pregovaralo na navedeni način, kao i o posljedicama koje iz njih proizlaze, a kako je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, očito je da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03 – dalje: ZZP), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a takva nepoštena ugovorna odredba je, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, ništava, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

15. Takvim načinom ugovaranja, prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio je na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

16. Stoga su potrošači u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

17. Materijalne posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe propisane su u čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, prema kojem države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu, nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače.

18. Iz toga proizlazi da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikad nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošače. Stoga, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojem bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, među ostalim, uspostavljanjem prava na povrat koristi koju je prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju navedene nepoštene odredbe.

19. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

20. Stoga, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF treba uputiti na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. godine gdje se taj sud izjasnio da, bez obzira na sklapanje aneksa ugovoru o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

21. Slijedom toga je, u tom dijelu,valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

22. Međutim, u ovom predmetu nije sporno da je 24. veljače 2016. godine između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 336-46/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tužitelj pristao na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eure.

23. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos 1/2019 je odgovoreno na pitanje Općinskog suda u Pazinu važnost za jedinstvenu primjenu prava, na način da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

24. I Ustavni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. godine odbio prijedlog više predlagatelja i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti sustavom ZID ZPK/15, te ocijenio da je usklađen s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Stoga, ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu, jednokratnu i retroaktivnu mjeru zakonodavca, te predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci.

26. Aneks uz ugovor koji je nesporno zaključen između stranaka ne može se ocijeniti nepoštenim niti posljedično ništetnim, a izvršena konverzija je imala svrhu i učinak kako na promjenu valute kredita, tako i na nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine izmjene, dok primjena ZID ZPK/15 derogira odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se sve svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ne vraćaju već su iskorištene u korist potrošača za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene aneksom uz ugovor o kreditu, a ZID ZPK/15 je propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, odnosno, vraća potrošaču.

27. S obzirom na činjenicu da je tužitelj zaključio aneks uz ugovor o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 njegova tražbina na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, je podmirena, jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

28. Na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeto je pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u eure i pravima potrošača, tako da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo, u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

29. Na taj način je, glede materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, obveza tuženika na povrat više plaćenih svota po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz Ugovora o kreditu prestala je sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem Aneksa, ali je ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svake pojedine svote do dana prestanka obveze-izvršene konverzije i koja obveza proizlazi iz odredbe 1115. ZOO.

30. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu (3,88%), tužitelj je na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 97.259,52 tadašnjih kuna, odnosno 12.908,56 eura.

31. Međutim, tužitelj je restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, jer su isplate koje je na temelju njih učinio vraćene u njegovu imovinu s obzirom da su iskorištene za njegov račun prema obvezama koje je tuženik preuzeo Aneksom, a preplata je iskorištena za ispunjenje obveza iz Aneksa, što je u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa ZID ZPK, nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu“.

32. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.908,56 eura, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

33. Međutim, ostala je obveza tuženika na plaćanje nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze-izvršene konverzije i koja obveza proizlazi iz odredbe 1115. ZOO.

34. Stoga je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno u odnosu na pojedinačno zatražene kamate, jer nije utvrđeno koliko iznose nepodmirene zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos obračunat od dana dospijeća svake pojedinog iznosa do dana izvršene konverzije, te je radi pravilnog utvrđenja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom pa je, primjenom odredbe čl. 370. ZPP u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

35. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te će, s obzirom na to da su Aneksom ugovorne strane suglasno utvrdile kako je na temelju ZID ZPK/15 iznos konverzije kredita denominiran u CHF mijenjan s iznosom kredita denominiranog u euro i sadrži odredbu kojom se osnovni Ugovor mijenja u pogledu kamatne stope, te imajući na umu pravno shvaćanje iz ove odluke glede prava tužitelja na isplatu zatezne kamate na pojedinačno označene svote od dana njihova dospijeća do dana konverzije, utvrditi koliko iznose nepodmirene zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos i tek po tom utvrđenju, uz ocjenu i daljnjih žalbenih razloga tuženika, odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

36. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb