Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4864/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ i drugotužiteljice BP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, oboje iz [adresa], koje zastupa SL, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika RHL /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] ABC, kojeg zastupa DU, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja stečenog prava vlasništva na nekretnini na temelju zakona (dosjelosti), odlučujući o žalbi tuženika i žalbi prvo i drugo tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-952/2019-54 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-952/2019-54 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugo tužitelja, i potvrđuje odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem prvo i drugo tužiteljima nije priznat daljnji iznos od 2.040,85 eura (preko iznosa od 4.837,99 eura do iznosa od 6.878,84 eura) na ime troškova prvostupanjskog postupka.

III. Odbija se zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da su ĐP pokojnog ĐP i BP žena ĐP, rođena Z, stekli pravo vlasništva svaki za ½ dijela realnog dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio ima površinu 17 m2, označenu slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom na skici sudskog očevida, poslovni broj 15P-952/19, izrađenoj u [adresa] 3. veljače 2020., po stalnom sudskom vještaku za geodeziju FV, dipl. ing. geod., koja skica je sastavni dio presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji na temelju presude, nakon provedene parcelacije, zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist svaki za ½ dijela, a ukupno za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje prava vlasništva na toj čestici sa imena tuženika u cijelosti (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.837,99 eura (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijevaju trošak odgovora na žalbu.

4. Protiv odluke o parničnom trošku, u dijelu u kojem tužitelju nije priznat i dosuđen daljnji iznos od 2.040,85 eura (preko iznosa od 4.837,99 eura do iznosa od 6.878,84 eura) žale se tužitelji pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlažu preinaku odluke o troškovima slijedom žalbenih navoda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba prvo i drugo tužitelja je neosnovana.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. ZPP-a na koje se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

8.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

9. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanja, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva prvo i drugo tužitelja u jednakim dijelovima, na temelju zakona (dosjelosti), na 17 m2 č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označena slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom na skici sudskog očevida, poslovni broj 15 P-952/19, izrađenoj u [adresa] 3. veljače 2020. po stalnom sudskom vještaku) i upis iste u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje sa imena tuženika.

11. Pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, sadržanim u odredbi članka 28. stavku 2. i 4. u vezi s člankom 20. stavkom 1. i člankom 30. stavkom 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1996.), u kontinuitetu uz neznatna odstupanja koja nisu odlučna za predmetni spor odredbi članka 159. stavak 1., 2. i 3., u vezi s člankom 129. stavkom 1. i člankom 160. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017., u daljnjem tekstu: ZVDSP-a/) popisano je da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe vlasništvo na tu stvar dosjelošću protekom deset godina (redovna dosjelost), odnosno 20 godina (izvanredna dosjelost), i da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali neprekidno stvar kao savjesni i zakoniti posjednici (zakoniti, pošteni i istiniti), odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12. Iz kupoprodajnog ugovora od 24. kolovoza 1992. (list 8. - 12. spisa), kupoprodajnog ugovora od 3. lipnja 1999. (list 13. - 14. spisa), Skice sudskog očevida (list 75. - 76. spisa) proizlazi da je sporna nekretnina bila predmetom prodaje i predaje u posjed od 1992., da se prije toga nalazila u vlasničkom posjedu prodavatelja (prvi kupac 1992. je bio ŽP, drugi Č, a treći prvo i drugo tužitelji) i da je stvarno stanje površine čestice istovjetnu stanju kakvo je bilo 1992., a i prije toga.

13. Iz iskaza svjedoka koji imaju neposredna saznanja (NP /rođena 1940. godine/ prodavateljice č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], AP /list 135. spisa/, ŽP /list 142. spisa/) proizlazi da je pravnim prednicima prvo to treće tužitelja prodana i predana u posjed površina od 300 m2, koju je činila i predmetna površina zemljišne čestice 10616. k. o. [katastarska općina], da su prethodni posjednici tu površinu predali u posjed prvo do treće tužiteljima, da je na postojećem betonskom zidu od glavne ulice uz susjednu nekretninu, napravljen kameni betonom vezan zid koji nije bio visok, da Đ koji su 2013. prodali tuženiku svoju (susjednu) nekretninu nikada tužiteljima nisu osporavali vlasništvo i posjed predmetnog dijela čestice (1999. godine Đ su potpisali suglasnost o međi između nekretnine prvo i drugo tužitelja i tada njihove nekretnine, prema kojoj je predmetna čestica činila dvorište prvo i drugo tužitelja).

14. Iz iskaza stranaka (drugotužiteljice BP /list 181. - 184. spisa/ i tuženika /list 184. - 185. spisa/) u bitnome proizlazi da su prvo i drugo tužitelji u mirnom i neprekinutom posjedu predmetnog dijela nekretnine 25 godina, da je tuženik svoju nekretninu kupio od B 2013., da se ne sjeća što su mu Đ pokazali prilikom kupoprodaje i "da ništa nije govorio tužiteljima".

15. U bitnome navedene okolnosti, koje tuženik nije uspio kompromitirati, svaka za sebe i sve zajedno osnova su zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da su se prije 2013. (kad je tuženik kupio i stupio u posjed svoje nekretnine), odnosno najkasnije 2009. ispunile pretpostavke izvorno stečenog prava vlasništva prvo i drugo tužitelja na predmetnoj čestici po pravilima o redovnoj dosjelosti (sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, kvalificirani posjed /zakonit, pošten i istinit/ i vrijeme dosjelosti određeno zakonom /10 godina/) i to bez uračunavanja vremena njihovih prethodnika i da je tuženik u vrijeme stupanja u posjed kupljene nekretnine od B (2013.) s obzirom na ograđenost kupljene nekretnine betonskim zidom znao da predmetni dio čestice čini dvorište prvo i drugo tužitelja.

16. Ako se uzme u obzir i vrijeme u kojem su prethodnici prvo do treće tužitelja neprekidno, mirno i kontinuirano posjedovali predmetni dio zemljišta (najkasnije od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća), kako je to određeno navedenim pravilima o izvornom načinu stjecanja vlasništva nekretnine, za zaključiti je da su ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva na predmetnom zemljištu i po pravilima o izvanrednoj dosjelosti (najkasnije do 2010. je isteklo vrijeme od 20 godina neprekinutog, mirnog i kontinuiranog posjeda predmetnog zemljišta prethodnika prvo do treće tužitelja i prvo do treće tužitelja), a pri čemu naravno treba imati u vidu da za uračunavanje vremena dosjelosti nije odlučno koje su posjedovne čine vršili prethodnici, a koje njihovi sljednici (čini ne moraju biti isti, važno je samo da su prethodnici i sljednik, kroz vrijeme dosjelosti pošteni posjednici).

17. Dakle, suprotno žalbeni navodima, sporazum iz 1999. između prvo i drugo tužitelja i B, kojim je zajednički postavljena međa između nekretnine, a prema kojem je predmetni dio zemljišne čestice činio dvorište prvo do treće tužitelja, upravo govori u prilog zaključku da su prethodnici prvo do treće tužitelja i prvo do treće tužitelji kroz svo vrijeme potrebno i za izvanrednu dosjelost (20 godina) bili u neprekinutom, mirnom i kontinuiranom posjedu predmetnog zemljišta, odnosno pošteni posjednici.

18. S obzirom na činjenicu da su prvo i drugo tužitelji i njihovi prethodnici u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje preko 20 godina, da su se kroz to vrijeme ponašali kao vlasnici i svoja vlasnička prava manifestiraju na očigled, da im vlasništvo i posjed nije osporavano, sama okolnost sudjelovanja u izmjeri nakon što je isteklo vrijeme dosjelosti, ne čini posjed nesavjesnim (nepoštenim), budući da su prvo i drugo tužitelji na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, zbog čega im se niti propust da izvrše uvid u zemljišnu knjigu, ne može stavljati na teret, u smislu da su bili nepošteni posjednici kroz vrijeme potrebno za izvorno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelosti.

19. Neosnovano je i pozivanje tuženika na prekid tijeka vremena dosjelosti koji isti veže uz činjenicu da je 9. svibnja 2018. podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi predaje u posjed i uklanjanja zida (P-889/2018 - postupak u prekidu do okončanja predmetne parnice, tuženik se protivio spajanju predmeta /list 19. spisa/).

19.1. To iz razloga, što nema mjesta primjeni pravila o takozvanom civilnom prekidu dosjelosti (članak 160. stavak 6. ZVDSP-a u vezi s člankom 241. ZOO-a), ukoliko je vrijeme dosjelosti isteklo prije poduzimanja radnji kojim se može prekinuti dosjelost (primjerice - vlasnik nekretnine protiv posjednika podnese tužbu, poduzme neku drugu radnju pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguravanja ili ostvarenja njegovog prava vlasništva), a što jest slučaj u predmetnoj parnici s obzirom da je potrebno vrijeme dosjelosti (ne samo redovne, već i izvanredne) isteklo prije 2013. godine, a tužba podnesena 2018.

20. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima (članak 159. stavak 1., 2. i 3., članak 160. stavak 1. i 2., sve u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članak 130. ZVDSP-a) i za odluku dao razloge, koje se žalbenim navodima tuženika ne dovode u dvojbu.

21. Odluka o troškovima postupka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, koju tuženik pobija podredno pobijanju odluke o glavnim tužbenim zahtjevima je pravilna u osnovi i visini.

22. Neosnovano tužitelji osporavaju odluku o troškovima u dijelu, u kojem im nije priznat i dosuđen na teret tuženika daljnji iznos od 2.040,00 eura, koji trošak po tužiteljima čini naknada za izbivanje njihova punomoćnika odvjetnika iz pisarnice za vrijeme očevida i ročišta od 2. studenog 2020. od po 2 sata, ročišta od 9. svibnja 2023. - 7 sati, nagradu za sastav podneska od 30. siječnja 2023., 15. veljače 2023. i 10. svibnja 2023., nagrada za zastupanje na ročištima 20. svibnja 2024., 1. srpnja 2019., 3. lipnja 2020., 9. svibnja 2023. i 22. rujna 2023. za daljnjih 50 bodova (preko 50 do 100 bodova), naknada troška svjedoka CP (66,36 eura), trošak putne karte za pristupa na ročište 9. svibnja 2023. (10,90 eura), i njihov trošak dolaska na ročište 20. svibnja 2024. osobnim automobilom.

23. Pravilima o troškovima postupka je propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a) i da isti obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika (članak 151. stavak 2. ZPP-a), da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti konkretnog slučaja (članak 155. stavak 1. ZP-a), a troškove propisane tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove odmjeriti prema toj tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

24. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT) određena je nagrada za sastav podnesaka (Tbr. 8/1.) i zastupanje na ročištima (Tbr. 9.) i propisano da odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih poslova (Tbr. 48.), među kojima su putni troškovi za prijevoz i stvarni troškovi za vrijeme izbivanja iz odvjetničke pisarnice (Tbr. 48. - 51) i nagrada po utrošenom satu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja (Tbr. 39.)

25. Iz stanja predmeta proizlazi da je sjedište pisarnice odvjetnika prvo i drugo tužitelja u [adresa] (području Općinskog suda u Zadru pred kojim je vođena predmetna parnica), da podnesci prvo i drugo tužitelja od 30. siječnja 2023. (list 150. - 151. spisa), 15. ožujka 2023. (list 155. - 156. spisa) i 10. svibnja 2023. (list 157. - 158. spisa) s obzirom na svrhu podnošenja nisu pripremni, niti dispozitivni, da je ročište od 9. svibnja 2023. održano po zamolnici, u Općinskom sudu u Novom Zagrebu (list 160. spisa), da se na ročištima 1. srpnja 2019. (list 23. spisa), 3. lipnja 2020. (list 86. - 87. spisa), 9. svibnja 2023. (list 160. spisa) i 22. rujna 2023. (list 162. spisa) nisu izvodili dokazi, niti raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima i da tužitelji nisu dokazali svoj trošak dolaska automobilom na ročište 20. svibnja 2024. (iz priložene potvrde kao jedinog dokaza koji su priložili proizlazi da je cestarina plaćena 9. svibnja 2024. - jedanaest dana prije održavanja ročišta /list 173. spisa/), a niti da su platili troškove svjedoku CP.

26. Budući da je sjedište pisarnice odvjetnika prvo i drugo tužitelja u [adresa] (području Općinskog suda u Zadru pred kojim je vođena predmetna parnica) to tužiteljima ne pripada pravo na troškove izbivanja iz pisarnice odvjetnika za vrijeme putovanja prema Tbr. 39. OT.

27. Nadalje, tužitelji su za ročište od 9. svibnja 2023. održano po zamolnici, u Općinskom sudu u Novom Zagrebu (list 160. spisa) mogli angažirati odvjetnika čije je sjedište na području suda u [adresa], tako da zahtijevani troškovi tog ročišta i s tim u vezi troškovi putovanja odvjetnika izvan sjedišta suda u [adresa] i izbivanja iz pisarnice, nisu bili potrebni za obavljanje te radnje (Rev-5/2022-3 od 24. travnja 2024. - točka 19. obrazloženja).

28. Navedeni podnesi s obzirom na svrhu podnošenja nisu pripremni, niti dispozitivni (nisu bili potrebni u vođenje parnice), zbog čega zahtijevani trošak tih podnesaka ne pripada tužiteljima.

29. Na ročištima 1. srpnja 2019., 3. lipnja 2020., 9. svibnja 2023. i 22. rujna 2023. nisu izvođeni dokazi, niti je raspravljano o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, to tužiteljima za zastupanje na tim ročištima ne pripada nagrada po Tbr. 9/1. OT (100 bodova), već po Tbr. 9/2. OT, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

30. Tužitelji nisu dokazali trošak vezano za njihov dolazak na ročište 20. svibnja 2024. (iz priložene potvrde kao jedinog dokaza koji su priložili proizlazi da je cestarina plaćena 9. svibnja 2024. - jedanaest dana prije održavanja ročišta), niti da bi platili trošak svjedoku CP, zbog čega je zahtjev i u tom dijelu neosnovan. 31. Prema tome, nisu u pravu tužitelji kada tvrde da im je po prvostupanjskom sudu neosnovano otklonjeno pravo za daljnji iznos od 2.040,00 eura na ime parničnog troška, na teret tuženika. Naprotiv, zahtjev u tom dijelu je bez pravnog uporišta u navedenim pravilima iz naprijed navedenih razloga.

32. Radnja odgovora na žalbu tuženika protiv presude nije bila potreban u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije priznat prvo i drugo tužiteljima.

33. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 952/2019-54 od 29. kolovoza 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao pod stavkom I. izreke presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a). Nisu utvrđeni razlozi pobijanja odluke o troškovima postupka po prvo i drugo tužiteljima, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao pod stavkom II. i III. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović