REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3733/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika "Zdenka – mliječni proizvodi" d.o.o. Veliki Zdenci, Trg kralja Tomislava 15., OIB: 45651553790, zastupanog po punomoćniku Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1183/2022-2 od 16. studenoga 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj Pr-128/2019-72 od 1. veljače 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 21.399,13 kn/2.840,15 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (st. I.). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.494,00 kn/1.658,24 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđen novčani iznos od 12.494,00 kn/1.658,24 € pa do ukupno potraživanih 17.244,00 kn/2.288,67 €, kao neosnovan, a isto tako odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove prekovremenog rada isplati iznos od ukupno 16.763,36 kn/ 2.224,88 €1 bruto sa zateznim kamatama (toč. I izreke), preinačena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove neisplaćene plaće za prekovremeni rad isplatiti preko iznosa od 16.763,36 kn/ 2.224,88 € (za iznos od 4.509,92 kn/598,57 €) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva (toč. II izreke), odbijen je i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 16.763,36 kn/ 2.224,88 € (toč. III izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 567,52 kn/75,32 €, u roku od 15 dana (toč. III izreke).
3. Tužitelj je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući dva pitanja za koje ističe da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže da sud odbije prijedlog jer je tužitelj djelomično i sam sastavljao evidenciju o radnom vremenu, jer nije prigovarao evidenciji i isplatnoj listi te ne samo da je pristao na kompenzirane dane već je sam određivao kada će i u kojem opsegu te dane koristiti.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
7. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja;
„Je li poslodavac prema općem propisu – Zakonu o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) – ovlašten temeljem svoje jednostrane odluke poslodavca radniku omogućiti korištenje tzv. slobodnih dana, umjesto isplate povećane plaće u skladu s odredbom čl.94. st.1. Zakona o radu?“
„Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci posl.br. Rev-4029/2019 od 26. siječnja 2021. „.. da se faktično ostvareni slobodni dani trebaju uzeti u obzir kod obračuna razlike plaće“, koje je zauzeto u primjeni specijalnih propisa – Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/2013, 75/2015) te Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/2009) i Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014) – primijeniti i na radne odnose zasnovane na temelju općeg propisa – Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022)?“
8. Budući da je tužitelj za prekovremene sate iskoristio slobodne dane (i to u vrijeme kad je njemu to odgovaralo) i da ne može istovremeno ostvariti isplatu za prekovremeni rad i iskoristiti slobodne dane, to navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava svih u njegovoj primjeni.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
10. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
