REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-561/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVEX d.o.o., Strošinci, Matije Gupca 17, OIB: 12659031318, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, te umješača na strani tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Arlović & Kukilo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4602/2021- 10 od 20. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-58/2021-38 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajeva Sela, zatim da se utvrdi da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženika kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu navedenom poplavom, kao i zahtjev da mu tuženik isplati na ime neimovinske štete iznos od 45.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2014. do isplate, te imovinske štete u iznosu od ukupno 1.848.800,00 kn, također sa zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku Republici Hrvatskoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 76.260,00 kn, te umješaču na strani tuženika iznos od 71.025,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika daljnji trošak postupka u iznosu od 9.426,64 eura/71.025,00 kn (toč. II.).

3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-3135/2023-3 od 7. studenoga 2023. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv presude radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, i 70/19, dalje: ZPP) te umješaču Hrvatske vode koji je ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, a koji je umješač na strani tuženika, dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos troškova nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke, predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, te da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

5.1. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava sve navode tužitelja, ističe da se dosuđeni iznos troškova postupka ne može smatrati prekomjernim, odnosno da se dosuđeni iznos troškova ne može smatrati kaznom tužitelju zbog pokretanja ovog postupka. Tužitelj se u reviziji poziva na niz odluka Europskog suda za ljudska prava koja nemaju nikakve veze s predmetom spora, radi čega se predlaže reviziju tužitelja odbiti.

5.2. Umješač na strani tuženika u odgovoru na reviziju ističe da je tužitelj samostalna pravna osoba, da se tužitelj nije žalio na rješenje kojim je dopušteno miješanje umješača u ovaj spor. Osim toga, ističe se da je tužba tužitelja bila očigledno nerazumna, te je očekivanje tužitelja da će uspjeti u sporu bilo potpuno neopravdano, to tim više što je proglašena katastrofa. Stoga se predlaže reviziju odbiti, time da umješač traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovom predmetu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. zbog proboja nasipa kod Račinovaca i Rajeva Sela, a isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da u konkretnom slučaju poplava, koja je imala obilježje prirodne katastrofe, predstavlja nepredvidiv događaj koji se nalazio izvan stvari, da se radilo o događaju koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, zbog čega je ocijenjeno da se radilo o višoj sili, te je primjenom odredbe čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbijen.

9. U revizijskoj fazi postupka sporna je jedino odluka o troškovima postupka. Nižestupanjski sudovi su na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP obvezali tužitelja, koji je u cijelosti izgubio parnicu, naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka.

10. Sud drugoga stupnja odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka ističe da tužitelj neosnovano osporava odluku o troškovima postupka tvrdeći da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka za zastupanje od strane Državnog odvjetništva, kao i umješač na strani tuženika, čiji je nesporno osnivač tuženik, jer da ga je moglo zastupati Državno odvjetništvo.

11. Tužitelj u toč. 10. revizije prigovara da su odluke nižestupanjskih sudova kojima je tužitelju naloženo plaćanje troškova postupka tuženiku i umješaču u enormnom iznosu utemeljene na pravnom shvaćanju koje je suprotno odredbama ZPP, pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukama Europskog suda za ljudska prava, te da je takvim odlučivanjem povrijeđeno načelo poštenog suđenja, pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije, kao i načelo jamstva prava vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, zato što prilikom odlučivanja nisu ocijenili jesu li troškovi koje traži tuženik i umješač nerazmjeran i prekomjeran trošak za tužitelja. Pritom se tužitelj u reviziji prije svega poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021. u kojoj je izraženo shvaćanje da se „neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju“.

12. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužan je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenje parničnog postupka.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 163. ZPP odredbe o troškovima primjenjuje se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

14. Odredbom čl. 6. Konvencije, kojom je uređeno pravo na pošteno suđenje, svatko ima pravo od suda zatražiti i dobiti djelotvornu sudsku zaštitu radi utvrđivanja svojih prava i obveza. Prema odredbi čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva, te nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, ali i tada samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

15. Europski sud za ljudska prava je u nizu odluka protiv Republike Hrvatske (Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10 – presuda od 18. srpnja 2013., Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13 – presuda od 6. rujna 2016., Marić protiv Hrvatske, zahtjev br. 37333/17 – odluka od 10. studenoga 2020., i dr.) analizirao pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva kroz primjenu odredaba o troškovima postupka. Načelo iz čl. 154. st. 1. ZPP prema kojem onaj koji izgubi parnicu plaća troškove postupke nije protivno čl. 6. st. 1. Konvencije, niti čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. No, nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, može u okolnostima pojedinog slučaja zbog nerazmjernog ograničenja prava stranke dovesti do povrede prava na pristup sudu i/ili prava na mirno uživanje vlasništva.

16. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja nije odbijen iz razloga što bi tužba bila nerazumna ili lišena izgleda za uspjeh, niti je odbijena iz razloga što je primjerice nastupila zastara ili neka druga procesna smetnja za vođenje postupka. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, jer je na temelju provedenih dokaza, posebice provedenog vještačenja, utvrđeno da ne postoji odgovornost tuženika, a niti umješača na strani tuženika, za nastalu štetu, odnosno da je štetni događaj rezultat više sile.

17. Prema shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev-89/2021, na koju se tužitelj poziva u reviziji, jasno je rečeno da u okolnostima konkretnog slučaja, a utvrđeno je da iznos troškova koji bi trebale platiti tužiteljice nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciji tužiteljica, a prema podacima koji postoje u spisu, nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužiteljice predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Dakle, u tom predmetu je jasno navedeno da ocjena predstavlja li nešto prekomjeran teret za stranku ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

18. U konkretnom parničnom predmetu nije bilo mjesta ocjenjivanju predstavlja li dosuđeni iznos troškova postupka nerazmjeran teret za tužitelja, jer je do odbijanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provođenja cjelokupnog dokaznog postupka, između ostalog i složenog vještačenja. Osim toga, na visinu dosuđenih troškova utjecao sam tužitelj postavljanjem visokih zahtjeva za naknadu štete (neimovinske i imovinske). Tužitelj je pravna osoba koja ostvaruje prihode na tržištu, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene okolnosti da bi tužitelj imao problema u poslovanju, niti da bi plaćanjem dosuđenih troškova postupka bio onemogućen u poslovanju.

19. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi da o okolnostima svakog konkretnog slučaja ovisi treba li sud ocjenjivati predstavlja li dosuđeni iznos troškova nerazmjeran teret za protivnu stranu u slučaju kada se troškovi dosuđuju Republici Hrvatskoj, bez obzira na ishod spora.

20. Prema shvaćanju revizijskog suda, a kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti na strani tužitelja koje bi ukazivale na potrebu ocjene predstavlja li dosuđeni iznos troškova nerazmjeran teret za protivnu stranu, to je pravilno dosuđen trošak Republici Hrvatskoj primjenom odredbe čl. 163. ZPP, odnosno umješaču na strani tuženika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a vodeći računa o troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

21. Ostali revizijski navodi koji su izvan postavljenog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena nisu ocjenjivani u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP.

22. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tužitelja odbiti.

23. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug