Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-13/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆI, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., i 114/23– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene po braniteljici Moniki Trkulji, odvjetnici iz Zagreba, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-924/2021. od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĆI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni ĆI zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 činjenično opisano izrekom presude pa je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
3. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Monike Trkulje, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
7.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i članka 468. stavak 2. KZ/11. Okrivljenik navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da je pobijana presuda nerazumljiva zbog čega da se ne može ispitati iz razloga što u presudi nisu navedeni dokazi na temelju kojih je pobijana presuda donesena, odnosno, da se presuda temelji isključivo na priznanju okrivljenika. Na taj način smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer su u pobijanoj presudi izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni te nisu proturječni zbog čega pobijana presuda nije nerazumljiva.
7.3. Okrivljenik je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa stoga prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 417.a. ZKP nije bio dužan izvoditi i druge dokaze. Naime, ukoliko okrivljenik na raspravi prizna potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima djelo koje mu se stavlja na teret, sud će u dokaznom postupku izvoditi samo dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka. U konkretnom slučaju okrivljenik je na raspravi priznao kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koje priznanje je sukladno prije pribavljenim dokazima, zbog čega je ispravno prvostupanjski sud tijekom dokaznom postupka izvodio samo dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama, propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka, zbog čega nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud trebao provesti i druge dokaze na kojima bi se temeljila odluka o krivnji okrivljenika.
7.4. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.
8. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.
8.1. Naime, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu, te ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom, i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okrivljenik smatra da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je optužnica u konkretnom predmetu potvrđena rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kov-227/2021 od 11. ožujka 2021., a rasprava na kojoj je donesena presuda održana je 17. rujna 2024., dakle, tri i pol godine nakon što je optužnica potvrđena.
8.2. Međutim, iako ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je od potvrđivanja optuženice, pa do donošenja presude, proteklo više od tri godine, na taj način, a suprotno tvrdnjama okrivljenika, nije okrivljeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, iako je odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da okrivljenik ima pravo na zakonom ustanovljen neovisan i nepristran sud, pravično, javno i u razumnom roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom, u konkretnom slučaju ne radi se o teškoj povredi prava na pravično suđenje, što bi činilo povredu iz naprijed citirane odredbe.
9. Zbog navedenog nije osnovan niti taj žalbeni prigovor okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
10. Nadalje, nije u pravu okrivljeni niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.1. Naime, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP), ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na navode optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne.
10.2. U konkretnom slučaju okrivljenik je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret zbog čega žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogao podnijeti, a u žalbi ne ističe dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi saznao nakon donošenja presude niti ističe činjenice odlučne za izbor vrste i mjere kazne.
11. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
11.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, jer da se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom kaznenom djelu.
11.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika te ga je ispravno proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 228. stavak .1 u svezi članka 52. KZ/11, smatrajući da se radi o produljenom kaznenom djelu. Naime, sukladno odredbi članka 52. KZ/11 produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnog kaznenog djela, ako ta radnja s obzirom na prostornu i vremensku povezanost čini jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Nesporno da su radnjama okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11. Nadalje, djela su počinjena na području Zagreba u trgovinama "Spar" te su predmetne inkriminacije počinjene unutar jednog vrlo uskog geografskog područja što znači da one u prostornom smislu, po ocjeni ovoga suda, predstavljaju jednu jedinstvenu cjelinu. Nadalje, okrivljenik je navedene radnje poduzeo u razdoblju od 19. svibnja 2020. do 5. lipnja 2020., dakle u periodu od 17 dana, zbog čega navedene radnje okrivljenika imaju i vremenski kontinuitet. Nadalje, sve radnje počinjenja kaznenog djela počinjene su na gotovo identičan način, a istovrsnost se ogleda čak i u predmetima izvršenja djela (začini, kava). Iz navedenog, a suprotno tvrdnjama okrivljenika, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik imao tzv. produljenu namjeru koja od početka njegove kriminalne djelatnosti nije obuhvatila budući niz pojedinih radnji, već se njegova namjera sastojala u ponavljanju odluke o počinjenju djela za koje su ispunjeni svi objektivni elementi.
11.3. Uslijed navedenog nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o kaznenim djelima počinjenim u stjecaju, već se radi, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, o produljenom kaznenom djelu iz članka 228. stavak 1. KZ/11.
12. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni.
12.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, te da su stvari vraćene oštećeniku, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost radi počinjenja kaznenih djela.
12.2. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
12.3. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, kojim okolnostima je dao primjeren značaj. Stoga, obzirom da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela te da su stvari vraćene oštećeniku, unatoč činjenici što je okrivljenik do sada osuđivan, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
13. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 483. ZKP.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
