REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-87/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irina Daskal, odvjetnica iz Karlovca, protiv tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, koje zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-333/2020-3 od 22. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3642/2018-28 od 28. siječnja 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju točka I. presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-333/2020-3 od 22. siječnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3642/2018-28 od 28. siječnja 2020. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.406,24 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 346,96 kuna od 15.09.2016.

- na iznos od 357,84 kuna od 15.12.2016.

- na iznos od 350,72 kuna od 15.05.2017.

- na iznos od 350,72 kuna od 15.12.2017. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju UP iz [adresa], naknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. trošak revizijskog postupka u iznosu od 187,50 eura u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.406,24 kuna (sada: 186,64 eura) sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kuna (sada: 862,70 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2020. do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjsko presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2359/2021- 4 od 13. rujna 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-333/2020-3 od 22. siječnja 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Treba li odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima i spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: Zaposlenici u navedene dane iz čl. 1. i 3. ovog Zakona imaju pravo na naknadu plaće - u primjeni tumačiti na način da se svakom zaposleniku, neovisno o tome je li na dan blagdana bio obvezan raditi ili ne, treba isplatiti naknada plaće ili je za isplatu naknade plaće za blagdan preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (te time ostvariti pravo na plaću), ali nije radio zbog činjenice da je blagdan?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iz revizije te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu i naknaditi tužitelju trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dana blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio i to u razdoblju tijekom 2016. za četiri mjeseca, tri mjeseca 2017., jedan mjesec za 2018. i dva mjeseca 2019. temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 - dalje: KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 - dalje: KU/18) jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.

9. U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporno pitanje pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće za praznike i neradne dane prema Zakona o radu, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Kolektivnom ugovoru, koje tužitelj nije radio prema rasporedu radnog vremena.

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na naprijed citirane odredbe KU/14 i KU/18., odnosno da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za utuženo razdoblje za dane blagdana i neradnih dana, za one dana kada prema rasporedu radnog vremena nije radio, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj kao smjenski radnik radi usklađivanja godišnjeg fonda sati morao odraditi više sati od nesmjenskog radnika, a naknada za takve dane blagdana mu nije plaćena.

11. Drugostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj dokazao činjenice koje su rezultirale predmnjevom postojanja diskriminacije te da isplata niže plaće za jednaki rad (naknade plaće za blagdane i neradne dane) predstavlja oblik izravne diskriminacije. Pri tome se pozvao na čl. 7. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“; broj: 93/14. i 127/17.; dalje: ZR), čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“, MU broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), čl. 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.; dalje: Ustav RH) i čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12.).

12. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

13. Odredbom čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), taksativno su propisani blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. toga Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

14. Odredbom čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine" broj 85/2014 - dalje: KU/14) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, a ista odredba sadržana je i u čl. 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. (''Narodne novine'' broj 22/2018).

15. Osnovano tuženik u reviziji navodi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu blagajnika koje radno mjesto podrazumijeva rad u 3. smjene, budući da se radi o poslovima čije je obavljanje tuženik dužan organizirati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu te se njegov raspored rada određuje u skladu s citiranom odredbom Kolektivnog ugovora, kao i da prema utvrđenjima sudova, prema nalazu vještaka financijske struke tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane (koji su evidentirani kao slobodan iz smjene odnosno dani tjednog odmora), dok je za sve ostale dane odnosno blagdane na koje je radio tužitelj primio plaću, odnosno za blagdane koji su pali u dane godišnjeg odmora primio je naknadu plaće (jer godišnji odmor upravo predstavlja opravdani razlog iz članka 95. stavka 1. Zakona o radu koji mu daje pravo na naknadu plaće).

16. Prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je koristio tjedni odmor, i prema shvaćanju ovoga suda, u primjeni odredbe čl. 95. st. 1. ZR-u i čl. 5. Zakona o blagdanima i citiranih odredbi KU/14 i KU/18, tužitelj nema pravo na naknadu plaće, jer na taj dan nije niti imao obvezu rada (tako i u Rev-1261/2024-2 od 8. listopada 2024).

17. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju čl. 73. KU/14, odnosno 74. st. 1. KU/18, jer prema tim odredbama "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom)". Ovaj sud smatra da riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na takav zaključak upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.), jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje, zbog pojedinih propisanih opravdanih okolnosti, nije radio. U suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici koji nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju).

18. Pozivanje tužitelja na KU iz 2011. kao i Dodatak tom Kolektivnom ugovoru iz 2012., i tvrdnju da je sporna odredba Kolektivnog ugovora ranije bila drugačije formulirana nije osnovano jer prema tada važećoj odredbi "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi." Činjenica da u predmetnim KU ispuštene riječi "ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi" ništa ne mijenja na stvari, jer je pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, i smjenskih i ne smjenskih, vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, jer ne smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu rada koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima.

19. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova svi blagdani u odnosu na koje tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće su njegovi neradni dani/dani tjednog odmora, pa ni po ovome sudu, ne postoji pravna osnova iz koje bi proizašlo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za te dane.

20. Neosnovani su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR- u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika.

21. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjelu radnog vremena. Takva organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može se odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III. smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi: dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."

22. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, zbog činjenice da je udio „odrađenih sati“ tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na ne smjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu.

23. Tužitelju je u fondu sati, baziranom na 40-satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu ne smjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužitelj odradio na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morao raditi (tjedne odmore), za koje je u ovom postupku utužio potraživanje. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i ne smjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utuženim blagdanima (danima tjednog odmora), već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom isl., u skladu ZR-u i KU.

24. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni treba tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

25. S obzirom na to da je tuženik uspio u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije po Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: OT) u iznosu od po 37,5 bodova što uz zatraženu vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54 Tarife i 25% PDV-a po Tbr. 46 Tarife iznosi od po 93,75 eura odnosno ukupno 187,50 eura.

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke.

27. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil