Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-632/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljica i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d. Zagreb, OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, Podružnica Čakovec, Čakovec, Žrtava fašizma 1, kojeg po punomoći zastupa Hrvoje Lui odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-48/2023-21 od 30. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-48/2023-21 od 30. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i pristojbe odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.866,77 eura/36.668,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine novčane iznose teče od dospijeća do isplate pobliže naznačeni u izreci (točka I. izreke), te naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 497,71 eur/3.750,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presude. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu od 199,08 eura/1.500,00 kn i pristojbe odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219., 220. i 221.a ZPP, jer suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito primijenio navedene procesne odredbe koje reguliraju institut dokazivanja i izvođenja dokaza, pa navedena povreda nije ostvarena.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena iz tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, neutemeljeno smatrajući da je u ovom postupku mjerodavna odredba čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/19, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) koja propisuje da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) u vezi 161. st. 2. toč. 1. prema kojoj naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na ime novčanih davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

8. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu isplaćenih iznosa invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u 2019. u iznosu od 13.334,51 kn, u 2020. od 13,895,28 kn i u 2021. do 31. kolovoza u dijelu od 9.438,86 kn na ime 60% isplaćenog po osnovi ozljeda izvan rada, utemeljen na tvrdnji da je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći od 2. rujna 2017. koju je skrivio osiguranik tuženika u dijelu od 60% na ime ozljeda izvan rada i 40% zbog bolesti, koji iznos potražuje od tuženika na temelju naprijed navedenih odredbi ZMO.

9. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno zauzeo pravno shvaćanje, potkrijepljeno i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prvostupanjski sud navodi u razlozima presude, prema kojem je u ovom postupku mjerodavan čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) koji st. 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a st. 2. određuje da se stvarnom štetom, između ostalog, smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se prema st. 3. istog čl. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na isplatu samo razlike između invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer se u ovom postupku odgovornost tuženika za utuženu štetu prosuđuje po osnovi police osiguranja kojom je vlasnik motornog vozila bio osiguran od odgovornosti za štetu i koji je skrivio prometnu nesreću po činjeničnoj osnovi tužbe, zbog posljedica kojih je osiguranik tuženika umirovljen u omjeru od 60%.

10. Naime, suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, upravo tužitelj, a ne tuženik, u ovom postupku treba dokazivati činjenice koje su stvarna osnova tužbe - osnovu i visinu zahtjeva u smislu pravilne primjene čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, pa u situaciji kada tužitelj nije dokazao je li pretrpio imovinsku štetu kao razliku između isplaćivane invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer mu ne pripada pravo na isplatu cjelokupno isplaćenog iznosa mirovine prema odredbama ZMO, primjena pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da ta odlučna činjenica nije dokazana.

11. Nadalje, glede odluke o obvezi naknade parničnog troška, tužitelj žalbom općenito pobija i taj dio prvostupanjske odluke ističući da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, pa kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog tog dijela prvostupanjske presude neosnovana, pa kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Odluka iz točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, utemeljena je na odredbi čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP, jer ta parnična radnja tuženika nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.

U Šibeniku 21. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić