Ovr-3119/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, zast. po pun. Vlatka Nadramija, odvj. u OD Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika ŽUŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Maja Delić Ratković, odvjetnica iz Splita, radi ovrhe, 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 16. prosinca 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 22. studenog 2024. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mladen Ježek pod posl. br. Ovrv- 29096/2017 od 16. svibnja 2017., kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik ŽUŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. U bitnome ovršenik navodi kako podnosi ovaj prijedlog u odnosu na kamate koje teku po predmetnom rješenju na glavnicu obzirom da je za iste nastupila zastara te ovrhovoditelj nema pravo na naplatu kamata koje teku na glavnicu od 16.09.2016.g., 16.10.2016., 16.11.2016.g., 16.12.2016.g. i 16.01.2017.g. budući sukladno sudskoj praksi i stajalištu Vrhovnog suda izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 21.11.2019.g., broj Su IV56/19-5, potraživanje zatezne kamate koje su zajedno sa glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti isprava te da je do predaje zahtjeva za naplatu proteklo više od 7 godina, slijedom čega je razvidno da ovrhovoditelji nemaju pravo na naplatu kamata iz pravomoćnog rješenja o ovrsi. Zaključno predlaže se da sud prihvati prijedlog ovršenika te naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovrv-29096/17 te da sud proglasi djelomično nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u postupku naplate temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovrv-29096/17 u odnosu na kamatu koja po navedenom rješenju teče na glavnicu i to do okončanja parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku naplate nedopuštenim u odnosu na kamatu i da se u konkretnom slučaju ovaj prijedlog ima tretira kao žalbu nakon proteka roka.

3. Zaključkom od 18. prosinca 2024. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 3 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika.

3.1. Ovrhovoditelj se u svom podnesku od 20. prosinca 2024. izričito protivi prijedlogu za odgodu ovrhe jer, kako kaže, za isti ne postoji nijedan od razloga propisanih u članku 65. stavku 1. Ovršnog zakona, a ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te predlaže da odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i održi na snazi predmetno rješenje o ovrsi.

4. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

5. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

6. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

7. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 284. Ovršnog zakona kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

8. Odredbama čl. 65. st. 1. toč. od 1.-10. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe, ispunjeni.

8.1. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe. Međutim, po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo navodi da traži odgodu ovrhe u odnosu na naplatu kamata. Naime, ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st.1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

8.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja

9. Sukladno čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i . 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

9.1. Odredbom čl. 50 st.1. (toč. 11.) OZ-a propisano je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, dok je odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11 OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.

9.2. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog iz čl. 50. t. 11., odnosno navodi kako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Obzirom da ovršenik smatra da je nastupila zastara te obzirom da u ovom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom članka 55. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Splitu, 21. siječnja 2025.

SUDAC

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA Split

- u spis