Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5208/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice TTD /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa HV, odvjetnik u OD V i P j.t.d. iz [adresa], protiv tuženika HPB d.d., /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa MG, odvjetnik u OD Ž i P d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024. je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je osim odredbi kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, u preostalom dijelu ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 762803 od 18. srpnja 2005., koji su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, (stavak I. izreke), tužbeni zahtjev na utvrđenje da su, osim odredbe kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i odredbe kojom je ugovorena obveza tužiteljice platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene stope od 6,85% godišnje, u preostalom dijelu ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 763580 sklopljen između stranaka 25. svibnja 2006. (stavak II. izreke).
2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024. je odbačena tužba u dijelu u kojem je zatraženo da se utvrde ništetnom odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF - Ugovor o kreditu broj 762803 od 18. srpnja 2005. i Ugovora o kreditu broj 763580 od 25. svibnja 2006., koje su sklopile stranke, te odredbe Ugovora o kreditu broj 763580 od 25. svibnja 2006., koji su sklopile stranke, a kojima je ugovorena obveza tužiteljice platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene stope od 6,85% godišnje (stavak I. izreke rješenja).
Pod stavkom II. izreke rješenja je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, a pod stavkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.
3. Protiv presude i rješenja žali se tužiteljica iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.1. Tužiteljica predlaže preinaku pobijanih odluka slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 365,09 eura.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Iz rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi da su između tužiteljice (korisnice) i tuženika (njegovog pravnog prednika) sklopljena i realizirana dva Ugovora o kreditu - 18. srpnja 2005. pod brojem 762803 i 25. svibnja 2006. pod brojem 763580, oba u kunskoj protuvrijednost od CHF prema tečaju na dan plasmana kredita, da je u drugom kreditu od 25. svibnja 2006. ugovorena promjenjiva stopa redovne kamate po jednostranoj odluci suda, da su između stranaka vođene i pravomoćno okončana dvije parnice - poslovni broj P-13383/2019 u kojoj presudom od 3. lipnja 2022. utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 763580 od 25. svibnja 2006. o promjenjivoj stopi redovne kamate i naloženo tuženiku na ime razlike u anuitetima kredita između početno ugovorene stope redovne kamate i mijenjane tijekom otplate kredita, isplati tužiteljici iznos od 10.031,64 kuna sa zateznim kamatama i poslovni P- 6127/2020 u kojoj je presudom od 21. srpnja 2022. utvrđena ništetnom odredba Ugovoru o kreditu broj 762803 od 18. svibnja 2005. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF i naložena tuženiku (banki) isplate iznosa od 29.672,65 kuna sa zateznim kamatama.
7. Tužiteljica, u tijeku prvostupanjskog postupka, a nastavno i u žalbi tvrdi da su neovisno o pravomoćno utvrđenoj djelomičnoj ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, ti Ugovori o kreditima ništetni u cijelosti (i ostalim odredbama) i isto ugovora veže uz stav da su valuta i redovna kamata bitni sastojci, koji "u stvarnosti ne postoje" (da su ništetni) zbog čega da su ništetne i ostale odredbe (cijeli) Ugovori o kreditu jer da Ugovori ne mogu opstati kad „ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovor“.
8. Stav tužiteljice na kojem temelji predmetne tužbene zahtjeve je odraz pogrešnog tumačenja bitnih elemenata predmetnih Ugovora o kreditima a nastavno i pravila o ništetnosti tih Ugovora u cijelosti.
9. Naime, odredbom članka 1021. ZOO-a[1] je propisano - "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."
10. Iz citiranog pojma ugovora o kreditu proizlazi da su bitni elementi ugovora o kreditu predaja ugovorenog iznosa novca, kojom primatelj može slobodno raspolagati i vraćanje iskorištenog novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno, a ugovorena kamata da je "accessorno ili nuzgredno" pravo, koje se može osnivati na volji ugovornih strana ili na zakonu, i opstati u mjeri dopuštenog prava ugovaranja kamata, a prema kojem se pravu kredit smatra pogodbom uz plaćanje, s učinkom ograničenja korisnika kredita da prije ugovorenog vremena vrati kredit bez suglasnosti kreditora i opstojnosti prava na ugovorene kamate, u mjeri dopuštenog ugovaranja, samo dok glavna tražbina nije prestala /plaćanjem ili na bilo koji drugi način/, odnosno da je to ugovoreno pravo važno utoliko što pomaže u određivanju valjanosti i naplativosti duga, a ne opstojnosti ugovora o kreditu.
11. Nadalje, vezivanjem iznosa isplaćenog kredita za tečaj strane valute, važećem na dam isplate kredita, a koji se obično razlikuju od nominalne vrijednosti nacionalnog novca (može biti manji ili veći) ne mijenja se bitni sastojak ugovora o kreditu koje se odnosi na predaju ugovorenog iznosa novca, kojom primatelj može slobodno raspolagati, a niti vezivanjem obveza primatelja novca za isti tečaj, u mjeri dopuštenog (poštenog / razmjernog) prava ugovaranja, već to kako je navedeno i za ugovaranje redovne kamate u mjeri dopuštenog prava ugovaranja, može biti važno utoliko što pomaže u određivanju valjanosti i naplativosti duga (causa debendi), a ne opstojnosti ugovora o kreditu.
1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
12. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da "predmet ugovora (valuta) i cijena (kamate)", kao bitni sastojci predmetnih ugovora "u stvarnosti ne postoje" jer su ništetni i da su zbog toga ništetni u cijelosti i predmetni Ugovori o kreditima.
13. Naprotiv, sama činjenica pravomoćno utvrđene djelomične nevaljanosti (ništetnosti) ugovorne odredbe o jednostrano mijenjanoj stopi redovne kamate iznad mjere dopuštenog ugovaranja (svođenje stope redovne kamate na početno ugovorenu) i ugovorne odredbe o vezivanju vrijednosti novca za tečaj CHF iznad dopuštenog (svođenje na tečaj CHF koji je bio na snazi u vrijeme predaje novca) ne povlači za sobom i ništetnost cijelih Ugovora o kreditu, kako je to u biti pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a što proizlazi iz općih i posebnih pravila o djelomičnoj ništetnosti (u kontinuitetu članak 59. stavak 2. ZZP-a[2] , te članak 324. stavak 1. ZOO- a).
14. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je presudom pod stavkom I. i II. izreke odbio tužbene zahtjeve na utvrđenje da su Ugovori o kreditu od 18. srpnja 2005. i od 26. svibnja 2006. ništetni i u preostalom dijelu (osim onoga koji je već navedenim pravomoćnim sudskim presudama utvrđen nevaljanim /ništetnim).
15. Pravilno je i prvostupanjskim rješenjem odbačena tužbu u dijelu u kojem je zatraženo da se utvrde ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 18. srpnja i od 25. svibnja 2006., kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne CHF i odredba Ugovora o kreditu od 25. svibnja 2006. kojom je ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje kamate po godišnjoj stopi koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika, preko ugovorene stope od 6,85% godišnje.
15.1. To iz razloga, što je o tim pravnim pitanjima pravomoćno odlučeno presudama poslovni broj P-13383/2019-23 od 3. lipnja 2022. i poslovni broj P-6127/2020-17 od 21. srpnja 2022. i što se s obzirom na elemente i učinke pravomoćnost o istim tim pitanjima ne može u redovnom postupku, u povodu nove tužbe (a niti redovnih pravnih lijekova) ponovo meritorno raspravljati i odlučivati, na temelju u bitnome iste činjenične osnove (članak 333. stavak 2. ZPP-a), a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice, koji se pod točkama 3. i 4. obrazloženja žalbe svode na ponavljanje činjenica koje su bile osnova za pruženu joj pravnu zaštitu u parnicama P-13383/2019 i P-6127/2020.
16. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. i
III. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.
17. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023.)
18. Zaključno, ispitivanjem presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2023-9 od 27. rujna 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a) i izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
