Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-642/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., OIB: 17080997510 iz Zagreba, Kovinska 5 (prije: Daimler Chrysler Leasing Hrvatska d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nina Markovinović Belamarić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2267/18-89 od 22. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice JU kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2267/18-89 od 22. listopada 2020., pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 80.753,53 kn/10.715,45 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2006. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. utvrđuje po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama čl. 29 st. 2-6. i st. 8-9. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) te u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 25.875,55 kn/3.434,28 Eur sve u roku 15 dana.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2267/18-89 od 22. listopada 2020. pod stavkom II. izreke i u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 155.804,83 kn/20.678,85 Eur i u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 59.304,80 kn/ 7.871,10 Eur i za navedeno sudi:

1) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Kovinska 5, OIB 17080997510 novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 155.804,83 kn/20.678,85 Eur koja teče od 01. rujna 2006. godine pa do isplate, računajući do 31. prosinca 2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama članka 29 st. 2-6 i st. 8-9 Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana."

2) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 59.304,80 kn/ 7.871,10 Eur, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.286,72 kn/170,78 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Janka Žitka iz Zagreba, Poljička 12, poslovni broj Ovrv-259/06 od 5. rujna 2006. u dijelu kojem je određena ovrha i naloženo tuženiku plaćanje tužitelju (točka I. izreke) te je naloženo tuženici JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Kovinska 5, OIB: 17080997510 novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 236.540,36 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 195.389,45 kn koja teče od 1. rujna 2006. pa do isplate, računajući do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama čl. 29. st. 2-6. i st. 8-9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15), sve u roku 15 dana te da naknadi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 85.180,35 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iste od dana 22. listopada 2020., koja je kamata određena po stopi prema stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka sukladno odredbama čl. 29. st. 2-6. i st. 8-9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15) sve u roku 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za dosuđenje zateznih kamata na trošak ovrhe u iznosu od 9.665,36 kn za period od 5. rujna 2006., pa do zaključno s danom 21. listopada 2020. (točka III. izreke).

2. Protiv dijela te presude, pod stavkom II. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Prije svega valja istaći da je sud prvog stupnja svojom presudom poslovni broj Povrv-2267/18-89 od 22. listopada 2020., pod stavkom II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da tužitelju isplati iznos od 236.540,36 kn sa kamatom koja na iznos od 195.389,45 kuna teče od 1. rujna 2006., a ovaj sud svojom presudom poslovni broj Gž-70/2021-2 od 2. ožujka 2021. preinačio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2267/18-89 od 22. listopada 2020., pod stavkom II. izreke i odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 50.781,25 kn i trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn. Vrhovni sud je svojim rješenjem poslovni broj Rev-120/2022-2 od 31. siječnja 2024. ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Gž-70/2021-2 od 2. ožujka 2021. i predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Stoga je sada potrebno odlučiti o žalbi tuženice na stavak II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2267/18-89 od 22. listopada 2020. te o troškovima cjelokupnog postupka.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba tuženice, jer razlozi presude o ispravama nisu u suprotnosti s ispravama, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje.

6.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je taj postupak pokrenut prijedlogom tužitelja kao ovrhovoditelja od 4. rujna 2006. za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - vlastite mjenice izdane od strane tuženice (kao ovršenice) 8. lipnja 2001.,

- da je mjenica potpisana od strane tuženice kao avalista te da sadrži klauzulu „bez protesta”,

- da je na mjenici označen datum dospijeća 31. kolovoz 2006.,

- da je mjenica ispunjena na novčani iznos od 251.243,19 kn,

- da je tužitelj sa trgovačkim društvom Centar tekstil d.o.o. zaključio više ugovora o poslovnom najmu,

- da je uz svaki ugovor o poslovnom najmu zaključen i ugovor o jamstvu između tužitelja i tuženice,

- da je uz svaki ugovor o jamstvu predana jedna (ili više) bianco mjenica,

- da je samo ugovor o poslovnom najmu broj 2767/01 zaključen 8. lipnja 2001.,

- da su drugi ugovori, za koje tužitelj navodi da su osigurani mjenicom zaključeni kasnije i to ugovor broj 2764/01 dana 13. studenoga 2001., ugovor broj 2768/01 dana 28. lipnja 2001., ugovor broj 2770/01 dana 28. lipnja 2001., ugovor broj 2769/01 dana 28. lipnja 2001. i ugovor broj 5144/01 13. studenoga 2001.,

- da je uz ugovor o poslovnom najmu za ugovor broj 2767/01 od 8. lipnja 2001. zaključen ugovor o jamstvu 8. lipnja 2001. te je navedeno da su uz taj ugovor predane dvije bianco mjenice (list 293. spisa),

- da su svi ugovori o poslovnom najmu zaključeni na razdoblje od 60 mjeseci, te je ugovoreno plaćanje najamnine u mjesečnim ratama,

- da je vještačenjem utvrđeno da potraživanje tužitelja prema dužniku Centar tekstil d.o.o. iznosi ukupno 236.540,36 kn i to na dan 28. lipnja 2006.,

- da je isti iznos dobiven zbrajanjem potraživanja tužitelja po ugovorima i to ugovoru broj 2764/01 od 13. studenoga 2001. - 90.257,85 kn, po ugovoru broj 2768/01 od 28. lipnja 2001. - 29.171,51 kn, ugovoru broj 2770/01 od 28. lipnja 2001., - 44.921,18 kn, ugovoru broj 2769/01 od 28. lipnja 2001. - 38.830,92 kn i po ugovoru broj 5144/01 od 13. studenoga 2001. -1.901,51 kn te ugovor broj 2767/01 od 8. lipnja 2001. od 13.967,47 kn,

- da mjesečna najamnina po ugovoru broj 2764/01 od 13. studenoga 2001. iznosi 494,90 EUR-a time da je najstarija rata dospjela 6. siječnja 2005.,

- da mjesečna najamnina po ugovoru broj 2768/01 od 28. lipnja 2001. iznosi 227,12 EUR-a time da je najstarija rata dospjela 6. kolovoza 2004.,

- da mjesečna najamnina po ugovoru broj 2770/01 od 28. lipnja 2001. iznosi 227,17 EUR-a time da je najstarija rata dospjela 6. kolovoza 2004.,

- da mjesečna najamnina po ugovoru broj 2769/01 od 28. lipnja 2001. iznosi 225,33 EUR-a, time da je najstarija rata dospjela 6. siječnja 2005.,

- da mjesečna najamnina po ugovoru broj 2767/01 od 8. lipnja 2001. iznos najamnine iznosi 232,82 EUR-a time da je najstarija najamnina dospjela 6. rujna 2004.,

- da po ugovoru broj 5144/01 nije izračunata niti visina mjesečne rate niti dospijeće pojedine mjesečne rate već se potraživanje tužitelja temelji na obračunu zatezne kamate,

- da niti na jednom ugovoru o poslovnom najmu kao niti pripadajućem ugovoru o jamstvu nije naveden serijski broj blanketa – bianco mjenice,

- da je tužitelj pokrenuo još dva ovršna postupka protiv tuženice, temeljem mjenica,

- da se potraživanje tužitelja u predmetu broj Ovrv-119/10 temelji na ugovorima o poslovnom najmu broj 2767/01 od 8. lipnja 2001. i broj 2769/01 od 28. lipnja 2001., na kojima se temelji i potraživanje u ovom predmetu,

- da je vještačenjem utvrđeno da potraživanja iz ovog predmeta nisu obuhvaćena u drugim ovršnim predmetima istog ovrhovoditelja (tužitelja).

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u konkretnom slučaju tuženica je tužiteljev dužnik iz osnovnog pravnog posla – ugovora o jamstvu kojim se radi namirenja duga iz tog ugovora obvezala izdati tužitelju bjanko vlastitu mjenicu, a ujedno je i mjenični dužnik, pa postoji istovjetnost tuženičinog mjeničnog duga i njenog duga iz ugovora o kreditu. Ispunjenjem svoje mjenične obveze tuženik bi ispunio i ugovornu obvezu, a što proizlazi iz odredbe čl. 9.1. Općih uvjeta tužitelja prema kojoj tužitelj kao najmodavac ima pravo „aktivirati instrumente osiguranja plaćanja za naplatu cjelokupnog iznosa svih neplaćenih potraživanja bez obzira na njihovo dospijeće.“

8. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici (''Narodne novine'', broj 74/94 – dalje: ZM). Naime, bianco mjenica izdana radi osiguranja pravnog posla popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom o popunjavanju mjenične isprave te je imatelj mjenice dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla u svezi, a kojim se obvezao mjenični dužnik, a ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

9. U konkretnom slučaju tuženica je tužiteljev dužnik iz pravnog posla - ugovora o jamstvu, kojim se radi namirenja duga iz tog ugovora obvezala izdati tužitelju bjanko mjenicu, a ujedno je i mjenična dužnica pa postoji istovjetnost tuženičinog mjeničnog duga i njezinog duga iz ugovora o jamstvu. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da okolnost da je dužnik (Centra tekstil d.o.o.) zaključio više ugovora o poslovnom najmu s tužiteljem, da je za svaki taj ugovor zaključen i ugovor o jamstvu između tužitelja i tuženice, da je tuženica izdala za svaki ugovor o jamstvu bianco mjenicu (za neke čak i dvije), ne utječe na pravo tužitelja da je mogao mjenicu ispuniti na način da popuni jednu bianco mjenicu za nekoliko ugovora o jamstvu, kao što je to tužitelj učinio u ovom slučaju.

10. Pri tome se pravilno sud prvog stupnja pozivom na čl. 5. toč. 2. Općih uvjeta tužitelja, pravilno smatrajući da upravo ta odredba omogućava tužitelju da bianco mjenicu ispuni za sva dospjela potraživanja tužitelja po više ugovora, a sa kojim zaključkom suda prvog stupnja je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

11. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženice da nije moguće više poslova osigurati jednom mjenicom, odnosno nije osnovan žalbeni navod tuženice da je mjenica protu ugovorno ispunjena.

12. Vrlo opširni žalbeni navodi tuženice koji se odnose na to je li moguće više poslova osigurati jednom mjenicom odnosno je li mjenica ispunjena protu ugovorni odredbama, predstavljaju njezino viđenje mjenice kao sredstva osiguranja te ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

13. Međutim, osnovano žaliteljica ističe da je pogrešan stav suda prvog stupnja od kada počinje teći zastara. Naime, zastara za potraživanje iz mjenice u situaciji kada je mjenični dužnik istovremeno i dužnik iz osnovnog posla veže se uz zastaru potraživanja iz osnovnog posla (ugovora o poslovnom najmu). Svi ugovori o poslovnom najmu zaključeni su na rok od 5 godina, odnosno 60 mjesečnih rata.

14. U ovom slučaju radi se o zastarnom roku iz čl. 375. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO /91) koji zakon se primjenjuje na obveze nastale do 1. siječnja 2006., a istu odredbu sadrži i čl. 229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23– dalje ZOO/05 ) za obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006.

15. Navedenim čl. 375. ZOO/91 odnosno čl. 229. ZOO/05 propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da se plaća povremeno bilo jednom u ukupnom iznosu zastarijeva u roku od 3 godine. Sukladno čl. 215 st. 1. ZOO/05 zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga zastara u ovom slučaju počinje teći slijedećeg dana nakon dospijeća svake rate po svakom ugovoru.

16. Kako je ovaj postupak započeo 2. ožujka 2009. podnošenjem ovršnog prijedloga, sva potraživanja tužitelja dospjela do 3. ožujka 2009. navedenog dana su u zastari.

17. Sudski vještak je u svom nalazu utvrdio za svaki račun dospijeće svake rate (list 360 – 375 spisa). Iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka može se pravilnom primjenom materijalnog prava utvrditi da je po ugovoru br. 2764/01 u zastari potraživanje u iznosu od 51.530,45 kn, po ugovoru br. 2767/01 potraživanje tužitelja u iznosu od 23.596,47 kn, po ugovoru br. 2768/01 potraživanje u iznosu od 22.080,39 kn, po ugovoru broj 2769/01 potraživanje u iznosu od 21.930,96 kn te po ugovoru broj 2770/01 potraživanje u iznosu od 36.666,61 kn, odnosno ukupno je u zastari potraživanje tužitelja u iznosu od 155.804,88 kn/20.678,85 Eur.

18. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 80.735,53 kn/10.715,45 Eur, a primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti navedenu presudu te odbiti tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 155.804,88 kn/20.678,85 Eur.

19. Kako je sada promijenjen uspjeh u sporu valjalo je ponovno odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Pri tome valja uzeti u obzir da je čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka. Navedeni ZIDZPP/19 stupio je na snagu 1. rujna 2019., a prvostupanjska presuda u ovom predmetu je donesena 22. listopada 2020. te stoga o troškovima postupka valja odlučiti sukladno navedenoj odredbi čl. 29. ZIDZPP/19.

20. Člankom 29. ZIDZPP/19 propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

21. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu sa 34,13 % to je uspjeh tužitelja u sporu 67,06 %, dok tuženica s osnovom zahtjeva nije uspjela, a s visinom je uspjela 65,87 %, to je uspjeh tuženice u sporu 32,94 % pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tuženice (67,06%-32,94 %) te uspjeh tužitelja iznosi 34,12 %.

22. Temeljem čl. 155. ZPP-a kao trošak koji je bio potreban tužitelju u ovom postupku, sud je priznao trošak u iznosu od 2.500,00 kn za sastav ovršnog prijedloga s kojim je započeo ovaj postupak te 3.492,16 kn trošak javnobilježničke pristojbe, odnosno ukupni ovršni trošak u iznosu od 5.992,16 kn. Zatim je valjalo tužitelju priznati trošak u iznosu od 27.500,00 kn trošak pristupa punomoćnika tuženice na 11 ročišta, svako po 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarife) i to ročišta 17. ožujka 2014., 14. svibnja 2014., 5. prosinca 2014., 18. rujna 2015., 5. studenog 2015., 18. prosinca 2015., 16. prosinca 2015., 21. rujna 2018., 15. svibnja 2019., 8. lipnja 2020. i 10. rujna 2020., 10.000,00 kn trošak sastava 4 obrazložena podneska, svaki po 2.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i to podneska od 10. ožujka 2014., 2. srpnja 2015., 4. travnja 2019. i 16. svibnja 2029., 3.000,00 kn trošak financijskog vještačenja, 1.050,00 kn trošak dopunskog vještačenja, 2.715,00 kn trošak sudske pristojbe na presudu te 4.687,50 kn trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. točka 5. Tarife) i 5.724,86 kn trošak sastava revizije (Tbr. 10. točka 5. Tarife). Tužitelju je stoga valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 60.669,52 kn uvećane za 25% PDV, odnosno ukupno 75.836,90 kn /10.065,29 Eur.

23. Kako je tužitelj u sporu uspio sa 34,12 % u navedenom postotku je i dosuđen zatraženi trošak, odnosno u iznosu od 25.875,55 kn/3.434,28 Eur.

24. Tužitelj je zatražio trošak 10 podnesaka. Međutim, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, tužitelju je dosuđen trošak za 4 obrazložena podneska. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 25.875,55 kn/3.434,28 Eur, a temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelj naknadi trošak postupka u iznosu od 59.304,80 kn 7.871,10 Eur i za navedeno odbiti zahtjev tužitelja.

25. Tuženica je zatražila trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn/518,45 Eur. Kako je tuženica sa žalbom uspjela sa 32,94 % u navedenom postotku joj je odmjeren i zatraženi trošak žalbenog postupka, odnosno u iznosu od 1.286,72 kn/170,78 Eur.

U Velikoj Gorici 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina