Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1733/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Eni Mohorić Bunjevčević, odvjetnica u Delnicama, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika od 24. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci 12. lipnja 2014. pod brojem OV- 3730/2014., kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika od 24. prosinca 2024. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci 12. lipnja 2014. pod brojem OV-3730/2014., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 11., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 24. prosinca 2024. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci 12. lipnja 2014. pod brojem OV-3730/2014. proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava do pravomoćnosti odluke o podnesenom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijednosa nedopuštenim. Ovršenik navodi kako zahtjev ovrhovoditelja za naplatu/prijedlog nije dopušten, da je nastupila zastara postupka, naime da je protekao rok od 10 godina od dana od dana izdavanja osnove za plaćanje, od kojeg datuma počinje teći zastara prava iz zadužnice da kamate zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, slijedom čega je potraživanje s osnova kamate također evidentno zastarjelo. Poziva se na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održane 21. studenog 2019. te sudsku praksu iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022. Nadalje, navodi da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Poziva se na odredbu čl. 172. st. 1. toč. 21. OZ-a koja propisuje da su od ovrhe izuzete sindikalne socijalne potpore koje članovima sindikata na temelju važećih propisa isplaćuje sindikat, dok je odredbom čl. 173. st. 1. OZ-a propisano da je od ovrhe izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno u visini od jedne četvrtine, ako se radi o zakonskom uzdržavanju. Budući da je ovršeniku postupanjem po predmetnoj osnovi za plaćanje FINA zaplijenila iznos koji je je dijelom proizašao iz ostatka plaće koji je ovršeniku preostao nakon što mu je plaća već zaplijenjena po osnovi uzdržavanja, a dijelom iz sindikalne socijalne potpore, predlaže sudu obzirom da ovršenik nema nikakvih drugih primanja da odmah donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Ovršenik nadalje prelaže da sud nalaži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po predmetnoj ispravi. Ističe da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu s obzirom da bi time bio doveden na rub životne egzistencije. Naime, da se ovršeniku već s osnove uzdržavanja sa plaće mjesečno usteže zakonom maksimalno dopušteni iznos te ukoliko bi se predmetna ovrha dopustila, ovršenik ne bi imao više nikakvih sredstava za vlastito uzdržavanje, odnosno za njegove osobne životne potrebe.
2. Pozvan da se očituje o prijedlozima ovršenika, ovrhovoditelj se nije očitovao.
3. . Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)
4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj nije očitova o žalbi ovršenika (čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
5. U odnosu na preostale navode ovršenika valja navesti kako se sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20, dalje: ZPONS) ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima ovršenik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti, osim ako je osnovom za plaćanje ovrha odnosno osiguranje određeno isključivo na pojedinim računima u kojem slučaju će se ovrha odnosno osiguranje provesti na način i u opsegu kako je osnovom za plaćanje naloženo (čl. 4. st. 1.). Iz navedenog proizlazi kako je Financijska agencija pravilo postupila kada je blokirala sva sredstva na računima ovršenika. Tvrdnje ovršenika kako mu je postupanjem po predmetnoj osnovi za plaćanje FINA zaplijenila iznos koji je je dijelom proizašao iz ostatka plaće koji je ovršeniku preostao nakon što mu je plaća već zaplijenjena po osnovi uzdržavanja, a dijelom iz sindikalne socijalne potpore nisu od utjecaja na provedbu izravne naplate. Naime, ovršenik je ovlašten za svako zaštićeno primanje kod Financijske agencije otvoriti zaštićeni račun. Zaštićeno primanje je ono koje je prema OZ-u ili posebnim propisima izuzeto od ovrhe, tj. na kojemu se ovrha ne smije provoditi. Ta primanja njihovi uplatitelji moraju isplaćivati na zaštićeni račun kako bi ovršenik njima mogao slobodno raspolagati. U prijedlogu od 24. prosinca 2024. ovršenik ne navodi kako ima otvoren zaštićeni račun niti da je eventualno postolodavac pogrešno uplaćivao zaštićena primanja na redovan račun ovršenika, umjesto zaštićeni račun, kao što navedeno ne proizlazi niti iz dokumetacije koju je ovršenik dostavio uz citirani prijelog. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ove odluke temeljem čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 51 OZ-a.
6. Odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan.
7. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. U prijedlogu ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije sa sporom), pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
U Rijeci 21. siječnja 2025.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika uz podnesak ovrhovoditelja od 24.12.2024.
