Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3864/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, Prisavlje 3, [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković, Radaković & partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-464/2019 od 19. kolovoza 2019., dana 21. siječnja 2025,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-464/2019 od 19. kolovoza 2019..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužna je Hrvatska radio televizija Zagreb vratiti tužitelju NC, [adresa] iznos od 4.029,61 kunu, koji iznos je tužitelj morao uplatiti pod prisilom, a temeljem ovršnih prijedloga broj: Povrv-274/13, 128/14, 122/13, 237/14 i 157/13 koji se vode kod Općinskog suda u Gospiću i broj: 76 Povrv- 2192/2015 O.s. Split, Stalna služba Makarska, broj: Povrv-2235/15 Općinski sud u Splitu i uplatnice od 29. siječnja 2015. koja glasi na iznos od 246,97 kuna od 29. siječnja 2015. sa zateznom kamatom počevši od 29. siječnja 2015., do isplate na račun tužitelja, koji se vodi kod Erste banke poslovnica u Gospiću, a temeljem stjecanja bez osnova, jer je tuženik HRT u rujnu 2010. tužitelju oduzeo pravo na praćenje tv-programa ukinuvši u rujnu 2010. normalni tv signal za Splitsko Dalmatinsku županiju, koji signal je mogao hvatati tv prijamnik tužitelja uvevši digitalni tv-signal, poslavši tužitelju kupon u vrijednosti od 75,00 kuna za kupnju digitalnog televizora, a i pored toga što je tužitelj dopisom koji je uputio HRT-u 14. kolovoza 2010. odjavio televizor, a to temeljem čl. 53. st.3. Zakona o HRT-u (NN 25/2003) koji je u tom trenutku bio na snazi, koju je odjavu ponovio 4. studenog 2014. s istim datumom odjave odnosno ukidanja normalnog signala, s troškovima postupka koji se sastoje od podnesenih prigovora i žalbi, uplaćenih sudskih pristojbi dolaska na ročišta u iznosu od 10.000,00 kuna sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti ove presude" (stavak I izreke) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kn (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 4.029,61 kn / 534,82 €[1] , te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 ZPP, radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U ovom predmetu tužitelj od tužene potražuje utuženi iznos, kao povrat nezakonito uplaćenih sredstava na ime HRT pretplate, za koji iznos navodi da predstavlja "neosnovano bogaćenje", obzirom da tužitelj nakon prelaska s analognog na digitalni signala više nije mogao pratiti TV program.

6. U tijeku postupka je utvrđeno, kao nesporno, da je tuženi utuženi iznos uplatio tuženoj po, do tada donesenim rješenjima o ovrsi.

7. Sud prvog stupnja odluku temelji na zaključku da se, u konkretnom slučaju, ne radi o stjecanju bez osnove, jer tužitelj nije dokazao da bi mu se uplaćeni iznosi ponovno naplatili pljenidbom od strane tuženika, tim više što tužitelj nije dokazao da je do stjecanja došlo protupravno ili da je navedene iznose platio kako bi izbjegao prisilu, već je u tim postupcima utvrđena obveza žalitelja na plaćanje pristojbe.

8. Konačno, pravilno je prihvaćen i stav Županijskog suda u Karlovcu, iznesen u presudi poslovni broj Gž-845/2015 od 6. listopada 2015., u kojem je istaknuto da promjena vrste prijenosnog signala sa analognog na digitalni, kao rezultat napretka telekomunikacijske tehnologije, nije razlogom prestanka pristojbene obveze.

9. Žalbeni navodi kojima se osporava činjenično utvrđenje suda prvog stupnja su nedopušteni, jer se u postupcima u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti je ovaj sud ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja suda prvog stupnja (čl. 467 st. 1 ZPP).

10. Naposljetku, valja reći da žalbeni prigovori, kojima se tužitelj upušta u ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP, u vezi s odredbom čl. 8 ZPP. Međutim, navedeni se žalbeni razlozi ne mogu s uspjehom isticati, također sukladno odredbi čl. 467 st. 1 ZPP, te stoga isti nisu niti uzeti u razmatranje.

11. Slijedom navedenoga, a obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Ivica Veselić