Poslovni broj: Pr-99/2024-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
OIB: [osobni identifikacijski broj]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice:
BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik dr. sc. Nadi Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: BULL GROUP j.d.o.o., OIB: 88258710917, Zadarska 1, 22000 Šibenik, kojeg zastupa direktor ŠB, a ovoga punomoćnik Marko Udiljak, odvj. u Splitu, radi proglašenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 16. prosinca 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave dana 21. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 11. lipnja 2024. godine, sklopljenog između tužiteljice kao zaposlene, BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika kao poslodavca, ''Bull group j.d.o.o.,'' OIB: 88258710917, Zadarska 1, 22000 Šibenik.
II. Ovom Presudom raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tužiteljice, BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ''Bull group j.d.o.o.,'' OIB: 88258710917, Zadarska 1, 22000 Šibenik s danom 1. prosinca 2024. godine.
III. Nalaže se tuženiku ''Bull group'' j.d.o.o., OIB: 88258710917, Zadarska 1, 22000 Šibenik, da isplati tužiteljici BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadu štete u iznosu u visini tri bruto ugovorene plaće, sveukupno 3.284,64 €, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2024. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku ''Bull group'' j.d.o.o., OIB: 88258710917, Zadarska 1, 22000 Šibenik, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plaće za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024. godine i to za svaki mjesec ugovorenu bruto plaću u iznosu od 1.094,88 Eura, odnosno ukupno 6.569,28 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća pojedine ugovorene mjesečne bruto plaće pa do isplate po stopi koja se određuje za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to po mjesecima dospijeća kako slijedi:
- za lipanj 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kamatu koja teče od 15.07.2024.,
- za srpanj 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kamatu koja teče od 15.08.2024.,
- za kolovoz 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kam. koja teče od 15.09.2024.,
- za rujan 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kamatu koja teče od 15.10.2024.,
- za listopad 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kamatu koja teče od 15.11.2024.,
- za studeni 2024. iznos od 1.094,88 €, uvećano za kamatu koja teče od 15.12.2024.g. V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 €, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je s tuženikom kao poslodavcem sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 23. svibnja 2024. za obavljanje poslova na radnom mjestu kuharice. Dana 21. svibnja 2024. tužiteljica da je faktički počela sa obavljanjem poslova na mjestu rada dok je prijava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje zaprimljena tek dana 27. svibnja 2024. Slijedom takvog stanja stvari, poslodavac odnosno tuženik da je prekršio odredbe članka 112. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojoj poslodavac ima obvezu prijaviti radnika u svojstvu osiguranika najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Isto tako, nepoštivanje potonje zakonske odredbe da je regulirano i odredbama o prekršajima, konkretno člankom 172. stavkom 2. točkom 5. Zakona o mirovinskom osiguranju. Također, obzirom da je tužiteljica sa radom počela dana 21. svibnja 2024. da jasno proizlazi kako je u periodu od dana početka rada, pa sve do prijave na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, dana 27. svibnja 2024., obavljala neprijavljen rad bez da je o istome bila obaviještena. Dana 10. lipnja 2024. tužiteljica da je obavljajući posao pretrpjela ozljedu na radu na način da je treći prst lijeve ruke porezala na kuhinjski nož. Istog dana tužiteljica da je zatražila liječničku pomoć, a potom da je otvorila bolovanje te joj je potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad izdana dana 11. lipnja 2024. sa prvim danom nesposobnosti za rad od 10. lipnja 2024. Unatoč navedenom, Ugovor o radu da joj je otkazan je Odlukom o otkazu dana 11. lipnja 2024. zbog skrivljenog ponašanja radnika. U obrazloženju Odluke da se navodi da je radnik napustio radno mjesto za vrijeme rada bez da je to tražio, odnosno bez da je o istome obavijestio direktora. Međutim, u odnosu na potonje, dana 11. lipnja 2024. kad je tužiteljica napustila mjesto rada već je bila na bolovanju, dakle nije bila u obvezi taj dan uopće doći na posao. Odluka o otkazu Ugovora o radu ne samo da je nezakonita već da je i nejasna, proturječna te diskriminatorna. Naime, tužiteljica da nije neopravdano napustila mjesto rada, već je zbog ozljede na radu, nepružanja pomoći i neadekvatne zaštite za rad napustila mjesto rada upravo kako bi zatražila liječničku pomoć. Nadalje, u Odluci se navodi kako se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je sklopljen dana 27. svibnja 2024. godine. Obzirom na potonje, u Odluci da nije jasno ni o kojem je Ugovoru uopće riječ budući da je tuženik s tužiteljicom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme, i to dana 23. svibnja 2024. Također, u obrazloženju da se između ostalog navodi i kako poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ne mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete zaposlenika jer isti zapošljava manje od 20 radnika. Navedeno da nema nikakve veze sa razlogom sadržanim u izreci Odluke o otkazu Ugovora o radu pa iz svega da proizlazi dojam da poslodavac osim što ne poznaje pozitivne propise Republike Hrvatske, ne poznaje ni svoje radnike niti zna kad je i koje Ugovore o radu sklopio. Člankom 37. Zakona o radu radnik da je obvezan obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad što je prije moguće, a najkasnije u roku od 3 dana dostaviti mu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a da iz WhatsApp prepiski tužiteljice s tuženikom je vidljivo da je isti kao poslodavac bio upoznat o nemogućnosti tužiteljice da nastavi s radom te o činjenici da je ista otvorila bolovanje zbog ozljede na radu, te posebice ističe da sukladno članku 38. Zakona o radu, radniku koji je pretrpio ozljedu na radu nije moguće otkazati Ugovor. Također, tužiteljica da je pravovremeno zatražila priznavanje ozljede na radu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dana 17. lipnja 2024. Tužiteljica navodi da je uslijed zaprimanja Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika pravovremeno dana 19. lipnja 2024. putem punomoćnika podnijela poslodavcu odnosno tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, a sve sukladno članku 133. Zakona o radu, a koji zahtjev da je tuženiku upućen na službenu e – mail adresu te poštom, te da se povratnica od pošte vratila natrag s naznakom ''uredno obaviješten – nije podigao pošiljku'', dok putem e – maila da nije stigao nikakav povratni odgovor do trenutka podnošenja ove tužbe. Službena mail adresa tuženika na koju je upućen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa da je navedena je u sudskom registru. Obzirom da poslodavac odnosno tuženik nije u zakonskom roku od 15 dana udovoljio Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa niti se na isti očitovao tužiteljica podnosi ovu tužbu u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, te navodi da, obzirom da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika uslijed okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, a sukladno članku 125. Zakona o radu tužiteljica ovom tužbom osim utvrđenja odluke o otkazu Ugovora na određeno vrijeme nedopuštenom traži i sudski raskid Ugovora o radu te naknadu štete u ukupnom iznosu u visini tri ugovorene bruto plaće, odnosno sveukupno 3.284,64 eura, te predlaže da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak, a sve iz razloga kako slijedi. Tužiteljica da u tužbi navodi da joj je tuženik nezakonito otkazao ugovor o radu za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, međutim, da je u svojoj tužbi ciljano propustila iznijeti ključnu činjenicu za ovaj spor, a to je da je upravo ona ta koja je tuženiku ranije otkazala ugovor o radu, pa da stoga sve što se dogodilo nakon toga da je potpuno pravno irelevantno. Naime, tužiteljica da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kuhara, i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme do 27. studenog 2024.g. Tužiteljica da se uistinu porezala na nož međutim da ta ozljeda je nije spriječila da nakon toga uredno obavlja svoj posao, te da se pregledom snimki i fotografija može vidjeti da je tužiteljica, nakon što se porezala, uredno čistila mrkvu, kokoš i štednjak bez ikakvog problema. Oko 13,00 sati da je napustila radno mjesto te da je poslijepodne obavijestila tuženika da je imala malu ozljedu, da se malo porezala ali da nema problema jer da može kuhati drugom rukom, pa da dakle, nikakvo bolovanje nije bilo spomenuto nakon pretrpljene ozljede niti je ta ozljeda sprječavala tužiteljicu prema vlastitim riječima u radu. Međutim, isti taj dan, tužiteljica da je zbog vlastitog nezadovoljstva na radnom mjestu, pisanim putem preko Whatsapp poruke obavijestila tuženika da daje otkaz jer način na koji tuženik radi nije u skladu s njezinim očekivanjima. Tužiteljica da je doslovno napisala: „odradit ću otkazni rok koji Vi odredite i neću više raditi“. Pregledom navedene poruke da ne bi trebalo biti sporno da je tužiteljica sama dala otkaz prije ičega što se naknadno dogodilo. Idućeg dana da je tužiteljica normalno došla raditi što da se može utvrditi pregledom snimke te da je uredno odradila posao do 11:10 min kad je bez ikakvog dopuštenja napustila radno mjesto. Isti taj dan da je tuženik obavijestio radnike da otvaraju novu lokaciju na Šubićevcu te da je tužiteljici rekao da će do daljnjeg nastaviti raditi na istom mjestu gdje i dotada. Nakon te poruke, tužiteljica da mu odgovara da ne zna kako će to moći s obzirom da skida šav tek za 8 dana, pri čemu da joj tuženik odgovara da nema problema da će joj pomoći. Međutim, tad, tužiteljica ponovno naglašava da je dala otkaz i odgovara da će odraditi svoj otkazni rok (do kraja lipnja) uz uputu tuženiku da dotad nađe nekog. Tuženik da je još jednom prihvatio njezinu otkaz te joj se uredno zahvalio što će odraditi otkazni rok do 1. srpnja 2024.g. Tek nakon toga, tužiteljica po prvi put spominje nalaz sa hitnog prijema i tek tad tužiteljica navodi da zbog ozljede više ne može raditi. Više da je nego očito da se tužiteljica u međuvremenu konzultirala sa pravnim stručnjacima te da je procijenila da joj je puno financijski isplativije otvoriti bolovanje nego tražiti ponovno posao s obzirom na to da je već dala otkaz. Radni odnos tužiteljice i tuženika da je prestao otkazom tužiteljice stoga da je bilo kakvo zahtijevanje utvrđivanja sudskog raskida ugovora, naknade štete i naknade plaće neosnovano u cijelosti. Zakon o radu (NN 93/14, 151/22) da propisuje da ugovor o radu prestaje otkazom (čl.112.st.1.t.7.), dok radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog (čl.115.st.4.). Pregledom Whatsapp poruka da je vidljivo kako je tužiteljica dala otkaz dana 10. lipnja 2024. g. te se obvezala odraditi otkazni rok do 1. srpnja 2024.g. Iako da je tužiteljica jasno iskazala namjeru da će u cijelosti odraditi svoj otkazni rok, ista da je naknadno promijenila svoje mišljenje nakon obavijesti o otvaranju nove lokacije. Idući dan (11.06.2024.g.) da je došla na posao, odradila četverosatnu smjenu te samoinicijativno napustila radno mjesto. Kroz takav čin tužiteljice, a i kroz razmijenjene poruke, da je jasno da ista ciljano zanemaruje činjenicu da je upravo ona ta koja je dala otkaz, a ne obrnuto. Tim više, da je vidljivo da kroz poruke („..nema problema dajte mi izvanredni otkaz postoji pravna služba koja će ustvrditi tko je u pravu… sve ostalo će ako bude trebalo riješiti se pravnim putem“) namjerno navlačila tuženika da joj da izvanredni otkaz (očito nakon obavljenog pravnog savjetovanja: „.. nema problema, ja ću svome odvjetniku pa se još vidimo“). Opreza radi, za slučaj da sud unatoč svemu prethodno iznesenom utvrdi da tužiteljica nije dala otkaz, tuženik ističe da je tužiteljica očigledno mogla raditi unatoč posjekotini koju je zadobila. Štoviše, prema vlastitim riječima da je rekla da može kuhati s drugom rukom i da to nije nikakav problem. Navedeno da dokazuju i snimke pregledom kojih se može vidjeti da je tužiteljica uredno obavljala radne zadatke na dan ozljede i dan nakon. Dakle, ta ozljeda da ne može biti razlog nedolaska na posao. Tužiteljica da je unatoč pozivu tuženika da dođe raditi, samoinicijativno napustila radno mjesto i odbila usred sezone dolaziti na posao zbog čega je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu. Za slučaj da sud zauzme stav da tužiteljica nije dala otkaz (iako je nejasno kako bi se to uopće moglo dogoditi), nedolazak na posao i samoinicijativno napuštanje radnog mjesta da je dovoljan razlog za izvanredni otkaz. Nadalje tuženik ističe da tužiteljica u tužbi traži da sud raskine ugovor o radu s danom 1. prosinca 2024.g. S obzirom da je tužiteljica već ranije otkazala ugovor o radu da nema mjesta primjeni sudskog raskida ugovora kad je isti već ranije prestao. Sve i da isti nije prestao, da ne može sudski raskid ugovora uslijediti nakon isteka roka na koji je sklopljen, a kako to neosnovano traži tužiteljica. Naime, predmetni ugovor o radu je sklopljen na određeno vrijeme do 24. studenog 2024.g., a tužiteljica traži da sud raskine ugovor s danom 1. prosinca 2024. (dakle nakon isteka vremena na koje je sklopljen). Nadalje, tuženik navodi da nema smisla da sud raskine ugovor na zadnji dan ugovora o radu jer je to u suprotnosti sa svrhom instituta sudskog raskida. Sudska praksa da je jasna po tom pitanju te u pravilu sudski raskid ugovora nastupa s danom podnošenja tog zahtjeva jer je od tog datuma radniku neprihvatljivo nastaviti radni odnos. Dakle, eventualni raskid ugovora bi trebao nastupiti najkasnije na dan slanja tužbe nadležnom sudu. Iz svih ranije iznesenih navoda, tuženik navodi da je neosnovan i zahtjev za naknadom plaće za naredne mjesece i slijedom svega navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak.
3. U odnosu na gornje navode iz odgovora na tužbu tužiteljica navodi da nisu točni navodi tuženika kako je tužiteljica propustila iznijeti činjenicu da je upravo ona ta koja je tuženiku ranije otkazala Ugovor o radu. Tuženik da instruirano navodi da je u ''Whatsapp'' grupi tužiteljica prva otkazala Ugovor o radu, a sve s ciljem kako bi opravdao niz nezakonitih postupanja. Naime, upravo da je tužiteljica ta koja je ponašanjem tuženika navođena na jednostrani raskid / otkaz Ugovora o radu. Ista da je zbog nepružanja pomoći, neprofesionalnog pristupa te nedostatka uobičajene poslovne komunikacije pogrešno razumjela tuženika pa je stoga u poruci u dva navrata navela kako će odraditi otkazni rok i više neće raditi. Isto tako, sukladno članku 120. Zakona o radu otkaz da mora biti u pisanom obliku, ali navedena odredba nikako se ne može toliko ekstenzivno tumačiti i to na način da se poruka (koja je između ostalog izvučena iz konteksta) napisana u grupnom razgovoru namijenjenom poslovnoj komunikaciji ima smatrati danim otkazom. Sve i da je točno (a što nikako nije) da je tužiteljica prva jednostrano otkazala Ugovor o radu, daljnja komunikacija s tuženikom kao i njegova molba da ipak dođe na posao te uz redovni opis posla usput s porezanim prstom poslužuje goste govori u prilog činjenici da bi takav otkaz svakako bio stavljen izvan snage. Nastavno na prethodno navedeno, člankom 121. st. 3. t. 5. Zakona o radu da je propisano kako otkazni rok ne teče za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad. U odnosu na potonje, kad bi bila točna tvrdnja tuženika da je tužiteljica prva jednostrano otkazala Ugovor o radu ponovno bi se ispostavilo da tuženik krši pozitivne zakonske propise u svezi prava iz radnog odnosa. Dakle, radni odnos traje do kraja otkaznog roka, a u slučaju privremene nesposobnosti za rad otkazni rok se nastavlja kad privremena nesposobnost za rad prestane osim iznimke propisane člankom 121. stavkom 6. Zakona o radu, a što u ovom predmetu da nije slučaj. Isto tako, u slučaju da poslodavac oslobodi radnika obveze rada dužan mu je za to vrijeme isplatiti naknadu plaće. Tim više, riječ je o ozljedi na radu, a ne klasičnoj privremenoj nesposobnosti za rad pa tako i prema članku 38. Zakona o radu u tom slučaju nije moguće dati otkaz radniku. Nadalje, tuženik da prilaže dokaze kojima upravo pokazuje količinu bezobzirnosti prema stanju tužiteljice uslijed doživljene ozljede. Umjesto da pokaže minimum razumijevanja odnosno tolerancije prema tužiteljici, tuženik da nastavlja inzistirati da tužiteljica i dalje obavlja posao jednom rukom bez obzira na ozljedu (pri tom nije relevantna izjava tužiteljice da može raditi jednom rukom). U svom odgovoru na tužbu tuženik također ističe i da snimke nadzornih kamera dokazuju kako je tužiteljica uistinu mogla uredno obavljati posao. Takvi navodi tuženika da su u najmanju ruku apsurdni obzirom na činjenicu da se radi o poslu koji uključuje pripremanje i obradu hrane pa isto niti je jednostavno izvedivo niti higijenski, međutim potonje da je više stvar nadležnosti državnog inspektorata i sanitarne inspekcije. Zaključno tužiteljica navodi da su potpuno pogrešni i proturječni navodi tuženika te jasno proizlazi kako je otkaz Ugovora o radu od dana 11. lipnja 2024. nedopušten i nezakonit baš kao i mnoge druge, već ranije spomenute, radnje tuženika. Naposljetku, tužiteljica dostavlja u spis Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split – Područna služba [adresa] KLASA: UP/I-502-03/24-02/5820 URBROJ: 338-15-02-24-8 od dana 7. listopada 2024. godine, navodeći da se predmetnim Rješenjem tužiteljici priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno da je istoj priznata ozljeda na radu od dana 10. lipnja 2024. godine, te ističe da je u tijeku provođenja dokaznog postupka radi priznavanja ozljede na radu od poslodavca, odnosno, tuženika, dana 4. srpnja 2024. zatraženo očitovanje o razlozima izuzimanja iz postupka prijave o ozljedi na radu za tužiteljicu te presliku Ugovora o radu na što da se tuženik oglušio te je tek kasnije, dana 10. rujna 2024. dostavio očitovanje, a iz potonjeg da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužiteljica na vrijeme obavijestila poslodavca / tuženika o nastaloj ozljedi te da je isti smatrao kako takva vrsta ozljede ne predstavlja ozljedu na radu te da tužiteljica može nesmetano nastaviti obavljati posao. Tužiteljica da je bila privremeno nesposobna za rad u periodu od dana 10. lipnja 2024. do dana 24. lipnja 2024. te je istoj za to vrijeme priznata ozljeda na radu, te ističe opetovano da sukladno čl. 38. Zakona o radu poslodavac za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti ne može radniku otkazati ugovor o radu.
4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 23. svibnja 2024., obračuna plaće od dana 31. svibnja 2024., Odluke o otkazu Ugovora o radu od dana 11. lipnja 2024., medicinske dokumentacije tužiteljice, potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, Prijave o ozljedi na radu od 17.6.2024.g., WhatsApp prepiske, Zahtjeva za priznavanjem ozljede na radu, Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 19. lipnja 2024., potvrde slanja Zahtjeva putem e-maila i pošte, izvatka iz sudskog registra, Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split – Područna služba [adresa] KLASA: UP/I-502-03/24-02/5820 URBROJ: 338-15-02-24-8 od dana 7. listopada 2024. godine, saslušanjem svjedoka TB, CB, te saslušanjem tužiteljice BB i direktora tuženika ŠB, kao stranaka u postupku.
5. Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom Odluka o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 11. lipnja 2024. godine, te raskid ugovora o radu i naknadu štete, te isplatu neisplaćenih joj plaća.
6. Tuženik ističe da je tužiteljica dala usmeni otkaz ugovora o radu.
7. Sukladno odredi čl. 114. Zakona o radu poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
8. Sukladno odredbi čl. 115.st.4. Zakona o radu radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.
9. Sukladno odredbi čl. 120. Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
10. Sukladno odredi čl. 121. Zakona o radu otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu, iznimno od stavka 1. ovoga članka, otkazni rok radniku koji je u vrijeme dostave odluke o otkazu privremeno nesposoban za rad počinje teći od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad, dok otkazni rok ne teče, između ostalog za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti
11. Radnik može usmeno otkazati ugovor o radu poslodavcu i takav usmeni otkaz ugovora o radu ima, što se tiče oblika, značenje valjanog otkaza temeljem kojeg prestaje ugovor o radu.
12. Pregledom Ugovora o radu sklopljenog između stranaka dana 23.5.2024.g. razvidno je da je isti sklopljen na određeno vrijeme na poslovima radnog mjesta kuhara do dana 4.6.2025.g.
13. Pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od dana 11.6.2024.g. razvidno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, navodeći da se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 27.5.2024.g. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, da radnik nema pravo na otkazni rok, da mu radni odnos prestaje danom dostave te odluke, da nema pravo na otpremninu uz obrazloženje da je dana 11.6.2024.g. zaposlenik, ovdje tužiteljica, zatečena da je za vrijeme rada napustila radno mjesto bez odobrenja direktora i nije se htjela vratiti na radno mjesto, dok se nigdje ne navodi da bi tužiteljica sama dala otkaz poslodavcu, kako to isti ističe tijekom ovog postupka, te je razvidno da je u odluci o otkazu pogrešno naveden, kako datum sklapanja ugovora o radu, tako i vrsta ugovora o radu.
14. Pregledom Prijave o ozljedi na radu od 17.6.2024.g. razvidno je da je dana 10.6.2024.g. tužiteljica u prostorijama tuženika zadobila ozljedu na radu kada se ozlijedila nožem, dijagnoza S61.0, te i obrađena kod kirurga.
15. Pregledom rješenja HZZO, PU Šibenik od 7.10.2024.g. utvrđeno je da je tužiteljici priznata dijagnoza šifre bolesti prema MKB-u S61.0 – otvorena rana prstiju bez oštećenja nokta kao ozljeda na radu koja se dogodila 10.6.2024.g.
16. Pregledom Potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad razvodno je da je kao prvi dan nesposobnosti naveden 10.6.2024.g.
17. Pregledom Wapp prepiske i snimke kamere, koju je u spis dostavio sam tuženik razvidno je da je o istom događaju sa specijalističkim nalazom tužiteljica i obavijestila tuženika o zadobivenoj ozljedi, dok iz prepiski nije razvidno da bi tužiteljica otkazala ugovor o radu tuženiku.
18. Svjedok TB, član uprave tuženika, iskazuje da je tužiteljicu bila kuharica kod tuženika od 27.5.2024. pa do 11.6.2024. godine a kada joj je prestao radni odnos a zato što je odbila raditi na otkaznom roku, dakle što je napustila svoje radno mjesto, s tim da ih ona nije obavijestila o razlogu napuštanja radnog mjesta. Iskazuje da je tužiteljica dan ranije poslala poruku nakon svoje smjene da je bila u bolnici i da ima manju posjekotinu, da je sve u redu i da će nastaviti raditi, međutim, sutradan da je napustila radno mjesto i više se nije vratila s tim da je ona sama dala otkaz, a da je njoj poslala poruku navečer da daje otkaz radi toga što nije zadovoljna, nakon čega da ju je nazvala i tražila da joj objasni zbog čega ne želi više raditi a ona da joj je odgovorila da nije zadovoljna na poslu, te da su se tada dogovorile da će ona odraditi otkazni rok, a do 1.7. 2024. ili dok ne nađu nekog drugog. Odluku o otkazu da je napisao je direktor ŠB **.**.2024. Iskazuje i to da kada su joj spomenuli u otkaznom roku da će otvoriti novu lokaciju na Šubićevcu, onda da je tužiteljica napisala u poruci da će otvoriti bolovanje s tim da otkaz nije dan tužiteljici za vrijeme bolovanja, a oni to nisu znali već da je naknadno otvorila bolovanje i dostavila poštom doznake. Što se tiče pitanja da li su bili upoznati da se vodi postupak pred HZZO radi utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu tužiteljice iskazuju da jesu tek kad su zaprimili to rješenje, a to tek kasnije krajem sedmog mjeseca s tim da ona nije upoznata sa rješenjem od 7.10.2024. Na upit pun. tužiteljice kakva je bila komunikacije između tužiteljice i poslodavca, izjavljuje da smatra da su bili transparentni, iskazuje da je točan datum kada je tužiteljica dala otkaz putem poruke 10.6.2024. u 20,30 sati, a istog dana da ih je oko 14,00 sati tužiteljica obavijestila da je zadobila ozljedu na radu, koju da je prezentirala kao nebitnu ozljedu i da će nastaviti raditi, a što je i napisala u poruci, a naposljetku tužiteljica da je nastavila raditi nakon ozljede i taj dan da je radila i uredno odradila poslove do 13,00 sati toga dana 10.6.2024.g., a da je ozljeda bila oko 11,00 sati, s tim da nije bila očevidac tog događaja.
19. Svjedok JB, koja je bila zaposlenik tuženika od veljače 2024. do 13.9.2024. iskazuje da je u tom razdoblju tužiteljica radila s njom na poslovima kuhara dok je ona bila pomoćni kuhar, te da je bila očevidac događaja od 10.6.2024. kada je tužiteljica zadobila ozljedu na radu, a porezala je prst nožem i to da je bilo prije 14 sati a ne sjeća se točnog sata. Iskazuje da, koliko se sjeća, misli da je tada otišla na hitnu i taj dan se nije vraćala na posao, a sutradan, iskazuje da nije sigurna ali misli da je došla na posao i da je obavijestila nadređenu osobu poslodavca TB da je zadobila tu ozljedu. Iskazuje da se sjeća da je tužiteljica govorila da će dati otkaz i što joj je smetalo što poslodavci češće ne dolaze u pregled te poslovnice zato što je željela da poslodavac posveti kako njima tako i poslu više pažnje i tražili su od njih samostalnost, a tim više što se govorilo o otvaranju nove poslovnice na Šubićevcu, a to da je bilo prije ozljede na radu. Na upit suca da li je tužiteljica sama dala otkaz ili je dobila otkaz od poslodavca, izjavljuje da mislim da je dala sama otkaz, a da se ne sjeća da li je tužiteljica bila na bolovanja, s tim da misli da nije za vrijeme dok je dobila otkaz. Na upit pun. tužiteljice u kakvim su odnosima poslodavac i tužiteljica, iskazuje da je u početku sve bilo OK, a da su trzavice nastale nakon toga što šef nije više dolazio u njihovu poslovnicu i nastala je prepirka vezano uz daljnji način rada. Na upit pun. tužiteljice, s obzirom da je bila očevidac kada se tužiteljica porezala kako je to izgledalo iskazuje da se to njoj više činilo kao preuveličavanje da se ona porezala nožem ali da nije vidjela ranu jer je ona to odmah i zamotala jer je tamo bila prva pomoć, ona da je bila uspaničena, ali nije odmah išla na hitnu ali je ipak otišla, te iskazuje da se ona sama isto više puta porezala pa da joj se to ne čini nekom težom ozljedom, ali da ne bi željela ulaziti u to koliko je tužiteljicu boljelo i da se ne sjeća da li je u tom trenutku bio netko od kupaca, i da li je netko osim nje još bio očevidac te ozljede.
20. Iz iskaza tužiteljice BB proizlazi da se ona zaposlila kod tuženika dana21.5.2024.g. i tada i počela raditi, a da je 23.5.2024.g. potpisala Ugovor o radu koji da je bio jako neobičan i nedefiniran i na što da je upozorila suvlasnicu TB koja da je kazala da se radi o šablonskom ugovoru, pa da je ona ipak potpisala taj ugovor a da je prijavljena s danom 27.5.2024.g., te posebno ističe da joj je inspektorica rada rekla da je taj ugovor nezakonit. Iskazuje da je na poslovima kuharice radila do 10.6.2024.g. kada je u jutarnjim satima na poslu zadobila ozljedu porezavši se nožem po prstu koji je sama zamotala zavojem i da je nije boljelo "za vruće rane" radi čega je i nastavila raditi do 12 sati i kada je skinula zavoj da je vidjela da se krvarenje ne zaustavlja pa da je ponovo zamotala prst, dovršila posao i otišla na hitnu pomoć gdje su joj šivali ranu i uputili je njezinom doktoru, kojoj da se javila sutradan popodne kada je ista bila u smjeni i ikada joj je otvorila bolovanje s danom 10.6.2024.g., koje doznake da je toga dana i dostavila poslodavcu koji da je dakle bio obaviješten o tome da je ona na bolovanju. Tužiteljica iskazuje da kada se to dogodilo da joj je bilo žao ostaviti poslodavca na cjedilu jer je bila jedini kuhar, pa da je ponudila da će ipak doći raditi ako joj netko pomogne u pripremi, a da bi mogla kuhati i s jednom rukom, a u protivnom da neće moći biti u mogućnosti i biti primorana odraditi otkazni rok ako poslodavac tako odluči, pa kada nije dobila potrebnu pomoć da je rekla poslodavcu da će otići poslije podne kod liječnika i ako on odredi da je sposobna za rad da će raditi, međutim da joj je liječnik rekao da ne može raditi, da ima i nalaz hitne pomoći i da ima otvoreno bolovanje o čemu da je obavijestila direktora ŠB i poslala mu potvrdu o otvorenom bolovanju, a on uzvratio slikanom potvrdom pošte o otkazu koju odluku da je dobila sutradan poštom. Ističe naposljetku da su navodi iz odluke o otkazu netočni, te posebno da nije sama dala otkaz poslodavcu, međutim kako da su se narušili međuljudski odnosi da više ne želi raditi za tog poslodavca te da nije istina da bi ona napustila svoje radno mjesto bez da je obavijestila poslodavca, jer da je tada bio i direktor koji da joj je rekao da kada završi posao može otići. Naposljetku da ju je njezina doktorica uputila da može prijaviti ozljedu na radu jer je to 100%-to bolovanje pa da je ona sama izvršila prijavu, a ne poslodavac.
21. Direktor tuženika ŠB iskazuje da je tužiteljica dobila ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada 27.5.2024.g. kada da je počela i raditi, s tim da je 23.5.2024.g. došla upoznati ostale zaposlenike, te da nije bilo problema u njezinom radu do dana 10.6.2024.g. kada je navela da je zadobila malu ozljedu u vidu porezotine prsta, a da je on vidio da je ona ipak nastavila raditi i da je došla raditi i sutradan ujutro međutim da je tada napustila objekt i svoje radno mjesto a što je vidio putem kamera, da ju je preko poruke zamolio da se vrati i ona da se na to oglušila, a što da je bilo dakle 11.6.2024.g. pa da je on odmah i napisao odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, međutim da je kolegica TB krivo napisala da se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Iskazuje da su prvi put saznali da se ozlijedila 10.6.2024.g. kada je u 14 sati poslala sliku ozlijeđenog prsta i nalaz hitne pomoći, a da nisu dobili potvrdu njezine doktorice opće prakse o otvorenom bolovanju, a niti doznake, te da je retroaktivno otvoreno bolovanje. Iskazuje da je tužiteljica 11.6.2024.g. rekla da će odraditi otkazni rok do 1.7.2024.g. i da im je dala 10.6. i 11.6. otkaz putem poruke, ali da su oni to sve uvažili i zamolili je da se vrati na radno mjesto, te da joj je i najavio otkaz jer je više puta pozivao da se vrati na rad što da nije učinila govoreći da je vidjeti što će reći njezina doktorica, a vezano uz trajanje otkaznog roka iskazuje da je tužiteljica izričito napisala do 1.7.2024.g., te da oni kao mlada firma nisu znali za aplikaciju Lana pri HZZO-u da se mogu uvjeriti da je tužiteljica na bolovanju, a kako da je taj dan tužiteljica radila do 11 sati onda da je nije niti pitao za bolovanje, da je znao da je ozlijeđena, međutim da ne može odlaziti s posla neopravdano pa da joj je zato i dao otkaz jer se nije htjela vratiti.
22. Sukladno odredi čl.115. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
23. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, ovaj sud utvrđuje da je pobijana odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, da tužiteljica nije napustila svoje radno mjesto bez odobrenja i znanja poslodavca, da je poslodavac bio obaviješten da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu, da je porezala prst, bila na hitnoj pomoći i unatoč ozljedi da se vratila sutradan na posao, koji je unatoč ozljedi i odradila posao, a ranije otišla s posla s čime je direktor tuženika bio i upoznat, pa da se ne može zaključiti da se radi o skrivljenom ponašanju tužiteljice i o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, tim više što je tužiteljica bila na bolovanju i da joj stoga nije niti mogao otkazati ugovor, a sukladno čl. 117. Zakona o radu privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, te da poslodavac nije sukladno čl. 119. Zakona o radu prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, tužiteljicu pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, da nije ranije bilo nikakvih primjedbi na rad tužiteljice, da tuženik nije omogućio tužiteljici niti da iznese svoju obranu, i naposljetku sud nalazi da su neosnovani navodi tuženika da bi tužiteljica sama dala otkaz, radi čega svega sud utvrđuje da je pobijana odluka poslodavca nedopuštena i nezakonita, radi čega je valjalo presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.
24. Prema odredbi čl. 125. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
25. Kako je tužiteljica pored poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, uslijed nemogućnosti nastavka rada kod tuženika, tražila utvrđenje da joj prestaje radni odnos kod tuženika dana 1. prosinca 2024.g., to ovaj sud, kraj utvrđenja iz točke I. izreke ove presude, nastavno cijeneći rezultate dokaznog postupka, drži da radni odnos tužiteljice kod tuženika više nije moguć pa je prihvatio utvrđenje sudskog raskida ugovor o radu sa danom 1. prosinca 2004.g., i donio odluku kao u točki II. izreke ove presude.
26. Imajući u vidu gore navedene okolnosti kao i sve okolnosti slučaja, sud je tužiteljici na ime naknade štete dosudio zatraženi iznos od 3.284,64 Eura i što nesporno odgovara iznosu od tri prosječne mjesečne bruto plaće tužiteljice, a koji iznos, po mišljenju suda, predstavlja tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za štetu koju trpi uslijed nemogućnosti rada kod tuženika, kao i za zadovoljenje potreba do ponovnog zaposlenja.
27. Radnik po pitanju plaće treba biti doveden u situaciju kao da otkaza nije bilo i ima pravo na onu plaću koju bi dobivao da je radio da nije bilo otkaza, pa tužiteljici stoga pripada naknada plaće od trenutka nezakonitog otkaza (11. lipnja 2024.g.) pa do prestanka radnog odnosa sudskim raskidom, a plaće za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024. godine i to za svaki mjesec ugovorenu bruto plaću u iznosu od 1.094,88 Eura, odnosno, ukupno 6.569,28 Eura, radi čega je valjalo presuditi ako u toč. IV. izreke ove presude.
28. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154.st.1., 155. i 164. ZPP-a, te Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa su tužiteljici, koji je uspjela u sporu, priznati opravdani troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku za sastav tužbe od 16.7.2024. ( Tbr.7.t.1.) u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištu od 3.9.2024. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištu od 23.10.2024. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištu od 16.12.2024. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištu za objavu odluke od 21.1.2025.g. (Tbr.9.t.3.) u iznosu od 100,00 €, za sastav podneska od 27.8.2024. god.(Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 €, za sastav podneska od 14.10.2024. god. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 € i za sastav zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa (Tbr.30.) u iznosu od 100,00 €, što uz porez na dodanu vrijednost (+25%) iznosi ukupno 1.750,00 €, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. V. izreke ove presude.
U Šibeniku, dana 21. siječnja 2025. godine
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
