Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1001/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja mlt. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku BB, odvjetniku iz [adresa], protiv 1. tuženika ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici ABV, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-889/2018-61 od 11. prosinca 2023., dana 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-889/2018-61 od 11. prosinca 2023., po žalbi tužitelja u odnosu na točku I. izreke, a po žalbi tuženih u odnosu na točke II. i III. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim strankama podnošenjem žalbi odluči končanom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.981,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2018. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženicima platiti tužiteljima 13.846,35 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka II. izreke) i naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.605,93 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke žale se tužitelji pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da sud drugoga stupnja preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe te traže naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.
3. Prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkama II. i III. izreke žabom pobijaju tuženici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku odluku u skladu s navodima žalbe te zahtijevaju naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.
4. Žalbe su osnovane.
5. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.981,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2018. do isplate uz obrazloženje da je taj zahtjev zastario (ne poziva se odredbe materijalnog prava na kojima temelji takav zaključak).
5.1. Obrazlaže da su ti troškovi, nastali plaćanjem električne energije, vode i odvoza smeća za predmetnu nekretninu, koji glase na FL (prednika tužitelja), nastali tužiteljima za nekretninu koju tuženici koriste bez valjane pravne osnove i koju unatoč pravomoćnoj presudi ne žele predati u posjed tužiteljima kao vlasnicima. Utvrđuje da su ti troškovi nastali u period između ožujka 2015. i 26. listopada 2016., a da je tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju povrat tog iznosa od tuženih u ovom postupku postavljen 2. lipnja 2023. u kojem trenutku da je već nastupila zastara.
6. Izneseni zaključak o zastari ne može se ispitati jer je sud pošao od pogrešnih činjeničnih tvrđenja odlučnih za odluku o osnovanosti prigovora zastare, na što se osnovano ukazuje navodima žalbe.
6.1. Sud prvog stupnja ispušta iz vida da su tužitelji u činjeničnim navodima tužbe, podnesene 4. svibnja 2018., naveli da se novčani zahtjev postavljen u tužbi odnosi kako na troškove režija, tako i na trošak stanovanja tuženih u njihovoj nekretnini bez valjane pravne osnove i zatražili su stoga isplatu ukupnog iznosa od 100.000,00 kn (13.272,28 eura). Podneskom od 2. lipnja 2023. tužitelji, kako to proizlazi iz preciziranog tužbenog zahtjeva, i nadalje zahtijevaju trošak režija koji su imali plaćanjem režija za nekretninu koju bez pravne osnove koriste tuženice, kao i naknadu za korištenja prostora za stanovanje bez valjane pravne osnove, samo dodatno preciziraju koliko traže za režije, a koliko za korištenje samog prostora za stanovanje bez valjane osnove.
7. Kako sud prvoga stupnja time nije ulazio u ocjenu osnovanosti prigovora zastare s obzirom na vrijeme koje je proteklo od dospijeća obveze koja se odnosi na režijske troškove do podnošenja tužbe i nije obrazlagao je li ili ne s obzirom na to (ne)osnovan prigovor zastare, to odluku u odnosu na ovaj dio zahtjeva nije moguće ispitati.
8. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a. Pri tome ovaj sud, jer sud prvoga stupnja nije utvrđivao činjenice o kojima ovisi osnovanost visine ovog dijela tužbenog zahtjeva, a visina je sporna, smatra da nema uvjeta da preinači pobijanu presudu u smislu čl. 373.a ZPP- a, jer bi se time tuženicima oduzelo pravo da osporavaju takvu odluku u odnosu na visinu do koje bi tužbeni zahtjev bio osnovan u redovnom postupku, čime bi se tuženicima ujedno onemogućilo i pravo na pristup sudu.
9. Nadalje, sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim za stanovanje bez valjane pravne osnove od tuženih traže isplatu iznosa od 13.846,35 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine o ukupno navedenog iznosa glavnice na način kako je pobliže određeno izrekom te presude. Prvostupanjski sud obrazlaže da su tuženici, koji i bez obzira na pravomoćnu odluku koriste predmetnu nekretninu (djelomična presuda donesena u ovom predmetu, poslovni broj P-889/2018-35 od 22. studenoga 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-76/2022-3 od 31. kolovoza 2022.), nepošteni posjednici i da su stoga dužni tužiteljima platiti naknadu za korištenje bez valjane osnove u mjesečnim iznosima koji su utvrđeni provedenim vještačenjem za cijeli utuženi period. Pri tome se sud poziva na čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP).
10. Odredbom sadržanom u čl. 165. st. 1. ZVDSP-a kojom je uređen pravni položaj nepoštenog posjednika, propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario dok je st. 6. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten da se njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika i da se isto tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
11. Odredbom sadržano u čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U tom smislu poštenje tuženih u svakom je slučaju prestalo trenutkom kada su primili tužbu na predaju u posjed (o čemu je već i pravomoćno odlučeno u ovom postupku, vidjeti točku 9. ovog obrazloženja) .
11.1. Međutim, tužbeni zahtjev kojim se traži isplata za korištenje tužiteljeve nekretnine bez valjane pravne osnove datira i prije podnošenja tužbe, a pobijana odluka nema razloga zbog čega se tuženike ima smatrati nepoštenima i u odnosu na period koji je prethodio tužbi. Naime, nepoštenje se može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako su tužitelji tuženike kao nepoštene posjednika na odgovarajući način pozvali na predaju stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1291/21 od 13. lipnja 2023.) o čemu pobijana odluka nema razloga.
12. Slijedom navedenog svakako je pravilan zaključak suda prvoga stupnja o nepoštenju tuženih za period od donošenja pravomoćne presude na predaju u posjed (kako to sud navodi), a shodno ranije navedenom i od podnošenja tužbe (sukladno ranije obrazloženom). No, nije moguće ispitati zaključak o nepoštenju tuženih za period prije podnošenja tužbe jer o tome odluka nema razloga i u tom se smislu, u odnosu na taj dio, osnovano pobija žalbom.
13. Dalje na žalbene navode tuženih valja odgovoriti da je točno da je sud proveo knjigovodstveno vještačenje i da je po prigovorima tuženih sačinjena i pisana dopuna nalaza i mišljenja. No, sud pobijanom odlukom nije obrazložio zbog čega prigovore tuženih nakon tako provedenog vještačenja ne smatra osnovanim, a niti je, s obzirom da su tuženici na ročištu održanom 8. studenoga 2023. ostali kod prigovora na nalaz i mišljenje, odredio saslušanje vještaka kako bi se ti prigovori otkloniti na raspravi.
14. Slijedom toga sud je odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva sadržanog pod točkom II. izreke počinio i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1., čl. 258. i čl. 253, st, 1. ZPP-a, ali i onu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a jer je onemogućavanjem tuženih da usmeno budu raspravljene njihove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka istima onemogućio raspravljanje pred sudom.
15. Slijedom navedenog o žalbi tuženih je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369.s t. 1. ZPP-a.
16. U ponovnom suđenju sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.
17. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer ista zavisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom postupku (čl. 380. točka 3. ZPP-a).
18. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević