REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1581/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB:34757140936, kojeg zastupa OJ, službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/147, URBROJ: 512-2501-23-2 od 1. lipnja 2023.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/147, URBROJ: 512-2501-23-2 od 1. lipnja 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/23-01/13, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 18. travnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite (u razdoblju 18. ožujka 1990.- 28. lipnja 1991.).

1.2. Tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 7. srpnja 2023. (spis poslovni broj Us I - 3220/2023), te je predsjednica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, rješenjem broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023., ustupila navedeni predmet Upravnog suda u Zagrebu, na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.).

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj, u bitnome, navodi da je obrazloženje osporavanog rješenja nerazumljivo i proturječno te je nejasno iz kojeg razloga su tražene provjere je li tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite Posavski Bregi iako je tražio priznanje statusa isključivo u odnosu na pripadnost odredima Narodne zaštite Đeletovci, te je prebivalište u [adresa] prijavio tek 26. kolovoza 2019. Osporava i utvrđenje da je sudjelovao u osnivanju "Zajednice utemeljitelja dr. Franjo Tuđman" jer je ista osnovana desetak godina nakon osnivanja HDZ-a (25. ožujka 2000. u zagrebačkom hotelu Internacional). Citira odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon), kao i svoje viđenje nastanka i organizacije Narodne zaštite Republike Hrvatske, na temelju čega smatra da je Narodna zaštita Republike Hrvatske osnovana 15. ožujka 1991. uz zadaće motrenja i obavještavanja kao i blokade prometnica i čuvanja vitalnih objekata i ustanova. Smatra da je Narodna zaštita bila preteča svih kasnije osnovanih oružanih snaga Republike Hrvatske. Također smatra da je Narodna zaštita kao samostalni obrambeni sustav djelovala do 5. listopada 1991. kada je na temelju odgovarajuće zapovijedi nadležnog ministra stavljena u subordinaciju oružanih snaga Republike Hrvatske. Smatra da je iz iskaza svjedoka razvidna njegova uloga u naoružanom odredu Narodne zaštite Đeletovci te da je vidljivo i da su aktivnosti tužitelja bile u vremenu neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske. U konačnici tužitelj je upravo u izravnoj vezi s otporom doživio i prometnu nezgodu, što potvrđuje svjedok K, dok činjenicu uključenja tužitelja u obranu sela potvrđuje svjedok O. Tužitelj iznosi svoje viđenje dokazne snage iskaza svjedoka u odnosu na materijalnu dokumentaciju. Ističe da je 28. lipnja 1991. raspoređen u Đeletovačku satniju 109. Domobranske pukovnije u kojoj je formalno bio do 1. listopada 1991. Smatra da ispunjava kumulativno postavljene uvjete za priznanje zahtjeva te predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka UJ kao "šefa Kriznog štaba" za općinu Nijemci, te kasnije i saborskog zastupnika i načelnika općine Nijemci, kao i ŠJ iz [adresa], kao tajnika HDZ-a 1989/1990., te saborskog zastupnika i predsjednika Društva političkih zatvorenika. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno tužitelju reformacijskom presudom prizna status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj u odnosu na razdoblje navedeno u zahtjevu ne ispunjava propisani zakonski uvjet razdoblja sudjelovanja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U tom smislu poziva se na sadržaj odredbe članka 3. stavka 1. Zakona. Tuženik nadalje iznosi tijek postupka i sadržaj izvedenih dokaza navodeći da tužitelj u cjelokupnom postupku nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite Posavski Bregi niti Đeletovci niti je evidentiran na službenim popisima pripadnika citiranih odreda Narodne zaštite. Također smatra da se aktivnosti koje je opisivao tužitelj i svjedoci ne mogu svrstati pod aktivnosti iz članka 3. stavka 2. Zakona.

3.2. Tužitelj je 3. srpnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode tuženika te je ponovio tužbene navode i naveo da je 18. ožujka 1990. postao tajnik ogranka HDZ-a Đeletovci te da je (nespecificiranog dana) imao bliski susret sa neprijateljskom paravojskom kada je nastradao i završio u bolnici Vinkovci prilikom pokušaja nabave ilegalnog naoružanja. Tužitelj je podnesku priložio i fotografije (list 44) za koje navodi da dokazuju sudjelovanje tužitelja u naoružanim odredima Narodne zaštite Đeletovci, kao i činjenicu sudjelovanja na sastanku radi osnivanja ogranka HDZ-a Đeletovci.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 16. siječnja 2025. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari, primjenom članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je iznio historijat svog sudjelovanja u Domovinskom ratu (opisan u tužbi), a sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja u svojstvu svjedoka UJ, šefa Kriznog štaba za općinu Nijemci i ŠJ kao tajnika HDZ-a na državnoj razini 1989./199., također primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, prvenstveno obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za priznanje prava u razdoblju koje Zakon ne propisuje kao mogućnost priznanja sudjelovanja u Domovinskom ratu na temelju pripadnosti Naoružanim odredima Narodne zaštite. Dakle, sud nije izvodio dokaze jer isti ne bi bili od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 53. stavak 1. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite u navedenom razdoblju podnio Područnom odsjeku za poslove obrane Zagreb – Centar-Istok, 27. travnja 2021., te je u zahtjevu naveo da traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 18. ožujka 1990. do 28. lipnja 1991., na temelju pripadnosti Naoružanim odredima Narodne zaštite Đeletovci – Nijemci (naknadno rukom prekriženo), te rukom dodano i zaokruženo [adresa].

7. Tužitelj je 13. travnja 2023. prvostupanjskom tijelu dostavio požurnicu za rješavanje u kojoj je naveo da traži utvrđenje pripadnosti Naoružanim odredima Narodne zaštite Posavski Bregi.

8. Iz uvida u službenu evidenciju razvidno je da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite Ivanić Grad-Posavski Bregi, te je utvrđeno da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku 109. pukovnije domobranske Vinkovci od 28. lipnja 1991. do 1. listopada 1991.

9. Prvostupanjsko tijelo je od Područnog ureda za obranu Vukovar pribavilo izjavu svjedoka AJ od 24. lipnja 2021. koji, u bitnome za ovu upravnu stvar, iznosi način sudjelovanja tužitelja kao pripadnika Narodne zaštite od 17. kolovoza 1990., te navodi da je tužitelj bio tajnik temeljnog ogranka HDZ-a Đeletovci i pomoćnik u svim aktivnostima naoružavanja, kao i obrane Đeletovaca.

10. Tužitelj je na zapisniku Područnog odjela za poslove obrane Zagreb-Centar- Istok od 13. svibnja 2021. naveo da se u rat kao pripadnik Narodne zaštite uključio 18. ožujka 1990., te sudjelovao do 28. lipnja 1991. na području Đeletovaca gdje je na punktovima vršio kontrole vozila, kontrole putnika te je nastradao prilikom odlaska po naoružanje između Privlake i Srijemskih Laza nakon čega je završio u bolnici.

11. U postupku je pribavljena i pisana izjava svjedoka DJ od 21. srpnja 2003., pri Upravi za obranu Vukovar iz koje proizlazi da je svjedoku poznato da se tužitelj uključio u obranu sela od početka formiranja obrane Đeletovaca te je obnašao dužnost vojnika – stražara u ulici Braće Radić. Svjedok navodi da je tužitelj u jedinici bio do 29. rujna 1991. o čemu je priložio (neslužbeni) popis branitelja Đeletovaca, navodeći da je isti dostavljen 1992. Uredu za obranu Vinkovci, a svjedoku nije poznato zašto tužitelj nije evidentiran na službenom popisu.

12. U odnosu na nejasnoću podnesenog zahtjeva sud ocjenjuje pravilnim navod tuženika da je tužitelj, sukladno odredbi članka 45. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine broj" 47/09. i 110/21. - dalje ZUP) mogao izmijeniti zahtjev do donošenja prvostupanjske odluke ili podnijeti drugi ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.

13.1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik) citiranom odredbom članka 3. stavak 1. točka b) Zakona pod sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske, na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite, podrazumijeva se isključivo sudjelovanje u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

15. Stoga tužitelj pogrešno smatra da se razdoblje sudjelovanja (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. iz članka 3. stavak 2. Zakona odnosi i na pripadnike naoružanih odreda Narodne zaštite.

16. Slijedom navedenoga, po potpunom i pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja, prvostupanjsko je tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju 18. ožujka 1990.- 28. lipnja 1991.

17. Nadalje, iz navedenoga proizlazi i da nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari utvrđenja u pogledu naravi sudjelovanja tužitelja u smislu članka 3. stavak 2. Zakona, u odnosu na koje, također, proizlazi zaključak da tužitelj u predmetnom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom.

18. Također, tužitelj nije evidentiran na službenim popisima pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite, niti je mogao biti evidentiran s obzirom na zatraženo razdoblje sudjelovanja, kako je to prethodno opisano.

19. Priloženi neslužbeni popis naziva "Spisak U koji su sudjelovali u obrani sela", gdje se tužitelj nalazi na 37. mjestu, navodi da je tužitelj sudjelovao u obrani od 28. lipnja 1991. do 28. kolovoza 1991., u odnosu na koje razdoblje tužitelj već ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 109. pukovnije domobranske Vinkovci.

20. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

22. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a, u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

23. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

24. Slijedom navedenoga, primjenom članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

U Osijeku 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku