REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1354/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. LLZ, 23 Carlton apartments, Henry Street, Limerick, Irska, V94 X793, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po majci RLZ, 23 Carlton apartments, Henry Street, Limerick, Irska, V94 X793, te po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o.,odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1023/2023-23 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1023/2023-23 od 28. svibnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, sadržanoj u presudi i rješenju poslovni broj P-1023/2023-23 od 28. svibnja 2024. presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u čl. 7 st. 2. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/ 51400607-5102404121 koji su dana od 11.5.2005.godine sklopili prednik tužitelja LL kao korisnik kredita i tuženik ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg br. 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg br. 3 a, Rijeka, OIB 23057039320 isplatiti tužitelju BLZ, 23 Carlton apartments , Henry Street , Limerick, Irska, V94 X793, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.329,16 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče na iznos od:

1,01 Eura od dana 2.9.2005. godine

6,73 Eura od dana 2.11.2008. godine

9,38 Eura od dana 2.1.2009. godine

10,46 Eura od dana 2.2.2009. godine

11,56 Eura od dana 2.3.2009. godine

8,30 Eura od dana 2.4.2009. godine

8,32 Eura od dana 2.5.2009. godine

4,65 Eura od dana 2.6.2009. godine

3,65 Eura od dana 17.7.2009. godine

4,01 Eura od dana 22.8.2009. godine

3,45 Eura od dana 30.09.2009. godine

0,42 Eura od dana 28.10.2009. godine

3,97 Eura od dana 17.11.2009. godine

2,98 Eura od dana 10.12.2009. godine

8,40 Eura od dana 2.1.2010. godine

12,19 Eura od dana 2.2.2010.godine

11,27 Eura od dana 2.3.2010. godine

17,78 Eura od dana 2.4.2010. godine

16,37 Eura od dana 2.5.2010. godine

17,91 Eura od dana 2.6.2010. godine

35,23 Eura od dana 2.7.2010. godine

31,40 Eura od dana 2.8.2010. godine

6.099,72 Eura od dana 31.8.2010. godine

do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju mldb. ČLZ, 23 Carlton apartments, Henry Street, Limerick, Irska, V94 X793, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.071,71 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem istog suda, sadržanom u navedenoj presudi i rješenju, odlučeno je:

" I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja tuženika kojim se traži prebijanje tražbine tužitelja s tražbinom tuženika osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznos od 1.125,39 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 14,34 od 02.08.2005. pa do isplate,

- EUR 0,12 od 02.10.2005. pa do isplate,

- EUR 1,20 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 1,86 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 1,26 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 6,65 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 15,74 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 20,31 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 18,58 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 16,9 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 20,23 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 21,26 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 15,42 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 17,33 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 16,36 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 18,97 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 26,40 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 31,40 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 29,08 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 30,43 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 43,08 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 46,18 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 50,28 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 50,25 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 44,64 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 52,99 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 53,20 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 47,34 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 47,98 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 35,42 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 27,09 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 18,87 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 39,77 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 45,36 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 39,26 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 51,42 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 48,68 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 36,67 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 23,07 od 02.12.2008. pa do isplate."

2. Navedenu presudu i rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženica, iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud utvrđuje tužiteljev status potrošača isključivo na temelju uvida u predmetni Ugovor o kreditu. Odredba članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03), određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tuženica stoga ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju. Tužitelj je radi utvrđenja statusa potrošača bio dužan predložiti dokaze na kojima temelji svoje tužbene zahtjeve budući se u tužbi jedino poziva na učinke kolektivne presude, a isto predstavlja prethodno pitanje u konkretnom predmetu. Tuženica ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrđivao nepoštenost odnosno ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a sve iz razloga što je navedena odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a kako to proizlazi iz odluke Suda EU u predmetu C-81/19 koja se u duhu prava EU ima primijeniti i na ovaj postupak. Navedeni stav se ima primijeniti i na zakonsku odredbu o valutnoj klauzuli sadržanoj u članku 22. Zakona o obveznim odnosima. Naime, sud se u obrazloženju pobijane presude samo pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te uz primjenu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, da nije ocijenjen pisani iskaz RL, da sud nerazumljivost odredbi isključivo obrazlaže pozivajući se na navode tužitelja pri čemu mu pridaje potpunu vjeru iako iz dokumentacije predane tijekom postupka proizlazi u potpunosti drugačije činjenično stanje - da su u ponudi bili krediti koji su bili vezani i uz druge valute i da su klijentima predočavani izračuni vezani za svaki pojedini kredit koji je bio u ponudi, da su pravnom predniku tužitelja, kao klijentu, bili prikazani i grafovi u kojima je bilo prikazano kretanje tečaja i da je pravnom predniku tužitelja objašnjavano da će dolaziti do promjene rate ukoliko dođe do promjene tečaja. Prvostupanjski sud je propustio dati bilo kakvo obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti pravnog prednika tužitelja, čime je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući da odluka suda ne proizlazi iz stanja spisa. Ustraje kod prigovora zastare koji je prvostupanjski sud neosnovano odbio, te neosnovanost odbijanja prigovora radi prebijanja, a tuženica osporava i pravilnost odluke o tijeku zatezne kamate te smatra da zatezne kamate mogu teći od 15. lipnja 2018., a ne od dospijeća anuiteta. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s utvrđenjem da su pravni prednik tužitelja LL i tuženica zaključili Ugovor o kreditu 11. svibnja 2005., temeljem kojeg je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 186.000,00 CHF. U članku 7. stavak 2. Ugovora ugovorena je valutna klauzula te otplata kredita u 300 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 143.060,97 kuna/18.987,46 eura, a kako je mlt. tužitelj nasljednik u 1/3 dijela iza pok. LL to je iznos od 6.329,16 eura i pripadajuće zatezne kamate, naložio vratiti tužitelju, jer je stečen temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF.

6.1. Odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja je pravilna i zakonita te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žaliteljice. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju tuženik ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Žaliteljica osporava tužitelju status potrošača i taj žalbeni navod nije osnovan jer je u postupku utvrđeno, a što nije ni bilo sporno, da je pravni prednik tužitelja zaključio namjenski ugovor za kupnju nekretnine-stana u [adresa], a tuženica, koja tvrdi da tužitelj nije potrošač, nije predložila niti jedan dokaz na okolnost da je pravni prednik tužitelja dobiveni namjenski kredit utrošio na drugo, a ne na kupnju stana. Prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, a ako banka to osporava onda je teret dokaza na banci da korisnik kradita taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV- 56/2023-9 od 23. studenoga 2023.). Tuženica na tu, a niti na druge okolnosti vezane za ovaj predmet, nije predložila niti jedan dokaz, pa je neosnovano njezino isticanje pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Pravilno je stoga prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim i pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev pri čemu je pravilno uzeo u obzir po sudskom vještaku izračunatu visinu toga zahtjeva prema izračunu iznad onoga što je pravni prednik tužitelja trebao platiti da se nije povećao tečaj CHF u odnosu na kunu.

8. Neosnovan je i žalbeni navod u svezi tijeka zateznih kamata, jer je o zateznoj kamati tekućoj na pojedine obroke, suprotno žalbenim navodima, pravilno odlučeno temeljem članka 1115. ZOO-a. Naime, tuženica je nesavjestan stjecatelj s obzirom da su navedene odredbe ugovora ništave, pa je kamata pravilno dosuđena od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

9. Neosnovano žaliteljica ustraje na prigovoru zastare. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. proizlazi da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđivanja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualne parnice potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina počev od 15. lipnja 2018. Tužba u ovom predmetu je podnesena 14. veljače 2023., tako da je neosnovan prigovor zastare, a isto i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

10. Prvostupanjski sud je naveo razloge nepoštenja i ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u konkretnoj pravnoj situaciji. Pravilno je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli za pravnog prednika tužitelja kao prosječnog klijenta banke i potrošača nerazumljiva jer prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije informiran o svim važnim činjenicama i općem riziku iz čega jasno proizlazi da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Opravdano se pozvao i na presudu donesenu u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., jer se ta presuda odnosi na ugovore koje je zaključivala tuženica s potrošačima u vremenskom razdoblju iz kojeg potječe i konkretni ugovor. Taj zaključak ne umanjuje niti činjenica da je pravni prednik tužitelja mogao birati ugovore sa valutnom klauzulom i u drugim valutama i da je bio informiran o mogućnosti promjene tečaja, jer nije bio informiran o specifičnom riziku ugovora vezanog uz valutu CHF, o čemu je dano iscrpno obrazloženje u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012.

11. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

12. Temeljem tog utvrđenja, a polazeći od odredbe članka 118. ZZP/03 i članka 502.c ZPP-a prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta s osnova razlike između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita kao i visinu te razlike i utvrđenje suda u djelu visine određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

13. Naime, ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP- a.

14. Isto tako, prvostupanjski sud pobijanom presudom pravilno je odbio prigovor prijeboja istaknut po tuženici jer je tuženica neosnovano prigovarala da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se tuženica neosnovano obogatila kada je dio imovine tužitelja prešao u njenu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. S obzirom da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženice nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva, i prema stajalištu ovoga suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike, posljedično čemu je pravilno odbio prigovor prijeboja istaknut po tuženici.

15. Također ni tvrdnja tuženice da je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupala sukladno zakonu, točnije odredbi članka 22. ZOO-a, ne oslobađa istu obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekla bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

16. Konačno, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica pravnom predniku tužitelja ponudila na sklapanje Ugovor o kreditu pri čemu je taj ugovor sadržavao i nepoštene i ništetne odredbe, pravilno je utvrdio da je tuženica u tom dijelu bila nepošteni stjecatelj, pa je onda osnovano naložio tuženici da tužitelju vrati dužne iznose, ali i da plati i zatezne kamate od dospijelosti (plaćanja) anuiteta (čl. 1115. ZOO-a), pa je žalba tuženice neosnovana i u tom djelu.

17. Za dodati je da ne postoje na strani ovog vijeća razlozi za izuzeće na koje žaliteljica ukazuje u žalbi, jer niti jedan član vijeća niti članovi njihovih obitelji nemaju nikakve kredite niti u kojoj banci.

18. Žalba tuženice je neosnovana i glede odluke o trošku postupka, tu svoju odluku prvostupanjski sud je valjano utemeljio na primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

19. Slijedom navedenoga žalba tuženice je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

20. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Pula - Pola, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan