REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-848/2022-46

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2024.g., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, da tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razliku plaća u ukupnom bruto iznosu od 578,91 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2014. na iznos od 44,79 EUR od 16.07.2014.

- za kolovoz 2014. na iznos od 36,01 EUR od 16.09.2014.

- za listopad 2014. na iznos od 10,44 EUR od 16.11.2014.

- za prosinac 2014. na iznos od 32,87 EUR od 16.01.2015.

- za siječanj 2015. na iznos od 34,37 EUR od 16.02.2015.

- za veljaču 2015. na iznos od 23,62 EUR od 16.03.2015.

- za ožujak 2015. na iznos od 6,45 EUR od 16.04.2015.

- za svibanj 2015. na iznos od 18,00 EUR od 16.06.2015.

- za lipanj 2015. na iznos od 34,37 EUR od 16.07.2015.

- za kolovoz 2015. na iznos od 27,23 EUR od 16.09.2015.

- za rujan 2015. na iznos od 13,07 EUR od 16.10.2015.

- za listopad 2015. na iznos od 17,26 EUR od 16.11.2015.

- za siječanj 2016. na iznos od 31,47 EUR od 16.02.2016.

- za veljaču 2016. na iznos od 31,47 EUR od 16.03.2016.

- za travanj 2016. na iznos od 23,60 EUR od 16.05.2016.

- za svibanj 2016. na iznos od 5,01 EUR od 16.06.2016.

- za lipanj 2016. na iznos od 3,47 EUR od 16.07.2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 28,99 EUR od 16.08.2016.

- za ožujak 2017. na iznos od 18,41 EUR od 16.04.2017.

- za travanj 2017. na iznos od 33,86 EUR od 16.05.2017.

- za svibanj 2017. na iznos od 7,58 EUR od 16.06.2017.

- za lipanj 2017. na iznos od 22,34 EUR od 16.07.2017.

- za srpanj 2017. na iznos od 32,41 EUR od 16.08.2017.

- za kolovoz 2017. na iznos od 7,23 EUR od 16.09.2017.

- za rujan 2017. na iznos od 11,80 EUR od 16.10.2017.

- za studeni 2017. na iznos od 22,80 EUR od 16.01.2018.

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.996,69 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice je reguliran Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/14) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenice u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17).

Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati.

Plaća tužiteljice je regulirana čl. 47 KU-a zdravstva i čl. 51 Temeljenog KU-a. Odredbe KU zdravstva u čl. 51., 57 i 59, a Temeljni KU u čl. 54 propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

Tužiteljica je od 01. prosinca 2013.g. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima što je propisno odredbom čl. 86 ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), te odredbom čl. 94. sadašnjeg ZOR-a (NN 91/14 i 127/17).

U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65 KU zdravstva (NN 88/13) koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013.g. do 30. studenog 2013.g. propisano je " Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste."

Nadalje, odredbom čl. 57 KU zdravstva (NN143/13) u primjeni od 01. prosinca 2013.g., propisno je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 14% za radna mjesta II vrste."

Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati.

Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.g.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Čl.59 a Dodatak I KU-a (NN 96/15) propisuje: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".

Tuženik od 01. listopada 2015.g. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenih osnovama, posljedično tome je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika, te joj je umanjio iznos plaće.

Sukladno navedenom, tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. prosinca 2013.g. do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu.

U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljici na osnovnu plaće za sve sate koje je tužiteljica radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom zahtjevu, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 578,91 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i opreza radi prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

Navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, te da ostvaruje prekovremene sate.

Nadalje, ističe da se u cijelosti pridržava svih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom unošenja podataka u sustava Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji.

Tuženik posebno ističe da se dodaci na osnovnu plaću radnika iz čl. 57 (otežani uvjeti rada) i čl. 59 a (iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne mogu kumulirati već se isti obračunavaju na osnovnu plaću, a kako je to i obračunato i isplaćeno, a navedeno je razvidno iz obračuna plaća.

Budući je tužitelju plaća obračunata sukladno s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja posljedično tome je i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunata u skladu s navedenim ugovorom. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za osnov i visinu predmetne tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a iz razloga što tuženik u spornom razdoblju nije bio nadležan i ovlašten za obračun osnovne plaće i gore navedenih dodataka na plaću tužiteljici i ostalim zaposlenicima.

Naime, tuženik ovim putem ukazuje kako je za sporno razdoblje obračun i isplata plaća zaposlenicima tuženika vršen putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Putem COP-a FINA vrši obračun i isplatu plaća, uključujući i sve eventualne dodatke na plaću zaposlenicima u javnom sektoru, pa samim time i tužiteljici.

Predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u Zaključke povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (list 22- 23 spisa), sudsku praksu (list 24-31, 85-94, 96-100, 111-113 spisa), platne liste tužiteljice (list 36-40 spisa), Evidenciju radnog vremena tužiteljice sa CD-om (list 41-53 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinšćak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 55-73 spisa), očitovanje vještaka Lidije Tkalec Gradinšćak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 80-81 103-105 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž R-581/2020-2 od 21. ožujka 2022.g. (list 139-143 spisa), dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 151-156 spisa), očitovanje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 169-170 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

5. Ovaj sud je dana 26. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Pr-4396/2018, donio presudu kojom je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaća u ukupnom bruto iznosu od 3.683,08 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Osijeku pod poslovnim brojem Gž R-581/2020, dana 21. ožujka 2022., svojom odlukom, usvojio istu kao osnovanu, te ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, navodeći u obrazloženju između ostalog kako je Zaključkom Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a od 21. prosinca 2015. stavljen izvan snage Zaključak broj 148 te se primjenjuje Zaključak broj 153.

6. Vezano za tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, isti je neosnovan, ovo iz razloga što je iz platnih lista plaća tužiteljice razvidno da je upravo tuženik poslodavac tužiteljici, te sukladno odredbi čl. 7 st. 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću.

Vezano za tuženikov opreza radi istaknuti prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi čl. 139 Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, pa imajući u vidu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela dana, 25. srpnja 2018.g., a utuženo razdoblje predstavlja period od lipnja 2014.g. sa dospijećem u srpnju 2014.g. do studenog 2017.g. sa dospijećem u prosincu 2017.g. razvidno je kako isto nije u zastari.

7. Sukladno odredbi čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pa tako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Sukladno odredbi čl. 57 KU-a (NN 143/13) propisano je da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a prema odredbi čl. 57. st. 1 KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

8. Osnovani su navodi tužiteljice u kojima ističe da je čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za efektivno određene sate rada, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

9. Sukladno odredbi čl. 47. KU-a propisana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te iz citirane odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način, osim onog koji je propisan čl. 47. KU-a, a što znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

10. Prema odredbi čl. 91. st. 3 Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

11. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3 Zakona o radu.

12. Sukladno odredbi čl. 59 a Dodataka I KU-a propisno je kako "Iznimno od čl. 59 ovog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Prema mišljenju suda, taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada, redovnog ili prekovremenog i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

13. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kako da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom čl. 36. st. 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

14. Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

15. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinšćak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako prekovremeni rad za sate koje je tužiteljica odradila na blagdan koji je padao u dane od ponedjeljka do petka, neobračunati dodatak za prekovremeni rad u razdoblju od 17. veljače 2014..g. do 30. studenog 2015.g. iznosi ukupno 1.219,69 kn bruto, dodaci za otežane uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati za sate za koje nisu bili obračunati u razdoblju od 17. veljače 2014.g. do 31. prosinca 2018.g. iznose ukupno 2.012,90 kn bruto, a koji iznos se sastoji od 1.759,81 kn na ime dodatka za otežane uvjete rada, te iznosa od 253,09 kn na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi. Razlika naknade plaće za godišnji odmor obračunata je uračunavanjem dodatka za prekovremeni rad, posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u razdoblju od 17. veljače 2014.g. do 31. prosinca 2018.g. iznose ukupno 450,49 kn bruto odnosno sveukupni iznos neobračunatih dodataka na plaću, zajedno sa razlikom naknade za godišnji odmor iznosi ukupno 3.683,08 kn bruto.

16. U ponovljenom postupku, ovaj sud proveo je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinšćak iz Vještak Tkalec d.o.o., iz čijeg dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi kako neobračunati dodatci na plaću za prekovremeni rad utvrđen sukladno stavu VSRH, zajedno sa dodatkom za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadom plaće za godišnji odmor, za razdoblje od 17. veljače 2014. do 31. prosinca 2018., iznose ukupno 596,10 eura bruto.

17. Tužiteljica nije prigovorila na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dok je tuženik istom prigovorio ističući kako je trebalo primijeniti Zaključke zajedničkog povjerenstva na način da svaki rad na blagdan nije automatski i prekovremeni rad, već samo u slučaju kad prelaze redovni mjesečni fond sati. Financijski vještak Lidija Tkalec Gradinšćak pisanim se putem očitovala ističući kako je omaškom prilikom utvrđivanja odrađenih sati za travanj 2015. u iste ubrojio sate blagdana koje tužiteljica nije odradila, pa stoga ispravan zbroj odrađenih sati za travanj 2015. bi iznosio 168, pa tužiteljica za taj mjesec nema potraživanja. Zbog navedenog, vještak je umanjio ukupno potraživanje tužiteljice za 129,48 kn, pa ispravno potraživanje utvrđeno dopunskim nalazom iznosi ukupno 578,91 eur.

Zaključno, vještak navodi kako je prekovremeni rad obračunat sukladno Zaključcima 148 i 153 Povjerenstva, te ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 578,91 eur.

18. Tužiteljica nije istakla prigovor na pisano očitovanje vještaka, već je sukladno istom konačno specificirala tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika isplatu razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 578,91 eur bruto.

Tuženik također nije imao prigovore na pisano očitovanje financijskog vještaka te je istakao kako visina i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice nije sporan.

19. Budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev u skladu sa dopunskim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka kao i pisanim očitovanjem istog vještaka, te imajući u vidu da je vještak prilikom izračuna primijenio Zaključke broj 148 i 153 Zajedničkog povjerenstva, sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća kao i razliku naknade plaće, u ukupnom bruto iznosu od 578,91 EUR, a sve za vremensko razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2018.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku.

Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 50 bodova, sastav podneska od 29.10.2018.g. 50 bodova, pristup na ročište 06.02.2019.g. 50 bodova, sastav podneska od 10.07.2019.g. 12,5 bodova, pristup na ročište 08.11.2019.g. 50 bodova, sastav podneska od 13.01.2020.g. 12,5 bodova, pristup na ročište 14.01.2020.g. 50 bodova, sastav podneska od 27.05.2020g. 12,5 bodova, pristup na ročište 02.06.2020.g. 50 bodova i pristup na ročište za objavu presude 26.06.2020. 25 bodova, sastav podneska 02.05.2022. 12,5 bodova, pristup na ročište 03.04.2023. 50 bodova, sastav podneska 15.06.2023. 50 bodova, pristup na ročište 07.05.2024. 50 bodova, sastav podneska 04.09.2024. 12,5 bodova, pristup na ročište 03.12.2024. 50 bodova i pristup na ročište za objavu presude 25 bodova (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 4, Tbr 9 toč. 1 i toč. 3 Tarife), što ukupno iznosi 612,50 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.531,25 EUR, te joj je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 465,44 EUR, pa joj je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 1.996,69 EUR.

Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 02. studenog 2018.g., ovo iz razloga što je isti potpuno identičan podnesku od 29.listopada 2018.g., a kojim se tužiteljica očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika.

22. Na tako određen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 21. siječnja 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku