REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1411/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika E-Documentum d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 64959134502, zastupanog po punomoćnici Ljerki Šmit-Primorac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3674/2023-35 od 11. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3674/2023-35 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke pa se predmet u tomu dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to istomu sucu.
II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku E-DOCUMENTUM d.o.o., [adresa] (ranije [adresa]), OIB: 64959134502 isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 iznos od 94.278,00 EUR / 710.337,60 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće:
na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2008. g.,
sve do isplate, te mu naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 28.401,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.06.2024. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata po stopi koja se od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da između stranaka nije sporno, a utvrđeno je i pravomoćnom i ovršnom presudom istoga suda poslovni broj P-3407/2020 od 30. studenoga 2022., da su tužitelj i prednik tuženika Selecta International d.o.o. sklopili Ugovora o zakupu od 9. rujna 1994. i Aneks toga Ugovora od 20. listopada 1994., kojima je ugovoren zakup poslovnih prostora - klubova za mladež „Kulušić” u Zagrebu, Hrvojeva ulica br. 6. i „Lapidarij” u Zagrebu, Habdelićeva ulica 1, kao i ugovorna obveza Selecte International d.o.o. o ulaganju novčanih sredstava u minimalnom iznosu od tadašnjih 700.000,00 njemačkih maraka (članak 5. Ugovora i članak 4. Aneksa) u sanaciju, izgradnju i preuređenje te uređaje i opremu, tih zapuštenih i potpuno devastiranih poslovnih prostora, sve uz „generalnu suglasnost tužitelja za izvođenje svih potrebnih radova”, s jedne strane te da se višegodišnjim korištenjem tih prostora ostvari novčana dobit iz koje bi se uz zaradu i vratio uloženi novac, s druge strane; da su u vrijeme sklapanja navedenih Ugovora predmetne nekretnine bile upisane u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo, a u samom Ugovoru o zakupu označene su kao „vlasništvo Grada Zagreba”; da su se prema odredbi članka 67. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (kasnije Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi), predmetni poslovni prostori nalazili u imovini tužitelja, kao obveznika naknade vezano za povrat imovine, sve do pravomoćnosti odluke o povratu imovine prijašnjem vlasniku, kako to izričito određuju i odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96 - dalje: Zakon o naknadi), što znači da je isti imao faktično sva prava i obveze kao što ih imaju i svi drugi imaoci prava vlasništva, osim prava prijenosa prava raspolaganja i korištenja na druge korisnike (Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike - „Narodne novine“ broj: 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93), a što nadalje znači da je tuženik uz ispunjenje svih ostalih uvjeta, a koji su u ovomu slučaju nesporno ispunjeni, temeljem odredbe članka 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05), ranije članka 286. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91), u konkretnomu slučaju u odnosu na tužitelja imao i ima pravo zadržaja predmetnih prostora sve dok mu ne bude isplaćeno njegovo potraživanje s osnova ulaganja u te prostore, a iste odredbe o pravu zadržaja sadrže i odredbe članka 41. stavka 4. Zakona o naknadi u slučajevima kada ugovor o zakupu još egzistira na dan pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja; da tuženikovo konkretno pravo na povrat učinjenih novčanih ulaganja utvrđeno je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2816/2018 od 17. prosinca 2019., kojom odlukom je utvrđeno i da ugovorni odnos između stranaka nije prestao otkazom Ugovora od strane tužitelja, nego nesklapanjem novog ugovora iz razloga što tuženik kao zakupac nije uspio u natječaju, pri čemu razlog tog neuspjeha nije odlučan, a što je imalo za posljedicu da je ugovorni odnos stranaka „raskinut po sili zakona zbog toga što ga ugovorne strane nisu uskladile s odredbama ZZPP” (Zakon o zakupu poslovnih prostora), a što onda tuženiku kao zakupcu daje pravo od tužitelja, kao zakupodavca, zahtijevati isplatu naknade za uložena novčana ulaganja, a nakon toga, pravomoćnom i ovršnom presudom istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: P-3407/2020 od 20. studenoga 2022., utvrđena je tražbina ovdje tuženika s osnova predmetnih novčanih ulaganja prema ovdje tužitelju u iznosu od 6.268.017,76 kuna/831.908,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškovima; da, slijedom navedenoga, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda pod točkom 33., 35. i 36. obrazloženja pobijane presude „da poslovni prostor koji je predmet ovog postupka nije u vlasništvu tužitelja Grada Zagreba” već da „je tužitelj u ovdje utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008.” bio samo ovlašten predmetni poslovni prostor davati u zakup, pri čemu se poziva na odredbe Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakona o Gradu Zagrebu i Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, koje odredbe nisu od posebnog značaja za odluku u ovom postupku te da tuženik u konkretnomu slučaju ne bi imao pravo zadržaja temeljem odredbe članka 72. ZOO/05 (ranije članka 286. ZOO/91) jer da „poslovni prostor koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvojeva 6, nije u vlasništvu tužitelja Grada Zagreba”, nisu istinite niti točne i u suprotnosti su s utvrđenim činjeničnim stanjem pa i navodima samog tužitelja koji u tomu pravcu ne stavlja nikakve prigovore, jer je u tomu razdoblju, a i kasnije, tužitelj u odnosu na predmetni poslovni prostor i u predmetnom razdoblju nedvojbeno imao sva već navedena vlasničkopravna ovlaštenja, slijedom čega je u odnosu na njega moguća, dopuštena i zakonita primjena prava zadržaja predmetnog poslovnog prostora, a koje pravo se temelji na nespornoj činjenici da je prednik tuženika Selecta International d.o.o., sukladno sklopljenom Ugovoru i Aneksu tog Ugovora, u isti prostor uložio ogromna novčana sredstva i da temeljem odredbi članka 35. stavka 6. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ima pravo na naknadu za ta novčana ulaganja, a koja prava ima i prema odredbama članka 132. stavka 2. i 3. ZOO/05, dok pri svemu tomu, činjenica da je u kasnijem razdoblju nakon više godina vlasnik predmetnog poslovnog prostora postala Republike Hrvatska, nije od nikakve važnosti za odluku u ovomu postupku; da je predmet ovoga postupka naknada štete u vidu izmakle dobiti na ime zakupnine koju bi tužitelj naplaćivao da je predmetni poslovni prostor bio u zakupu u razdoblju od siječnja 2004. pa do zaključno lipnja 2008., a koje potraživanje nesporno nije utemeljeno na ugovornom, već na izvanugovornom odnosu stranaka; da za takvu izvanugovornu tražbinu, koja bi eventualno nastala tijekom poslovanja trgovačkog društva Selecte International d.o.o., a koje društvo je kasnije pripojeno trgovačkom društvu Kulušić d.o.o., ne postoji nikakav pravni osnov da se isto nekakvim sljedništvom prenese na neko drugo trgovačko društvo pa niti na E-documentum d.o.o., kao što takva mogućnost ne bi postojala niti za druge tražbine s osnova dugova iz poslovanja navedenog trgovačkog društva, a sve to i tim više što taj preneseni dio imovine u vrijeme izvršenog prijenosa nije imao nikakvu vrijednost, kako je to u predmetnom Ugovoru i navedeno; da obzirom na činjenicu da tuženik ni po kojem osnovu nije i ne može biti pravni slijednik tuženika Kulušić d.o.o. u stečaju te da je za predmetnu tražbinu koja se odnosi na naknadu štete s osnova izmakle dobiti na ime zakupnine za poslovni prostor u Zagrebu, Hrvojeva 6 u razdoblju od siječnja 2004. do zaključno lipnja 2008. u ukupnom iznosu od 713.836,80 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima, saznao tek u trenutku primitka podneska tužitelja od 19. listopada 2016. godine, odnosno da je toga dana protiv njega za navedenu tražbinu faktično podnesena tužba, tuženik je u odnosu na cijelo navedenu tražbinu prigovorio i prigovara zastari tražbine, a koja zastara tražbine je nastupila temeljem odredbi članka 229. ZOO/05 protekom roka od 3 godine, odnosno članka 225. ZOO/05 protekom roka od 5 godina; da na strani tuženika, bez obzira o komu se od tuženika radi, nije došlo do stjecanja bez osnove, jer nitko od njih navedenim činom nije stekao nikakvu korist niti je u tomu pravcu tijekom postupka bilo što dokazano, a kada bi se radilo o pravu tražbine s osnova zakupnine i/ili o naknadi štete, za koje je određen zastarni rok od 3 godine, pri čemu i samo pravo na naplatu zakupnine temeljen odredbe članka 227. istog Zakona zastarijeva u roku od 5 godina, u svakomu slučaju veći dio utužene tražbine bio bi u zastari; da u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. lipnja 2008. za koji tužitelj potražuje isplatu s osnova zakupnine, odnosno stjecanja bez osnove, a u kojemu razdoblju je isti nesporno imao sva vlasničkopravna ovlaštenja i u kojemu je postojala tražbina tuženika spram tužitelja s osnova neplaćenih novčanih ulaganja u predmetni poslovni prostor, a što je naknadno utvrđeno i već navedenim pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama, nema nikakve sumnje da je tuženikov posjed predmetnog poslovnog prostora s osnova prava zadržaja pošten, istinit i zakonit, kao i da ne postoji nikakav zakoniti osnov i razlog zbog kojega bi tuženik tužitelju za taj i takav posjed predmetnog poslovnog prostora trebao bilo što isplatiti; da predmetni sudski postupak traje punih 16 godina i u njemu je tek sada donesena prva prvostupanjska presuda, očito pogrešnom procjenom bitnih činjeničnih i pravnih elemenata koji su objektivno mjerodavni za donošenje zakonite odluke, pri čemu je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje iste presude, a što sve ukazuje na činjenicu da je ta procjena provedena na očito nerazuman način, a što je onda dovelo i do pogrešnih zaključaka i nezakonite odluke; da su takvim postupanjem povrijeđena i ustavna prava „tužitelja“ iz odredaba članka 14. i članka 29. Ustava Republike Hrvatske, koje svakomu utvrđuju pravo na jednakost pred zakonom te pravo na nepristrani sud i donošenje pravične odluke u razumnom roku, jer predmetno postupanje i donesena presuda nisu bile pravične, a niti je presuda donesena u razumnom roku, pri čemu je povrijeđeno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 6.1.; da prigovara i dosuđenim parničnim troškovima koji su tužitelju dosuđeni pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa mu je tako dosuđen trošak pristupa na ročište od 1. lipnja 2022. temeljem odredbe OT.Tbr.8.t.1. u iznosu od 711 bodova umjesto primjenom odredbe OT.Tbr.8.t.2. u iznosu od 355,5 bodova, što bi mu pripadalo u slučaju kada bi tužbeni zahtjev bio osnovan, no obzirom na njegovu neosnovanost, tužiteljev je zahtjevom za naknadu parničnih troškova trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to drugomu sucu, uz dosudu troškova za sastav žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegovog odgovora na žalbu tuženika.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se, bar za sada, ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
7. Predmet ovoga spora je (po utvrđenju suda prvog stupnja) tražbina „isplate u visini zakupnine, a s naslova stjecanja bez osnova, navodeći da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. bespravno koristio poslovni prostor u Zagrebu, klub za mladež Kulušić, Hrvojeva ulica 6 ukupne površine 259 m2, te da je tužitelj u tom razdoblju bio ovlašten upravljati predmetnom nekretninom, pa i gospodarski ju iskorištavati“.
8. Prvostupanjski sud je navedenom presudom djelomično prihvatio takav tužbeni zahtjev te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 94.278,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka u iznosu od 28.401,16 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke), dok je u preostalomu dijelu, u kojemu je zatraženo plaćanje zakonske zatezne kamate po stopi koja se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke), a odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka III izreke), osnovom zaključka: da je pravni prednik tuženika Selecta International d.o.o. bio u posjedu poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvojeva 6, u utuženomu razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. bez pravnog osnova jer je do početka utuženog razdoblja - do siječnja 2004. ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o zakupu klubova za mladež „Kulušić i Lapidarij“ od 9. rujna 1994. raskinut po sili zakona s danom 15. studenoga 1999., a temeljem članka 35. stavka 1. i 2. ZZPP, a prednik tuženika nije imao pravo na zadržanje predmetnog poslovnog prostora po članku 72. stavku 1. ZOO/05, jer stvar koju drži nije tužiteljeva te kako je tužitelj u utuženomu razdoblju bio ovlašten predmetni poslovni prostor davati u zakup, a to tužitelj to nije mogao činiti, jer je u istom razdoblju prednik tuženika bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez pravnog osnova, to je tuženik temeljem odredbi članka 1111. stavka 1. i. 2. i članka 1120. ZOO/05 dužan tužitelju isplatiti naknadu u visini koristi koju je imao od upotrebe stvari koju je držao bez osnova, kao i zatezne kamate i to od dana stjecanja, a jer je tuženik nepošten stjecatelj, jer mu je bilo poznato da predmetni poslovni prostor posjeduje bez pravnog osnova, a sve temeljem odredbe članka 1115. ZOO.
9. Odredbom članka 1120. ZOO/05 propisano je kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
10. Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe i navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u pobijanoj presudi nisu navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, napose u dijelu u kojem prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik „dužan tužitelju isplatiti naknadu u visini koristi koju je imao od upotrebe stvari koju je držao bez osnova“, budući da o toj spornoj odlučnoj činjenici – je li pravni prednik tuženika u utuženomu razdoblju uopće rabio predmetni poslovni prostor „u svoju korist“ u smislu odredbe članka 1120. ZOO/05 prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge (već, s tim u svezi, samo spominje okolnost posjeda pravnog prednika, iako je pravni prednik tuženika još u odgovoru na tužbu odlučno osporio uporabu tog poslovnog prostora tijekom utuženog razdoblja ističući: „tuženik predmetne poslovne prostore ne koristi od vremena kada je tužitelj istome otkazao ugovor o zakupu istih, te „njihovim korištenjem“ nije ostvario nikakovu dobit“, a što navodi i sud prvog stupnja pod točkom 3. obrazloženja pobijane presude) niti navodi dokaze na temelju kojih temelji takav svoj zaključak. Pri tomu, valja istaknuti i da je sam tužitelj Grad Zagreb, kao tuženik, u postupku koji se kod istoga prvostupanjskog suda vodio po tužbi tuženika, kao tužitelja u predmetu pod poslovnim brojem: P-3407/2020 (a u kojemu je predmet spora bio zahtjev tužitelja da mu tuženik na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora (klubova za mladež Kulušić i Lapidarij) od 20. rujna 1994. i Anexa tom Ugovoru od 20. listopada 1995., po osnovi uloženog isplati iznos od 6.268.017,76 kuna/831.908,92 eura, pri čemu nije sporno da vrijeme na koje je Ugovor sklopljen (pet godina) isteklo 9. rujna 1999., i da taj Ugovor nije usklađen sa Zakonom o zakupu poslovnog prostora -„Narodne novine“ broj:91/96 i 124/97 – dalje: ZZPP, a u kojemu je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-609/2023-4 od 19. prosinca 2023. potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3407/2020-60 od 30. studenog 2022., u dijelu u kojemu je naloženo je tuženiku Gradu Zagrebu platiti tužitelju E-Documentum d.o.o. iznos od 6.268.017,76 kuna/ 831.908,92 eura sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2022. do isplate po stopi pobliže navedenoj pod točkom I. izreke presude) u svojoj žalbi, s tim u svezi, izričito naveo: „…dok prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti činjenicu da je tužitelj obavljao djelatnost u navedenim prostorima do 2002. godine, slijedom čega je od vrijednosti eventualnih ulaganja trebao odbiti iznos koristi koje je tužitelj stekao u razdoblju u kojem je bez pravne osnove obavljao djelatnost u predmetnim prostorima“ (stranica 299 spisa).
11. Osim toga, pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge ni za zaključak prvostupanjskog suda (pod točkom 21. obrazloženja pobijane presude) da „tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu u visini zakupnine, a s naslova stjecanja bez osnova, navodeći da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. bespravno koristio poslovni prostor u Zagrebu, klub za mladež Kulušić, Hrvojeva ulica 6 ukupne površine 259 m2, te da je tužitelj u tom razdoblju bio ovlašten upravljati predmetnom nekretninom, pa i gospodarski ju iskorištavati.“, a obzirom na, s tim u svezi: navode tužitelja iz tužbe od 27. lipnja 2008.: „Budući da tuženik nije izvršio primopredaju predmetnog poslovnog prostora, te isti koristi bez pravnog osnova, tužitelj nije u mogućnosti istim raspolagati na način da daje u zakup, slijedom čega izravno trpi štetu u vidu izgubljene zarade na ime zakupnine koju bi ubirao da je predmetni poslovni prostor u zakupu i to najmanje u visini od 13.219,20 kn mjesečno, a koji ne može dati u zakup jer je još uvijek u posjedu prednika tuženika. Zakupnina u Gradu Zagrebu za sve poslove prostore dospijeva petog u mjesecu. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 1045., u smislu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete u vidu izmakle dobiti na ime zakupnine koju bi naplaćivao da je poslovni prostor u zakupu, svakomjesečno počev od 01.01.2004. pa do podnošenja tužbe u visini zakupnine koju bi tužitelj naplaćivao za predmetni poslovni prostor…“ (točka 1. obrazloženja pobijane presude); navode tužitelja iz podneska od 10. studenoga 2008.: „Dakle, kako je tužitelj sasvim u skladu s prisilnim propisima, kao i samim ugovorom, isti raskinuo, tuženik je bio dužan predmetni poslovni prostor vratiti tužitelju u posjed, međutim tuženik to nije učinio do danas čime tužitelj izravno trpi štetu u vidu izgubljene zarade na ime zakupnine koju je mogao ubirati da je tuženik predao posjed predmetnog prostora tužitelju odmah po raskidu ugovora.“ (točka 4. obrazloženja pobijane presude); navode tužitelja iz podneska od 22. srpnja 2011. „Također, čak i kad bi se to pravo utvrdilo, isto ni na koji način ne utječe na ovaj spor, jer tužitelj ima pravo na naknadu štete s obzirom da tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez pravne osnove“ (točka 7. obrazloženja pobijane presude), zbog čega je po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda i u tomu dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te se, posljedično tomu, ni tuženikov prigovor proteka trogodišnjeg zastarnog roka, s tim u svezi, ne može valjano ispitati.
12. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika te na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
12.1. Pri tomu, ovaj drugostupanjski sud nije našao opravdanim zahtjev žalitelja da se, sukladno odredbi članka 371. ZPP, nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pa je zato predmet vraćen na ponovno suđenje istomu sucu koji je donio i pobijanu odluku.
13. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a cijeneći pri tomu i ostale žalbene navode žalitelja, donijeti novu pravilno obrazloženu presudu (članak 338. stavak 4. ZPP).
14. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
U Puli – Pola 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
