REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-4/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica 24A, OIB 16089706543, kojega zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pr-437/2018-49 od 14. listopada 2024., 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-437/2018-49 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.259,76 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 500,54 EUR od 16.08.2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,07 EUR od 16.09.2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,45 EUR od 16.11.2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 14,84 EUR od 16.12.2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 3,23 EUR od 16.01.2015. godine pa do isplate:

- na iznos od 42,36 EUR od 16.03.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,75 EUR od 16.04.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 113,27 EUR od 16.05.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 32,69 EUR od 16.06.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 45,89 EUR od 16.07.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 42,60 EUR od 16.08.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 19,44 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,46 EUR od 16.10.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,60 EUR od 16.01.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 22,95 EUR od 16.05.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,95 EUR od 16.07.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,06 EUR od 16.08.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 25,68 EUR od 16.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 24,98 EUR od 16.11.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,50 EUR od 16.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos os 16,84 EUR od 16.02.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,80 EUR od 16.03.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 50,29 EUR od 16.04.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 20,12 EUR od 16.05.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 32,80 EUR od 16.06.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,53 EUR od 16.08.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 39,28 EUR od 16.10.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,79 EUR od 16.11.2017. godine pa do isplate;

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća, po stopi koja za razdoblje do 31. srpnja 2015. teče po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća iz t. I. izreke.

III Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.015,45 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“ 2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku I. i III. i V. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.259,76 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od 16. kolovoza 2014. do 16. studenoga 2017., a navedeni iznos tužiteljica potražuje na ime neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate, te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda zbog kojih se presuda može pobijati u sporovima male vrijednosti, kakav je ovaj spor, jer tužbeni zahtjev na prelazi novčani iznos od 1.320,00 eur, iz članka 458. stavka 1. ZPP-a, one iz članka 467. stavka 1. ZPP-a. Također, u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa iako je tuženik žalbu podnio i iz tog žalbenog razloga, iz sadržaja žalbe ne proizlazi da bi bio ostvaren taj žalbeni razlog, jer žalitelj osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste nefrologa, te da kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju radila prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis. Sporno je bilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, a posebno je li joj pravilno obračunao i isplatio dodatke na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, kao i pripadaju li tužiteljici navedeni dodaci i za sate odrađene u prekovremenom radu. Bilo je sporno je li tuženik pravilno obračunao i isplatio tužiteljici naknadu plaće za godišnji odmor i naknadu plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana.

9. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužiteljica kao liječnik obavljala jednake poslove i radne zadatke kako u redovnom tako i u prekovremenom radu, u istim uvjetima i s istim kvalifikacijama, pozivom na članak 47., članak 51. stavak 1., članak 52., članak 57. stavak 1., članak 59.a i članak 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013. i 96/2015. - dalje: KU/13), odnosno članak 45., članak 49. stavak 1., članak 50. i članak 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/2018. - dalje: KU/18) te članak 90. stavak 1. i članak 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014. i 127/2017.) zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke neovisno o tome da li je radila u redovnom ili prekovremenom radu, s time da se isti međusobno ne isključuju.

10. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 24. travnja 2023. prekovremene sate obračunao primjenom zaključaka broj 148. i 153. za relevantno razdoblje u kojem se pojedini od tih zaključaka primjenjuje, a stranke (pa ni tuženik) takav izračunu nisu određeno osporili te, s obzirom na to da je tužiteljica sukladno navedenom dopunskom nalazu i mišljenju uredila tužbeni zahtjev ne potražujući razliku plaće na ime manje isplaćenih prekovremenih sati u razdoblju nakon 21. prosinca 2015., prvostupanjski je sud tužiteljici priznao samo razliku na ime neisplaćenih prekovremenih sati, i to osam sati u razdoblju do 21. prosinca 2015. te na ime dodataka za isplaćene prekovremene sate u utuženom periodu, te s time u svezi i manje isplaćene naknade za godišnji odmor i za bolovanje, za koje je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici, sve to u skladu s dopunom nalaza i mišljenja vještaka od 13. svibnja 2024., te obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 1.259,76 eura, sa zakonskom zateznom kamatom.

11. S obzirom na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.259,76 eur s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na članak 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima, u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a pa, cijeneći da tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva, dosuđuje joj troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa).

13. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava te žalitelj tvrdi da, iako odredba Kolektivnog ugovora izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, prvostupanjski sud isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Kolektivni ugovor je izmijenjen na način da se opisani dodaci na plaću - dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje - plaćaju za prekovremeni rad tek od 01. travnja 2020. godine, kako to izričito navodi Dodatak III Kolektivnog ugovora, pa se do tada naknada za prekovremeni rad imala obračunavati samo i isključivo na osnovnu plaću (retroaktivna primjena Kolektivnog ugovora nije utvrđena).

14. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je tužiteljici po članku 51., 57. i 59. KU/13, članku 49., 55. i 57. KU/18, članku 36. KU/13 te članku 34. KU/18 pripada pravo na isplatu dosuđenog iznosa. Za utuženo razdoblje tužiteljici na temelju članka 57. i 59. KU/13 te članka 55. i 57. KU/18 pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo na osnovnu plaću, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

15. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, koji glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Prema tome, neosnovano žalitelj navodi da bi tužiteljica to pravo imala samo od 1. travnja 2020.

16. U utuženom razdoblju u primjeni je bio KU/13 te KU/18. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 i članku 55. stavku 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njezino radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada.

17. Odredbom članka 59. KU/13 (odnosno članka 55. stavka 1. KU/18) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. navedeni dodatak iznosio 10%. Nadalje, odredbama članka 36. stavka 1. i 2. KU/13 te članka 34. stavka 1. i 2. KU/18 određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18. Kako je prvostupanjska presuda pravilno donesena na temelju nalaza vještaka, sačinjenog prema naprijed navedenim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Puli-Pola 21. siječanj 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić