Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-428/2022-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Allianz osiguranje d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu i 2. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, kojeg zastupa punomoćnik CJ, zaposlenik, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu broj Pn-29/2016 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i 2. tuženika te se ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu broj Pn-29/2016 od 14. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je 2. tuženiku da isplati tužitelju s osnove neimovinske štete novčani iznos od ukupno 360.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 15. travnja 2016. do isplate, dok je pod točkom II. izreke u odnosu na ovog tuženika odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, preko dosuđenih 360.500,00 kn do zatraženih 615.000,00 kn, tj. za iznos od 254.500,00 kn. Pod točkom III. izreke u odnosu na 1. tuženika tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti, dok je pod točkama IV. i V. izreke odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo 2. tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 61.161,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2022. do isplate, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (točka IV.), dok je pod točkom V. izreke naloženo tužitelju da 1. tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 61.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2022. do isplate, a u preostalom dijelu zahtjev ovog tuženika odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je njegov zahtjev odbijen, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i povrede odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbom pobija i 2. tuženik i to odluku kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i dosuđujući dio odluke o troškovima postupka, također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbe 1. i 2. tuženici osporavaju žalbene navode, pri čemu 1. tuženik traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbe.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskih osoba – supruge TJ, sina NJ, snahe UJZ, te unučadi U i DJ, koji su 3. siječnja 2015. smrtno stradali u prometnoj nesreći, a koji zahtjev temelji na činjenici da se radi o članovima njegove uže obitelji s kojima je postojala i trajnija zajednica života.

7. Presudu kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika prvostupanjski sud temelji na zaključku da dionica na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća predstavlja državnu cestu D-33 sa prilično gustim prometom osobnih vozila, te da je ista prvenstveno namijenjena za promet osobnih vozila, a Atlagića most da se nalazi na samom ulazu u grad [adresa], te da je tim mostom puno veći promet vozila nego pješaka, tako da 2. tuženik pogrešno smatra da bi ogradu na mostu trebala održavati jedinica lokalne samouprave, a ne taj tuženik. Također, da je obveza 2. tuženika bila da predmetnu dionicu ceste održava na način da se istom može odvijati nesmetan i siguran promet, što je 2. tuženik propustio učiniti, odnosno isti je propustio na Atlagića mostu postaviti zaštitnu ogradu čije bi postojanje spriječilo slijetanje vozila sa mosta u rijeku Krku pri brzini od 61,3 km/h ili 16,9 m/s u trenutku ulaska u desni zavoj, odnosno pri brzini od 48 km/h u trenutku udara u ogradu, te da je takvo ponašanje 2. tuženika u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa padom vozila u rijeku i sa nastalom štetom. Da je ovaj tuženik mogao izvršiti postavljanje metalne zaštitne ograde rekonstrukcijom nogostupa kvalitetnim temeljenjem što da je potvrdio vještak Kralj, što međutim, tuženik nije učinio. Sud prvog stupnja se poziva na mišljenje vještaka koji da je naveo da do pada vozila u rijeku ne bi došlo da je na mostu bila postavljena zaštitna ograda, niti da bi pri brzini kojom se kretalo predmetno vozilo isto moglo probiti ogradu, već da bi se isto zaustavilo struganjem i da sa velikom sigurnošću ne bi došlo do ozbiljnijih posljedica za vozača i putnike u vozilu. Stoga prvostupanjski sud smatra da je 2. tuženik temeljem odredbe članka 1101. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO) dužan naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog smrti sina, supruge, te dvoje unučadi s obzirom da je između tužitelja i unučadi postojala trajnija zajednica života. U odnosu na 1. tuženika sud odbija tužbeni zahtjev bez navođenja određenih razloga.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u dijelu kojim je u odnosu na 1. tuženika odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka III. izreke), jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.

9. Ista povreda odredaba parničnog postupka, iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju određeno ukazuju tužitelj i 2. tuženik, počinjena je i u dijelu kojim je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točke I. i II. izreke) prvenstveno stoga što nije jasno kako je sud prvog stupnja došao do iznosa kako u dijelu u kojem prihvaća, tako i u dijelu u kojem odbija tužbeni zahtjev tužitelja, te je dakle, izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, te se ista ne može ispitati.

10. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u tužbi zahtijeva naknadu štete od 2. tuženika u iznosu od 800.000,00 kn, međutim, s obzirom da mu je od strane 2. tuženika prije podnošenja tužbe isplaćen iznos od 185.000,00 kn, koje iznose valja uračunati u naknadu štete koja pripada tužitelju u smislu odredbe članka 972. stavak 3. ZOO, to da uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu preostalog novčanog iznosa od 615.000,00 kn, ali da taj iznos ne odgovara ukupnom zbroju naknade štete za sve stradale u prometnoj nesreći koji ukupno iznosi 925.000,00 kn.

11. Nadalje, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja nalazi da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog smrti bliskih srodnika u iznosu od ukupno 515.000,00 kn i to zbog smrti sina 250.000,00 kn, supruge 110.000,00 kn, te unučadi iznos od po 62.500,00 kn, što međutim, ne daje zbroj od 515.000,00 kn, već 485.000,00 kn. K tome nije jasno radi li se ukupnom iznosu naknade štete za koju sud nalazi da pripada tužitelju ili pak iznosu koji je (već) umanjen za nesporno plaćenih 185.000,00 kn, jer ni jedan od ova dva iznosa kada im se pribroji 185.000,00 kn ne daju zbroj 615.000,00, a niti 800.000,00 kn. K tome prvostupanjski sud dalje navodi da „taj iznos“ treba umanjiti za 30% doprinosa prednika tužitelja – NJ nastanku štete, pa slijedom svega nalaže 2. tuženiku da isplati tužitelju s osnove neimovinske štete zbog smrti bliskih srodnika novčani iznos od ukupno 360.500,00 kn, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev zbog smrti sina za iznos od 80.000,00, supruge za iznos od 110.000,00, te unučadi iznos od po 50.000,00 kn (što daje ukupan iznos od 290.000,00 kn), odbija kao neosnovan zbog zastare iako u izreci pobijane presude tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika sud prvog stupnja odbija za ukupan iznos od 254.500,00 kn, pri čemu ne samo da netom navedeni pojedinačno zbrojeni iznosi ne daju iznos od 254.500,00 kn već sud prvog stupnja pritom u odbijeni dio ne ubraja i traženi iznos od 150.000,00 kn s osnove naknade štete zbog smrti snahe za koju je pod točkom 20. obrazloženja naveo da ista ne spada u krug članova uže obitelji tužitelja zbog čega da je u tom dijelu tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Iz iznesenog, po ocjeni ovog suda, slijedi da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i proturječni, jer u postupku u kojem je pored osnove sporna i visina naknade, prvostupanjski sud nije naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama u pogledu visine naknade štete. Stoga je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

13. Drugotuženik u žalbi kao i tijekom postupka prvenstveno osporava svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetni događaj, pozivajući se pritom na odredbe članka 61. stavka 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC), kojima je propisano da se prometni znakovi, signalizacija i oprema na cestama te turistička i ostala signalizacija i oprema na cestama postavljaju ne temelju prometnog projekta, a za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu tog Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. To, u bitnom, ovaj tuženik obrazlaže time što tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je odgovoran jer na mostu nije postavio odbojnu ogradu koja bi spriječila pad predmetnog vozila u rijeku, jer da ni jedan zakonski ili provedbeni propis ne propisuje njegovu obvezu postavljanja odbojne ograde tamo gdje ista nikad nije postojala.

14. Sporno je dakle, i u ovoj fazi postupka tko je bio dužan održavati predmetnu ogradu, je li ista bila održavana, te u slučaju da je predmetna ograda bila održavana u skladu s propisima, da li bi takva ograda spriječila pad vozila u rijeku, a prema rezultatima raspravljanja u konkretnom slučaju ne proizlazi da su ove odlučne činjenice raspravljene i utvrđene, te je u tom dijelu činjenično stanje ostalo neutvrđeno.

15. S tim u vezi treba reći da je sud prvog stupnja prihvatio nalaze i mišljenje vještaka Božića kao i vještaka Kralja, čija mišljenja se razilaze u pogledu činjenice o kakvoj vrsti (klasi) ograde je u konkretnom slučaju riječ, zaštitnoj ili pješačkoj sve u smislu odredbi Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11), pa osnovano 2. tuženik ukazuje da je i u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

16. Što se pak tiče žalbene tvrdnje 2. tuženika da mu je u nemogućnosti usmenog saslušanja zbog smrti vještaka odbijanjem prijedloga za izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem na okolnost je li moguće postavljanje odbojne ograde pored već postojeće, onemogućeno raspravljanje i dokazivanje, navesti je da se s obzirom na prijedlog dopune u konkretnom slučaju ne radi o činjenici koja bi bila odlučna pa ne može niti biti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

17. Slijedom svega iznijetog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će u tom pravcu izvesti sve već u postupku izvedene dokaze i raspraviti sva sporna pitanja (članak 377. stavak 2. ZPP), te glede provedenog vještačenja postupiti sukladno odredbi članka 261. ZPP koja propisuje postupanje suda kada je u postupku određeno više vještaka, nakon čega će, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, pri čemu će raspravljajući o prigovoru zastare imati u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024. broj: Su-IV-123/2024-5.

19. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 21. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić