Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-435/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Prvo plinarsko društvo d.o.o., OIB: 58292277611, Gospodarska zona Vukovar 13, Vukovar, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj 3 Pn-323/2022-17 od 21. srpnja 2023., dana 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru broj 3 Pn-323/2022-17 od 21. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRVOM PLINARSKOM DRUŠTVU d.o.o., Vukovar, Gospodarska zona Vukovar 13, OIB 58292277611 iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Tuženik HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je o svom trošku, po pravomoćnosti ove presude, istu objaviti u prvoj sljedećoj emisiji „Intervju tjedna“ koja se emitira na radiju Laganini FM ili u drugoj odgovarajućoj emisiji radija Laganini FM, u cijelosti i bez komentara pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRVOM PLINARSKOM DRUŠTVU d.o.o., Vukovar, Gospodarska zona Vukovar 13, OIB 58292277611 parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
1.1. U dijelu pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 559,92 eura / 4.218,75 kuna .
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nalazi da presuda nije opterećena nedostatcima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer je prvostupanjski sud u njoj iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu sa sadržajem dokaza izvedenih u postupku, dok se zaključci suda glede iskaza zakonskih zastupnica tužitelja – da su samo domaći, a ne i inozemni poslovni partneri tužitelja na sastancima postavljali pitanja o navodnoj povezanosti tužitelja s ruskim kapitalom - niti ne odnose na činjenice koje su odlučne u ovoj pravnoj stvari, stoga eventualne proturječnosti između takvih zaključaka i sadržaja iskaza spomenutih zastupnica ne utječu na mogućnost ispitivanja pobijane presude.
4.1. Kako, dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju tužitelj upire u žalbi, a ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud prema članku 365. stavku 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga ocijenjena je neutemeljenom.
5. Protivno daljnjim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je u prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, koji temelji na navodu da mu je tuženik gostujući u emisiji Intervju tjedna na radiju Laganini FM, 4. svibnja 2022. povrijedio pravo na čast, ugled i tvrtku iznošenjem sljedeće neistinite tvrdnje: "Oni jednostavno bez GAZPROM-a ne mogu poslovati i imaju donekle dugoročnu poslovnu povijest s GAZPROM-om; u konačnici to je bilo poduzeće u kojem je GAZPROM imao svoje udjele i to je bilo zajedničko poduzeće GAZPROM-a i njemačkog EON-a, dvije energetske kompanije i kada je došlo do nesuglasica između ta dva velika investitora, oni su pronašli trećeg, današnjeg vlasnika…".
6.1. Tužitelj, nadalje, traži i da se naloži tuženiku da u naprijed spomenutoj radijskoj emisiji o svom trošku objavi pravomoćnu presudu donesenu u ovom postupku, pritom smatrajući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz okolnosti da je GAZPROM ruska tvrtka, a da je spornom izjavom tuženik doveo tužitelja u izravnu vezu s Ruskom federacijom u trenutku ruske agresije na Ukrajinu.
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlaze sljedeća utvrđenja:
-da je spornu tvrdnju tuženik kao ekonomski analitičar iznio u radijskoj emisiji odgovarajući na pitanje voditelja na čemu temelji svoj optimizam da Rusija neće prestati isporučivati plin Hrvatskoj;
-da je tuženik iznio tvrdnju govoreći u pozitivnom kontekstu o tužitelju, pa je između ostalog naveo i da poslovni odnos između tužitelja i GAZPROM-a nije političke naravi i da tužitelj nema nepodmirenih obveza prema GAZPROM-u, zbog čega smatra da neće doći do obustave isporuke plina;
-da je na zahtjev tužitelja, a u suglasju s člankom 22. stavkom 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22), u emisiji Intervju tjedna 25. svibnja 2022. objavljeno da nisu točne izjave tuženika da tužitelj ne može poslovati bez GAZPROM-a, da ima dugoročnu poslovnu povijest s GAZPROM-om i da je tužitelj poduzeće u kojem je GAZPROM imao svoje udjele;
-da iz iskaza zakonskih zastupnica tužitelja – izvršnih direktorica KT i ST proizlazi da tužitelj dugi niz godina poslovno surađuje s GAZPROM-om te da je s njim 2017. potpisao desetogodišnji ugovor, koji je raskinut u studenom 2022.;
-da su poslovni partneri tužitelja na sastancima s upravom tražili objašnjenje navodne povezanosti tužitelja s ruskim kapitalom, ali da nitko od partnera nije zbog toga odustao od namjeravanog posla s tužiteljem, već je uprava tužitelja uz ulaganje dodatnih napora realizirala sve planirane poslove.
8. Polazeći od prethodno navedenih utvrđenja, a posebno uvažavajući okolnost da zakonske zastupnice tužitelja u svojim iskazima potvrđuju da tužitelj ima dugoročnu poslovnu povijest s GAZPROM-om, prvostupanjski je sud zaključio da nije prihvatljivo shvaćanje i tumačenje tužitelja kako ga je tuženik spornom izjavom u očima javnosti prikazao kao osobu koja je povezana s Rusijom kao agresorom na Ukrajinu, kao i da tuženik nije imao namjeru iznositi neistine o tužitelju s ciljem povrede njegovog ugleda, časti i tvrtke s obzirom da u radijskoj emisiji u pozitivnom kontekstu govori o tužitelju te pritom izrijekom navodi da njegova povezanost s GAZPROM-om nije političke naravi.
9. Drugostupanjski sud se u cijelosti priklanja iznesenom zaključku prvostupanjskog suda, te pritom nalazi da kraj svih utvrđenih okolnosti za odluku o tužbenom zahtjevu u konkretnom slučaju nije značajna činjenica je li GAZPROM ikad imao vlasničke udjele u tužitelju, na koju se tužitelj posebno osvrće u žalbi navodeći da ju je prvostupanjski sud propustio utvrditi, kao i da je propustio ispitati sve pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu, a samim time i saslušati svjedoka BT na okolnost poslovanja i osnivanja tužitelja, pa da je stoga činjenično stanje u pobijanoj presudi nepotpuno utvrđeno.
9.1. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio da davanje predmetne izjave o tužitelju od strane tuženika ne predstavlja štetnu radnju, obrazlažući u presudi da je u konkretnom slučaju riječ o izjavi tuženika iznesenoj u okviru ekonomske analize poslovanja tužitelja te pitanja opskrbe hrvatskog tržišta plinom uslijed straha građana od njegove nestašice zbog rata u Ukrajini, pri čemu ovaj sud nalazi značajnom i okolnost da tuženik u tijeku postupka ističe kako iznesena analiza ima uporište u prikupljenim ekonomskim činjenicama i informacijama iz medija, kao i da izjava da tužitelj ne može poslovati bez GAZPROM-a predstavlja njegov vrijednosni sud, a ne izjavu o činjenicama.
9.2. Kako istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, već u odnosu na vrijednosne sudove razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti jedino o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja podržava te sudove, a što u ovom slučaju postoji s obzirom na okolnosti koje o dugogodišnjoj poslovnoj suradnji tužitelja s GAZPROM-om u svojim iskazima iznose zakonske zastupnice tužitelja, i ovaj sud je stava da se saslušanjem svjedoka BT na okolnost poslovanja tužitelja ne bi utvrdile činjenice relevantne za oduku o tužbenom zahtjevu, kao i da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se u predmetnom slučaju ne radi o namjernom iznošenju neistinitih tvrdnji s ciljem povrede tužiteljevih prava osobnosti.
10. Dakle, kraj izostanka štetne radnje kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu nije bilo potrebno ispitivati daljnje pretpostavke – štetu, uzročnu vezu i protupravnost, budući da se sve moraju kumulativno ispuniti kako bi se štetnik obvezao na naknadu štete, zbog čega su irelevantni daljnji žalbeni navodi koji se odnose na utvrđivanje neimovinske štete nastale tužitelju zbog predmetne izjave tuženika te oblika krivnje s kojim je postupao tuženik.
11. Kako je, dakle, prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, zaključivši da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO, neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi u odnosu na odluku o glavnoj stvari, te kako tužitelj odluku o parničnom trošku osporava samo zato što smatra da je tužbeni zahtjev osnovan, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
13. Konačno, kako tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP).
U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić