Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-881/2022-3

Šibenik, S. Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene RPJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Miroslava Turnšek, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika- protutužitelja: 1. RP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. JP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, radi sklapanja ugovora o najmu i iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj 37 Ps-56/2016-68 od 27. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj 37 Ps-56/2016-68 od 27. lipnja 2022. godine te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba tuženika izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj 37 Ps- 56/2016-68 od 27. lipnja 2022. godine se kao nedopuštena odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene (dalje: tužiteljica) te je naloženo tuženicima-protutužiteljima (u daljnjem tekstu: tuženici) da s njom sklope ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, za stan u zgradi oznake 318 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], uz ugovorenu najamninu u iznosu od 122,43 kune, sadržaja ugovornih odredbi kao u izreci prvostupanjske presude. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim od tužiteljice zahtijevaju da iseli iz predmetnog stana i isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tuženicima, te je naloženo tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 17.187,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 27. lipnja 2022. godine do isplate.

1.1. Istom odlukom (rješenjem) dopuštena je preinaka tužbe i protutužbe.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu su izjavili tuženici zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe pobijanu odluku u cijelosti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba protiv presude je osnovana, dok žalba izjavljena protiv rješenja nije dopuštena.

4. Prema odredbi članka 190. stavak 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba, a kako tuženici žalbom posebno pobijaju rješenje kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, to je u tom dijelu, a kao posebna, žalba tuženika nedopuštena pa je temeljem odredbe članka 380. toč. 1. ZPP žalbu tuženika izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja valjalo odbaciti te riješiti kao u točci II. izreke ovog rješenja.

5. Nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud dopustivši preinaku tužbe počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP a zbog pogrešne primjene odredbe članka 190. ZPP. Naime, podneskom od 13. ožujka 2020. godine tužiteljica nije učinila preinaku tužbe, bilo da je promijenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći ili uz postojeći istakla drugi zahtjev, već je, a nakon obavljenog očevida i promjene opisa predmetnog (istog) stana u zemljišnoj knjizi, tužbeni zahtjev učinila određenim u pogledu identifikacije nekretnine, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio što je tu radnju tužiteljice dopustio smatrajući je preinakom, iako ona to u biti i nije, pa time nije mogla biti niti počinjena povreda postupka na koju žalbom upiru tuženici, a koji su pak identično postupili u podnesku od 18. siječnja 2021. godine, kada zbog preoblikovanja zemljišne knjige „usklađuju“ protutužbeni zahtjev.

6. Međutim, s pravom tuženici u žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer razlozi koje prvostupanjski sud navodi o bitnim činjenicama proturječe sami sebi i provedenim dokazima, a o određenim činjenicama nisu uopće navedeni razlozi u obrazloženju presude pa ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U pogledu identifikacije stana suvišno je problematizirati između stranaka tu činjenicu obzirom da su i tužbeni i protutužbeni zahtjev identično postavljeni u pogledu te identifikacije i da između stranaka nije sporno koji dio zgrade, kao zasebnog stambenog prostora koristi tužiteljica za stanovanje i zahtijeva sklapanje ugovora o najmu te da tuženici upravo od tužiteljice zahtijevaju predaju u posjed tog prostora u cjelini.

8. Bitna sporna činjenica između stranaka je ima li tužiteljica pravo od tuženika kao vlasnika stana zahtijevati sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te da li tuženici imaju pravo od tužiteljice zahtijevati predaju tog stana u vlasnički posjed.

9. Prema stanju spisa predmeta i razlozima pobijane presude nedvojbeno je da tužiteljica stanuje u predmetnom stanu, a da su tuženici vlasnici tog stana. Predmetni stan tužiteljica koristi kao supruga, udova pok. FP, koji je umro **.**.2016., a koji je stan koristio kao zaštićeni najmoprimac temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Opatiji broj 2 P-1/98-11 od 19. travnja 2000. godine, koja je presuda postala pravomoćna s danom 23. svibnja 2000. godine.

9.1. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbija protutužbeni zahtjev tuženika u bitnome iz razloga što je nedvojbeno da je tužiteljica bila u braku s pok. FP koji je imao stanarsko pravo na predmetnom stanu te koji je s pravnim prednikom tuženika u sudskom postupku ishodio presudu na sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, dok iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužiteljica kontinuirano, dugi niz godina živi u predmetnom stanu. Ti od prvostupanjskog suda navedeni razlozi nisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevima stranaka u ovom postupku, pa i bez obzira na činjenice da je tužiteljica od 22. rujna 2001. godine do smrti FP **.**.2016. bila s njim u braku i stanovala u predmetnom stanu, u kojem stanuje i dalje, nakon njegove smrti.

10. Tužiteljica svoj zahtjev, prema navodima tužbe temelji na dugogodišnjem stanovanju u predmetnom stanu (više od 30 godina) prvo kao izvanbračna, a zatim kao bračna supruga pok. FP, te na socijalnom statusu.

11. Prema odredbi članka 38. stavak 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje: ZNS) u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, a odredbom članka 37. stavak 1. ZNS je propisano da osobe koje na dan stupanja na snagu tog zakona (a to je 5. studenog 1996. godine) imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj: 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) se upisuju u ugovor o najmu stana.

11.1. Iskazima saslušanih svjedoka, koji su iskazivali da tužiteljica u predmetnom stanu živi dugi niz godine, a po iskazu same tužiteljice od 1985. godine, protivi se činjenica da je prednik tužiteljice, pok. FP, u sudskom postupku u kojem je utvrđeno njegovo pravo zaštićenog najmoprimca spram prednicima tuženika kao tadašnjim vlasnicima stana pravomoćno odbijen sa zahtjevom da „osoba koja s njim kao najmoprimcem koristi stan je RPJ R vanbračna supruga“, nedvojbeno ovdje tužiteljica, a što je u suprotnosti sa zaključcima prvostupanjskog suda, te ovaj sud za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak da je tužiteljica u ovom postupku dokazala status - pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva temeljem kojeg bi imala prava od tuženika zahtijevati sklapanje ugovora o najmu stana, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca temeljem odredbe članka 38. stavak 4. ZSN.

11.2. Naime, bitno je da li je tužiteljica taj status stekla po odredbama ranije citiranog Zakona o stambenim odnosima i imala ga u trenutku stupanja na snagu ZNS, 5. studenog 1996. godine, a nikako ga nije mogla steći kasnije, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, jer status člana obiteljskog domaćinstva s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca nije moguće steći naknadno, već jedino, u konkretnom slučaju, tužiteljica je mogla steći pravo iz članka 24. stavak 2. ZNS prema kojoj odredbi u slučaju smrti najmoprimca, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na bračnog druga, ali ne i pravo na zaštićenu najamninu, u kojoj bi situaciji, ukoliko pravo na najam stana prelazi na tužiteljicu ista bi bila u obvezi plaćati slobodno ugovorenu najamninu, određenu odredbama ZNS.

12. Iz navedenog za zaključiti je da su razlozi koje prvostupanjski sud navodi u pobijanoj odluci u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz izvedenih dokaza u pogledu statusa - pravnog položaja tužiteljice kao supruge zaštićenog najmoprimca, te se ne mogu prihvatiti, bar za sada opravdanim razlozi prvostupanjskog suda, a koji nisu jasni i neproturječni, da je tužiteljica upravo zbog pravnog položaja člana obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca, nakon njegove smrti ovlaštena zahtijevati sklapanje ugovora s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca temeljem odredbe članka 38. stavak 4. ZNS, a ne da su na tužiteljicu, smrću supruga prešla prava i dužnosti temeljem odredbe članka 24. stavak 2. ZNS, pravo na najam stana, ali bez statusa zaštićenog najmoprimca, posljedično i da li su tuženici ovlašteni, uz aktivna prava tužiteljice, ali i druga isticana u ovom postupku, od nje zahtijevati predaju u vlasnički posjed predmetnog stana.

13. Kod takvog stanja stvari prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je donesena uz bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a na koju povredu s pravom u žalbi upiru tuženici.

14. Svakako valja istaći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o presuđenoj stvari, jer nema subjektivnog identiteta niti objektivnog sa presudom P-1/98 Općinskog suda u Opatiji od 19. travnja 2000. godine. Prvo tužiteljica nije sudjelovala kao stranka u tom postupku, pa bez obzira što je njen pravni prednik zahtijevao u tom postupku određena prava u korist tužiteljice, po stavu ovog suda, tužiteljica nije vezana subjektivnim granicama pravomoćnosti te presude, a kao drugo, ne radi se niti o identičnom zahtjevu, u tom postupku je prednik tužiteljice zahtijevao sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, dok u ovom postupku to zahtijeva tužiteljica, te se ne radi o istovjetnom zahtjevu, tim više što tužiteljica pravo na najam stana može ostvariti po odredbi članka 24. stavak 2. ZNS, a što nije istovjetan zahtjev, ali je po stavu ovog suda sadržan u postojećem po pravilu u većem je sadržano manje, tim više što se tužiteljica poziva na pravo na dom, koje je ostvarivo, i bez obzira da li je u statusu zaštićenog najmoprimca ili u pravu na najam uz plaćanje slobodno ugovorene najamnine.

15. Slijedom navedenog žalbu tuženika kao osnovanu je valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti počinjenu povredu, na način da će ponovnim izvođenjem od stranaka predloženih dokaza, te njihovom valjanom ocjenom, kako svakog zasebno tako i sviju zajedno utvrditi bitne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem i u novoj odluci navesti valjane i neproturječne razloge o tim odlučnim činjenicama na kojima odluku temelji, sve uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zakonskih odredbi ZNS, a na koje je odredbe također ukazano ovim rješenjem.

U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić