REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4817/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom LUKA VOZILA d.o.o., OIB 58685213063, Zagreb, Rakitnica 6, kojeg zastupa punomoćnik JK, odvjetnik u [adresa] i IK, odvjetnica u [adresa], odlučujući o dužnikovim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1955/2024 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se dužnikove žalbe kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1955/2024 od 19. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1955/2024 od 19. studenog 2024. odbačeni su kao nepravovremeni dužnikovi prijedlozi za produženje roka sadržani u podnescima od 17. rujna 2024. i 22. listopada 2024. (točke I. i II. izreke), nije dopušteno produljenje roka za završetak predstečajnog postupka povodom dužnikovog prijedloga od 29. listopada 2024. (točka III. izreke), odbijen kao neosnovan dužnikov zahtjev za produženje trajanja zabrane provedbe ovršnih postupaka i postupaka osiguranja od 29. listopada 2024. (točka IV. izreke) i obustavljen predstečajni postupak nad dužnikom (točka V. izreke).

2. Protiv tog rješenja dužnik je pravovremeno podnio tri žalbe, prvu je u ime dužnika podnio zastupnik po zakonu, drugu punomoćnik IK, a treću punomoćnik JK.

3. U žalbi koju je podnio zastupnik dužnika po zakonu, a koja je naslovljena kao „žalba na odluku o otvaranju stečaja“ dužnik navodi kako zbog loše komunikacije s odvjetničkim uredom Mrkonjić, nije pravodobno izjavljena žalba na odluku o otvaranju stečajnog postupka, što je rezultiralo „prelaskom tvrtke u stečajni postupak“, a dužnik smatra da bi mu vraćanje u predstečajni postupak omogućilo nastavak poslovanja i podmirivanje obveza prema vjerovnicima, te da predaja sve potrebne dokumentacije Financijskoj agenciji i nadležnom inspektoratu koja uključuje prijave radnika, isplatne liste i relevantna izvješća, ukazuje na ozbiljnu namjeru dužnika da stabilizira svoje poslovanje. Stoga predlaže vraćanje dužnika u predstečajni postupak.

4. U žalbi koju je podnio punomoćnik IK, dužnik navodi da rješenje pobija zbog svih zakonom propisanih razloga, iako obrazlaže samo žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako su dužniku pismena dostavljena putem e-Oglasne ploče, ali i putem sustava e-Komunikacije, pa smatra da je imao pravo poduzeti radnje podnošenja prijedloga za produženje roka i trajanje zabrane, u rokovima koji se računaju od trenutka preuzimanja predmetnih pismena putem sustava e-Komunikacije i da zbog toga njegove radnje nisu nepravodobne, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 12. Stečajnog zakona, a zanemarujući odredbu članka 13.a tog Zakona kojom je propisano da se u predstečajnom i stečajnom postupku mogu upotrebljavati elektronička sredstva komunikacije, uz odgovarajuću primjenu pravila parničnog postupka pred trgovačkim sudovima. Budući da su svi prijedlozi sudu upućeni pravovremeno, smatra da je predstečajni postupak nad dužnikom neosnovano obustavljen i predlaže da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu, preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

5. Žalbom koju je podnio punomoćnik JK, dužnik pobija rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi u bitnom navodi kako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio prijedlog za produljenjem roka za završetak predstečajnog postupka iako u roku od 120 dana koji je propisan Stečajnim zakonom nije moguće završiti predstečajni postupak s obzirom na propisane rokove za poduzimanje drugih radnji u tome postupku, pa smatra kako s obzirom na činjenicu da je zakonodavac nespretno odredio prekratak rok za završetak predstečajnog postupka nijedan predstečajni postupak ne bi mogao biti završen u roku od 120 dana i stoga je neosnovano odbijen prijedlog dužnika za produljenje roka za dovršetak postupka. U odnosu na zahtjev za produljenje roka zabrane provedbe ovršnih i postupaka osiguranja tvrdi da je prijedlog podnesen prije isteka zakonskog roka od 105 dana i da je time ispunio formalni uvjet valjanosti svoga prijedloga, dok se meritorni uvjet temeljio na činjenici da se predstečajni postupak ne može završiti unutar roka od 120 dana, kao i u činjenici da je postignut značajan napredak u pregovorima s vjerovnicima koji su podnijeli prijavu tražbina i smatra dokazanom činjenicu da je aktivno sudjelovao u predstečajnom postupku, kao i iz razloga što se u instruktivnim rokovima očitovao na naloge suda, pa u prilog tome navodi kronologiju aktivnosti dužnika. U odnosu na razloge za obustavu postupka, tvrdi kako su podmirene neplaćene obveze po prioritetnim tražbinama u cijelosti i to onako kako su pristizala sredstva za njihovo podmirenje s obzirom na to da se radilo o društvu s prijetećom nesposobnošću za plaćanje i s određenim poremećajima u likvidnosti i plaćanjima po rokovima dospijeća od strane kupaca društva i u prilog tome dostavlja zahtjeve za prisilnu naplatu neisplaćenih plaća. Predlaže pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i člankom 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo sve što se događalo u ovom postupku od njegovog otvaranja, uključujući i sve prijedloge koje je dužnik podnosio, počev od prijedloga za produljenje rokova za postupanje po zaključcima suda do prijedloga za produljenje roka za dovršetak predstečajnog postupka, uz opširno obrazlaganje zašto je sud odbacio ili odbio te prijedloge.

9. Tako su prijedlozi za produljenje roka za postupanje po zaključcima suda od 23. kolovoza 2024. i 3. listopada 2024. odbačeni kao nepravovremeni jer je utvrđeno da su podneseni nakon proteka roka određenog za postupanje po zaključku s tim da je u odnosu na oba prijedloga navedeno kako bi sud uzeo u obzir i postupanje dužnika i nakon isteka roka, između ostalog i zato što zaključkom nije zaprijetio dužniku na posljedice propuštanja postupanja u određenom roku.

10. Odlučujući o prijedlogu za produženje roka za dovršetak predstečajnog postupka prvostupanjski sud je prihvatio stajalište dužnika o tome da je nemoguće održati ročište za raspravu i glasovanje o planu restrukturiranja u roku od 120 dana od dana otvaranja predstečajnog postupka i u tom roku završiti predstečajni postupak, ako se uzmu u obzir rokovi za prijavu tražbina u predstečajnom postupku, rokovi za dostavu obavijesti razlučnih vjerovnika i održavanje ročišta, ali je onda utvrdio kako dužnik ničim nije dokazao svoje tvrdnje o tome da pregovara s većinskim vjerovnicima oko načina i rokova podmirenja duga i da je predložio određeni plan oko kojeg je postignut napredak za uspješno okončanje navedenih pregovora te pozitivnog glasanja za plan, kao i da ne postoji vjerojatnost uspješnog okončanja predstečajnog postupka zbog toga što je ispunjen razlog za obustavu predstečajnog postupka iz članka 64. stavka 1. točke 3. Stečajnog zakona. Stoga je pozivom na odredbu članka 63. stavka 2. Stečajnog zakona odbio prijedlog kao neosnovan.

11. Prvostupanjski sud je posebno obrazlagao i razloge zbog kojih je odbio prijedlog dužnika za produženje trajanja zabrane provedbe ovršnih postupaka i postupaka osiguranja, koji se svode na iste one razloge zbog kojih je odbijen i prijedlog za produženje roka za dovršetak predstečajnog postupka, s posebnim naglaskom na ispunjenje razloga za obustavu postupka.

12. Na koncu prvostupanjski sud je donio rješenje o obustavi postupka na temelju odredbe članka 64. stavka 1. točke 3. Stečajnog zakona nakon što je iz dostavljenih JOPPD obrazaca utvrdio da dužnik očito kasni više od 30 dana s plaćanjima plaća, doprinosa i poreza u svezi radnog odnosa dospjelih nakon otvaranja predstečajnog postupka, jer nije isplatio plaće za razdoblje od lipnja do rujna 2024. godine.

13. Iz sadržaja prve žalbe može se zaključiti da se odnosi samo na onaj dio pobijanog rješenje kojim je predstečajni postupak obustavljen, jer je po svemu sudeći, žalitelj svjestan činjenice da obustava predstečajnog postupka zbog razloga iz članka 64. stavka 1. Stečajnog zakona dovodi do toga da će sud postupajući po službenoj dužnosti nastaviti postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, osim ako utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima, kako je to propisano člankom 64. stavkom 2. Stečajnog zakona.

14. Dužnik, dakle, ne osporava postojanje razloga iz članka 64. stavka 1. točke 3. Stečajnog zakona (da dužnik u tijeku predstečajnoga postupka više od 30 dana kasni s isplatom plaće koja radniku pripada prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu odnosno prema drugom aktu kojim se uređuju obveze poslodavca prema radniku dospjelim nakon otvaranja predstečajnoga postupka ili ako u tom roku ne uplati doprinose i poreze prema plaći, računajući od dana kada je radniku bio dužan isplatiti plaću) za donošenje rješenja o obustavi predstečajnog postupka, nego smatra da bi „vraćanje dužnika u predstečajni postupak“ omogućilo nastavak poslovanja i podmirivanje obveza prema vjerovnicima.

15. Budući da odredba članka 64. Stečajnog zakona ne ostavlja mogućnost sudu da, unatoč ispunjenju razloga za obustavu predstečajnog postupka o tome odluči drukčije, žalba dužnika je neosnovana. Drugim riječima, razlozi na koje se poziva dužnik ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

16. U odnosu na navode iz druge žalbe valja istaknuti da žalitelj pogrešno tumači sadržaj odredbe članka 13.a Stečajnog zakona kojom je samo propisana mogućnost da sud umjesto slanja pismena poštom, to može učiniti upotrebom elektroničkih sredstava komunikacije. Ali tom odredbom nije derogirana odredba članka 12. stavka 4. Stečajnog zakona prema kojoj se objava pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova smatra dokazom da je dostava obavljena svim sudionicama i onima za koje ovaj Zakon propisuje posebnu dostavu (…), kako to pogrešno smatra žalitelj. Uostalom, u slučaju kad je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za obustavu stečajnog postupka, irelevantno je jesu li prijedlozi za produljenje rokova za postupanje po zaključcima suda podneseni u roku ili nisu.

17. Neosnovano žalitelj u trećoj žalbi tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što je odbijen prijedlog dužnika za produljenje roka za dovršetak predstečajnog postupka za daljnjih 180 dana. Iz obrazloženja te odluke jasno proizlazi kako i sud prihvaća razloge na koje se dužnik pozivao u prijedlogu o tome da se postupak ne može dovršiti u roku od 120 dana, ali je prijedlog za produljenje roka odbijen zato što dužnik nije dokazao da postoji napredak u pregovorima o planu restrukturiranja i da postoji vjerojatnost uspješnog okončanja predstečajnog postupka, dok pravi razlog za odbijanje toga prijedloga leži u činjenici da je ostvaren razlog za obustavu postupka iz članka 64. stavka 1. točke 3. Stečajnog zakona.

18. U odnosu na taj razlog žalitelj samo navodi kako su možebitne neisplaćene obveze po prioritetnim tražbinama podmirene u cijelosti, ali ne navodi kada i kako su podmirene, dok zahtjevi za prisilnu naplatu koje dostavlja uz žalbu potvrđuju istinitost činjenice da dužnik više od 30 dana kasni s isplatom plaća radnicima.

19. Zaključno je potrebno navesti kako je razlog za obustavu predstečajnog postupka iz članka 64. stavka 1. točke 3. Stečajnog zakona bio ispunjen i prije nego što je dužnik podnio prijedloge za produljenje rokova, pa slijedom toga, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno odlučivati o tim prijedlozima, ako bi i njihovim prihvaćanjem svejedno došlo do obustave predstečajnog postupka. To dalje govori u prilog neosnovanosti svih žalbenih navoda. S druge strane, nastupanje posljedica obustave predstečajnog postupka iz članka 64. stavka 2. Stečajnog zakona, dužnik može spriječiti samo ako postane sposoban za plaćanje i ispuni sve obveze prema vjerovnicima.

20. Prema tome, svojim žalbenim navodima dužnik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona njegove žalbe odbijene su kao neosnovane i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec