REPUBLIKA HRVATSKA

P-3039/23

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Boži Šitumu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Grad Sinj, OIB: 03210055420, Dragašev prolaz 24, Sinj, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 5. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika, dana 20. siječnja. 2025. godine,.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 1140 m2, pa je slijedom navedenog tužiteljica ovlaštena na temelju ove Presude u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na odnosnoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Grad Sinj da naknadi tužitelju UH troškove parničnog postupka u iznosu od 1.856,00 Eur-a sa zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2025 .godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 21. kolovoza 2019. godine podnijela tužbu protiv Grada Sinja, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sve temeljem dosjelosti, navodeći da je u posjedu iste, računajući posjed prednika, preko 150 godina. Podneskom od 6. studenoga 2023. godine, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je označila svoje točno ime.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i naveo da je iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, vidljivo da je č. zem. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], javno dobro te da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da ako je riječ o javnom vodnom dobru, da je isto u vlasništvu RH pod upravljanjem Hrvatskih voda, te se na istom ne može steći vlasništvo od strane drugih osoba, dakle tužititeljice.

3. Dana 26. lipnja 2023.god. rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, ukinuta je ovosudska presuda pod posl. br. P- 4802/2019 od 16. prosinca 2021. godine, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, posjedovni list 99, povijesti promjena na katastarskoj čestici k. č. [katastarska čestica]. k. O. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Sinj, podnesak tuženika od 10. travnja 2019. godine, podnesak ODO Split, Stalna služba u Sinju od 17. listopada 2018. godine, izvršen je uvid u Lokacijsku informaciju, SD županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Sinju, Klasa: 350-05/27-10/000810 od 29. veljače 2024. godine (dalje Lokacijska informacija), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta od 21. svibnja 2021. godine uz sudjelovanje vještaka Duje Biuka, geodeta, te su saslušani svjedoci ŠH, VH, RH, AH i GH.

5. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

6. Na temelju tako izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Predmet spora je za tužiteljice da se upiše kao vlasnik za cijelo u odnosu na č. zem. [katastarska čestica]., Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], a na kojoj je vlasnik upisano Javno dobro. 8. Među strankama je sporno da li tužiteljica može steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini ako je predmetna nekretnina javno dobro, s obzirom da je ista upisana u zem. knjigu kao javno dobro, pa da li bi stoga tuženik bio pasivno legitimiran s obzirom da se na javnom dobru ne može steći pravo vlasništva druge osobe. Također, među strankama je sporno da li su kod tužiteljice ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine, temeljem instituta dosjelosti.

9. Izvedenim dokazima sud je utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Predmetna čestica iako u zemljišnoj knjizi navedena kao javno dobro, nema status javnog dobra niti se ista koristi kao javno dobro. Sud je navedeno utvrdio uvidom u podnesak ODO Split, Stalna služba u Sinju od 17. listopada 2018. godine, iz kojeg je razvidno da se ne radi o javnom dobru, da je promijenjena kultura samog zemljišta u "voćnjak", da su Hrvatske vode očitovanjem potvrdili da se ne radi o javnom vodnom dobru te da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dakle 23. srpnja 1991. godine, nalazila u građevinskom području. Uvidom u Lokacijsku informaciju, razvidno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog prostora mješovite, pretežito stambene namjene- M1. S obzirom na navedeno, a kao i uvidom u posjedovni list br. 99, sud je utvrdio da predmetna nekretnina nema svojstvo javnog dobra niti se ista koristi kao dobro u općoj uporabi. Također, očevidom od 21. Svibnja 2021. godine, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u naravi neobrađeno zemljište koja sa jugozapadne strane graniči s nekretninom označenom kao kao čzgr. 848 i 847. a što predstavlja obiteljsku kuću, katnicu i garažu, sa sjevernoistočne i jugoistočne strane nekretnina je omeđena betonskim zidom, visine cca 1,5 metara.

10. S obzirom da je predmetna nekretnina, na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dakle 23. srpnja 1991. godine, bila u građevinskom području, što tuženik ne osporava, te da je utvrđeno da ista nema svojstvo javnog dobra, razvidno je da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je shodno tome, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, neosnovan.

11. U odnosu na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine od strane tužiteljice dosjelošću, a što tuženik spori, sud je utvrdio da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu u vlasništvo i to temeljem dosjelosti. Navedeno je sud utvrdio izvedenim dokazima i to, iskazima svjedoka ŠH, starog 63. godine, koji živi od rođenja u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, a koji navodi da je ista bila voćnjak koji su obrađivala obitelj " ZH", te da je iza rata tu doselila tužiteljica. Navedeno svojim iskazima u bitnom potvrđuju i svjedoci VH, DH, AH i GH, koji navode da su upoznati da je predmetnu nekretninu od ZH, kupila tužiteljica prije više desetljeća, da je od tada u posjedu iste, da je nitko nije osporavao u posjedu iste, te sud u cijelosti poklanja vjeru navedenim iskazima kao logičnim i u potpunosti u skladu s priloženim povijesnim posjedovnim povijesnim izvatkom, iz kojeg je razvidnog da je kao posjednik, navedena fizička osoba, ZH.

12. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/99, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13. Prema odredbi st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja.

14. Propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

15. Naime, potrebno je navesti kako je prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljičini prednici, „ U“ nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17. studenoga 1999., a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama, Š (Zahtjev broj: 35298/04), V (Zahtjev broj:22768/12) i R i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., a ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.). Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

16. Iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika, koji su u posjedu predmetne nekretnine od osnivanja katastarskog operata, a zacijelo i ranije, u skladu sa naprijed citiranim zakonskim odredbama, odnosno da ima sve kvalitete poštenog posjeda. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka jer su isti iskazali na temelju neposrednog saznanja i uvjerljivo, a iskazi su im gotovo jedinstveni. Imajući u vidu da je sud utvrdio da navedena nekretnina nema status javnog dobra te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, temeljem dosjelosti, valjalo je odlučiti kao u točci I. izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2021., 9.studenoga 2021. god., 7. veljače 2024., god., 10. travnja 2024. godine, 9. listopada 2024. godine, 5. prosinca 2024. godine., svako po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2024. godine, 25 bodova, sastav podneska od 15. travnja 2024., god, 50 bodova, trošak uviđaja na licu mjesta od 200,00 Eura, te trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,00 EUR-a što, daje iznos naveden u točci II. izreke.

U Sinju, 20. siječnja 2025. godine

S U D A C

:

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. Odvjetnik Nena Vujević, Sinj,

2. Grad Sinj