Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1295/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Manovelo, odvj iz Rijeke, radi ostali sporovi. 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Donosi se presuda da se ZM, suvlasnici zgrade u [adresa], sukladno njenoj pisanoj izjavi na potpisnoj listi ispravno obračuna iznos zajedničke pričuve kako slijedi:

od 1. svibnja 2023. do 1. prosinca 2023. u visini od 0,34 eura po metru kvadratnom korisne površine njenog suvlasničkog dijela mjesečno što iznosi 480,73 eura,

od 1. siječnja 2024. do 30 travnja 2024. u visini od 0,36 eura po metru kvadratnom korisne površine njenog suvlasničkog dijela mjesečno (zakonska minimalna zajednička pričuva od 1. siječnja 2024.) što iznosi 235,74 eura.

Više uplaćeni iznos za razdoblje od 1. svibanj 2023 do 30. travanj 2024 od 716,47 eura upravitelj zgrade Rumat d.o.o. Rijeka mora odmah uplatiti na osobni bankovni račun ZM u Erste banci, IBAN br. [broj bankovnog računa].

Predstavnik suvlasnika zgrade [adresa], NM dužan je upravitelju zgrade Rumat d.o.o. Žrtava fašizma 1 Rijeka odmah dostaviti Odluku kojom se od 1. svibnja 2024. utvrđuje visina zajedničke pričuve za suvlasnicu ZM u iznosu od 0,36 eura po metru kvadratnom korisne površine njenog suvlasničkog dijela."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 187,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se kao vrijednost predmeta spora iznos od 716,47 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12. kolovoza 2024. navodi kako je suvlasnica zgrade u [adresa], tuženik NM ovlašteni predstavnik stanara, a Rumat d.o.o..upravitelj predmetne zgrade. Iako su suvlasnici većinski se izjasnili o povećanju zajedničke pričuve sa 0,34 eura na 1,38 eura po metru kvadratnom od 1. svibnja 2023. tužiteljica da je na potpisnoj listi suvlasnika dodala da će troškove energetske obnove fasade zgrade platiti gotovinom - smanjena pričuva. Suvlasnici zgrade da su većinski odlučili radove platiti sredstvima iz zajedničke pričuve i kreditom, a ona odlučila svoje pripadajuće troškove platiti gotovinom, pa da joj se pričuva i nadalje obračunava 0,34 eura po metru kvadratnom. Također da nije napisan razlog povećanja pričuve o čemu je prigovorila i napisala napomenu. Zahtijevala je ispravak Aneksa broj 4 međuvlasničkog ugovora od ovlaštenog predstavnika NM i njegove zamjenice ŽM ali suglasnost za ispravak nije dobila . Pisano je predložila da se troškovi redovite uprave zgradom i troškovi obnove odjele, da se navede razlog povećanja zajedničke pričuve i da se suvlasnici izjasne o načinu plaćanja, ali što je ovlašteni predstavnik odbio bez suglasnosti i savjetovanja sa ostalim suvlasnicima. Obavijestila je upravitelja zgrade Z Rijeka da će od 1. siječnja 2024. plaćati minimalnu pričuvu od 0,36 eura po metru kvadratnom korisne površine suvlasničkog dijela i to 12. lipnja 2024 e-mailom. Podnosi tužbu zbog nepoštivanja i neprovođenja zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer joj se onemogućuje i uskraćuje pravo kao suvlasnika sve vezano uz plaćanje zajedničke pričuve, te predlaže donošenje presude pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Odluku o visini zajedničke pričuve da donose suvlasnici većinom suvlasničkih dijelova u skladu sa člankom 89 i 90 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te člankom 5 Međuvlasničkog ugovora od 18. veljače 1997. Nema spora da je odluka o visini pričuve donesena odlukom većine suvlasnika, te da je iznos zajedničke pričuve obvezan i za one koji je nisu prihvatili, ili se o pričuvi nisu izjasnili. Tuženik kao predstavnik stanara da ne može donositi odluke za koje je zakonom propisano da se donose odlukom suvlasnika i to većinski ili jednoglasno, već samo dostaviti odluku upravitelju zgrade, a koju su suvlasnici zgrade donijeli propisanom većinom glasova. Ukoliko tužiteljica ima primjedbe na rad i ponašanje tuženika, da može zahtijevati donošenje odluke o razrješenju ovlaštenog predstavnika stanara, ali suglasnošću drugih suvlasnika zgrade. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz nadoknadu tuženiku parničnog troška.

3. Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 716,47 eura, a koju je vrijednost ovaj sud prihvatio, i riješio kao u izreci rješenja.

4. Odredbom članak 461.a ZPP-a, u st 3 propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: popis suvlasnika stambene zgrade M. [adresa], popis troškova, Aneks br. 4 međuvlasničkog ugovora od 23. svibanj 2023., žalba od 19. lipnja 2023., dopis od 28. svibnja 2024., dopis od 12. lipanj 2024. specifikacija računa za stan br. 4 (zajednička pričuva 2023 i 2024.), Međuvlasnički ugovor od 18. prosinac 1997.

6. Ocjenom svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

7. Iz međuvlasničkog ugovora od 18. prosinac 1997. utvrđeno je da suvlasnici uređuju uzajamne odnose u svezi sa upravljanjem i korištenjem zgrade u [adresa], uz naznaku tko je ovlašteni predstavnik suvlasnika, te čl. 5 uređuju poslove redovnog upravljanja, među ostalim, stvaranje zajedničke pričuve, a kao prilog popis posebnih dijelova suvlasnika te stambene zgrade

8. U predmetnoj pravnoj stvari, nije sporno da je tužiteljica suvlasnica stana u zgradi u [adresa], zatim da je ovlašteni predstavnik stanara u toj zgradi tuženik NM, a da je upravitelj zgrade Rumat d.o.o. Nije sporno niti da je većinom glasova suvlasnika zajedničkih dijelova zgrade donesena odluka o povećanju zajedničke pričuve sa 0,34 eura po m2 na 1,38 eura po m2, počevši od 1. svibanj 2023. pa nadalje, a koje činjenice i sama tužiteljica u tužbi iznosi kao neprijeporne, a tuženik priznaje istinitim.

9. Sporno je u postupku, ima li tužiteljica kao suvlasnica zgrade pravo zahtijevati od tuženika kao ovlaštenog predstavnika stanara donošenje odluke o drugačijem obračunu iznosa zajedničke pričuve (manji iznos od onog koji je izglasan većinom suvlasnika) i to samo u odnosu na tužiteljicu (retroaktivno, za ranije razdoblje od 1. svibanj 2023. do 30. travanj 2024.), zatim tražiti od ovlaštenog predstavnika stanara donošenje Odluke da se od 1. svibanj 2024. pa nadalje obračunava visina zajedničke pričuve (samo za tužiteljicu) u iznosu od 0,36 eura po m2, kao i tražiti da sud naloži upravitelju zgrade Rumat d.o.o. uplatiti na njezin račun iznos od 716,47 eura ( navodno više plaćenog iznosa za razdoblje od 1. svibanj 2023. do 30. travanj 2024.). Sporna je u postupku i pasivna legitimacija na strani tuženika.

10. Odredbom čl. 90 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), propisano je u st. 2 da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11. Prema ocjeni ovog suda, u postupku je odlučno utvrditi ima li tuženik kao ovlašteni predstavnik zgrade, obvezu prema tužiteljici kao suvlasniku zgrade obračunavati zajedničku pričuvu protivno Odluci suvlasnika zgrade u [adresa] ( donesenoj natpolovičnom većinom suvlasničkih dijelova), u smanjenom iznosu, i to za razdoblje od 1. svibanj 2023. do 30. travanj 2024, zatim donijeti Odluku o smanjenju pričuve za buduće razdoblje od 1. svibanj 2024., kao i je li osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji u odgovoru na tužbu ističe tuženik.

12. Ocjena je ovog suda da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji u odgovoru na tužbu ističe tuženik, slijedom čega je zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

13. U postupku nema spora o tome da su Odluku o visini zajedničke pričuve suvlasnici donijeli većinom suvlasničkih dijelova u skladu sa čl. 89. i čl. 90 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te čl. 5. Međuvlasničkog ugovora od 18. veljače 1997. Imajući u vidu da je tužiteljica tako određenu pričuvu plaćala i u razdoblju od 1. svibanj 2023. do 30. travanj 2024, valja zaključiti kako je time dala suglasnost i konkludentnim radnjama prihvatila odluku većine stanara o uvećanju pričuve, te neosnovano sada traži smanjenje (iznos zajedničke pričuve obvezan je i za one koji je nisu prihvatili ili se o pričuvi nisu izjasnili, ako je odluka donesena natpolovičnom većinom), a osobito kada takav zahtjev postavlja prema ovlaštenom suvlasniku zgrade ovdje tuženiku. Tuženik ne može biti pasivno legitimiran u odnosu na postavljeni zahtjev tužiteljice, jer je samo jedan od suvlasnika zgrade, a to što je ujedno i ovlašteni predstavnik stanara , ne znači da o smanjenju ili povećanju zajedničke pričuve može odlučivati samostalno i bez suglasnosti ostalih suvlasnika.

14. Stoga je zahtjev tužiteljice u odnosu na zahtjev za smanjenjem pričuve i za prošlo i za buduće razdoblje neosnovan, i to iz razloga jer je odluka o povećanju pričuve donesena na valjan i zakonit način, kao i zbog prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, te je taj dio valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci.

15. U odnosu pak na zahtjev za povratom iznosa od 716,47 eura, valja istaknuti da je tužbeni zahtjev tužiteljica zapravo postavila prema upravitelju zgrade Rumat d.o.o., pa je i taj dio zahtjeva neosnovan, jer iako tužiteljica ustaje tužbom protiv tuženika, zahtjeva isplatu novčanog iznosa od treće osobe, pa je i taj dio zahtjeva valjalo odbiti u odnosu na tuženika, i presuditi kao u izreci.

16. Ističe se i to kako je u presudi Županijskog suda u Vukovaru, izražen stav: "pitanje smanjenja pričuve može biti predmetom posebnog izvanparničnog postupka koji je ovlašten pokrenuti svaki suvlasnik, a ne predmetom ovog postupka kao što se u ovom postupku ne može odlučivati o prigovorima tužene na izvođenje radova na zgradi i nezadovoljstva radom upravitelja, a sve to ne oslobađa suvlasnika obveze da prestane izvršavati svoju obvezu plaćanja pričuve" (Županijski sud u Vukovaru posl. broj: Gž-525/2021-22 od 7. listopada 2021.). Proizlazi dakle, da bi svoj zahtjev za smanjenjem pričuve tužiteljica mogla postaviti, u za to predviđenom izvanparničnom postupku i uz ispunjenje svih drugih pretpostavki, ali se o tome ne može odlučivati u ovom parničnom postupku.

17. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

18. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

20. Temeljem odredbe čl. 332.a ZPP-a, cijeneći da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava odlučne činjenice, kao i da nitko od stranaka nije predložio održavanje glavne rasprave, pa iako je tuženik osporio tužbeni zahtjev, cijeneći da ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sud je donio presudu bez zakazivanja ročišta (čl. 325. i 329. ZPP-a).

21. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

22. Odredbom čl. 461.a st. 2 ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a. Tuženik je uspio u sporu, pa bi tužiteljica bila dužna nadoknaditi trošak parničnog postupka u visini troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife, 75 bodova) uvećano za 37,50 eura ( pdv od 25%), odnosno ukupno 187,50 eura.

U Rijeci 21. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužiteljici

- pun. tuženika