Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-309/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KĆ, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 114/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-450/2024 od 18. rujna 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu optuženog KĆ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 te ga je na temelju te zakonske odredbe osudio (iako se u izreci prvostupanjske presude pogrešno navodi da mu se kazna zatvora izriče) na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Potom je optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako navedeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženi KĆ dužan je izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu pričinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj 10.988,45 eura odnosno 82.792,48 kuna. Ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11).

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti 3.251,65 eura odnosno 24.494,73 kune od čega na ime troškova vještačenja 2.389,01 eura odnosno 18.000,00 kuna, na ime troškova izrade, dopune nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije 663,61 eura odnosno 5.000,00 kuna, na ime troškove usmenog nalaza i mišljenja vještaka 66,31 eura odnosno 500,00 kuna te 132,72 eura odnosno 1.000,00 kuna, koji trošak predstavlja sudski prosjek. Troškove kaznenog postupka optuženik je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi KĆ po branitelju Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. sa sjedištem u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, posebnoj obvezi i imovinsko pravnom zahtjevu te troškovima postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se "oslobodi krivnje", podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Optuženik je zahtijevao u žalbi da ga se izvijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi KĆ, njegov branitelj, odvjetnik Marko Zečević, Županijska državna odvjetnica u Splitu niti koji od njezin zamjenika pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u suglasju s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog KĆ je neosnovana.

7. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i u žalbi navodi kako je izreka presude nerazumljiva jer nije točno određeno vrijeme počinjenja kaznenog djela, "kada i kako je optuženik djelovao", da se iz činjeničnog opisa inkriminiranog djela ne vidi je li optuženik "suizvršitelj, pomagač ili podstrekač te da li je djelo u stjecaju ili se radi o produljenom kaznenom djelu", što sve izreku čini nerazumljivom i proturječnom.

7.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima izreka prvostupanjske presude je u potpunosti jasna i neproturječna, činjenični opis kaznenog djela za koje je optuženik tom presudom proglašen krivim sadrži sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11, jasno je naznačeno vrijeme kada je djelo počinjeno i to od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008., kao što su jasno određene radnje kojima je optuženik kao počinitelj ostvario zakonska obilježja tog kaznenog djela. U potpunosti su neprihvatljivi navodi žalbe optuženika da iz činjeničnog opisa nije jasno je li optuženik postupao kao supočinitelj ili kao podstrekač, s obzirom da se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu tereti da bi on bio jedini izvršitelj kaznenog djela te da u činjeničnom opisu nije navedena ni jedna osoba koju bi on eventualno potakao da počini kazneno djelo ili neka druga osoba s kojom bi zajednički i dogovorno počinio kazneno djelo ili da bi nekoj drugoj osobi pomogao u počinjenju inkriminiranog djela, kao što je i iz izreke pobijane presude sasvim jasno da je optuženik isključivi počinitelj kaznenog djela. Osim toga iz izreke prvostupanjske presude sasvim je jasno kako je optuženik proglašen krivim samo za jedno kazneno djelo pa se nikako ne može govoriti o stjecaju više kaznenih djela.

7.2. Ostalim žalbenim navodima kojima optuženik obrazlaže istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, u naravi, se pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu pa će se takvi navodi u okviru te žalbene osnove i ocijeniti u nastavku.

8. Dakle, pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi detaljnu analizu provedenih dokaza i iznosi zaključke isključivo na način da mu idu u prilog, a sve u cilju izbjegavanja krivnje, a koja analiza i zaključci su sasvim suprotni analizi provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, kao što su i zaključci u žalbi suprotni zaključcima prvostupanjskog suda.

8.1. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio svaki izvedeni dokaz pojedinačno kao i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini, pomno je ocijenio obranu optuženika zaključivši ispravno kako je ista neosnovana i usmjerena na izbjegavanje krivnje, a sve odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno je i potpuno zaključio prije svega na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dipl. oec. Ankice Pejković Čović, kao i iz nadopune njezinog nalaza i mišljenja. Iz tog dokaza proizlazi kako je porezni obveznik društvo Anđelić projekt d.o.o. Split obračunao manje poreza na dodanu vrijednost u 2008. u visini koja zajedno sa zateznim kamatama iznosi tadašnjih 258.081,48 kuna, a koji iznos je naknadno i u potpunosti podmirio, tako da taj porezni obveznik nema dugovanja s osnova PDV-a za 2008. Međutim, iz nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje, kao i nadopune istog, proizlazi u odnosu na poreznog obveznika društvo Anđelić projekt d.o.o. Split za 2008. postoji nepodmirena obveza s osnova poreza za dobit u visini od 82.792,48 kuna. Naime, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dipl. oec. Ankice Pejković Čović, s nadopunom, izrađeno je po pravilima struke, utemeljeno je na poslovnoj dokumentaciji društva Anđelić projekt d.o.o. pa ga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao valjan dokaz. Osim toga, nema nikakve dvojbe da je optuženi KĆ bio u inkriminirano vrijeme odgovorna osoba društva Anđelić projekt d.o.o. i da je on bio odgovoran za pravovremeno, valjano i potpuno plaćanje poreznih obveza tog društva. Budući da on to nije učinio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11.

8.2. Da je tome doista tako proizlazi i iz iskaza svjedoka HĆ, koji je iskazao kako je za usluge društva Anđelić projekt d.o.o. vršio uplate u gotovini, bilo da se radilo o troškovima za građevinski materijal ili za izvršene usluge, a da mu to društvo odnosno optuženik nije izdavao račune.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud valjano je primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg ponašanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga.

9.1. Neutemeljeno optuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud "povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 4. ZKP/08 jer da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti".

9.2. Suprotno tome, sasvim ispravno je prvostupanjski sud na optuženika primijenio odredbe KZ/11, iako je kazneno djelo počinjeno tijekom 2008. kada je na pravnoj snazi bio Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97). Primjena blažeg zakona utvrđuje se prema načelu konkretnosti i to na način da se pri ocjeni koji je od dva zakona blaži uzmu u obzir samo one odredbe tih zakona koje se mogu primijeniti na konkretan slučaj koji sud rješava. Stoga apstraktan način utvrđivanja blažeg zakona prema kojem se uspoređuju samo propisi dvaju zakona i mogućnosti koje ti zakoni pružaju, a nisu ni u kakvoj vezi s konkretnim slučajem, nije primjenjivo. U tom smislu se ne mogu prihvatiti navodi žalbe o tome kako su odredbe KZ/97 u općem dijelu, blaže za optuženika, nego odredbe KZ/11 u općem dijelu. Naime, u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 286. KZ/97 ima pravni kontinuitet u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. KZ/11 za optuženika je u konkretnom slučaju blaži i to prije svega zbog blažih objektivnih obilježja kaznenog djela, koja se odnose na visinu utajenog poreza ili carine pa je tako odredba članka 256. stavka 1.KZ/11 blaža u odnosu na odredbu članka 286. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97, a posljedično tome i zbog mogućnosti izricanja blaže kazne. Uslijed toga ne stoji žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

10. Optuženik pobija presudu zbog odluke o kazni i posebnim obvezama, smatrajući kako mu je "izrečena nezakonita kaznena sankcija", da je prvostupanjski sud utvrdio pogrešnu otegotnu okolnost i da nije na odgovarajući način cijenio odlučne činjenice o kojima ovisi izbor, vrsta i visina kazne. U odnosu na izrečenu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, u žalbi se ističe kako "nije bilo moguće donijeti odluku o posebnoj obvezi" jer da nije precizno utvrđena šteta.

10.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, posebice je na odgovarajući način cijenio jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, posljedice koje su uslijed počinjenja kaznenog djela nastale, kao što je na odgovarajući način cijenio i druge okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža odnosno na odgovarajući način je cijenio olakotne i otegotne okolnosti. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, kao i činjenicu da je nadoknadio dio štete koja je pričinjena Republici Hrvatskoj, dok nekih posebnih otegotnih okolnosti nije utvrdio. Stoga je stav i ovog drugostupanjskog suda kako je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci u potpunosti prilagođena svim olakotnim i otegotnim okolnostima. Međutim, zbog značaja olakotnih okolnosti, uz izostanak ijedne otegotne okolnosti zaključak je i ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude, s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, a pogotovo kada se uzme u obzir da je izrečena i posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio nastupjelu štetu Republici Hrvatskoj, kojoj je dosudio imovinsko pravni zahtjev, to nije bilo smetnje da se optuženiku izrekne i posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

11. Optuženik pobija presudu i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu smatrajući kako sud "nije sa sigurnošću utvrdio sve činjenice koje bi omogućile da sud s relativnom sigurnošću utvrdi o kojoj se visini radi".

10.1. Naime, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud prije svega na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije i njegove nadopune, pravilno je utvrdio iznos dugovanog poreza na PDV i poreza na dobit, kao i činjenicu da je porez na dodanu vrijednost za 2008. u potpunosti plaćen, dok je porez na dobit djelomično plaćen i Republika Hrvatska je oštećena za neplaćeni dio poreza na dobit u visini od 82.792,48 kuna, a što sada iznosi 10.988,45 eura. Stoga je pravilno prvostupanjski sud optuženika, kao odgovornu osobu koja je bila dužna skrbiti o zakonitom i pravilnom poslovanju društva Anđelić projekt d.o.o., obvezao na plaćanje imovinsko pravnog zahtjeva u tom iznosu jer se radi o takozvanom proboju pravne osobnosti.

11. Budući da navodima žalbe optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju povredu zakona, na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, to je valjalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj