Psp-70/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, koje zastupa odvjetnica Mateja-Ana Majdak Juranović iz Odvjetničkog društva Borčić i Majdak Juranović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika United Fiber d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 18973844810, zastupanoga po punomoćniku Mislavu Bradvica, odvjetniku iz odvjetničkog društva Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev d.o.o. Zagreb, radi smetanja posjeda, dana 21. siječnja 2025. godine
r i j e š i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženik United Fiber d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 18973844810, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade te da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće. 2. Nalaže se tuženiku United Fiber d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 18973844810, da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o, Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 naknadi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana".
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda.
1.1. Naime, prvenstveno, punomoćnik tužitelja ističe da mu je u tužitelj izdao generalnu punomoć za zastupanje u svim postupcima koji se između tužitelja i tuženika vode radi smetanja posjeda pred Naslovnim sudom i to iz razloga što je između istih stranaka pokrenut, a očekuje se i daljnje pokretanje, veći broj istovjetnih postupaka radi smetanja posjeda, koji se razlikuju isključivo po adresama na kojima je smetanje posjeda počinjeno. Slijedom navedenog, na samoj punomoći nije navedena adresa na koju se ista odnosi, budući da se odnosi na sve adrese na kojima tužitelj naknadno utvrdi počinjeno smetanje, a nalaze se na području nadležnosti Naslovnog suda.
1.2. Nadalje se napominje i da je do dana podnošenja ove Tužbe pravomoćno okončano nekoliko postupaka koji su između parničnih stranaka vođeni radi smetanja posjeda, počinjenog na istovjetan način kao i u ovom predmetu, na nekoliko različitih adresa na području Zagreba. U navedenim, pravomoćno okončanim parničnim postupcima, tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen. Tužitelj u prilogu ove tužbe Naslovnom sudu dostavlja predmetnu sudsku praksu.
1.3. Također, ističe se da je tužitelj u istovjetnim postupcima, a za različite adrese, već podnio više prijedloga za dopuštenje revizije te je Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem posl. br. Revd- 2483/2023 od dana 5. rujna 2023. g. dopustio reviziju tužitelja protiv toč. I. rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 857/2022-6 od 3. ožujka 2023. g, a sve u odnosu na pravno pitanje koje glasi: “Mogu li kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade, te koje služe zaštiti telekomunikacijskih kabela, biti samostalni predmet posjedovanja?“
1.4. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.5. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.6. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 926/16 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 9 ukupne površine 354 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.7. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.8. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.9. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. 926/14 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 13 ukupne površine 354 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.10. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2014. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.11. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2017. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.12. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 907/5 ZGRADA, POLJIČKA CESTA 11,13, 15, 17, 19, 21 ukupne površine 1190 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.13. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja.
1.14. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 907/5 ZGRADA, POLJIČKA CESTA 11,13, 15, 17, 19, 21 ukupne površine 1190 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.15. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja.
1.16. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.17. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 907/5 ZGRADA, POLJIČKA CESTA 11, 13, 15, 17, 19, 21 ukupne površine 1190 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.18. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2012. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.19. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 907/5 ZGRADA, POLJIČKA CESTA 11,13, 15, 17, 19, 21 ukupne površine 1190 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.20. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja.
1.21. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 926/4 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 26, 28, 30, 32 ukupne površine 792 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.22. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2018. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.23. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. ZEM 926/4 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 26, 28, 30, 32 ukupne površine 792 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.24. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2011. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.25. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. 926/3 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 34, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 36 ukupne površine 416 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.26. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.27. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. 926/3 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 34, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 36 ukupne površine 416 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.28. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od 2011. godine kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja. Napominje se da se radni nalozi tužitelja i svih pravnih prednika tužitelja u sustavu tužitelja vode isključivo elektronski te je iz tog razloga isti ispisan na poslovnom papiru tužitelja koji tužitelj danas koristi.
1.29. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. 1267/10 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 40, 42, 44, 46 ukupne površine 856 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.30. Tužitelj je posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica (dalje u tekstu: kanalice) u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i to od kada su predmetne kanalice postavljene od strane pravnih prednika tužitelja.
1.31. Stambena zgrada u kojoj su postavljene kanalice tužitelja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split opisana kao zk.č.br. 1267/10 ZGRADA, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 40, 42, 44, 46 ukupne površine 856 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.32. Kao dokaz pravnog slijeda trgovačkog društva koje je postavilo predmetne kanalice, u prilogu se dostavlja povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja.
1.33. Tužiteljev posjed kanalica u stambenim zgradama se od strane tužitelja vrši na način da su u predmetnim kanalicama postavljeni telekomunikacijski kabeli tužitelja koji su sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga krajnjim korisnicima, odnosno stanarima predmetnih stambenih zgrada.
1.34. Kanalice koje je postavio pravni prednik tužitelja i koje su u posjedu tužitelja omogućavaju sigurnu instalaciju i upotrebu kabela u zgradama i objektima. Kod kanalica svi kabeli se skupljaju na jednom mjestu. Njihova upotreba je obvezna kada se kabeli ne mogu ugraditi unutar zidova ili kada se takva ugradnja ne isplati, a primarna svrha kanalica je zaštita kabela od potencijalno štetnih faktora okoline te samim time kanalice služe svrsi kabela koji su u njima postavljeni, a ne svrsi stambenih zgrada. Tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, kao operator koji pruža javne komunikacijske usluge (usluge interneta, telefona i televizije) je predmetne kanalice postavio kada i kabele koji su sredstvo pružanja javne komunikacijske usluge, a svrha postave kanalica je bila upravo sigurna upotreba kabela u stambenim zgradama i zaštita istih od potencijalno štetnih faktora okoline.
1.35. Na okolnost posljednjeg mirnog posjeda kanalica predlaže se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka VG, zaposlenog na radnom mjestu stručnjaka za razvoj infrastrukture pristupne mreže tužitelja.
1.36. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. II. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade.
1.37. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. III. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade.
1.38. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. IV. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade.
1.39. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. V. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade.
1.40. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. VI. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 9. kata stambene zgrade.
1.41. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. VII. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.42. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. VIII. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.43. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. IX. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.44. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. X. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.45. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XI. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.46. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XII. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.47. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XIII. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.48. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XIV. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 5. kata stambene zgrade.
1.49. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XV. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade.
1.50. Tuženik je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. XVI. ove tužbe na način da je koristio vertikalne i horizontalne kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od podruma do 9. kata stambene zgrade.
1.51. Odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
1.52. Činjenicu da je tuženik izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica iz t. II.-XVI. ove tužbe, tužitelj je utvrdio u razdoblju između 8. – 14. studenoga 2023. godine izlaskom radnika izvođača TG na predmetne adrese, slijedom čega je razvidno da se ova Tužba podnosi u propisanom subjektivnom roku od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.
1.53. Također, istog su dana na predmetnim adresama sačinjene i fotografije, koje se dostavljaju u prilogu ove Tužbe.
1.54. U odnosu na objektivni rok od godinu dana od dana nastalog smetanja, ističe se da je tuženik dana 11. listopada 2022. godine objavio Obavijest o namjeri postavljanja svjetlovodne distribucijske mreže na području na kojemu se nalaze stambene zgrade iz ove Tužbe. U predmetnim obavijestima naveden je planirani datum početka postavljanja distribucijske mreže 11. prosinca 2022. godine. Dakle, tuženik prije navedenog datuma Obavijesti nije mogao postaviti svoje kabele u kanalice tužitelja. S obzirom na sve navedeno, ova se Tužba podnosi i u propisanom objektivnom roku od godinu dana od nastalog smetanja.
1.55. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da osoba koju drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
1.56. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. istog Zakona propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
1.57. Također, odredbom čl. 22. st. 2. Zakona propisano je da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
1.58. Razvidno je da je tužitelj posljednji mirni posjednik kanalica iz t. II. do t.
XVI. ove Tužbe te da je tuženik svojim postupanjem samovlasno smetao posjed tužitelja, slijedom čega tužitelj ima pravnu osnovu od Naslovnog suda zatražiti pružanje posjedovne zaštite.
1.59. Tužitelj ističe da je, kada je tuženik 2021. g. započeo s protupravnim ulaskom u kanalice tužitelja na različitim adresama, od dr. sc. IG, izvanrednog profesora na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu zatražio pravno mišljenje u odnosu na smetanje posjeda kanalica, a koje pravno mišljenje je navedeni profesor dostavio tužitelju 21. ožujka 2022. godine.
1.60. Predmetno pravno mišljenje dostavlja se Naslovnom sudu u prilogu ove Tužbe.
1.61. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud temeljem odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.
1.62. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u podnesku od 28. listopada 2024. godine (listovi 944-955 spisa).
2. Tuženik u svom podnesku od 9. veljače 2024. godine (listovi 857 do 869 spisa) daje odgovor na tužbu.
2.1. Naime, tuženik je dana 1.2.2024. zaprimio tužbu Tužitelja posl. br. Psp- 171/2023 od 7.12.2023. (dalje u tekstu: "Tužba") kojom Tužitelj traži od Naslovnog suda da utvrdi da je Tuženik navodno smetao Tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenim zgradama koje se nalaze na 15 (petnaest) različitih adresa u Zagrebu.
2.2. Sukladno rješenju Naslovnog suda posl. br. Psp-171/2023-2 od 16.1.2024. (dalje u tekstu: "Rješenje"), Tuženik podnosi Odgovor na Tužbu u za to propisanom zakonskom roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave Tužbe, kojim u potpunosti osporava osnovanost Tužbe i tužbenog zahtjeva kao i zahtjev za naknadom parničnog troška.
2.3. Očitovanje na dostavljene drugostupanjske odluke od strane Tužitelja. Uvodno, a prateći strukturu Tužbe, Tuženik ističe kako dostavljene drugostupanjske odluke, a koje su navedene u točki I. Tužbe, nisu jedine drugostupanjske odluke donesene u sličnim postupcima radi smetanja posjeda koji su se vodili između stranaka.
2.4. Tuženik ovime dostavlja 7 (sedam) drugostupanjskih odluka (i to 2 odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici, 4 odluke Županijskog suda u Zagrebu i 1 odluku Županijskog suda u Šibeniku) kojima su pravomoćno okončani postupci između stranaka, a kojima su tužbeni zahtjevi pravomoćno odbijeni.
2.5. Datumi donošenja tih drugostupanjskih odluka su kasniji nego datumi drugostupanjskih odluka koje je dostavio Tužitelj pa u tom smislu predstavljaju noviju i recentniju sudsku praksu drugostupanjskih sudova po pitanju smetanja posjeda.
2.6. Ukratko, obrazloženja drugostupanjskih sudova se mogu svesti na sljedeće (bitne) zaključke koje Tuženik smatra pravilnima: kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli služe toj građevini, poput kabela kojima se u građevini omogućava korištenje telekomunikacijskih usluga te se ne može smatrati da su u višestambenoj stambenoj zgradi predmetne kanalice samostalna stvar, već predstavljaju samo dio druge stvari, nekretnine; tužitelj nema posljednji posjed kanalica, već su u posjedu one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade; postavljanje kablova u kanalicu samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice; kanalice su pripadak zgrade, neovisno o tome tko ih je postavio. Prema toj odredbi, pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni; budući da je tuženik kabele u postojeće kanalice postavio na temelju suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade, onda nije postupio samovlasno, u smislu čl. 20. st. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarima pravima1 te su ispunjene i pretpostavke iz stavka 4. toga članka, kojim je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom;
2.7. Slijedom svega navedenog, Tuženik ističe da su prethodno navedeni zaključci drugostupanjskih sudova ispravni, a njihovu osnovanost će dodatno obrazložiti u nastavku Odgovora na Tužbu.
2.8. Isto tako, Tuženik ističe kako je u postupcima u kojima su donesena pravomoćna rješenja o smetanju posjeda u korist Tužitelja, Tuženik podnio izvanredni pravni lijek – prijedlog za dopuštenje revizije, a koji je usvojen u pogledu sljedećih pitanja: „Je li tuženik postupao samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) u skladu s čl. 24. b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017)?“ „Mogu li kanalice, koje su pričvršćene na zidove unutar stambene zgrade i u koje su položeni kabeli za pružanje telekomunikacijskih usluga u toj zgradi, biti samostalan predmet posjeda?“ „Može li se smatrati da je došlo do samovlasnog smetanja posjeda ako je čin smetanja dopušten zakonom i odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta?"
2.9. Stoga, Tuženik smatra kako su pravomoćna rješenja u korist Tuženika nezakonita budući da niži sudovi nisu uzeli u obzir odredbe posebnog zakona (lex specialis) koji dopušta takvo postupanje te radnja Tuženika ne predstavlja samovlasnu radnju. Upravo iz tog razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopustio reviziju u pogledu tog pitanja te bi tu činjenicu Naslovni sud morao uzeti u obzir prilikom odlučivanja u ovom sudskom predmetu.
2.10. Prigovor sudske nadležnosti radi rješavanja spora te res judicate u upravnom postupku i upravnom sporu. Tuženik ističe da ovaj spor između Tužitelja i Tuženika ne predstavlja spor koji spada pod nadležnost suda, već suštinski predstavlja spor između dva operatora javnih komunikacijskih usluga o pravu na upotrebu kanalice o kojem bi trebala odlučivati Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM).
2.11. Naime, iako Tužitelj pokušava sporno pitanje prikazati kao pitanje samovlasnog smetanja posjeda nad kanalicama (a Tuženik će u daljnjem tijeku postupka dokazati da nije riječ o samovlasnom smetanju posjeda), suštinski je riječ o pitanju prava Tuženika da uvlači svoje kablove u kanalice, a kako mu to nesporno dopušta važeći Zakon o elektroničkim komunikacijama2 .
2.12. Između Tužitelja i Tuženika se već vodio postupak pred HAKOM-om u vezi prava Tuženika na pristup kanalicama te u vezi pitanja tko je uopće vlasnik kanalica i tko daje suglasnost radi uvlačenja kablova.
2.13. Budući da je postupak pred HAKOM-om negativno okončan po Tužitelja te je HAKOM odlučio da Tuženik ima pravo uvlačiti kablove u kanalice u kojima Tužitelj već ima svoje kablove, Tužitelj se odlučio za drugo pravno sredstvo (tužbu zbog smetanja posjeda) kojim bi pokušao spriječiti Tuženika da obavlja djelatnost od javnog interesa (djelatnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga) te u okviru kojeg postupka bi mu bilo naloženo micanje kablova iz kanalica.
2.14. Odnosno, Tužitelj se uzda u to da će sud u ovoj posjedovnoj parnici donijeti odluku kojom će zapravo sadržajno "poništiti" odluku HAKOM-a te da će naložiti Tuženiku micanje njegovih kablova iz kanalica. Time bi jedno državno tijelo (sud) donijelo odluku koja je suprotna odluci drugog državnog tijela (HAKOM) te bi došlo do apsurdne situacije da HAKOM daje pravo Tuženiku na uvlačenje kablova u kanalice, dok bi mu sud to pravo oduzeo.
2.15. Štoviše, HAKOM je naložio Tužitelju da „…nije ovlašten, odnosno ne može osporavati ili zabranjivati Telemachu korištenje pristupnih točaka i fizičke infrastrukture unutar grade (kanalica)“ te je na taj način riješeno i sporno pitanje posjedovanja kanalice jer je u obrazloženju te odluke jasno naznačeno da suvlasnici zgrade odlučuju o davanju suglasnosti operatoru javnih komunikacijskih usluga za postavljanjem kablova u kanalice u vlasništvu suvlasnika zgrade.
2.16. Stoga, u konkretnom slučaju nije riječ o parnici zbog pukog smetanja posjeda, već je riječ o klasičnom sporu između dva operatora, a o kojem sporu je dužan odlučiti HAKOM, sukladno ZEK Novom.
2.17. U tom smislu, a kako je HAKOM već donio odluku koja u svom meritumu sadržava i odluku o posjedu nad kanalicom (dakle HAKOM je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir cjelokupnu problematiku prava vlasništva i posjeda nad kanalicom te je regulirao taj odnos), riječ je o situaciji koja je res judicata u upravnom postupku, tj. regulatornom sporu te o čijoj zakonitosti može odlučivati isključivo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu, a ne Općinski sud u posjedovnim parnicama.
2.18. Upravo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. UsII- 332/21 od 24.3.2022. godine, odbio tužbeni zahtjev Tužitelja radi poništenja predmetne Odluke HAKOM-a čime su utvrđenja regulatornog tijela u upravnom postupku prihvaćena i od strane suda u upravnom sporu.
2.19. Dakle, slijedom svega navedenog, Tuženik smatra da je u konkretnom slučaju riječ o sporu kojeg je dužan riješiti HAKOM kao regulator, te da je konkretno pitanje već riješeno pred HAKOM-om, a zatim potvrđeno pred Visokim upravnim sudom i da isto predstavlja res judicatu.
2.20. Prigovor u vezi postavljenog tužbenog zahtjeva te prigovora o navodnom činu i načinu smetanja posjeda
2.21. Tužitelj je u Tužbi i tužbenom zahtjevu naveo, po pojedinim adresama, na koji način je navodno smetan posjed kanalica. Pritom za svaku od 15 (petnaest) adresa navodi da je Tuženik počinio smetanje posjeda na način da je koristio (i) vertikalne kanalice, (ii) horizontalne kanalice te (iii) da je postavio ormariće na kanalice i to na svakoj adresi. Takve radnje Tužitelj (neosnovano) smatra da predstavljaju smetanje posjeda.
2.22. Tuženik prigovara tim tvrdnjama te ističe kako nije na svakoj adresi koristio i vertikalne i horizontalne kanalice do zadnjeg kata, niti je postavljao ormariće na način da se njima smeta navodni posjed kanalica. Stoga, na opisani način nije niti teorijski moglo doći do smetanja posjeda na način kako ga u tužbenom zahtjevu opisuje Tužitelj.
2.23. Radi lakšeg prikaza stanja po pojedinoj adresi, Tuženik tablično prikazuje svoje prigovore u vezi pojedinih adresa iz Tužbe na sljedeći način: [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik koristi horizontalne kanalice na katovima na kojima ima korisnike, a ne na svim katovima; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice; [adresa] Tuženik ne koristi horizontalne kanalice.
2.24. Dakle, slijedom navedenog, u pogledu prethodno navedenih 15 (petnaest) adresa, tužbeni zahtjev je u cijelosti pogrešno postavljen, jer Tuženik uopće ne koristi horizontalne kanalice na tim adresama na način kako je to opisano u Tužbi i tužbenom zahtjevu, niti ima svoje kablove u njima te posljedično do smetanja posjeda uopće nije moglo doći. Time Tuženik prigovara svim činjeničnim tvrdnja Tužitelja u pogledu tih adresa.
2.25. Nadalje, u pogledu navodnog načina smetanja posjeda postavljanjem ormarića „na kanalice“, Tuženik ističe kako ormarići nisu postavljeni na kanalice, već su na svakom katu ormarići udaljeni od kanalica barem 2 cm na način da ne smetaju prilikom otvaranja i zatvaranja kanalica i nisu montirane na kanalice kako Tužitelj pogrešno navodi u tužbi. Stoga, niti na ovaj način nije moglo doći do smetanja posjeda na način kako ga Tužitelj opisuje u Tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.26. Slijedom navedenog, Tuženik smatra kako su tužbeni zahtjevi neosnovani u pogledu prethodno navedenih adresa jer se čin navodnog smetanja posjeda nije mogao dogoditi na takav način jer Tuženik nema kablove u horizontalnim kanalicama na tim adresama. Isto tako, svi tužbeni zahtjevi su u cijelosti neosnovani jer se postavljanje ormarića na 2 cm od svake kanalice na način da isti ne smeta kanalici ne može smatrati činom smetanja posjeda kanalice.
2.27. Prigovor na tvrdnju o posjedovanju kanalica od strane Tužitelja 2.28. Tuženik ističe prigovor da Tužitelj nije dokazao da posjeduje kanalice koje opisuje u Tužbi i to u točki II. Tužbe. Iako je riječ o 15 (petnaest) različitih adresa na kojima se dogodilo navodno smetanje posjeda, u suštini je riječ o sličnom predmetu spora pa se Tužitelj neće očitovati na svaku adresu zasebno, već skupno, radi lakšeg pregleda i kratkoće ovog Odgovora na Tužbu. Također, očitovanje se odnosi samo na kanalice u koje je Tuženik uvukao kablove, dok se ne odnosi na one kanalice za koje je prigovorio da nikada nije uvukao kablove.
2.29. Naime, hipotetska činjenica da u tim kanalicama Tužitelj ima svoje kablove (a što Tuženik izričito osporava), ne znači da ujedno ima i posjed na kanalicama, već da ima posjed samo nad svojim kablovima, dok posjed nad kanalicama vrše isključivo suvlasnici zgrade u kojoj su kanalice postavljene.
2.30. Radi jasnoće cijele priče, te odgovora na pitanje što moguće posjeduje Tužitelj, Tuženik slikovno prikazuje (i) kanalicu – za koju ističe da nije u posjedu Tužitelja te (ii) kabel koje vjerojatno Tužitelj i ima u svom posjedu: Prikaz 1./ Kanalica Prikaz 2./ Kabel
2.31. Tuženik ističe da se kabel uvlači unutar kanalice tj. kabel zauzima određeni prostor unutar kanalice, odnosno kabel zauzima prostor na zidu zgrade. Dakle, Tužitelj je možda u kanalice uveo svoj kabel te kabel drži u posjedu, no posjed nad kanalicom imaju isključivo suvlasnici zgrade koji su ujedno i vlasnici kanalice. Stoga, Tuženik ističe da su netočni i ničime dokazani navodi da je Tužitelj u posljednjem mirnom posjedu (i vlasništvu) kanalice te da ih je on postavio i da ih održava. Naime, Tužitelj u spis nije dostavio niti jedan dokument kojim bi dokazao svoju faktičnu vlast nad kanalicom, dok radni nalozi ne predstavljaju niti dokaz faktične vlasti, niti dokaz prava vlasništva (a koje u ovom predmetu čak i nije relevantno).
2.32. Da upravo stanari zgrada posjeduju kanalice i da su iste u njihovom vlasništvu jasno dokazuju potpisana suglasnost predstavnika stanara na predmetnim adresama kojima je Tuženiku dopušteno postavljanje kablova u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade.
2.33. Slijedom navedenog, Tuženik osporava tvrdnju Tužitelja da isti posjeduje kanalice te ističe da Tužitelj možebitno posjeduje samo kablove u kanalicama, odnosno on je kablovima zauzeo prostor unutar kanalica – točnije prostor na zidu pojedine zgrade, i to u veličini obujma pojedinog kabela, dok je ostatak prostora kanalice, odnosno ostatak prostora zida na koje se postavlja kabel, i dalje u posjedu suvlasnika zgrade te su ga oni ovlašteni davati u posjed drugim osobama tj. operatorima kao pružateljima telekomunikacijskih usluga.
2.34. Jednostavnije rečeno, kablovi za pružanje telekomunikacijskih usluga se postavljaju na unutrašnje zidove zgrade, a koji su u posjedu suvlasnika zgrada te su oni ovlašteni dati suglasnost da se na nezauzeti dio zida zgrade stave kablovi drugog teleoperatera.
2.35. Štoviše, Tužitelj tvrdi da mu je smetan posjed jer je Tuženik u kanalice stavio svoje kablove unutar tih kanalica. Međutim, upravo iz činjenice da je Tuženik imao prostora uvući svoje kablove unutar kanalice jasno dokazuje činjenicu da Tužitelj nije imao faktičnu vlast nad cijelom kanalicom, već samo na dijelu prostora unutar kanalice, odnosno zida kojeg omeđuje kanalica, a koji zauzima njegov kabel. Pritom, Tuženik u određene horizontalne kanalice uopće nije uvukao svoje kablove, a što je detaljnije obrazložio u prethodnom dijelu Odgovora na Tužbu.
2.36. Zaključno, Tuženik ističe kako Tužitelj nije dokazao da je imao aprehenziju nad kanalicom, niti da ima ovlast druge isključiti od posjedovanja kanalice (a što su glavne karakteristike posjeda), već samo nad jednim dijelom prostora unutar kanalice (dijelom prostora koji navodno zauzimaju kablovi tužitelja) te shodno tome nije dokazao posljednji mirni posjed nad kanalicom.
2.37. Prigovor na tvrdnju da je Tuženik počinio samovlasno smetanje posjeda 2.38. Nadalje, netočna je tvrdnja da je Tuženik samovlasno smetao posjed Tužitelja nad kanalicama. Ova tvrdnja je prije svega netočna jer Tužitelj nije niti imao posjed nad kanalicama pa posljedično Tuženik nije mogao smetati njegov (nepostojeći) posjed.
2.39. Također, HAKOM je u već citiranoj odluci naveo da Tuženik nije počinio nikakav oblik samovlasnog postupanja kada je uvukao svoje kablove u kanalice jer su mu za to odobrenje dali suvlasnici zgrade koji su ujedno i posjednici kanalica. Naime, Tuženik se sukladno ZEK Novom obratio suvlasnicima zgrada i fizičke infrastrukture unutar zgrada radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže (kabela) te su mu suvlasnici zgrada na predmetnim lokacijama izdali suglasnost radi postavljanja te mreže, tj. postavljanja svjetlovodnih kablova u postojeće kanalice u vlasništvu suvlasnika zgrada.
2.40. Dakle, Tuženik je u cijelosti postupio sukladno odredbama ZEK Novog koje propisuju proceduru pristupa fizičkoj infrastrukturi unutar zgrada te su mu vlasnici i posjednici te infrastrukture dopustili uvlačenje kablova. U tom smislu, jasno je da ne postoji samovlasno postupanje, već je postupanje bilo u potpunosti u dogovoru s vlasnicima i posjednicima kanalica. Štoviše, uvlačenjem kabela ni na koji način nije onemogućeno funkcioniranje Tužiteljevih kablova, niti su Tužitelju oduzeta bilo kakva prava i posjed koje ima na svom kablu. Tuženik je jednostavno u kanalicu, pored kabela Tužitelja, postavio i svoj kabel sukladno ishođenom ovlaštenju vlasnika, tj. suvlasnika zgrada.
2.41. Slijedom navedenog, netočni su navodi Tužitelja da je Tuženik samovlasno smetao njegov (navodni) posjed kanalica kada do faktičnog čina smetanja uopće nije došlo. Tuženik nije oduzeo (navodni) posjed kanalica Tužitelju, niti njegov (navodni) posjed uznemirava, već je postupio sukladno zakonskim pravilima o pristupu fizičke infrastrukture unutar zgrade.
2.42. U vidu svega navedenog, Tuženik ističe da je člankom 20. stavkom 4. ZV- a propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta.
2.43. U konkretnom slučaju, korištenje kanalica je propisano zakonom te je dopušteno i odlukom javnog tijela, ali i odlukom suda te u tom slučaju ne postoji samovlasno smetanje posjeda kojem bi sud morao pružiti posjedovnu zaštitu.
2.44. Tuženik ističe da je iz gore navedene argumentacije jasno da Tužitelj nema posjed nad kanalicom. No, također ističe da je Tuženik kanalicu koristio sukladno ZEK Novom jer je ishodio suglasnost vlasnika zgrade radi polaganja kablova, ali i sukladno odluci HAKOM-a KLASA: UP/I-344-08/21-03/01, URBROJ 376-05-3-21-11 od 7.10.2021. (dalje u tekstu: "Odluka HAKOM-a"). Dakle, i sami ZEK Novi daje ovlaštenje Tuženiku da u kanalicama ima svoje kablove (isto kao i suglasnost suvlasnik) te upravo radi toga ne postoji samovlasno smetanje posjeda.
2.45. Odlukom HAKOM-a i to točkom III. je jasno naznačeno da se Tužitelj i Tuženik u svim budućim slučajevima, suzdrže od postupanja koje imaju za cilj ili svrhu uništavanje, izvlačenje ili degradiranje postavljenih električnih komunikacijskih mreža. Dakle, ako bi sud naložio micanje postojećih kablova iz kanalice, onda bi stranke postupale suprotno nalogu HAKOM-a.
2.46. S druge strane, iz Odluke HAKOM-a proizlazi da je postavljanje kablova unutar kanalica (a koje postupanje Tužitelj smatra smetanje posjeda) dopušteno te je naloženo da se može nastaviti s takvim radnjama. Stoga, čak i da je došlo do smetanja posjeda nad kanalicama (a što Tuženik izričito osporava), tako smetanje posjeda nije samovlasno, već je utemeljeno na Odluci HAKOM-a, ali i na odluci suda odnosno ranije navedenoj Presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
2.47. Također, ovo stajalište da ne postoji samovlasno smetanje posjeda prihvaća i Županijski sud u Velikoj Gorici koji u gore navedenim odlukama navodi: "Na takav zaključak upućuje i sadržaj odredbe čl. 24.b Zakon o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'', broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – dalje: ZEK), na koju se tijekom postupka poziva i tuženik, kojom je propisano da svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito (st. 1) te da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža. Budući da je tuženik kabele u postojeće kanalice postavio na temelju suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade (list 110 spisa), onda nije postupio samovlasno, u smislu čl. 20. st. 2. ZVDSP te su ispunjene i pretpostavke iz stavka 4. toga članka, kojim je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom, a u ovom slučaju čin polaganja kablova u postojeću infrastrukturu unutar zgrade, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima, propisan je odredbom čl. 24.b ZEK".
2.48. Slijedom svega navedenog, Tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do samovlasnog smetanja posjeda iz gore navedenih razloga, a posebice jer je postupanje Tuženika dopušteno zakonom (ZEK Novom), ali i odlukom HAKOM- a te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
2.49. Prigovor na tvrdnju da kanalice predstavljaju samostalnu stvar na kojom je moguć posjed te na aktivnu legitimaciju Tužitelja
2.50. Tuženik kroz ovaj Odgovor na Tužbu tvrdi da su kanalice u vlasništvu i posjedu vlasnika zgrade iz razloga jer smatra da su kanalice – njihovim ugrađivanjem u zgradu – postale dio te zgrade te više ne predstavljaju samostalnu stvar. Stoga, vlasnici i posjednici zgrade, su ujedno i vlasnici i posjednici kanalica.
2.51. Naime, svrha i funkcija kanalice je da postavljanjem na nekretninu čine dio telekomunikacijske infrastrukture. Kanalice bez zgrade se nemaju gdje postaviti jer iste moraju biti postavljene na zidove zgrada. U tom smislu, postavljanjem telekomunikacijske infrastrukture na zgradu, te stvari postaju zapravo dijelovi pojedine nekretnine i ne može ih se samostalno posjedovati, već ih se posjeduje zajedno s cijelom nekretninom s obzirom da su one namijenjene da trajno služe svrsi zgrade kao glavnoj stvari.
2.52. Stoga, u konkretnom slučaju je primjenjiv članak 5. ZV-a koji navodi da tko ima pravo vlasništva na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, a koji uključuju svaki dio stvari, prirast, plod i pripadak. Stoga, kanalice nisu u posjedu Tužitelja te ne mogu biti predmet posjedovne zaštite, već su u posjedu suvlasnika zgrade zajedno s cijelom zgradom. Odnosno, nije moguće imati faktičnu vlast samo na kanalicama, a bez da se ima faktična vlast nad zgradom.
2.53. Takvog stajališta su i drugostupanjski sudovi koji su to stajalište jasno izrazili u gore navedenim drugostupanjskim odlukama. Primjerice, Županijski sud u Zagrebu navodi: "kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijskih usluga u toj građevini, nisu i ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, već se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama, koje su postale dio te građevine."
2.54. U tom smislu, Tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji jer Tužitelj ne može, niti teorijski, biti posjednik kanalica koje su ugrađene u zgradu, jer posjedovanje nad njima nije moguće, već taj posjed vrše (su)vlasnici zgrade sukladno članku 5. ZV-a.
2.55. Prigovor na tvrdnju da uvlačenje kablova u kanalice predstavlja povredu posjeda, odnosno da je došlo do smetanja posjeda.
2.56. Nadalje, čak i da se kanalice mogu samostalno posjedovati (a što Tuženik smatra da nije moguće), u konkretnom slučaju aktivnost Tuženika ne predstavlja akt smetanja posjeda. Naime, sukladno članku 21. stavku 1. ZV-a pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.
2.57. Prema V, "posjed je uznemiren ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena."33 V, T et al, Stvarno pravo, Informator, Zagreb, 1998., str. 167.
2.58. Tužitelj u Tužbi navodi kako navodno "posjed vrši na način da su u predmetnim kanalicama postavljeni telekomunikacijski kabeli tužitelja koji su sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga krajnjim korisnicima, odnosno stanarima predmetne stambene zgrade."
2.59. Uzimajući u obzir navedena teorijska razmatranja o pitanju uznemiravanja posjeda, kao i citirane navode Tužitelja sasvim je razvidno kako Tuženik uvlačenjem svojih kabela u kanalice koje su navodno u posjedu Tužitelja, ni na koji način ne ometa Tužitelja da vrši navodni posjed onako kako je i naveo da ga vrši - postavljanjem vlastitih telekomunikacijskih kabela. Time, posljedično, ne dolazi do ograničavanja navodne faktične vlast Tužitelja nad kanalicama, odnosno ne dolazi do uznemiravanja u posjedu te zasigurno ne dolazi ni do oduzimanja posjeda.
2.60. Isto tako, držeći se tužbenog zahtjeva iz Tužbe, jasno je da Tužitelj tvrdi kako mu je posjed nad kanalicama smetan na način da je Tuženik „postavio svoje kablove unutar kanalice“ te kako je „na kanalicu postavio svoje ormariće“. Međutim, životnim razmišljanjem, takvim postupanje uopće ne može doći do smetanja posjeda nad kanalicama. Naime, kod smetanja posjeda je nužno da dođe do nekakve promjene u posjedovanju stvar – bilo da je stvar (kanalica) oduzeta posjedniku ili da mu je na drugi način ograničena faktična vlast. U konkretnom slučaju se postavlja pitanje na koji je to način Tužitelju oduzeta navodna faktična vlast kako je stanje nad kanalicom isto kao i prije postupanja Tuženika.
2.61. Naime, kablovi Tužitelja (ako su to njegovi kablovi), i dalje stoje unutar kanalice, usluga se normalno vrši, a ormarići koje je postavio Tuženik na nikakav način ne smetaju ili ograničavaju mogući posjed nad kanalicama. Dakle, Tuženik je postavio svoje kablove i kanalice tako da su kablovi Tužitelja netaknuti te uopće nije jasno kako je posjed smetan.
2.62. Slijedom navedenog, a uvidom u fotografije koje su dostavljene uz Tužbu, je jasno da Tužitelj i dalje ima pristup svojim kablovima (štoviše ima i pristup kanalicama kada mu to dopuste suvlasnici zgrade) te njegovo moguće posjedovno stanje uopće nije promijenjeno nakon postupanja Tuženika.
2.63. Očitovanje na dostavljeni Nalaz i mišljenje dr. sc. IG U odnosu na "Pravno mišljenje Katedre za građansko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu" (dalje u tekstu: "Mišljenje"), Tuženik ističe kako isto zapravo predstavlja pravno mišljenje dr. sc. IG, izvanrednog profesora na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
2.64. Ne umanjujući autoritet navedenog profesora, Tuženik ističe kako se ne radi o mišljenju cjelokupne Katedre, pogotovo uzevši u obzir da na predmetnoj Katedri djeluje čak četvero profesora u višim znanstveno-nastavnim zvanjima od profesora IG.
2.65. U pravnom mišljenju nastoje se prikazati kao utvrđene one činjenice koje su očito sporne pa na temelju tako iskrivljenog činjeničnog stanja nije ni bilo moguće provesti pravilnu pravnu analizu. Stoga dostavljeno pravno mišljenje predstavlja samo pokušaj utjecaja na sud, pa sud isto ne bi trebao ni uzeti u razmatranje. Naime, u pravnom mišljenju ne daju se odgovori na relevantna pravna pitanja, već se analizira cijeli spor, što ne može biti zadatak sveučilišnog profesora, već isključivo suda. Ujedno, upitna je nepristranost autora, budući da mišljenje sadrži i nedokazane tendenciozne zaključke o postupanju Tuženika u lošoj vjeri, kao što su navodi o "ciljanju" dijelova infrastrukture za koje Tužitelj ne posjeduje odgovarajuću dokumentaciju (str. 12. mišljenja).
2.66. S obzirom na sve gore navedeno, Tuženik se protivi osnovanosti Tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te predlaže da Naslovni sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan i da naloži Tužitelju da Tuženiku naknadi trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 21 do 854 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 871 do 937 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 22. listopada 2024. godine (listovi 956-1622 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Naime, zajedničkim podneskom od 24. prosinca 2024. godine (list 1632 spisa) tužitelj se izrijekom odriče tužbe i tužbenog zahtjeva.
6.1. Tuženik se pak navedenim podneskom odriče parničnog troška.
7. Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja) (članak 331.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).
8. Valjalo je stoga, temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 129. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 21. siječnja 2025. god.
S U D A C
ŽELJKO BORIĆ
POUKA O PRAVU NA ŽALBU: protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka ili usmeno na zapisnik, a o njoj odlučuje Županijski sud u Splitu.
Dostaviti:
- tužitelju, po punomoćniku;
- tuženiku, po punomoćniku;
