Poslovni broj: 4K-203/24-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež tog suda ŠU, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv AU po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-74/24 od 27. ožujka 2024. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održanog ročišta rasprave 21. siječnja 2025. koja je zaključena i objavljena istoga dana u nazočnosti zamjenice ODO u Dubrovniku i optuženika
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi
AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UU i DU rođene Š, rođen **.**.1969., u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i BiH, po zanimanju pomoćni radnik, u TD "Elektro tim d.o.o.", sa mjesečnim primanjima od oko 1.200,00 eura, rastavljen, otac jednog djeteta, sa završenom NSS, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, nalazi se na slobodi,
K r i v j e
što je u periodu od 28.rujna 2023., do 8.siječnja 2024., u Dubrovniku u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta i unatoč njenom protivljenju, sa mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] učestalo nazivao svoju bivšu suprugu JU na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], te joj slao i SMS poruke pritom joj govoreći da je pogriješila što ga je ostavila, ucijenjivao je kako bi mu se vratila te je vrijeđao nazivajući je kurvom i drugim pogrdnim imenima, te je učestalo dolazio na njeno radno mjesto u trgovinu u Mokošici gdje je uznemiravao pred radnim kolegama na način da je tražio da mu da cigarete ili nešto drugo, a što je sve kod JU izazvalo osjećaj straha, tjeskobe i nelagode,
dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt te je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona,
Pa se optuženi AU na temelju odredbe čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 za kazneno djelo nametljivog ponašanja osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
te se potom istome na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče
uvjetna osuda
na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženi u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 50,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-20324 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.203/2024). Zaključno, optuženi se obvezuje, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.
Obrazloženje
1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 27. ožujka 2024. optužnicu poslovnog broja: KO-DO-74/24 protiv AU zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona.
2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 21. siječnja 2025. kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi AU se očitovao da se smatra krivim.
3. Ispitan tijekom dokaznog postupka optuženi je u bitnome naveo da su točni svi navodi iz optužnice i da se sve dogodilo kako u optužnici piše. U međuvremenu da se stanje stabiliziralo, da više uopće ne kontaktira bivšu suprugu kao ni ona njega, da je točno da je slao u jednom razdoblju nakon razvoda dosta poruka i dosta da ju je kontaktirao, ali da je shvatio da se ona neće vratiti, da nastavljaju život svaki za sebe i da mu je to sada u redu. Da je suglasan sa predloženom sankcijom.
Potom je pregledan i pročitan:
- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika AU pred policijskim službenicima Policijske postaje Dubrovnik sa audio-video snimkom ispitivanja od 8. siječnja 2024. (list spisa 49-53)
4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledano je i pročitano:
- izviješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika Policijske postaje Dubrovnik broj: KU-4/2024 od 8. siječnja 2024., (list spisa 3-6),
- izlist SMS poruka te izlist poziva upućenih od strane AU (list spisa 8- 31),
- Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske Postaje Dubrovnik serijski broj: [serijski broj] od 3.siječnja 2024., (list spisa 35)
- zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) JU od 19. ožujka 2024., (list spisa 59-60),
- izvod iz kaznene evidencije za AU od 12. siječnja 2024., (list spisa 62).
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi AU svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.
6. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.
7. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja kao i da je opisano ponašanje poduzeo upravo s ciljem nastupa tih zabranjenih posljedica, dakle ostvarivanja neželjenog kontakta s oštećenom, pa je stoga za zaključiti da je isti u optuženom razdoblju postupao s izravnom namjerom u tom smislu.
8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.
9. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.
10. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio u potpunosti ubrojiv jer tijekom dokaznog postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.
11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, izraženo kajanje kao i to što je u međuvremenu samoinicijativno normalizirao odnose s oštećenom, kao i činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.
12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.
13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem kazne zatvora optuženiku te potom izricanjem uvjetne osude istome. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela pa je mišljenje suda da isti ništa slično u budućnosti neće ponoviti, posebice imajući u vidu sve prije navedene olakotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani.
14. Slijedom svega navedenog sud je optuženika za predmetno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci te je potom istom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
15. Zaključno sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 i to paušalni troškovi u iznosu od 50,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-20324 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.203/2024) te ga je sud također obvezao da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.
U Dubrovniku, 21. siječnja 2025.
Sudac:
Mario Bulum
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke ne mogu izjaviti žalbu budući da su se tog prava odrekle prilikom objave odluke suda.
DNA:
- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-74/24,
- optuženiku AU,
- oštećenoj JU.
