Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-769/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠĐ iz [adresa], A. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. iz ZOU Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, zastupan po pun. iz OD Kožul I Petrinović d.o.o, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja Ive Vrkić, odvjetnice iz Rijeke i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 21. siječnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da su:
- Ugovor o kreditu broj 306-621/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. listopada 2006. godine, solemniziran od Javnog bilježnika ZĐ iz [adresa], sklopljen između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) kao kreditora, TĐ kao korisnika kredita, ŠĐ, OĐ TĐ i PĐ kao sudužnika te TĐP kao založnog dužnika,
- te Aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-621/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2016.g., solemniziran od Javnog bilježnika Včelik Maria iz Požege, sklopljen između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) kao kreditora, TĐ kao korisnika kredita, ŠĐ kao Sudužnika, OĐ I PĐ kao Sudužnika i založnog dužnika, u cijelosti ništetni i ne proizvode pravne učinke.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju TĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati:
Iznos u visini od 54.762,99 € sa zateznim kamatama koje teku na navedene iznose kako slijedi:
na iznos od 0,01 € od 02.11.2014 do isplate,
na iznos od 415,18 € od 09.11.2014 do isplate,
na iznos od 417,23 € od 10.12.2014 do isplate,
na iznos od 0,20 € od 02.01.2015 do isplate,
na iznos od 417,23 € od 11.01.2015 do isplate,
na iznos od 0,33 € od 02.02.2015 do isplate,
na iznos od 416,92 € od 11.02.2015 do isplate,
na iznos od 0,21 € od 04.03.2015 do isplate,
na iznos od 417,03 € od 08.03.2015 do isplate,
na iznos od 0,08 € od 02.04.2015 do isplate,
na iznos od 417,17 € od 10.04.2015 do isplate,
na iznos od 0,37 € od 02.05.2015 do isplate,
na iznos od 416,87 € od 10.05.2015 do isplate,
na iznos od 0,64 € od 04.06.2015 do isplate,
na iznos od 416,61 € od 10.06.2015 do isplate,
na iznos od 0,10 € od 02.07.2015 do isplate,
na iznos od 417,15 € od 11.07.2015 do isplate,
na iznos od 417,25 € od 08.08.2015 do isplate,
na iznos od 417,25 € od 09.09.2015 do isplate,
na iznos od 0,10 € od 02.10.2015 do isplate,
na iznos od 397,94 € od 02.11.2015 do isplate,
na iznos od 399,25 € od 02.12.2015 do isplate,
na iznos od 399,56 € od 02.01.2016 do isplate,
na iznos od 199,16 € od 02.02.2016 do isplate,
na iznos od 199,14 € od 03.02.2016 do isplate,
na iznos od 48.580,01 € od 28.02.2016 do isplate,
po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do po stopi od koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31.12.2022.g.; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II. O eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu, sud će odlučivati za slučaj da tužitelj bude pravomoćno odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom.
III. Nalaže se tužiteljima: 1. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877,solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 9.142,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška sud odbio tuženika kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode, da su sa tuženikom zaključili Ugovor o kreditu 25. listopada 2006. za rješavanje stambenog pitanja, podignut je iznos od 95.500,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika važećem od dana puštanja kredita , stranke su ugovorile rok otplate 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku prilikom zaključenja ugovora, čl. 6 Ugovora da je navedeno , da se kamatna stopa mijenja u skladu s važećom odlukom banke,međutim, da je takva odredba ništetna, o čemu je odluku donio Visoki trgovački sud, posl. br. Pž- 7129/2013, da se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a što je protivno odredbi čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), jer da se takva odredba smatra nepoštenom i ništetnom, da tužitelju prilikom ugovaranja nije bila niti razjašnjena odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu, pa da su i takve odredbe utvrđene ništetnim odlukom VTS RH Pž-6632/2017, a da prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, u individualnim parnicama stranke – potrošači, čija su prava povrijeđena ovim ugovornim odredbama, koje su utvrđene ništetnim, mogu se pozvati na odluke iz kolektivnog spora, pa kako tužitelji smatraju da navedene odredbe predstavljaju predmet i cijenu samog Ugovora, bez kojih odredbi Ugovor ne može opstati, stoga tužbom traže, da se Ugovor o kreditu i Aneks ugovora o kreditu proglase ništetnim u cijelosti.
1.1. Tužitelji su podneskom od 4. lipnja 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, izvršili preinaku tužbe, predlažu, da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu i potražuju isplatu preplaćenog iznosa za period od studenog 2014. zaključno s veljačom 2016.,jer, za slučaj utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora,svaka ugovorna strana mora vratiti sve što je primila na temelju takvog pravnog posla,te pored glavnog tužbenog zahtjeva, postavljaju i eventualno istaknuti tužbeni zahtjev.
1.2. Tuženik se u podnesku od 5. lipnja 2024. protivi preinaci tužbe, te ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose.
1.3. Sud je dopustio preinaku tužbe na ročištu 5. studenog 2024., jer je sud stava, da je ista svrhovita konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka. Sud je preinaku tužbe dopustio i prema zaključku br. 7 sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda od 29. ožujka 2018., da se dopušta preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (izvod iz zapisnika VSRH od 26. studenog 2021. posl br. Su IV-162/2021).
2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora bespredmetan, jer čak i u slučaju da se utvrde ništetnima odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a što tuženik također osporava, to ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, kao i sklopljenog Aneksa ugovora kojim je provedena konverzija, a kojom konverzijom da su tužitelji obeštećeni i nemaju pravni interese za vođenjem ovog postupka, ističe prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa .
3. Tužitelji po punomoćniku u podnesku od 29. lipnja 2024. osporavaju navode tuženika, da tužitelji ne bi imali pravni interes za vođenje ovog postupka, navode da tužitelji nisu pristali na ovakvu cijenu kredita, jer je kredit podignut 2006. godine na iznos od 440.000,00 HRK, a da su nakon 9 godina uredne otplate kredita tužitelji bili dužni još 520.000,00 HRK, odnosno ,kao da nisu niti počeli otplaćivati glavnicu ni kamate sukladno dostavljeno otplatnom planu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora,već su više dužni za 80.000,00 HRK u odnosu na glavnicu dobivenog iznosa, provedenom konverzijom da nisu obeštećeni, jer je prilikom konverzije utvrđen iznos nedospjele glavnice od 49.000,00 EUR, iako je početno podignuti iznos bio cca 58.000,00 EUR, a tužitelju su tijekom otplate tuženiku uplatili čak 45.103,00 EUR, da je do ovakve situacije došlo zbog rasta kamate i tečaja CHF, pa kako su kamate cijena, a cijena predstavlja bitni sastojak ugovora, stoga ustraju na utvrđenju ništetnosti cijelog ugovora. Dalje navode tužitelji, da su glavne odredbe ugovora, a to su predmet i cijena, utvrđene ništetnim koji predstavljaju bitne sastojke ugovora sukladno čl. 1021 i 1022 ZOO-a, pa tako niti cijeli ugovor da ne može opstati, jer je nevaljan njegov bitni sastojak o čemu da se izjasnila sudska praksa (odluka VS RH posl. br. Rev-907/02 i Sud Europske Unije u odlukama C-118/17, C-260/18, te da je na potrošaču pravo izbora hoće li tražiti utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ili samo pojedinih odredbi.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka i založnog dužnika TĐP (list 20-24 spisa), uvid u otplatni plan (list 26-30, 373-375 spisa), uvid u obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu s novim otplatnim planovima (list 31-35, 424-442 spisa), uvid u Aneks ugovora o kreditu (list 36-39, 402-417 spisa), uvid u obavijest o provedenoj konverziji s otplatnim planom (list 40, 375-381 spisa), uvid u popis uplata za namirenje obveza po kreditu do 30.09.2015. (list 41-42 spisa), uvid u izračun konverzije sa simuliranim otplatnim planom (list 43, 382-394 spisa), uvid u izvode po kreditu (list 45-47 spisa), uvid u specifikaciju uplata (list 48-50, 86-91 spisa), uvid u pregled prometa po partiji kredita (list 451-466 spisa), saslušana je svjedokinja IĐ (list 525 spisa) i 1. tužiteljica CĐ kao stranka (list 526-527 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc. Diani Butković Tomljanović sa zadaćom kao na( listu605-607 spisa), izvršen je uvid u nalaza i mišljenje sudskog vještaka dipl. oecc. Diani Butković Tomljanović (list 609-675 spisa), sastavni dio nalaza su tablice preplate po kamati i tečaju, izvršen je uvid u dopunu nalaza i mišljenja,kojom se vještak očituje na primjedbe tužitelja (list 688-698 spisa), dok je tuženik odustao od saslušanja ŠĐP, Ivana Gjurovića i javnog bilježnika ZĐ u svojstvu svjedoka.
4.1. Uvidom u Ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka i založnog dužnika TĐP, sud utvrđuje, da je namjena kredita bila kupnja stana, kredit je vezan za valutu CHF, kamata je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke (čl. 6).
4.2. Iz iskaza svjedokinje IĐ u bitnome proizlazi, da je 2006. radila kod prednika tuženika, u Hypo banci na poslovima osobnog bankara, tužiteljicu ne poznaje i ne sjeća se konkretnog ugovora, ali znade da je banka u to vrijeme u ponudi imala kredite vezani za valutu CHF i EUR, ali su se klijenti obično odlučivali za kredite u valuti CHF zbog manje kamate i povoljnijih uvjeta, ona kao osobni bankar nije znala kako će se mijenjati kamatne stope i tečaj valute CHF, ona kao bankar objasnila bi klijentu što znači valutna klauzula, ali nisu upozoravali klijente da HNB ne brani tečaj CHF, klijenti nisu mogli znati kako će se mijenjati kamatne stope, budući da su se mijenjale odlukom banke, a prilikom zaključenja ugovora nisu mogli pregovarati o odredbama ugovora ili o naknadama za npr. eventualnu prijevremenu otplatu kredita.
4.3. Iz iskaza 1. tužiteljice TĐ kao stranke u bitnome proizlazi, da je predmetni kredit podigla za kupnju stana kćerkama s obzirom da su došle studirati u Rijeku, a nije imala financijskih sredstava da bi im plaćala podstanarski stan, vidjela je da Hypo banka daje akcijske kredite za kupnju nekretnine, pa se odlučila na podizanje predmetnog kredita, u banci joj je rečeno, da je na vremenski period od 17 godina kreditno sposobna jedino za kredit vezan za valutu CHF s obzirom na kamatnu stopu koja je bila znatno niža nego kamatna stopa kod kredita vezanih za valutu EUR, ugovor o kreditu sačinila je banka i nije joj rečeno kako će se mijenjati kamata i tečaj, a o odredbama ugovora s bankom nije mogla pregovarati, prema početnom otplatnom planu mjesečni anuitet iznosio je 2.400,00 HRK, međutim, u jednom momentu rata je narasla na 4.000,00 HRK stoga se nakon donošenja Zakona odlučila konvertirati kredit, prilikom konverzije izračunato joj je, da je tijekom 10 godina otplate kredita, otplatila samo 70.000,00 HRK glavnice, dok je banci uplatila 380.000,00 HRK, stoga je nakon svega odlučila podići novi kredit i zatvoriti postojeći, novi kredit otplaćuje i danas.
4.4. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Dijane Tomljanović-Butković, sud utvrđuje, da u odnosu na glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, uplate anuiteta sa zateznom kamatom susreću se s isplatom kredita 01.11.2014. (tab. 11, st. 11), a preplata nakon toga do konačne otplate kredita iznosi 12.145,16 EUR (st. 12).
4.5. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Dijane Tomljanović-Butković, kojom se očitovala na prigovore tužitelja, sud utvrđuje, da sudski vještak ispravlja prvotni nalaz i navodi, da se uplate anuiteta sa zateznom kamatom susreću s isplatom kredita u razdoblju od 8.10.2014. do 01.11.2014. (tab. 11, st. 11), a uplate sa zateznom kamatom nakon toga do konačne otplate kredita su za 60.725,17 EUR veće od isplate (st. 12), s time da su od tog iznosa zatezne kamate u visini 5.962,18 EUR.
4.6. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Dijane Tomljanović-Butković, kao i dopunu nalaza i mišljenja dipl. oecc., prihvatile su parnične stranke, prihvaća ga i ovaj sud, drži da je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću, vještak je decidirano odgovorila na sva postavljena pitanja suda i stranaka i u cijelosti postupila po zadaći suda,koja je sačinjena na prijedlog tužitelja.
5. Ocjenom provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da tužitelji nisu dokazali osnovanost činjenica u tužbi i glavnom tužbenom zahtjevu. Tužitelji traže u glavnom tužbenom zahtjevu, da sud utvrdi, da je Ugovor o kreditu koji je zaključen 25. listopada 2006. između stranaka i koji je solemniziran kod javnog bilježnika ZĐ iz [adresa], ništetan u cijelosti , i da sud utvrdi, da je ništetan u cijelosti Aneks uz Ugovora o kreditu broj 306-621/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2016. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Včelik Maria iz [adresa], sklopljen između istih stranaka i založnog dužnika i da kao posljedicu ništetnosti tuženik isplati 1. tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom sve izvršene uplate od 2. studenog 2014. do 28. veljače 2016.
6. Po stavu ovog suda, tužitelji nisu dokazali, da bi bio osnovan glavni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i kao posljedica ništetnosti povrat cjelokupne uplate koju je tužena primila na temelju takvog ugovora. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 do 13. lipnja 2014.,na koju se tužitelji pozivaju i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., utvrđeno je, da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati, koja se tijekom postojanja obveze mijenjala u skladu s jednostranom odlukom banke(od kojih je i jedna ovdje tužena) i da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kao takve i ništetne od samog početka zaključenja ugovora i da takve odredbe predstavljaju postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a jednako tako utvrđeno je odlukom VTS RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da su ništetne odredbe ugovora u odnosu na valutnu klauzulu, jer da potrošačima nije bilo jasno, osim gramatički, kako i na koji način i pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja valute CHF. Sud dalje utvrđuje,da prema odredbi čl. 324 st. 1 ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Iz naprijed cit. presuda u kojima se odlučivalo u kolektivnom sporu, proizlazi, da osnovni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenja djelomične ništetnosti odredbi koje se odnose na predmet i cijenu, jer je ništetnost ustanovljena upravo, da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje,niti su tužiteljice dokazale koje bi to bile odlučujuće pobude koje su dovele do sklapanja predmetnog ugovora i koje bi utjecale na ništetnost cijelog ugovora.Pa i prema odredbi čl.55 ZZP-a(tada važećeg) nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna,ne povlači ništetnost cijelog ugovora.Iz odluke VSRH Gos-1/19 ,ništetnost pojedinih odredbi ugovora,ne povlači ništetnost Aneksa ugovora kojim je izvršena kovnerzija.
7. Sud dalje utvrđuje iz iskaza 1. tužiteljice i svjedokinje IĐ, da niti tužena, niti tužitelji, nisu imali saznanja kako i pod kojim uvjetima može doći do promjene kamatne stope i tečaja, prava volja ugovornih strana bila je zaključiti predmetni ugovor, stoga sud ne utvrđuje, da bi ugovor bio sklopljen iz nedopuštenih pobuda, pa da bi bio protivan Ustavu, kogentnim propisima i moralu društva. Osim toga, iz zaključenog Aneksa sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. sijčenja 2016. sud utvrđuje, da je zapravo prava volja tužitelja bila održavanje na snazi predmetnog ugovora. Nadalje, pod pretpostavkom, da je sklapanje ugovora bilo zabranjeno jednoj ugovornoj strani, ugovor je valjan, ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će zakonske posljedice (čl. 322 st. 2 ZOO-a). Prema pozitivnim propisima koji su postojali u vrijeme zaključenja spornog ugovora i Aneksa i Sporazuma, nije bilo zabrane zaključenja takvog ugovora, niti je u tome periodu tužitelj dokazao, da bi potraživao intervenciju suda da se utvrdi ništetnim pojedina odredba ugovora sve dok nije donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ZID ZPK (NN 143/13) i tada je čl. 4 cit. Zakona, izravno intervenirano zakonom u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o stambenim kreditima s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, propisivanjem najviše kamatne stope, tako da maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u CHF i HRK s valutnom klauzulom u CHF, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u RH, određene za svaku od valuta uvećane za 1/3 (čl. 11.b ZID ZPK), dakle, osnovni ugovor o kreditu i dalje je bio na snazi s mogućnošću pregovaranja radi uspostave zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, jer, nikada nije bila dovedena u pitanje prava volja stranaka za zaključenje predmetnog ugovora uz primjenu promjenjive kamatne stope, dakle, propisana je obveza vjerovnika prema kojoj je dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametre koji prate donošenje odluke o korekciji promjenjive kamatne stope koji su jasni i poznati potrošačima, što znači, da je Zakon naložio banci definirati parametre o korekciji promjenjive kamatne stope tako da je dužan izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti (EURIBOR, LIBOR, indeks potrošačkih cijena i sl.) čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, što znači, da su u ovom slučaju i banka i korisnik kredita, mogli u ovim i sličnim slučajevima nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u okviru odredbi čl. 5 ZID ZPK, s time da se nadomješta ništetna odredba i primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos za ubuduće dok traje taj ugovorni odnos, a što je i Ustavni sud ocijenio, da ovakvo interveniranje nije protivno Ustavu RH (odluka US RH posl. br. U-I-2780/2015 od 4. svibnja 2016.), a o čemu je odlučivao i Sud Europske Unije u sličnim slučajevima, da takva intervencija zakonodavca nije protivna čl. 23 i čl. 30 st. 1 Direktive 2008/48 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102 EEZ (odluka br. C-511/15).
8. Sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio ništetan niti kroz primjenu čl. 329 st. 1 ZOO-a, koja odredba normira, da je ništetan ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Iz iskaza 1. tužiteljice u bitnome proizlazi, da je podigla predmetni kredit radi kupnje stana za kćerke koje su došle studirati u Rijeku, budući da si nisu mogli priuštiti plaćanje podstanarstva, zadovoljavali su sve uvjete koje je tražila banka i smatrali da će moći podnijeti ratu kako mu je bila prvobitno izračunata i ugovorena, međutim, kasnije kada je došlo do promjene kamatne stope i promjene tečaja kada je rata počela rasti počela ih je financijski opterećivati i odlučili su se sklopiti Aneks ugovora i kredit kovertirati u valutu EUR, dakle, tužitelji nisu dokazali da je banka primjenjivala posebne uvjete u odnosu na njih i da bi ih dovela u takvu situaciju, da bi koristila njihovo stanje i lakomislenost, već su tužitelji svjesno i voljno zaključivali predmetni ugovor i Aneks o konverziji kredita.
9. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. sijčenja 2016., sud utvrđuje, da su instrumenti osiguranja predani banci u svrhu osiguranja novčane tražbine temeljem osnovnog ugovora i eventualnih aneksa uz isti, a koji glase na tražbinu denominiranu u HRK s valutnom klauzulom u CHF mogu se upotrijebiti i za namirenje svih tražbina po Aneksu, što znači da odredbe ugovora o kreditu od 25. listopada 2006. i dalje su na snazi, osim odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su intervencijom zakonodavca utvrđene kako je već naprijed obrazloženo. Na temelju naprijed iznesenih utvrđenja, sud zaključuje, da tužitelji nisu dokazali, da bi bio ništetan Aneks zaključen uz predmetni Ugovor o kreditu, niti kroz primjenu odredbe čl. 322 st. 1 ZOO-a, koja odredba normira, da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, ništetan, niti sud utvrđuje, da bi ništetnost istog bila utvrđena temeljem odredbe čl. 327 st. 1 ZOO-a. Kako sud utvrđuje ,da tužitelji nisu dokazali ,da bi bio ništetan ugovor o kreditu iz 2006.,niti Aneks ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25.1.2016. stoga niti nije osnovan tužbeni zahtjev za povratom svih uplaćenih sredstava, koje potražuje 1.tužiteljica,stoga je odbijena u cijelosti s glavnim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.
10. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao pod t. I izreke.
11. O eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu sud će odlučivati za slučaj da tužitelji budu pravomoćno odbijeni s glavnim tužbenim zahtjevom.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154 st, 1 ZPP-a, normirano je, da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je odredbom čl. 155 ZPP-a, propisano, da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je tuženiku dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 752-753 spisa i to: za sastav odgovora na tužbu po pun. odvjetniku 1.000,00 EUR, Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska, sve sukladno Tbr. 8/1 Tarife, da za obrazložene podneske je moguća nagrada za sveukupno 4 obrazložena podneska, svaki podnesak u iznosu od 1.000,00 EUR (podnesci od 26. lipnja 2020., 16. siječnja 2023., 5. lipnja 2024. i 29. listopada 2024.), trošak sastava podnesaka, Tbr. 8/3 Tarife, svaki podnesak u iznosu od 500,00 EUR, ( podnesci od 20. srpnja 2020., 27. ožujka 2023., 19. travnja 2024. i 8. srpnja 2024.), dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška sud odbio tuženika kao neosnovanim.
sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife za iznos od 1.750,00 EUR, te trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 142,72 EUR i predujam za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, što ukupno iznosi 9.142,72 EUR.
13. Sud je tuženiku na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji, 21. siječnja 2025.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
