REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4614/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja LJČ iz [adresa], smješten u Prihvatnom centru za strance Obdišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica iz Zagreba, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Samobor, Mirnovečka ulica 23a, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I- 216-01/24-03/795, URBROJ: 511-19-40-24-1 od 31. listopada 2024.

II Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik, pružateljici besplatne pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u razdoblju od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja tog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da on prije donošenja osporavanog rješenja nije detaljno i pravilno saslušan u odnosu na okolnosti na kojima se temelji navedeno rješenje. Jedan od dokaza toga je što zapisnik ima urudžbeni broj koji završava sa 2, dok osporavano rješenje ima urudžbeni broj koji završava sa 1. Također navodi da je jedan od razloga za ograničenje kretanja i taj da mu se nije mogao utvrditi identitet, dok on u svom mobitelu, koji mu je oduzet, posjeduje fotografije osobnih dokumenata, pa predlaže da se to pribavi službenim putem. Dodatno ističe kako smatra da odgovor na tužbeni nije potpisan. Naime, navodi da je potpisan elektroničkim potpisom, a poslan poštom umjesto elektroničkim putem, iako je tuženik obveznik e-komunikacije i za to su stečeni svi uvjeti. Također, navodi kako nije točno da ne želi ostati u Republici Hrvatskoj, budući da je tu zatražio međunarodnu zaštitu i želi tu ostati jer je u svojoj zemlji podrijetla proganjan. Navodi da mu ograničenje kretanja na 3 (tri) mjeseca znači ozbiljno ograničavanje slobode kretanja. Također smatra pobijano rješenje nezakonitim jer ne sadrži razloge za donošenje odluke kao u izreci. Ističe kako tuženik svoje navode tijekom spora nije ničim dokazao. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem na okolnost navoda iz tužbe.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku da nadoknadi pružatelju besplatne pravne pomoći troškove upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužitelj 30. listopada 2024. u 19,55 sati u mjestu Samoborski otok, Muhići bb, u blizini državne granice sa Republikom Slovenijom zatečen po policijskim službenicima, kojom prilikom kod sebe nije imao nikakve dokumente i nije mogao dokazati svoj identitet te je doveden u službene prostorije PP Samobor radi utvrđivanja identiteta i okolnosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Provjerom evidencija utvrđeno je da je tužitelj 15. svibnja 2024. izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Grčkoj, koju je nakon nekog vremena napustio te je preko Sjeverne Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine dana 30. listopada 2024. iz Bosne i Hercegovine nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku u grupi sa drugim stranim državljanima te je došao do Zagreba, a potom, koristeći taxi prijevoz, u blizini granice sa Slovenijom zatečen je po policijskim službenicima. Tijekom postupka u Policijskoj postaji Samobor izrazio je namjeru za međunarodnom zaštitom, ali je izjavio da ne namjerava ostati u Republici Hrvatskoj nego da mu je ciljana zemlja Italija ili Njemačka te je izjavio da ne posjeduje nikakve osobne dokumente, slijedom čega mu je individualnom procjenom utvrđeno da ispunjava uvjete da mu se ograniči kretanje i to na 3 (tri) mjeseca. Dodatno, tijekom spora navodi da je informatički sustav takav da je prvi broj uvijek rješenje, a prilozi su idući brojevi pa iz tog razloga urudžbeni broj osporavanog rješenja završava sa 2, a zapisnik sa 1, ali ističe da je tužitelj saslušan prije donošenja rješenja i to uz prisutnost predvoditelja. Navodi da je tužitelju mobitel oduzet po standardnoj proceduri, a fotografije u mobitelu ionako nisu vjerodostojan dokument kojim bi se utvrdio njegov identitet. Ovo tim više što je iz Grčke dobiven podatak da je tamo dao drukčije podatke o svom identitetu, a što se tiče želje za ostankom u RH, također je od grčih vlasti dobiven podatak da je i tamo želio ostati pa je ipak napustio Grčku. Činjenica da je zatečen na samoj granici sa Republikom Hrvatskom i da je sam izjavio da ne želi ostati u Republici Hrvatskoj, a s obzirom da je i u Grčkoj izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom samo potvrđuje činjenicu da mu je bilo nužno ograničiti slobodu kretanja. Napominje da nije u e-komunikaciji i da iz tog razloga nije bilo moguće odgovor na tužbu dostaviti u elektronskom obliku, dok elektronički potpis posjeduje, a odgovor na tužbu se dostavlja poštom iako je elektronički potpisan.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega te radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

10. Prema stavku 6. toga članka Zakona mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj 30. listopada 2024. u 19,55 sati u mjestu Samoborski otok, Muhići bb, u blizini državne granice sa Republikom Slovenijom zatečen po policijskim službenicima, kojom prilikom kod sebe nije imao nikakve dokumente i nije mogao dokazati svoj identitet te je doveden u službene prostorije PP Samobor radi utvrđivanja identiteta i okolnosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Provjerom evidencija utvrđeno je da je tužitelj 15. svibnja 2024. izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Grčkoj, koju je nakon nekog vremena napustio te je preko Sjeverne Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine, dana 30. listopada 2024. iz Bosne i Hercegovine nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku u grupi sa drugim stranim državljanima te je došao do Zagreba, a potom, koristeći taxi prijevoz, u blizini granice sa Slovenijom zatečen po policijskim službenicima. Tijekom postupka u Policijskoj postaji Samobor izrazio je namjeru za međunarodnom zaštitom, ali je izjavio da ne namjerava ostati u Republici Hrvatskoj nego da mu je ciljana država Italija ili Njemačka te je izjavio da ne posjeduje nikakve osobne dokumente.

12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, pravilno je tužitelju, individualnom procjenom, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i to rok sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.

13. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijenit nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, tužitelj je u postupku pravilno saslušan, tuženik je pojasnio da su informatički razlozi zbog čega rješenje nosi manji urudžbeni broj od zapisnika, odgovoru na tužbu je elektronički potpisan, a pravilnost toga ne utječe na zakonitost osporavanog rješenja.

14. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja jer je taj dokazni prijedlog, kraj činjenice da se osporavano rješenje, između ostalog, temelji i na izjavama tužitelja, ocijenjen nesvrsishodnim. Ovo osobito stoga što Sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a iz odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u koji su implementirane sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, ne proizlazi obveza saslušanja tužitelja na zapisnik u upravnom sporu.

15. Također, Sud je odbio službenim putem pribaviti tužiteljev mobitel koji navodno sadrži fotografije njegovih osobnih dokumenata iz razloga jer na taj način ne bi bilo moguće utvrditi njihovu vjerodostojnost, a osim toga kretanje mu je ograničeno i jer je ocjenjeno da postoji rizik od bijega, što Sud smatra pravilnim s obzirom na sve okolnosti slučaja.

16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

17. Kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava, u točki II izreke ove presude odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).

18. Budući da je pravnu pomoć tužitelju pružala odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik, u točki III izreke presude naloženo je tuženiku da joj za sastav tužbe i pristup na ročište isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika i Tbr. 27. stavkom 1. i 2. i 46., 50. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik, [adresa] Zagreb, Antuna Kuzmanića 35

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja

Samobor, [adresa] Samobor, Mirnovečka ulica 23a

3. U spis