Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-30/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SD, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. te u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog SD protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-18/2025-7 od 15. siječnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog SD kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-18/2025-7 od 15. siječnja 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog SD produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st.

1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. toč. 1. te u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

1.1. U istražni zatvor okrivljeniku SD uračunava se vrijeme lišenja slobode od 4. lipnja 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni CD po branitelju po službenoj dužnosti Danijelu Trubiću, odvjetniku, "iz svih žalbenih osnova", s prijedlogom da se prihvati žalba te ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti da se brani sa slobode, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-31/2025-3 od 20. siječnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi uvodno ističe da pobijano rješenje pobija iz "svih žalbenih osnova", sadržajno žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6. Što se tiče žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, po stavu ovog žalbenog suda, prije svega nije u pravu kada osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, pri čemu se u bitnome poziva na svoju obranu u kojoj poriče da bi počinio predmetno kazneno djelo, odnosno sudjelovao u radnjama koje ulaze sklop produljenog kaznenog djela teške krađe za koje se tereti, te iznosi stav o upitnoj vjerodostojnosti iskaza svjedoka ID i UD.

Uz to upire i na izjavu OD naslovljenoj kao "priznanje" u kojoj je isti priznao da je počinio kazneno djelo koje se u ovom postupku njemu stavlja na teret.

6.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, prije svega valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti danih iskaza (takvu ocjenu je ovlašten dati isključivo raspravni sud nakon završetka dokaznog postupka).

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da je protiv okrivljenika zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela u međuvremenu podnesena optužnica, koja je potvrđena rješenjem suda prvog stupnja od 26. rujna 2024., a iz čega, budući da je temeljni uvjet za takvu odluku utvrđenje da iz dokaza na kojima se optužnica temelji proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je okrivljenik počinio optuženo kazneno djelo, proizlazi da se prvostupanjski sud o tom pitanju već pravomoćno očitovao.

6.3. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije osnovana.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da njegova ranija kaznena osuđivanost ne može predstavljati osobitu okolnost koja ukazuje na postojanje navedene posebne istražno-zatvorske osnove, a posebice to ne mogu predstavljati nepravomoćno dovršeni kazneni postupci protiv njega.

7.1. Sasvim suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, činjenica okrivljenikove višekratne pravomoćne kaznene osuđivanosti, i to zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela protiv imovine, jasno upućuje na zaključak o njegovoj upornosti, ustrajnosti i sklonosti u činjenju imovinskih delikata, s time da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, očito nisu polučile očekivani cilj - usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela protiv imovine, dapače, činjenica postojanja osnovane sumnje da je žalitelj počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku upućuje na sasvim suprotan zaključak.

7.2. Imajući uz to dodatno u vidu da se žalitelj u ovom postupku tereti za produljeno kazneno djelo teške krađe koje se sastoji od čak sedam pojedinačnih radnji ostvarenih u kratkom razdoblju od 25. travnja 2024. do 29. svibnja iste godine, a što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti u počinjenju tog djela, prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama, izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela (posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

8. Polazeći od brojnosti i značaja navedenih okolnosti, posebice onih koje upućuju da je optuženik višestruki specijalni povratnik u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela protiv imovine, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, s pravom smatra da se u ovom slučaju otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8.1. Stoga žalba okrivljenika nije osnovana niti u tom dijelu.

9. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko

U zamjenu potpisala sutkinja

Mirna Mavriček