REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-16962/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nina Suhobilec-Ilić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE LUG iz Luga Samoborskog, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Brkić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024., održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja Ninu Suhobilec-Ilić, odvjetnicu i punomoćnicu tuženika Ivanu Brkić, odvjetnicu, dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE LUG iz Luga Samoborskog, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, platiti tužitelju CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.119,31 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 7.057,54 eura od 23.04.2021. do isplate,

- na iznos od 895,88 eura od 21.01.2025. do isplate,

- na iznos od 79,63 eura tekućom od 05.10.2019. do isplate,

- na iznos od 33,18 eura tekućom od 08.02.2020. do isplate,

- na iznos od 26,54 eura tekućom od 07.03.2020. do isplate,

- na iznos od 26,54 eura tekućom od 16.05.2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva a da mu tuženik isplati iznos od 663,62 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te da mu tuženik na iznos od 895,88 eura, plati zateznu kamatu tekuću od 30.11.2021. do 20.01.2025, i na iznos od 26,54 eura, zateznu kamatu tekuću od 07.02.2020. do 06.03.2020.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.232,26 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16.08.2018. zadobio ozljedu, do koje je došlo dok se tužitelj nalazio na radnom mjestu kod tuženika. Toga dana došlo je do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba između dva korisnika Ustanove. Između štićenika izbila je žestoka tučnjava pri čemu je jedan od štićenika drugoga udarao drvenim predmetom. Tom prigodom jedan od štićenika (ČM) otkinuo je komad žlijeba, te ga bacio u smjeru drugog štićenika i tužitelja. Pritom je navedeni žlijeb udario tužitelja u stražnju stranu noge (skočnog zgloba). Tužitelj je posrnuo i srušio se na pod. Pritom je obilno krvario, te je kolegica CMN pozvala hitnu pomoć Samobor i Policiju. U navedenom štetnom događaju tužitelj je, uslijed udarca metalnim predmetom, zadobio reznu ranu u području lijeve potkoljenice, te puknuće Ahilove tetive, te je po sanaciji same ozljede i rane proveo i rehabilitaciju (fizikalnu terapiju), koja nije dovela do željenih rezultata. Naime, tužitelj ni nakon rehabilitacije nije mogao normalno hodati, pokretljivost stopala bila je ograničena, te nije mogao hodati na prednjoj strani stopala ("na prstima"). Zbog navedenog upućen je na MR lijevog gležnja (21.02.2019) godine, te je utvrđeno da se mora učiniti operativni zahvat. Tužitelj je bio na bolničkom liječenju od 5.8.2019. do 7.8.2019., kada mu je učinjena rekonstrukcija Ahilove tetive. Tužitelj je obavio niz pretraga i kontrola, a zadnja kontrola kod fizijatra bila je 15.05.2020. Stoga potražuje imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege te neimovinsku štetu. Tužitelj navodi da je zbog zadobivene ozljede imao i materijalne troškove, pa je tako ortopedsko pomagalo platio 600,00 kuna, a preglede u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, internu medicinu, ortopediju, opću kirurgiju i fizikalnu terapiju ukupno 650,00 kuna. Tužitelj se dana 23.03.2021. pisano obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti, kao i nastale materijalne štete, ali tuženik se na navedeni zahtjev nikada nije očitovao. Stoga, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 8.782,93 eura sa zateznom kamatom i to;

-na iznos od 7.721,15 eura s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja teče od 23.04.2021. do isplate;

-na iznos od 895,88 eura s osnova tuđe pomoći i njege tekućom od 30.11.2021. godine do isplate,

–na iznos od 79,63 eura tekućom od 5.10.2019. do isplate,

–na iznos od 33,18 eura tekućom od 8.02.2020. do isplate,

–na iznos od 26,54 eura tekućom od 7.02.2020. do isplate,

–na iznos od 26,54 eura tekućom od 16.05.2020. do isplate.

Tužitelj potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava osnov i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka navodi da ne osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja tužitelju.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Izjavu tužitelja, Prijavu o ozljedi na radu od 21.08.2018., Rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb od 03.06.2019., Potvrdu MUP-a PU Zagrebačke, PP Samobor od 09.10.2018., Izjavu svjedoka, medicinsku dokumentaciju, račun Medivita d.o.o. od 04.10.2019., račune Poliklinike Sveta Nedjelja od 07.02.2020., 06.03.2020. i 15.05.2020., Dopis tužitelja tuženiku od 23.03.2021., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću, koji vještak je i saslušan tijekom postupka. Saslušan je tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, te odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

6. Slijedom navedenog nije sporno da je tužitelj kod tuženika zadobio ozljedu na radu dana 16.08.2018., na način da je tijekom obavljanja radnih zadataka, neposrednog nadzora nad korisnicima u sprečavanju sukoba između korisnika, na tužitelja pao limeni oluk kojeg je korisnik nehotice bacio na travnatu površinu. Navedeno slijedi iz podataka u Prijavi o ozljedi na radu od 21.08.2018. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 03.06.2019. proizlazi da je tužitelju u upravnom postupku priznata ozljeda na radu, povodom opisanog štetnog događaja.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se tuženik oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, budući sam tuženik priznaje svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac i gnječno razdernu ranu u području lijeve potkoljenice. Rana je obrađena, te je tužitelj išao na fizikalnu rehabilitaciju, ali nije postignuta dobra pokretljivost – npr. nije mogao stati na prste, te je indicirana magnetna rezonanca koja je ukazala na puknuće Ahilove tetive koja je u konačnici operacijski zbrinuta.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Stanje po puknuću Ahilove tetive lijevo koja je u konačnici operacijski zbrinuta dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 7%, koji se ispoljavaju kroz ograničenu pokretljivost lijevog gležanjskog zgloba, izrazitu hipotrofiju mišića lijeve potkoljenice, nešto manje lijeve natkoljenice, bolovima prilikom imalo dužeg stajanja, hodanja, otežanom hodanju po stepenicama, nemogućnosti oslanjanja na prste lijeve noge. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1959. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju medicinski tehničar, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.194,51 eura.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 90 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.279,51 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj.strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj.strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija), a uzimajući u obzir i način stradavanja je bio jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.327,23 eura.

14. Vještak nalazi da ožiljak u području lijeve potkoljenice, te šepanje tijekom hoda predstavljaju naruženje na granici između lakog i srednjeg stupnja. Stoga sud ocjenjuje da primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO- a, za duševne bolove zbog naruženja, iznosi 2.256,29 eura. Pri tome sud uzima u obzir logičan i jasan iskaz tužitelja kada navodi da ga ožiljak na području lijeve potkoljenice i šepanje, psihički smetaju.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 7.057,54 eura.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od sumarno 75 dana po 2 sata dnevno, zatim 120 dana po 1 sat. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 270 sati, tužitelju bi pripao iznos koji potražuje u visini od 895,88 eura. Naime, neprijeporna je visina cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege u visini od 3,32 eura, dok tužitelj jasno iskazuje da su mu pomoć i njegu pružali ukućani i susjedi. Pomagali su mu pri obavljanju svih kućanskih poslova, pri obavljanju higijene, nabavom namirnica a posebno vožnjom na fizikalne terapije.

17. Vještak se usmeno očitovao na glavnoj raspravi, da je račun od 04.10.2019. za ortozu u iznosu od 600,00 kuna, opravdan. Naime, navedeni trošak je vezan za ozljeđivanje, odnosno posljedicu ozljeđivanja. Ortoza predstavlja kvalitetniji način liječenja, u odnosu na gipsanu imobilizaciju, a posebno na način liječenja, jer je tužitelju ahilova tetiva liječena operacijski, učinjena je rekonstrukcija, prema tome ortoza se može skidati i rana koja je nastala nakon operacijskog zahvata, kvalitetnije i bolje se može tretirati, u odnosu na gipsanu imobilizaciju. Slijedom navedenog očitovanja vještaka sud dosuđuje tužitelju iznos od 79,63 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 05.10.2019., do isplate, budući iz računa Medivita d.o.o. od 04.10.2019. proizlazi da je izdan za ortozu te da je tužitelj račun podmirio tog dana.

18. Nadalje vještak usmeno iskazuje da što se tiče troška, u Poliklinici Sveta Nedjelja, što je poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, internu medicinu, ortopediju, opću kirurgiju i fizikalnu terapiju, postoji račun na strani 42. spisa, prvi pregled, od 07.02.2020., na iznos od 250,00 kuna. Nije navedeno koja vrsta prvog pregleda odnosno po kojem specijalisti je učinjen prvi pregled. Također i računi na strani 43. i 44., svaki račun u iznosu od 200,00 kuna i to od 06.03.2020., i 15.05.2020., se odnose na kontrolne preglede. U navedenim računima, dakle koji su na str. 42., 43., i 44. nije jasno navedeno od strane kojeg specijaliste je učinjen pregled. Međutim, uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu može se povezati da je dana 15.05.2020., učinjen pregled fizijatra, što odgovara datumu računa na str. 44., u iznosu od 200,00 kuna. Stoga se s velikom vjerojatnošću može, obzirom na zadobivene ozljede i potrebe provođenja fizikalne terapije, navesti da su navedeni računi, odnosno pregledi učinjeni po fizijatru (prvi i dva kontrolna pregleda). Navedeni pregledi su s medicinskog aspekta, bili opravdani. Navedeni pregledi po fizijatru kako prvi pregled i dva kontrolna pregleda, bilo je moguće obaviti i na teret HZZO-a. U medicinskoj dokumentaciji ne postoje podaci da je tužitelj naručivan na preglede po fizijatru u zdravstvene ustanove koje imaju ugovore sa HZZO-om. Dakle tužitelj je imao i tu mogućnost učiniti preglede fizijatra i kontrolne preglede kroz sustav HZZO-a. Vještak ujedno iskazuje da je uzimajući u obzir način liječenja tužitelja, a to je operacijski zahvat sa primjenom grafta, tj. presadnice u cilju postizanja rekonstrukcije ahilove tetive, po zacijeljenu rane, potrebno pristupiti fizikalnoj terapiji u cilju poboljšanja funkcije prvenstveno gležanjskog zgloba i jačanje muskulature potkoljenice.

19. Sud smatra da je odlučna činjenica kada se sagledavaju troškovi liječenja, okolnost da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Naime, odredbu čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja: Primjerice Županijski sud u Puli u odluci posl. br. Gž-402/2022 i Županijski sud u Rijeci u odluci posl. br. Gž-672/2022. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelju opravdano dosuditi i troškove pregleda i kontrolnih pregleda fizijatra u Poliklinici Sveta Nedelja, koje je u navedenim iznosima platio tužitelj, na dane kada su izdani. Sud pri tome uzima u obzir jasan iskaz tužitelja kada navodi da je sve terapije početno obavio preko HZZO-a, sigurno 10 pregleda fizijatra i 10 blokova terapija, te se odlučio za privatan pregled fizijatra i privatne fizikalne terapije, koje su mu pomogle. Potraživanje je dosuđeno sukladno odredbi čl. 1095.st.1. ZOO-a.

19.1. U odnosu na trošak pregleda fizijatra a prema računu Poliklinike Sveta Nedelja od 07.02.2020., koji je plaćen istog dana (gotovinom), tijek zatezne kamate je dosuđen od 08.02.2020. do isplate; račun iste Poliklinike od 06.03.2020. je plaćen istog dana, te je tijek zatezne kamate dosuđen od 07.03.2020.do isplate, a tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za plaćanjem zatezne kamate od 07.02.2020. do 06.03.2020., dok je račun Poliklinike od 15.05.2020. plaćen istog dana, te je tijek zatezne kamate dosuđen od 16.05.2020. do isplate.

20. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Kako iz dopisa od 23.03.2021. kojeg je tužitelj po svom punomoćniku poslao tuženiku proizlazi da je tuženik pozvan na mirno rješenje spora povodom ovdje utužene štete, na dosuđeni iznos neimovinske štete od 7.057,54 eura je tijek zatezne kamate tužitelju dosuđen od 23.04.2021. do isplate.

21. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od dana 30.11.2021. do 20.01.2025.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 8.782,93 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 03.03.2023., 11.12.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od 28.09.2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), što ukupno iznosi 400 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 800,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 200,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u ukupnoj visini od 232,26 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.232,26 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 01.03.2023., jer nije bilo potrebno postavljati tužbeni zahtjev u valuti euro.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika