Poslovni broj: Pn-730/2021-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika iz Zagreba, dana 21. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.157,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.05.2020. godine pa do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 3.547,68 eur.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.580,51 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17. ožujka 2021. godine navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. svibnja 2018. godine, oko 15,00 sati, u Zadru, na Zagrebačkoj cesti, zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje. Prometnu nezgodu skrivio je KG upravljajući motornim vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Osiguranik tuženika upravljao je motornim vozilom pod bitno smanjenim vozačkim sposobnostima s obzirom da je bio pod utjecajem alkohola od 1,32 g/kg u krvi, te pod utjecajem veće količine lijeka Švedska grenčica Riviera (lijek sa sedativnim učinkom) te se kretao Zagrebačkom cestom iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada desnom prometnom trakom. U jednom trenutku uslijed opisanog psihofizičkog stanja osiguranik tuženika je bez opravdanog razloga skrenuo vozilom prema lijevoj strani svoje trake te je i uslijed neprilagođene brzine kretanja izgubio kontrolu nad upravljačem te izletio preko ruba ceste na nogostup, gdje je prednjim dijelom vozila udario tužiteljicu koja se kao biciklistica kretala nogostupom u smjeru suprotnom od kretanja osiguranika tuženika. Uslijed ostvarenog sudarnog kontakta tužiteljica je odbačena na prednje vjetrobransko staklo, nakon čega je pala na kolnik, a prilikom čega je zadobila teške tjelesne ozljede. Osiguranik tuženika pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Zadru K-195/2019 proglašen je krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode. Tužiteljica ističe da je u prometnoj nezgodi zadobila udarac u glavu, oba koljena, lijevi kuk, desni hemitoraks i lakat te je kolima HMP prevezena u Opću bolnicu u Zadru. Nakon dijagnostičke obrade tužiteljici se utvrdi prijelom lubanje zatiljno desno te nagnječenje mozga s postraumatskim krvarenjem i razvojem hematoma veličine 3x4 mm. Po dolasku u bolnicu bila je nemirna, komocirana te se verbalni kontakt nije mogao uspostaviti uslijed nerazgovjetnog govora, povratila je u par navrata. Natučenje lijevog koljena i velika oteklina sanirani su punkcijom i postavljanjem longete, a ozljeda glave liječena je konzervativno. U bolnici je zadržana do 01.06.2018. godine kada se otpušta na kućno liječenje. Tijekom liječenja tužiteljica trpi jake glavobolje, osjećaj pristiska u glavi, osjećaj žarenja iza i iznad desnog uha, šumove u desnom uhu, oticanje vjeđe, crvenilo oka, bolnost i oteklina koljena. Tužiteljica je provela dugotrajno liječenje uz fizikalnu terapiju i naučene vježbe, provela je dijagnostičku obradu - EEG, MR, TCD. Tužiteljica navodi da je tijekom liječenja trpjela iznimno jake fizičke bolove i strah, kao i brojne neugodnosti zbog dugotrajnog i liječenja te strogog mirovanja. Po provedenom liječenju zaostale su brojne trajne posljedice u vidu glavobolje, osjećaj pritiska u glavi, osjećaj žarenja iza i iznad desnog uha, šumove u desnom uhu, oticanje vjeđe, crvenilo oka, bolnost i ograničeni pokreti koljena. Pored navedenih fizičkih tegoba tužiteljica i dalje trpi, strah, uznemirenost, tjeskobu i bojazan za zdravlje. Tužiteljica tužbom zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO-a te stoga predlaže da sud imajući u vidu težine povrede, pretrpljene fizičke boli i strah kao i zaostale trajne posljedice i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO, i to na osnovi čl.1100.st.1. i 2. ZOO-a i to:

- po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 15.000,00 kn

- po kriteriju pretrpljenog straha 15.000,00 kn

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 25.000,00 kn. Nadalje, tužiteljica ističe da joj je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu su joj pružali ukućani. Tužiteljica smatra da mu joj prema slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 20,00 kn, jer je i satnica najniže plaćene kategorije radnika, NKV radnika iznad 20,00 kn. Tužiteljica stoga temeljem čl.1095. st.1. ZOO-a potražuje za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja ukupan iznos od 2.000,00 kn.

Nadalje, tužiteljica navodi da joj je u prometnoj nezgodi oštećen bicikl u vlasništvu tužiteljice marke City Siviglia 26, kupljen dana 10.06.2016. god. za iznos od 1.599,00 kn. Tužiteljica štetu na biciklu procjenjuje na iznos od 1.000,00 kn. Nadalje, tužiteljica ističe da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom na mirno od 08.05.2020. godine. Tuženik je dopisom od 30.06.2020. godine potvrdio primitak odštetnog zahtjeva te je priznao štetu u visini od 15.015,00 kn, a koji iznos je u konačnici i isplaćen kao nesporan (14.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 315,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege). Iznos od 700,00 kn plaćen je s osnova oštećenja bicikla. Navedene iznose odštete tuženik je utvrdio navodeći kako postoji suodgovornost tužiteljice za nastanak nezgode od 30 %. Tužiteljica nije suglasna s prijedlogom tuženika pa tužbom, umanjujući tužbeni zahtjev za nesporno isplaćeni iznos, predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužiteljici daljnji iznos od 42.985,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8.05.2020. godine do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 11.05.2022. godine (list 113-115 spisa), traži isplatu pravične novčane naknade za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO, i to na osnovi čl.1100.st.1. i 2. ZOO-a i to:

- po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 13.000,00 kn

- po kriteriju pretrpljenog straha 8.000,00 kn

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 12.000,00 kn. Nadalje, tužiteljica ističe da joj je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 63 sata,, a koju su joj pružali ukućani. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da joj sukladno satnici NKV radnika treba priznati prema slobodnoj ocjeni za sat tuđe pomoći i njege 25,00 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja traži ukupan iznos od 1.575,00 kn / 209,04 eur.

Isto tako, tužiteljica potražuje i iznos od 300,00 kn s osnova oštećenja bicikla, a imajući u vidu nespornu isplatu.

Zaključno, tužiteljica ističe da je tuženik dana 17.08.2020. godine isplatio tužiteljici nesporan iznos od 14.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 315,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege, dok je iznos od 700,00 kn plaćen s osnova oštećenja bicikla. Isto tako, tužiteljica ističe da je tuženik dana 17.08.2020. godine isplatio tužiteljici daljnji iznos od 3.605,00 kn na ime nesporne štete, a za koji iznos je tužiteljica također umanjila tužbeni zahtjev, tako da konačno potražuje iznos od 16.255,00 kn / 2.157,41 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12.05.2020. godine do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 26.05.2018 godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika iz razloga jer se tužiteljica s biciklom kretala nogostupom umjesto kolnikom, a što je u suprotnosti s čl. 112. st. 1 ZOSPC-a. Pojednostavljeno rečeno - da se tužiteljica nije kretala nogostupom ne bi bila ozlijeđena u ovoj nezgodi budući putanja kretanja osiguranika tuženika ne bi obuhvatila položaj na kojem bi se tužiteljica potencijalno nalazila. Naime, tužiteljica se, za smjer kretanja kojim se kretala (kretala se prema osiguraniku tuženika ) ne bi niti trebala naći na kolniku Zagrebačke ulice budući navedena ulica ima dvije kolničke trake za isti smjer, dakle obje kolničke trake vode prema smjeru iz kojeg je (a ne prema kojem) tužiteljica dolazila. Kako se tužiteljica, za slučaj da je poštivala odredbe ZOSPC-a ne bi niti trebala naći na mjestu nezgode, njeno ponašanje je, po mišljenju tuženika obuhvaćeno protupravnošću, a zbog čega je suodgovorna za nastanak nezgode u omjeru od najmanje 30%. Tuženik ističe da je u skladu s navedenim isplatio iznose kako to tužiteljica navodi u točki 7. tužbe s time da je tuženik 17.08.2020. godine isplatio i daljnji iznos od 3.605,00 kn s naslova neimovinske štete, pa predlaže da se tužiteljica očituje o navedenoj isplati. Tuženik je suglasan s visinom štete na biciklu u iznosu od 1.000,00 kn od kojeg iznosa je tuženik već platio iznos od 700,00 kn, a sukladno već ranije iznesenoj suodgovornosti. Tuženik smatra da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice, a imajući u vidu povrede tužiteljice te činjenicu da se liječnička potvrda koja je dostavljena uz tužbu odnosi na trzajnu povredu vratne kralježnice, dok je tužiteljica zadobila kraniocerebralnu ozljedu glave. Tuženik također osporava da je tužiteljica zadobila trzajnu povredu vratne kralježnice budući se navedena ozljeda prvi put spominje 3 mjeseca nakon nezgode dok je sama dijagnoza navedena tek po proteku roka od 4 mjeseca, a što je prema pravilima sudskomedicinske znanosti predug rok da bi se navedena ozljeda sudskomedicinski povezala s predmetnom nezgodom. Nadalje, tuženik ističe da je u cijelosti sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom tuženik kao osiguratelj, pravilnom primjenom odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze (dospijeće obveze tuženika ne može nastupiti prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja), te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid zapisnik o očevidu od 20.07.2018. (list 6-11 spisa), u zapisnik o toksikološkom vještačenju (list 12-13 spisa), u presudu Općinskog suda u Zadru od 27.05.2020. poslovni broj K-195/19 (list 14-21 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 23-48 spisa), u podatke o prosječnoj mjesečnoj neto plaći po zaposlenome u pravnim osobama prema stručnoj spremi u 2016. (list 49 spisa), u račun Hervis Sports (list 50-51 spisa), u odštetni zahtjev od 8.05.2020. godine (list 52-53 spisa), u Odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja (list 54-55 spisa), u dopis tužitelja-tuženiku od 10.07.2020. godine (list 56-57 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 87-98 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po dr. ČG - kirurgu i dr. BGneurologu (list 103- 106 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (list 124-128 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je odlučio kao u izreci.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Nije sporno ni da je tuženik dana 17.08.2020. godine isplatio tužiteljici nesporan iznos od 14.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 315,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege, dok je iznos od 700,00 kn plaćen s osnova oštećenja bicikla. Isto tako, nije sporno da je tuženik dana 17.08.2020. godine isplatio tužiteljici daljnji iznos od 3.605,00 kn na ime nesporne štete, a za koji iznos je tužiteljica također umanjila tužbeni zahtjev.

7. Sporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 18.620,00 kn / 2.471,30 eur, kao i zatraženi tijek zateznih kamata.

8. Osiguranik tuženika KG pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Zadru K-195/2019 proglašen je krivim "što je dana 26. svibnja 2018., oko 15,00 sati, u Zadru, Ulica Zagrebačka cesta, upravljajući svojim osobnim automobilom marke Toyota, reg. Oznake [registarska oznaka] iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada desnom prometnom trakom, protivno odredbama čl. 51. st. 1. te čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako svjestan da je kao vozač dužan brzinu kretanja prilagoditi stanju ceste, preglednosti, te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim slučajevima može predvidjeti, te da ne smije upravljati vozilom na cesti ako je pod utjecajem lijekova te u krvi ima alkohla iznad 0,50 g/kg, pristajući da time ugrozi druge sudionike u prometu, pod utjecajem alkohola koncentracije od 1,32 g/kg u krvi, te od konzumacije veće količine lijeka Švedska grenčica Riviera, u čijoj uputi je navedeno da ta otopina može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima zbog sedativnog učinka, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile smanjene, kretao se za sada neutvrđenom brzinom, koja nije bila prilagođena postojećim uvjetima u prometu, te je uslijed takvog psihofizičkog stanja, bez opravdanog razloga skrenuo vozilom prema lijevoj strani svoje trake, pa je dolaskom nasuprot caffe bara Leon izgubio kontrolu nad upravljačem, te izletio preko ruba ceste na nogostup, gdje je prednjim dijelom vozila udario biciklisticu JG koja je vozila bicikl marke Siviglia Lciracco u smijeru suprotnom od njegova ranijeg kretanja, uslijed čega je oštećenica odbačena na prednje vjetrobransko staklo i nakon toga pala na kolnik, pri čemu je zadobila prijelom lubanje i kostiju lica, koje ozljede su teške naravi, a njegovo vozilo je dalje udarilo zadnjim desnim dijelom u prednji lijevi dio parkiranog automobila marke BMW reg. oznake [registarska oznaka], potom u prometni znak sa oznakom pješački prijelaz, te se konačno zaustavilo na desnoj prometnoj traci..."

9. Prometni vještak dipl. ing Neven Ereš u svom nalazu i mišljenju od 5.11.2023. godine (list 124-128 spisa), zaključuje da je vozilo osiguranika tuženika tijekom slijetanja s kolnika svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na tužiteljicu na biciklu, dok je u nastavku svojim desnim bočnim dijelom naletjelo na parkirano vozilo i prometni znak te se u konačnici ponovno vratilo na kolnik. Mjesto sudara vozila osiguranika tuženika i bicikla tužiteljice, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se na središnjem dijelu nogostupa koji se nalazi uz desni rub kolnika. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom zanašanja i slijetanja s kolnika na nogostup presjeklo put kretanja tužiteljici na biciklu koja se kretala približno sredinom nogostupa pa je stoga radnja zanašanja i slijetanja s kolnika na nogostup vozila osiguranika tuženika bilo uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika. Neposredno prije i u trenutku štetnog događaja tužiteljica na biciklu nije se kretala prometnom površinom namijenjenom za njezinu vrstu vozila nego se kretala nogostupom koji je bio namijenjen kretanju pješaka pri čemu je obzirom na željeni pravac kretanja u smjeru juga tužiteljica na biciklu imala mogućnost kretanja sebi desnom polovinom kolnika što bliže desnom rubu kolnika pa da se kretala na tako opisani i tehnički pravilan način, do štetnog događaja ne bi došlo.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Nevena Ereša, budući da je isti po mišljenu suda jasan logičan i uvjerljiv, a da je to tako potvrđuju i stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

11. U odnosu na sporno pitanje odgovornosti, obzirom da se radi o štetnom događaju u kojemu su sudjelovali motorno vozilo i biciklist, radi se o objektivnoj odgovornosti, u smislu odredaba članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), koje odgovornosti se tuženik može, u potpunosti ili djelomično osloboditi, sukladno odredbama članka 1067. ZOO-a.

12. Slijedom nedvojbeno utvrđenih činjenica iz prometnog vještačenja i to da je vozilo osiguranika tuženika tijekom slijetanja s kolnika svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na tužiteljicu na biciklu, dok je u nastavku svojim desnim bočnim dijelom naletjelo na parkirano vozilo i prometni znak te se u konačnici ponovno vratilo na kolnik, da se mjesto sudara vozila osiguranika tuženika i bicikla tužiteljice, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo na središnjem dijelu nogostupa koji se nalazi uz desni rub kolnika, da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom zanašanja i slijetanja s kolnika na nogostup presjeklo put kretanja tužiteljici na biciklu koja se kretala približno sredinom nogostupa pa je stoga radnja zanašanja i slijetanja s kolnika na nogostup vozila osiguranika tuženika bilo uzrokom nastanka ovog štetnog događaja te da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika, ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za natanak i visinu štete, te da nema nikakvog, ni najmanjeg doprinosa tužiteljice nastanku i visini štete. Naime, činjenica što se tužiteljica neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, na biciklu nije kretala prometnom površinom namijenjenom za njezinu vrstu vozila nego se kretala nogostupom koji je bio namijenjen kretanju pješaka, pri čemu je obzirom na željeni pravac kretanja u smjeru juga tužiteljica na biciklu imala mogućnost kretanja sebi desnom polovinom kolnika što bliže desnom rubu kolnika pa da se kretala na tako opisani i tehnički pravilan način, do štetnog događaja ne bi došlo, nije u uzročnoj vezi s nastankom predmetne prometne nezgode. Naime, osiguranik tuženika, u alkoholiziranom stanju u kojem je bio i na način kako je sletio automobilom s kolnika na pješačku stazu, pomeo bi s pješačke staze tužiteljicu i da je gurala bicikl i da se kretala kao pješak te bi posljedice i visina štete zasigurno bile ili iste ili čak vjerojatno i znatno veće, pa stoga kretanje tužiteljice biciklom po pješačkoj stazi nije od utjecaja na doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i visini štete, dok je osiguranik tuženika odgovarajućom reakcijom, koja je izostala vjerojatno upravo zbog alkoholiziranosti osiguranika mogao spriječiti nastanak ovog štetnog događaja. Stoga je, a suprotno prigovorima tuženika, ovaj sud ocijenio da tuženik nije dokazao da bi vožnja tužiteljice sredinom pješačke staze, a kraj utvrđenog neposrednog uzroka nastanka štetnog događaja, bile u uzročnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja te predstavljale doprinos tužiteljice.

13. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da postoji doprinos tužiteljice ovom štetnom događaju u smislu odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO-a. Stoga, a kako je činjenično stanje glede odlučivanja o odgovornosti, odnosno eventualnom doprinosu tužiteljice dovoljno utvrđeno, te kako su obje stranke predložile zaključenje glavne rasprave, sud nije izvodio dokaze saslušanjem tužiteljice i svjedoka KG, budući da se saslušanje istih ukazuje kao potpuno nepotrebno, dok je tužitelj na ročištu dana 18.09.2024. odustao od saslušanja svjedoka ŠG i ĆG.

14. Glede osnova i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. ČG i dr. BG (list 103-106 spisa), koji u svom nalazu i mišljenju navode da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje glave, potres mozga, prijelom desne strane zatiljne kosti, krvni podljev ispod vanjske ovojnice mozga, natučenje lijevog koljena, natučenje lijevog kuka, natučenje desnog prsišta i natučenje desnog lakta. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane neurokirurga. Učini se odgovarajuća slikovna obrada kojom se ustanove navedene ozljede. Zaprimljena na bolničko liječenje radi opservacije gdje se provodi suportivna terapija. Po kirurgu se učini evakuacija hematoma lijevog koljena. Nakon otpusta provedeni redovni kontrolni pregledi kirurga i neurokirurga. Učinjen pregled fizijatra te provodi propisanu fizikalnu terapiju. Nadalje, vještaci navode da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje glave, potres mozga, prijelom desne strane zatiljne kosti, krvni podljev ispod vanjske ovojnice mozga, natučenje lijevog koljena, natučenje lijevog kuka, natučenje desnog prsišta i natučenje desnog lakta. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon pregled fizijatra – 05. 10. 2018. Vještaci navode da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice zabilježene u medicinskoj dokumentaciji, koja se nalazi u spisu. Nadalje, vještaci ističu da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, da su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana, te da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) nije bio prisutan obzirom je zadobila potres mozga. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija)bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Vještaci ističu da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila natučenje glave, potres mozga, prijelom desne strane zatiljne kosti, krvni podljev ispod vanjske ovojnice mozga, natučenje lijevog koljena, natučenje lijevog kuka, natučenje desnog prsišta i natučenje desnog lakta. Navedena kraniocerebralnu ozljeda (potres mozga, prijelom desne strane zatiljne kosti, krvni podljev ispod vanjske ovojnice mozga,), dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 8%, koje se očitije u glavoboljama kod tužiteljice koje su prisutne kod klimatskih promjerna vremena, kod težih psihofizičkih napora, kod dužeg čitanje, gledanja TV-a, ima povremene smetnje koncentracije, smeta joj jako svjetlo, buka. Zaključno, vještaci ističu da je nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 14 dana po 2 sata dnevno, te još 14 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

15. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje dr. ČG i dr. BG kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice kojega su vještaci imali na uvid, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

16. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

17. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 8%, koje će tužiteljica koja je izrazito mlada osoba, (rođena 1990. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 33.000,00 kn / 4.379,85 EUR.

19. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 63 sata, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kn, koliko je tužitelj i tražio, pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 209,04 eur / 1.575,00 kn koliko je i tražio, a što je i u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen osnovanim ukupan iznos od 34.575,00 kn / 4.588,89 eur, koliko je i tražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

21. Isto tako, tužiteljici je na ime naknade materijalne štete na biciklu dosuđen i zatraženi iznos od 300,00 kn /39,82 eur, koliko je i tražila. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu (list 63 spisa) ističe kako je suglasan s visinom štete na biciklu od 1.000,00 kn, ali da je već platio tužiteljici imajući u vidu njenih 30% suodgovornosti 700,00 kn, pa budući da je sud utvrdio da suodgovornosti tužiteljice nema, sud joj je na ime štete na biciklu dosudio i daljnjih 300,00 kn /39,82 eur.

22. Slijedom navedenog, tužiteljičin zahtjev ocijenjen je osnovanim u iznosu od 34.875,00 kn / 4.628,71 eur (33.000,00 kn na ime neimovinske štete, 1.575,00 kn na ime tuđe pomoći i 300,00 kn na ime preostale štete na biciklu).

23. Međutim, kako je tuženik već isplatio tužiteljici nesporan iznos štete od 18.620,00 kn / 2.471,30 eur (14.000,00 kn na ime neimovinske štete, 315,00 kn na ime tuđe pomoći i 700,00 kn na ime štete na biciklu i naknadno još 3.605,00 kn), a tužiteljica traži na ime neimovinske štete, tuđe pomoći i štete na biciklu konačno postavljenim tužbenim zahtjevom još dodatnih 2.157,41 eur, navedeni iznos joj je i dosuđen u cijelosti pod točkom II. izreke.

24. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

25. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

26. Tužiteljica je tuženiku podnijela odštetni zahtjev, na koji je tuženik odgovorio dopisom od 12.05.2020. godine, a što među strankama i nije sporno. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužiteljici je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 12.05.2021. do isplate, kako je i tražila.

27. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužiteljici su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 12.05.2021. do isplate, odnosno unutar tužbenog zahtjeva, do isplate na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP). Naime, i šteta na biciklu sigurno je dospjela do tada jer je tuženik već tada isplatio djelomično štetu na biciklu i za tuđu pomoć.

28. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21; dalje Uredba/21) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba/23), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tako je tužiteljici, budući da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u ovoj parnici, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 8.05.2020. godine od 100 bodova (Tbr. 32/1 OT), zatim za sastav tužbe od 17.03.2021. godine 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 15.07.2021. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 27.10.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 11.05.2022. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 29.08.2022. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 14.02.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 4.04.2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.09.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 825 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.062,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 389,92 kn / 51,75 eur (koliko je tužitelj i platio) i sudske pristojbe na presudu od 513,00 kn / 68,09 eur, te trošak nužnog medicinskog vještačenja od 398,17 eur, dobije se iznos od 2.580,51 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom II. izreke.

30. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 20.11.2024. godine, ni trošak zastupanja na ročištu dana 18.12.2024. budući da je navedeni trošak nastao krivnjom tužiteljice, točnije ponovno je otvorena glavna rasprava radi krivog izračuna tužiteljice. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 26.11.2021. godine, budući da isti temeljem čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navedenim podneskom tužiteljica obavještava sud da je uplatila predujam za medicinsko vještačenje.

32. Nadalje, tužiteljica je tužbom zatražila isplatu iznosa od 42.985,00 kn / 5.705,09 eur, da bi nakon provedenog vještačenja konačno tražila 16.255,00 kn / 2.157,41 eur, odnosno sukladno praksi VSRH djelomično je povukla tužbu za iznos od 3.547,68 eur.

33. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbe za navedeni iznos, ali je potraživao trošak i to za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu dana 27.10.2021. godine.

34. Budući da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe za iznos od 3.547,68 eur, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

35. Međutim, budući da sukladno čl. 164. st. 8. ZPP-a tuženik nije zatražio naknadu parničnog troška u roku od 15 dana od dostavljene obavijesti, odnosno od dana dostave podneska kojim tužitelj djelomično povlači tužbu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za povučeni dio, te je odlučeno kao pod točkom IV. Izreke rješenja.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 21. siječnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu od 68,09 eur

2. pun. tuženika