Poslovni broj: Pn-1651/2020-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Marku Galoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Peniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buden i Penić, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024. godine, u prisutnosti Borisa Kostić, odvjetnika u zamjeni za punomoćnika Marka Galovića i Nikše Penića odvjetnika iz Odvjetničkog društva Buden i Penić , dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.542,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2020. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.305,65 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva naznačena u podnesku od 14. rujna 2021..

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 7. travnja 2020. na autocesti A-3 stacionaža 111,950 km dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo TOYOTA AVENSIS T25, registarske [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], a koje je u vlasništvu oštećenog VH. Predmetna nezgoda se dogodila na način da je VH upravljao prilagođenom brzinom navedenim vozilom desnom stranom kolnika iz smjera zapada u smjeru istoka, te dolaskom do 111 km + 950 m naletio i udario u divlju životinju (košutu) koja je pretrčavala kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga. S obzirom da se tužitelj kretao dozvoljenom i prilagođenom brzinom te da tuženik nije spriječio ulazak divljači na prostor kolnika na kojem je dozvoljena brzina od 130 km/h niti je i jednom radnjom nagovijestio i upozorio da postoji povećana opasnost od divljači na cesti, tuženik je isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Navodi da je autocesta, cesta koja se naplaćuje, pa je tužitelj morao platiti i ovo putovanje iako mu autocesta nije pružila uslugu nesmetanog prolaska dozvoljenom brzinom, a što svakako upućuje na to da osim izvanugovorne odgovornosti tuženika, u ovoj pravnoj stvari postoji i ugovorna odgovornost tuženika. Nadalje navodi da tuženik u Obavijesti o otklonu štete od dana 15. travnja 2020. tvrdi da na strani tuženika nije bilo propusta u radu i da nema njegove odgovornosti za predmetni štetni događaj, te da osim što su korisniku propustili osigurati sigurno korištenje autoceste, nisu ga niti na koji način obavijestili ili upozorili ili mu signalizirali da postoji opasnosti udara u veliku divlju životinju i to zbog njihova propusta da osiguraju sigurnu i protočnu autocestu. Navodi da je prilikom štetnog događaja na vozilu TOYOTA AVENSIS T25, registarske [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], a koje je u vlasništvu oštećenog VH nastala totalna šteta u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR uz zadržavanje ostataka vrijednosti od strane tužitelja. Nadalje navodi da s obzirom da nakon prometne nezgode vozilo nije bilo u voznom stanju, tužitelj je bio primoran koristiti usluge vučne službe na relaciji Kutina-Đurđenovac koje je platio 2.275,00 kn/301,94 EUR. Slijedom navedenog tužitelj tužbom potražuje ukupno iznos od 17.275,00 kn/2.292,79 EUR ukupno sa zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2020. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Navodi da nije razvidno u čemu bi se sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se divlja životinja nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe kako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 04/23. i 133/23.), Pravilniku o održavanju cesta (Narodne novine" broj 90/14.) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14.). Nadalje navodi da iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Također napominje, kako je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu, izdana uporabna dozvola. Ističe da su ophodnja i popravci na autocesti organizirani svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Navodi da tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Nadalje navodi da se nalet na divljač na spornoj dionici autoceste ne može pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Smatra da ne postoji odgovornost tuženika, već isključiva odgovornost vozača jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 7 i 8 spisa), presliku prometne dozvole (list 9 i 10 spisa), prigovor (list 11 i 12 spisa), Obavijest o otklonu zahtjeva za naknadu štete (list 13 i 14 spisa), preslike računa (list 32 do 15 spisa), izvid štete s prilogom (list 34 do 41 spisa), fotografije (list 42 do 85 spisa), Ophodarski dnevnik (list 94 i 95 spisa), Dnevnik rada (list 96 i 97 spisa), Putni radni list (list 98 do 101 spisa), Zapisnik o prometnoj nesreći (list 102 do 105 spisa), odluku o ophodnji autoceste (list 106 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 107 i 108 spisa), službenu bilješku MUPa PPP Kutina od 10. travnja 2020. (list 165 i 166 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 167 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju - zadržavanju registarskih pločica (list 168 spisa), dokumentacija očevida MUPa (list 169 do 186 spisa), primjere sudske prakse, saslušan je tužitelj i svjedok ŠH, provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Goranu Husinecu, vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila te je isti saslušan. 4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa naknade materijalne štete koja mu je nastala na vozilu udarcem istog u divlju životinju - košutu koji štetni događaj se dogodio na kolniku autoceste A3 koju je bio dužan održavati tuženik.

6. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, poglavito postoji li tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je bio poslom u Zagrebu i vraćao se iz Zagreba kući. Odlučio je ići autoputom jer je smatrao da je sigurnije i da će brže doći. Bio je već mrak kad je krenuo iz Zagreba, oko 9 sati, čak je to bilo u vrijeme kad nije bilo prometa na autoputu, već je bilo vrijeme konvoja kad su kamioni išli konvojima.. Navodi da s njegove strane nije bio nitko, bio je na tempomatu i normalno vozio, nabrojao je stotinjak vozila u konvoju i nakon što su oni prošli nije bilo par sekundi, košuta je s njihove strane, a njemu s lijeve strane, preskočila središnju ogradu i izletjela ispred njega. Instinktivno je reagirao i držao volan i stisnuo kočnicu i pogodio ju je sa svojim prednjim desnim krajem auta u njene zadnje noge, što su vidjeli kasnije kad su je našli pored ceste. Zaustavio se i bio je još uvijek u voznom traku, prebacio se na zaustavni trak i ugasio vozilo jer je vidio da mu iz vozila curi tekućina. Navodi da je bio jako potresen, išao je vidjeti gdje je, upalio je navigaciju i zvao 112 jer je znao da će oni odreagirati kako treba. Ističe da su iz ophodnje došli relativno brzo, 10-15 min., jer izlaz Kutina je bio nedaleko od toga gdje mu se to dogodilo. Došli su i postavili signalizaciju o nesreći i sve što treba, počeli su skupljati krhotine. Čovjek je prvo izvadio veliku bateriju i išli su zajedno vidjeti gdje je životinja i našli su je u kanalu sa njegove desne strane, bila je već uginula, polomljenih zadnjih nogu. Iza toga je došla policija sa kombi vozilom, oni su došli pregledati vozilo, vidjeti i snimiti koliko je kočio itd.. Utvrdili su da nije vozio prebrzo, alkotestirali su ga i dao je izjavu u njihovom kombi vozilu. Brzo potom policija je otišla, ovi su ostali dok nije došao neki gospodin iz Lovačkog društva koji je još nekog zvao pa su tu košutu odvezli. Kad je došla ophodnja pitali su ga da li će zvati sam vučnu službu. Navodi da je sam odmah nazvao čovjeka iz [adresa] i kroz sat i pol je došao i vozilo su natovarili. Dok je čekao, gledao je odakle je mogla ući košuta na autocestu i s te strane mu se učinilo da je bilo brdašce i da je bilo moguće preskočiti. Ispred njega 200-300 m je bio nadvožnjak i pretpostavlja da je i sa toga nadvožnjaka mogla iskočiti. Nadalje navodi da policija nije gledala ogradu i nisu okolo hodali, samo je on dao izjavu. Nisu uopće išli na tu stranu autoputa odakle je došla košuta. Navodi da nije vođen prekršajni postupak protiv njega i nije kažnjen za brzu vožnju, a neposredno prije nije vidio nikakve svijetleće oznake da su životinje na cesti niti ograničenje brzine. Navodi da je vozio oko 120 km/h na tempomatu, ležerno, normalno i bez žurbe, a ograničenje brzine je 130 km/h. Uočio je divljač u trenutku kad je konvoj prošao i vidio je tek kad je ona preskočila središnji dio. Bio je pod kratkim svjetlima zbog konvoja da ne ometa druge. Kad je divljač preskočila jedan i drugi skok i bila je ispred njega i radilo se o vremenu manjem od 1 sekunde.

8. Svjedok ŠH u svom iskazu navodi da se ne može sjetiti o kojem štetnom događaju se radi, da bi trebao pregledati papire. Nakon što mu je predočen ophodarski dnevnik, svjedok je iskazao da iz papira vidi da se radilo o naletu životinje. To je bilo u vrijeme lockdowna, poznato mu je da je u to vrijeme bilo problema sa divljači i lovcima, oni kad love onda tjeraju divljač na njihovu žicu što odvaja autocestu odnosno na zaštitnu ogradu. Ta visoka divljač čak i može preskočiti tu zaštitnu ogradu. Navodi da su imali dojavu i prije za nekog jelena na 119. a ovo se desilo na 111. km, te misli da nema veze jedno s drugim. Navodi da pregledavaju žicu vizualno i pješke, ali smatra da ukoliko je riječ o košuti, da postoji mogućnost da je košuta preskočila ogradu, jer se sa svih strana duž A3 nalaze lovišta, a autocesta prolazi kroz sredinu lovišta, s jedne strane su jedna, a s druge strane druga lovišta. Navodi da žičana ograda nije bila oštećena nigdje, da je pregledavaju vizualno i pješke, a kad su gledali i policija je bila, ali tada je bio mrak i nisu ništa uočili. Navodi da pregledavaju ogradu pješice jednom mjesečno najviše, jer nemaju dovoljno ljudstva. Ističe da ukoliko je riječ o košuti odmah se vide tako velika oštećenja i to bi odmah vidio tamo. A i policija uvijek traži oštećenja. Naveo je da pokrivaju teren od čvora Križ do čvora Lipovljani, tada do Novske, sada do Lipovljana, to je 52 km u jednom smjeru. Problem sa divljači imaju jednom mjesečno kada se dogodi da imaju dojavu, ali nije uvijek nezgoda i to je sve na 104 km - jedna i druga strana ukupno. U vrijeme zatišja, lockdowna vršili su ophodnje, ali nisu ništa mogli napraviti sa ogradama jer to je veći zahvat i treba biti projekt. Ograda-žica je visoka na mjestu predmetnog štetnog događaja 2,20 m, ali s druge strane je niska ograda i tamo je mogla preskočiti. S južne strane je ograda visoka 2,20 m. Visinu ograde ne mjere jer rade sa žicom kakvu imaju. Stave stupove i na postojeće stupove žicu po standardima. Obzirom na raniju dojavu o jelenu išla su dva vozača i radnik, jelen je bio van žice, netko je dojavio da se jelen nalazi izvan žice. Obzirom je riječ o lovištima, često se viđaju i svinje i druge životinje. Navodi da se svijetleći signali odmah pale čim se vide životinje, a u konkretnom slučaju nije bilo paljenja signalizacije, jer nisu imali saznanja, oba slučaja su se dogodila u vremenskom periodu od pola sata, u krugu od 7 km. Nadalje navodi da nikada nisu dobili od Lovačkog društva uputu da se postavi oznake "divljač na cesti" ili bilo kakvu signalizaciju za divljač na cesti, te da u ophodnju idu kako je propisano svakih 8 sati. Navodi da na autocestama u Hrvatskoj nema postavljen znak "divljač na cesti", ali ima na promjenjivim znakovima, ali trebala bi onda biti duž cijele autoceste. Navodi da normalna i redovna ophodnja uključuje obilaženje same autoceste, pregledavanje žice, ističe da je sada manje djelatnika u ophodnji. Kad je granje i kad nije pokošeno, isto je postupanje i kada je trava narasla i kada je pokošena, ali ističe da se opet može vidjeti.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka, budući su isti iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposrednih saznanja, a predmetni iskazi u suglasju su s ostalim izvedenim dokazima u postupku te iz istih proizlazi da je tužitelj dana 7. travnja 2020. sudjelovao u prometnoj nesreći na autocesti A3 na način da je svojim automobilom udario u divlju životinju - košutu koja je istrčala na kolnik autoceste, a kojom prilikom mu je na automobilu nastala materijalna šteta koju ovom tužbom potražuje.

10. Sukladno čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o cestama, autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi.

11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (stavak 4. istog članka).

12. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Prema shvaćanju ovog suda odredbu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama treba tumačiti tako što će pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač osobito u situaciji kada nije javnu cestu označila odgovarajućom prometnom signalizacijom i opremom na zahtjev lovoovlaštenika, a utvrdi se da postoji uzročno posljedična veza između tog propusta i nastale štete, ali ne i jedino u tim situacijama, već i u svakoj drugoj situaciji kada je do štete naletom na divljač došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom. 14. Naime, odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama uređuje upravo odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, a ne nekih trećih osoba pa kada se u toj odredbi navodi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tada se pod time podrazumijeva odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama u svim onim situacijama u kojima su takve štete posljedica njihove radnje ili propusta.

15. Tuženik upravlja svim autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar (čl. 81. st. 1. Zakona o cestama), a kako autocesta A3 nije dana na upravljanje određenom koncesionaru, to istom upravlja i održava ju tuženik.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu jasno naveo koje je mjere poduzeo radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa na predmetnom dijelu predmetne autoceste i to, da bi spriječio ulazak životinja na kolnik, postavio je zaštitnu žičanu ogradu čitavom dužinom autoceste, a nakon toga da je predmetnu ogradu uredno održavao, da je redovito provodio ophodarske kontrole (svakodnevno, u razdoblju od 0,00 do 24,00 sat). Izvršena je redovna ophodnja navedene dionice na dan štetnog događaja te je izvršen pregled zaštitne žičane ograde i utvrđeno je da je ista u ispravnom stanju

17. Činjenica da je cijelom dužinom predmetne autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda nije bila sporna, kao niti činjenica da je ophodnja predmetne autoceste vršena redovito i sukladno propisima te da prilikom ophodnji koje su obavljene na dan prometne nezgode, ali prije nego li se je ista dogodila, nisu uočena nikakva oštećenja na zaštitnoj ogradi postavljenoj oko mjesta nezgode, a isto proizlazi i iz dostavljenih putnih radnih listova, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada tuženikovih ophodara, kao i iskaza saslušanog svjedoka.

18. Iz tuženikovog zapisnika o prometnoj nesreći od 7. travnja 2020. (list 102 do 105 spisa), odnosno fotografija mjesta prometne nezgode koje su sastavni dio tog zapisnika, kao i iz dokumentacije očevida MUPa RH, PPP Kutina (list 169 do 186 spisa) vidljivo je da je na mjestu štetnog događaja zatečena uginula košuta koju je djelatnik lovišta Opeka zbrinuo.

19. Iz odredbe čl. 78. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, broj: 92/2019., dalje u tekstu: Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi) proizlazi da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka s okolnih putova na trasu autoceste i ispod podvožnjaka, koje mogu biti čelične i od polimernih vlakana, a sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kuka za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, s time da pletivo ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo provlačenje životinja ispod ograde, da je njihova visina minimalno 2 m, a kada se na iste dodaju nastavci, tada njihova visina može iznositi maksimalno 2,45 m, u kojem slučaju se na ogradu mogu dodati najviše tri nastavka u međusobnom razmaku od 15 cm.

20. Navedena odredba primjenjuje se na zaštitne žičane ograde koje su postavljene odnosno će biti postavljene nakon stupanja na snagu navedenog pravilnika, 1. listopada 2019., dok je za ceste koje su već izgrađene ili su u fazi izgradnje do tog datuma, mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirane ili izvedene (čl. 89. st. 1. Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi).

21. U konkretnom slučaju ne postoji podatak o tome kada je postavljena zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici autoceste A3 (niti je u tu svrhu predloženo izvođenje nekog dokaza), međutim, i prije stupanja na snagu Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi, bio je na snazi podzakonski propis (Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi ("Narodne novine" broj: 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011., 25/2015.)) koji je obvezivao osobu koja upravlja autocestom da istu ogradi zaštitnom žičanom ogradom u svrhu zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. t. 1. navedenog Pravilnika), a primjenjujući pažnju dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

22. Činjenica da košute imaju fizičke sposobnosti odignuti od tla postavljenu zaštitnu žičanu ogradu i to dovoljno visoko da se ispod te ograde provuku ili pak da se popnu i preskoče predmetnu postavljenu ogradu i dospiju na kolnik autoceste, je tuženiku, kao upravitelju predmetne autoceste, dakle, stručnoj osobi, morala biti poznata, a i nije vjerojatno da se to prvi puta dogodilo na dan predmetne prometne nezgode.

23. Stoga je tuženik bio dužan na adekvatan način pričvrstiti predmetnu ogradu za tlo tako da se ista ne može odignuti od tla, primjerice zabijanjem metalnih klinova duž ograde, na vrlo malenim razmacima i na dovoljnoj dubini tla ili ukopavanjem ograde na dovoljnoj dubini tla ili je trebao postaviti žičanu ogradu s znatno čvršćim pletivom kojeg košuta svojom snagom ne može deformirati na način da isto odigne od tla ili je postaviti na način da košuta prilikom penjanja nije u mogućnosti preskočiti istu ili je zaštitnu ogradu trebao postaviti na bilo koji drugi odgovarajući način s kojim se je bio dužan upoznati, budući da je potpuno izvjesno da način na koji je zaštitna žičana ograda bila postavljena u konkretnom slučaju ne može spriječiti prolazak divljih životinja poput košuta, divljih svinja, lisica i ostalih, koje lako prokopaju prolaz ispod tako postavljene ograde ili je pak preskoče.

24. Sama činjenica da se divljač, u konkretnom slučaju košuta, našla na kolniku autoceste ukazuje na to da ili je prethodno postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač, u ovom slučaju košuta, nađe na prostoru kolnika autoceste. S obzirom da se na autocesti postižu velike brzine, da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima. Stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje. Iako je točno da odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama propisuju odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, potrebno je u svakom pojedinom slučaju utvrditi jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na propust pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde.

25. Kako tuženik nije postupio na taj način, očito je napravio propust koji je u konkretnom slučaju doveo do predmetne prometne nezgode i zato je, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, dužan naknaditi štetu koja je nastala tužitelju naletom na košutu.

26. S obzirom da je među strankama sporna i visina tužbenog zahtjeva na navedenu okolnost provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Goranu Husinecu te je isti saslušan.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prilikom štetnog događaja na vozilu tužitelja nastala totalna šteta. Vrijednost takvog vozila te starosti na dan štetnog događaja ukupno sa PDV-om iznosila je 24.121,00 kn/3.201,41 EUR, a vrijednost ostatka od 30% vrijednosti vozila iznosila je 7.236,00 kn/960,38 EUR. Prema tržišnim cijenama u Republici Hrvatskoj šteta, sa zadržavanjem ostatka vozila na dan štetnog događaja iznosila je ukupno sa PDV-om 16.885,00 kn/2.241,02 EUR. Vještak u svom nalazi i mišljenju navodi da je nesporno da zbog težina oštećenja vozilo nije bilo u voznom stanju nakon naleta na divljač. Tužitelj je prijevoz vozila platio 2.275,00 kn/301,94 EUR na relaciji Kutina-Đurđevac, koji iznos vještak prihvaća u cijelosti, jer je isti korektan pogotovo što se radilo o noćnoj vožnji.

28. Radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika vještak dipl. ing. Goran Husinec na ročištu održanom dana 5. prosinca 2024. navodi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i svih njegovih dijelova te navodi da je netočan navod tuženika da je nalaz napravljen hipotetski i mimo pravila struke. Temeljem spisa proizlazi da je na vozilu nastala totalna šteta, jer je popravak ekonomski neisplativ. Vrijednost vozila prije nastanka štetnog događaja izračunao je temeljem kataloga vrijednosti rabljenih vozila - jomologija koji je jedini priznati katalog u RH. Vrijednost ostatka vozila je izračunao prema šteti koja je vidljiva iz fotoelaborata i izvida štete, a razlika između te dvije vrijednosti iznosi visinu štete na predmetnom vozilu. Starost vozila i kilometražu je uzeo u obzir, te su oni uvršteni u kompjutorski program. Vrijednost vozila nije uspoređivao sa oglasima, jer oglasi su tražena vrijednost, a ne realna, odnosno vrijednost vozila prema oglasima se računa samo kada takvo vozilo ne postoji u kompjutorskom programu.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, uzimajući u obzir da je prigovore tuženika otklonio usmenim očitovanjem na raspravi dana 5. prosinca 2024. te u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, a stranke nisu predlagale provođenje novog vještačenja.

30. Tužitelj je nakon provedenog prometnog vještačenja svoj tužbeni zahtjev preinačio podneskom pod 14. rujna 2021. na način da je tužbeni zahtjev povisio na iznos od 19.160,00 kn/2.542,97 EUR (prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 17.275,00 kn/2.292,79 EUR), a kojem povišenju tužbenog zahtjeva se tuženik protivio.

31. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP, u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodi postupak zaključen dana 15. ožujka 2021., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listovima 145 I 146 spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 14. rujna 2021. preinačiti tužbeni zahtjev. Međutim odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio visinu potraživanja koja se nije mogla utvrditi temeljem same dokumentacije ili uz navedenu dokumentaciju, ali nikako bez stručnog znanja vještaka. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.). Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu predmetnog potraživanja, a koja je utvrđena provedenim vještačenjem stručne osobe, ovdje prometnog vještaka, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, a budući je evidentno kako stranka za točnu visinu predmetnog potraživanja nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz navedenim vještačenjem, sve budući sama stranka niti sud nemaju stručna znanja za isto, a kako to stoji u odredbi čl. 250. ZPP-a, čime je odlučeno da je preinaka tužbenog zahtjeva od 14. rujna 2021. dopuštena, te slijedom čega je sud i odlučivao o tako uređenom tužbenom zahtjevu te je odlučeno kao u izreci rješenja.

32. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je u trenutku štetnog događaja vozio na tempomat brzinom od 120 km/h, proizlazi da se vozilo tužitelja kolnikom autoceste A3 neposredno prije naleta na košutu kretalo unutar ograničenja brzine na tom dijelu autoceste, stoga je i prigovor tuženika da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja ograničenju u cijelosti neosnovan i paušalan.

33. Sukladno navedenom, uzimajući u obzir utvrđenje vještaka da je materijalna šteta na vozilu tužitelja iznosila ukupno sa PDV-om 16.885,00 kn/2.241,02 EUR, kao i činjenicu da zbog težina oštećenja vozilo tužitelja nakon štetnog događaja nije bilo u voznom stanju te je prijevoz vozila u iznosu od 2.275,00 kn/301,94 EUR, a kako to proizlazi i iz računa s lista 32 spisa na relaciji Kutina-Đurđenovac opravdan, sud je tužitelju dosudio ukupan iznos od 2.542,97 EUR, a sve sukladno odredbama čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi s čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1090. ZOO-a.

34. Tužitelj na navedeni iznos dosuđene naknade štete ima pravo na zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete, odnosno 7. travnja 2020. budući se radi o novčanoj materijalnoj štete, a koja je nastala tužitelju u trenutku štetnog događaja (kada je oštećen automobil) te je tada dospjela i tražbina tužitelja. Visina stope zateznih kamata određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

35. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2021., 9. lipnja 2021., 8. lipnja 2022., 3. lipnja 2024. i 5. prosinca 2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako te trošak sastava podneska od 14. rujna 2021. i 5. prosinca 2023. (Tbr. 8 roč. 1. Tarife) 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 1.600,00 EUR, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 2.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, kao što mu je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,69 EUR i presudu u iznosu od 71,88 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 71,88 EUR 2. tuženiku po punomoćniku