Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1296/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, protiv tuženika OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-253/2022-18 od 21. listopada 2024., 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 253/2022-18 od 21. listopada 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 iznos od 248,27 eura na ime troškova liječenja po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 60,15 eura računajući od 5.8.2016.,

- na iznos od 188,12 eura računajući od 5.8.2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 iznos od 467,65 kn/62,07 eura na ime troškova liječenja po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 47,03 eura računajući od 29.9.2016.,

- na iznos od 15,04 eura računajući od 29.9.2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OM za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 iznos od 1870,61 kn na ime troškova liječenja po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku: - na iznos od 453,20 kn računajući od 5.8.2016. do isplate, - na iznos od 1.417,41 kn računajući od 5.8.2016. do isplate Nalaže se tuženiku OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 iznos od 467,65 kn na ime troškova liječenja po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku: - na iznos od 354,35 kn računajući od 29.9.2016. do isplate, - na iznos od 113,30 kn računajući od 29.9.2016. do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Naloženo je tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, naknaditi tuženiku OM, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da presudu ukine i vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova plaćenih troškova liječenja koje je platio za osiguranika BM koji je zadobio tjelezne ozljede krivnjom tuženika.

6. S obzirom na vrijednost premeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno čl. 467. ZPP.

7. Ispitujući presudu nije utvrđeno je bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem utvrđenja:

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1584/16 od 9. svibnja 2018. tuženik OM proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju jer je 31. srpnja 2016. oko 13,10 sati, u lokalu "...", u sklopu tržnice [adresa], u nakani da teško tjelesno povrijedi, metalnim ključem za svjećice dužine oko 40 cm udario ĆM u lijevu stranu glave, nanijevši mu povredu u vidu rane razderotine u lijevom sljepoočnom području, koja je lake naravi, dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

- da je navedena presuda postala pravomoćna 6. studenog 2018.,

- da je zbog povrda zadobivenih u tom događaju tužitelj za svog osiguranika BM na ime troškova liječenja platio ukupni iznos od 2.338,26 kn, odnosno 310,34 eura, što među strankama nije sporno,

- da je tužitelj troškove liječenja svog osiguranika platio 5. kolovoza 2016. i 29. rujna 2016.,

- da postoji uzročna veza između događaja koji je skrivio tuženik i ozljeda koje su sanirane i koje je platio tužitelj,

- da je tuženik istaknuo prigovor zastare, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio temeljem odredbe čl. 225. ZOO, uzimajući u obzir da se radi o regresnom potraživanju, koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, a početak zastarnog roka računa se od dana isplate troškova liječenja svog osiguranika, pa kako je tužitelj utužene iznose platio 5. kolovoza 2016. i 29. rujna 2016., a tužba je podnesena 14. siječnja 2022., prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor zastare.

9. U pravu je tužitelj kada u žalbi ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud osnovanost prigovora zastare cijenio kroz odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), zaključujući da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja, pa da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao opći zastarni rok od 5 godina.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na sporno pitanje zastare u svojim odlukama Rev-678/22-2 od 3. studenog 2022. i Rev-x-674/10-2 od 17. studenog 2011. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je potraživanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za naknadom štete, a koja je prouzročena kaznenim djelom te da kako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, da stoga zahtjev za naknadom štete u smislu čl. 377. st. 1. ZOO/91 zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i u odluci Rev-836/23-2 od 23. listopada 2024., a radi se o predmetu u kojem, kao i u ovom predmetu tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje potražuje plaćanje troškova liječenja svojeg osiguranika.

11. Naime, prema odredbi čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19 – dalje: ZOZO) zavod je obavezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

12. Člankom 143. istog Zakona propisano je da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136., te čl. 138. do 142. toga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge, te iznose novčanih naknada i drugih davanja koja plaća Zavod.

13. Prema odredbi čl. 147. st. 2. i 3. ZOZO tražbine naknade štete, u smislu odredbi ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, time da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ovoga Zakona počinju teći u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz članka 142. ovoga Zakona, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na pitanja zastare za štete prouzročene kaznenim djelom primjenjuju se rokovi predviđeni Zakonom o obveznim odnosima.

14. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a odredbom čl. 231. st. 1. ZOO je propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

15. Odredbom čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) je propisano tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

16. Kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz presude poslovni broj K-1584/16 od 9. svibnja 2018. Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, koja je postala pravomoćna 6. studenog 2018., ovdje tuženik je tom presudom proglašen krivim za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede na štetu ĆM, a koja je prouzročila potrebu liječenja, a time i podmirivanje troškova toga liječenja od strane ovdje tužitelja.

17. Dakle, šteta u vidu isplate troškova liječenja ĆM je nastala, odnosno prouzročena, činjenjem kaznenog djela od strane ovdje tuženika OM, pa se dakle u pogledu zastare traženja naknade štete po tom osnovu ima primijeniti odredba čl. 231. st. 1. ZOO, odnosno zastarni rok određen za zastaru kaznenog progona kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. KZ/11 je propisano da kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine, a čl. 82. st. 1. KZ/11 je propisano da zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno.

19. Uzimajući u obzir da je kazneno djelo iz kojeg je proizašla utužena šteta počinjeno 31. srpnja 2016., proizlazi da zastara kaznenog progona za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11 iznosi 15 godina, a kako je u konkretnom slučaju kazneno djelo kojim je nanesena štetna posljedica za koju tužitelj potražuje naknadu štete počinjeno 31. srpnja 2016., to zastara kaznenog progona, a sukladno odredbi čl. 231. st. 1. ZOO i zastara potraživanja naknade štete ističe 30. srpnja 2031., pa kada je nesporno tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. siječnja 2021., to je ista podnesena unutar zastarnog roka, pa je stoga prigovor zastare tuženika OM neosnovan.

20. Kako tuženik nije osporavao da je tužitelj izvršio plaćanja utuženih računa, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 136. st. 1. i 143. ZOZO tužbeni zahtjev je prihvaćen za iznos naveden u stavku I. izreke ove presude sa zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štete, odnosno plaćanja svakog pojedinog računa do isplate. Pri tomu valja ukazati da se visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

21. Novčani iznosi navedeni u stavku I. izreke iskazani su u službenoj valuti u Republici Hrvatskoj euro i to prema fiksnom tečaju 1 euro = 7,5345 kuna u skladu sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) i Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 85/22)

22. Slijedom iznesenog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Tuženik nije uspio u sporu, slijedom čega nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović