Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-715/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2245/2019-18 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2245/2019-18 od 24. srpnja 2024. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 16.267,69 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 16.09.2019. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 16.267,69 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 16.09.2019. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev- 12/2020 od 12. siječnja 2022., Rev-1235/21 od 22. veljače 2022., Rev-611/2019 od 1. ožujka 2022., kao i u odlukama županijskih sudova, npr. u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1970/22 od 19. srpnja 2022., potvrđen stav o tome da je u parničnom postupku u kojem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj, potražuje od tuženika, kao osiguratelja štetnika, povrat iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže da sud drugoga stupnja pobijanu presudu ukine, podredno preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svojem osiguraniku ĐH, u ukupnom iznosu od 16.267,69 eura za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. lipnja 2019.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.

7. Odlučne činjenice nisu sporne.

8. Nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti, odnosno nije sporno da je osiguranik tužitelja ĐH dana **.**.1994. ozlijeđen u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Osiguraniku tužitelja je, počevši od 9. siječnja 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje počevši od 1. listopada 1996.

9. Nije sporno da je tužitelju za prethodna razdoblja dosuđena naknada štete presudom na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5840/2001 od 3. listopada 2021., presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-7084/2011 od 20. srpnja 2012. i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-325/2016 od 30. siječnja 2019.

10. Iako je tuženik uredno izvršavao svoju obvezu zaključno do 30. studenog 2009. po odštetnim zahtjevima, a za daljnje razdoblje vođeni su parnični postupci, tijekom ovog postupka osporio je osnovu tužbenog zahtjeva, tvrdeći u bitnom da se na odnos između stranaka primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis te da tužitelj ima pravo na naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene konkretnom osiguraniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu punih iznosa mirovine i naknade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplatio osiguraniku. Iako citira i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete primjenjuje odredbe čl. 161. – 165. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) koje, kako navodi, u potpunosti uređuju što predstavlja štetu za tužitelja i pravo potraživati štetu, opseg štete i zastaru.

12. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.267,69 eura, kako je to tužitelj i zatražio u tužbenom zahtjevu.

13. Ostvaren je zakonski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ističe ga i tuženik.

14. Nesporno je među strankama da je osiguranik tužitelja ozlijeđen u prometnoj nezgodi, pa se u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama toga Zakona. U ovom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu na koje se odnosi taj Zakon zbog čega se na odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju njegove odredbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama npr. Rev-66/22, Rev-678/22 i dr.).

15. Odredbom čl. 27. ZOOP je propisano:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

16. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, prema odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

17. Međutim, tužbeni zahtjev ne temelji se na tvrdnji o postojanju takve razlike iznosa niti je tužitelj predložio ikakve dokaze na okolnost postojanja eventualne razlike iznosa koje isplaćuje i onih koje ima u vidu citirana odredba ZOOP. Uostalom, tužitelj upravo isplaćuje svojem osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu (rješenje tužitelja broj IN-910594 od 24. srpnja 1997.), iz čega logično proizlazi da ne postoji razlika iznosa koju bi tuženik prema citiranoj odredbi bio dužan isplatiti.

18. Stoga je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu jer tuženik nije dokazao da je sudsku pristojbu platio, niti ga je prvostupanjski sud rješenjem pozvao da to učini.

U Velikoj Gorici 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina