Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-131/2024-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 zastupan po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2378/2023-68 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2378/2023-68 od 26. siječnja 2024., osim u dijelu odluke o tijeku kamata na imovinsku štetu u iznosu od 497,72 eura.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2378/2023-68 od 26. siječnja 2024. glede odluke o tijeku kamata na imovinsku štetu u iznosu od 497,72 eura, od 6. lipnja 2019. do 26. siječnja 2024. i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 497,72 eura tekuću od 6. lipnja 2019. do 26. siječnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužiteljici LB iznos od 5.143,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao i naknaditi joj prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.017,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2024. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničkog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nije naveo valjane razloge temeljem kojih je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa prema mišljenju tuženika presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka sukladno čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz st. 1. čl. 354. ZPP-a, jer sud nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe istog Zakona, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Sud se poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, te dolazi do zaključka kako je grad Zagreb temeljem ZKG-u dužan održavati stanje pješačkih staza i navedenih površina, odnosno nogostupa i samim time je i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Zaključak suda je u potpunosti za tuženika neprihvatljiv, jer sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik priložio tijekom postupka, a iz kojih proizlazi kako vlasnik površine na kojoj se dogodio štetni događaj nije tuženik već Globus expert d.o.o., Ulica kneza Branimira 29, Zagreb i HUP-Zagreb d.d., Trg Krešimira Ćosića 9, Zagreb. Obzirom da tuženik nije vlasnik površine na kojoj se navodno dogodio pad tužiteljice, nejasno je na temelju kojih je kriterija sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljice i jednog jedinog svjedoka kao vjerodostojne i životne. Tužiteljica prilikom hodanja nije primijenila dužnu pažnju koja se očekuje od svakoga pješaka te je mogla na vrijeme uočiti neznatna oštećenja i izbjeći pad, da je prilikom kretanja bila usredotočena na put kojim se kreće, a što sud presudom nije uzeo u obzir. Vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina je naveo da je moguće da su vremenske prilike utjecale na to da su kamene ploče međusobno denivelirane, odnosno da je utjecajem vremenskih neprilika i protekom vremenskog razdoblja od postavljanja, moglo doći do slijeganja jedne ploče u odnosu na drugu. Nemoguće i nelogično je očekivati da sve površine u gradu u svakom trenutku budu u najidealnijem stanju te da svaka, pa i ona najmanja rupa bude sanirana. Vještak je utvrdio da je razlika u visini kamenih ploča cca 1,00 cm do 2,00 cm, a koja je neznatna te zasigurno nije mogla uzrokovati pad tužiteljice, da je ista primijenila dužnu pažnju prilikom hodanja. Nije jasno utvrđeno na kojoj se čestici dogodio pad tužiteljice, pa je nejasno na temelju kojih je odredbi sud došao do zaključka kako je za štetu koju je tužiteljica pretrpila odgovoran tuženik. Sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.143,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2019, a u izreci presude nije razdvojio koliko se od navedenog iznosa odnosi na neimovinsku, a koliko na imovinsku štetu. Iz obrazloženja je jasno da se iznos od 35.000,00 kn odnosi na neimovinsku štetu (bol, strah, posljedice), a na imovinsku (tuđa pomoć i njega) iznos od 3.750,00 kn. Kamata za imovinsku štetu teče od dana presuđenja, pa je sud pogrešno odredio tijek zateznih kamata. Obzirom na neosnovanu odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva, nezakonita je odluka i o trošku parničnog postupka. Predlaže se preinačiti presudu na način da se odbije usvojeni dio tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku uključujući i sastav žalbe, odnosno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tuženiku.

3. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4. 1. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u konkretnom slučaju i učinjeno, te je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost

- da je 24. siječnja 2020. proveden uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke dipl. ing. Daria Šerera, ispred hotela Sheraton

- da je utvrđeno da se neposredno na ulazu hotela nalazi bankomat Zagrebačke banke

- da je pristup s javnog prostora do bankomata, popločan te je utvrđeno da postoje dvije stepenice do bankomata

- da je na uviđaju proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ŽB - da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je dolazila iz smjera Branimirove, hodala je po Draškovićevoj, ispred hotela Sheraton i zapela je za pločicu na podu te pala

- da je tužiteljica pokazala vještaku i sudskoj komisiji mjesto pada

- da je prvi gospodin, radnik Čistoće, pozvao hitnu pomoć, jer je imala takve bolove da nije mogla doći od bolova do Draškovićeve

- da ju je hitna odvezla u bolnicu

- da je imala na nogama čizme i to bez visoke pete, a vrijeme je bilo suho i nije bilo klizavo

- da relativno često prolazi tim putem, kada ide u banku u Draškovićevoj

- da je pala na desnu ruku

- da je iz iskaza svjedoka ŽB utvrđeno da je vidio kako je tužiteljica pada - da ga je tužiteljica zamolila da joj preparkira auto

- da je pokazao mjesto pada, koje je identično mjestu koje je i tužiteljica pokazala kao mjesto pada

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Daria Šerera utvrđeno da je prilikom uviđaja utvrđeno da se radi o mjestu na javno prometnoj površini popločeno kamenim pločama u Draškovićevoj uz hotel Sheratom kod VIP ulaza gdje je postavljen bankomat

- da su na tom dijelu javno prometne površine kamene ploče postavljene kao podna obloga, međusobno denivelirane

- da je vidljivo da su kamene ploče međusobno denivelirane (razlika u visini na mjestu spoja kamenih ploča cca 1,00 cm do 2,00 cm)

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. Žarka Rašića utvrđeno da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti

- da je liječenje završeno kada se stanje stabiliziralo 6 mjeseci nakon predmetnog štetnog događaja, tj. oko 19. 07. 2019.

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti

- da tzv. primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana

- da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove

- da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je smanjenje životnih aktivnosti zbog prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti doveo do pogoršanja funkcije desnog ramena i do smanjenja životnih aktivnosti od 12 %, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena, bolovima prilikom dužeg rada desnom rukom, poglavito otežanog rada desnom rukom u i iznad razine ramenog zgloba

- da se ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 12 % odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju i da je ozljeđivanje tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja

- da je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 1 u svezi s čl. 155. ZPP-a.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje da je tužiteljica pala na površini koja je javno prometna površina popločena kamenim pločama u Draškovićevoj uz hotel Sheratom kod VIP ulaza, te da su na tom dijelu javno prometne površine kamene ploče postavljene kao podna obloga, međusobno denivelirane, što je dovelo do pada i ozljeđivanja tužiteljice, pa je tuženik odgovoran za štetni događaj jer je dužan održavati pješačke staze i pješačke prijelaze.

9. Prvostupanjski sud navodi da je provedenim uviđajem na licu mjesta utvrđeno mjesto pada tužiteljice, te je utvrđeno da je tužiteljica na dan štetnog događaja hodala, spotaknula se i pala. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Daria Šerera utvrđeno je da se radi o mjestu na javno prometnoj površini popločeno kamenim pločama u Draškovićevoj uz hotel Sheratom kod VIP ulaza, gdje je postavljen bankomat. Tužiteljica je pala jer se popiknula, odnosno zapela na nepravilno postavljene kamene ploče na nogostupu. Provedenim građevinskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da podne obloge na mjestu pada tužiteljice nisu bile postavljene u istoj ravnini, te da su bile postavljene u suprotnosti s pravilima građevinske struke.

10. Zakonom o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 68/18) određeno je i to čl. 2. da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i grada Zagreba. Člankom 21. navedenog Zakona određeno je da su komunalne djelatnosti, djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinica lokalne samouprave, a čl. 22. određeno je što se smatra komunalnim djelatnostima, pa je tako pod toč. 2 navedeno održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a što je u konkretnom slučaju površina na kojoj se dogodio štetni događaj. Grad Zagreb je dužan održavati stanje pješačkih staza i nogostupa, pa je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Uslijed propusta tuženika redovnog održavanja i popravljanja nogostupa uz cestu, tuženik je odgovoran za nastanak štetnog događaja. Kamene podne obloge koje međusobno nisu u ravnini već međusobno denivelirane na mjestu spoja od cca 1 do 2 cm su zbog neodržavanja od strane tuženika dovele do štetnog događaja, a prvostupanjski sud u ponašanju tužiteljice nije našao njenog doprinosa nastupu vlastite štete, jer nije uobičajeno i životno da pješak hodajući nogostupom stalno pazi i gleda da li će eventualno naletjeti na nepravilnosti na nogostupu ili da hoda pogleda usmjerenog ka dolje.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje da je tužiteljica pala na površini koja je javno prometna površina popločena kamenim pločama u Draškovićevoj uz hotel Sheratom kod VIP ulaza, te da su na tom dijelu javno prometne površine kamene ploče postavljene kao podna obloga, međusobno denivelirane, što je dovelo do pada i ozljeđivanja tužiteljice, pa je tuženik odgovoran za štetni događaj jer je dužan održavati pješačke staze i pješačke prijelaze.

13. Vezano uz žalbene navode tuženika treba dodati da je i Odlukom o komunalnom redu – dalje Odluka (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 3/14, 16/14 i 22 /14) propisano da je obveza tuženika održavati javne površine te posebno pješačke zone, a što je prostor gdje je došlo do štetnog događaja. Tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za neuredno izvršavanje svojih obveza.

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tuženik u ovom postupku odgovara, kao osoba koja je odgovorna za obavljanje komunalne djelatnosti od javnog interesa, a koja bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja tu djelatnost. Temeljem navedene odredbe odgovornost tuženika se presumira, te je tuženik trebao dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što u postupku nije dokazao niti je to žalbenim navodima dovedeno u sumnju. Neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik osporava svoju odgovornost za naknadu štete koja je nastala tužiteljici, te obvezu da istu naknadi u cijelosti, jer sud prvog stupnja nije utvrdio da bi tužiteljica nepažljivo hodala, te time doprinjela nastanku štete.

15. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. Žarka Rašića te dopune istog, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti. Kao posljedicu povređivanja trpjela je utvrđene bolove i strah, a nastupjelo je smanjenje životnih i radnih aktivnosti u utvrđenom obujmu. Posljedično tome tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u utvrđenom vremenskom trajanju, za obavljanje kućanskih poslova kao npr. kuhanje, peglanje, spremanje te pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je navedenom ozljedom povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, te je sud utvrdio da tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za utužene vidove neimovinske štete i temeljem čl.1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti tijekom liječenja u vidu bolničkog liječenja, provođenja dugotrajne fizikalne rehabilitacije i odlazaka liječnicima raznih specijalnosti, te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, kao i činjenicu dugotrajnosti liječenja, te trajne posljedice, prvostupanjski sud smatra primjerenom zatraženu naknadu u iznosu od 35.000,00 kn.

17. Tuđa pomoć bila je potrebna tužiteljici za ukupno 150 sati, pa je sud po tom osnovu dosudio iznos od 3.750,00 kn ili 25,00 kn po jednom satu. Radi se o zahtjevu za naknadu imovinske, nenovčane i ne reparirane štete u visini koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke, pa je stoga temeljem čl. 223 ZPP-a sud tužitelju dosudio naknadu od 25,00 kn po jednom satu ocjenjujući isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu, uz činjenicu da je uobičajeno da takovu pomoć tužiteljima pružaju ukućani.

18. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud je na temelju čl.1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete za povrede prava osobnosti i na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 38.750,00 kn, odnosno 5.143,01 eur.

19. Temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada. Pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete, postaju kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a). Stoga sud prvog stupnja donosi odluku o jednoj pravičnoj novčanoj naknadi te nije obvezan obrazložiti koliko od dosuđenog iznosa za neimovinsku štetu se odnosi na fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio. 20. Cijeneći opseg i intenzitet utvrđenog pretrpljenog straha, trajanje i intenzitet boli te smanjenje opće životne i radne sposobnosti, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 35.000,00 kn odnosno protuvrijednost od 4.645,29 eura. Pravilno je tužiteljici na taj iznos dosuđena zakonska zatezna kamata od 6. lipnja 2019. do isplate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a.

21. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete, sud je pravilno temeljem čl. 223. ZPP-a tužiteljici dosudio naknadu od 25,00 kn po jednom satu, te je po tom osnovu dosudio iznos od 3.750,00 kn odnosno 497,72 eura. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od presuđenja, a ne od utuženja, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena u pravilnoj primjeni materijalnog prava, a kako je to presuđeno pod točkom II. izreke ove presude.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) osim u dijelu odluke o tijeku kamata na dosuđenu imovinsku štetu. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

23. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja te preinačiti u dijelu odluke o tijeku kamata na dosuđenu imovinsku štetu.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana, osim u dijelu odluke o tijeku kamata (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina