REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U [adresa]
[adresa]
SKM
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, po sutkinji Jasmini Drageljević, u pravnoj stvari tužitelja RENOVA d.o.o., OIB: 88111717876, Bjelovar, Trg hrvatskih branitelja 15/1, kao upravitelja zgrade u I. [adresa], zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 1/1, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 12. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženog, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu ZPP), 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Berislava Mihalja sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-985/2024, odnosno UPP/OS-Ovrv-90/2024 od 15. ožujka 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženom SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Renova d.o.o., Bjelovar, Trg hrvatskih branitelja 15/1, OIB 88111717876, namiri:
- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Saldakonti kartice, namiri tražbinu u iznosu od 613,28 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 1397-122023, u roku od 15 dana.
II Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Berislava Mihalja sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-985/2024, odnosno UPP/OS-Ovrv-90/2024 od 15. ožujka 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženom u dijelu u kojem je naloženo tuženom HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 1/1 kao
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15 ovršeniku, da tužitelju Renova d.o.o., Bjelovar, Trg hrvatskih branitelja 15/1, OIB 88111717876 kao ovrhovoditelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 15.03.2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno čl.29.st.2. i 8.i 9. ZOO-a.
III Nalaže se tuženom SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju Renova d.o.o., Bjelovar, Trg hrvatskih branitelja 15/1, OIB 88111717876, naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 736,30 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od dana donošenja ove presude tj. od dana 21. siječnja 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik Berislav Mihalj sa sjedištem u [adresa], donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-985/2024, odnosno UPP/OS-Ovrv-90/2024 od 15. ožujka 2024. godine, kojim rješenjem je naloženo ovršitelju, sada tuženom, namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 613,28 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, te zatraženim nastalim troškovima ovrhe u ukupnom iznosu od 150,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
2.Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženi, je podnio pravovremeni i obrazloženi prigovor u kojem osporava visinu tražbine ovrhovoditelja te ističe kako je ovrhovoditelj protiv njega vodio dva sudska spora za razdoblje od 2014. do 2016. i od 2017. do 2019. u kojim je postupcima utvrđivana visina pričuve, i to u sudskim postupcima Povrv-231/18 u kojem je donesena presuda Županijskog suda u Puli Gž-284/19-3 i u postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru Povrv- 147/21-11 od 26. studenog 2021. Tuženik, nadalje, ističe kako je postupio po navedenoj presudi, namirio presuđeni iznos tužitelju i nastavio plaćati pričuvu kako je sud presudio te da je tužitelj ignorirao pravomoćnu presudu te je tuženiku u saldikonti karticama tužitelj prikazivao tuženikovo dugovanje na način za koji mu je sud dva puta presudio kao nepravilno. Tuženik ističe kako je tek u studenom 2023. ovrhovoditelj uputio prijedlog aneksa Ugovora o upravljanju zgradom te je 7. studenog 2023. u vezi toga kao i etažiranja, održan sastanak suvlanka, na kojem je sastanku uputio pisane primjedbe na aneks, a koje su primjedbe uvrštene u zapisnik. Obzirom na navedeno tuženik predlaže da se ukine rješenje o ovrsi i prizna relevantan iznos pričuve koji je utvrđen presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-147/21-11 od 26. studenog 2021., koji je iznos uplaćivao do listopada 2023. te konstatira da ne postoji dugovanje od 1. siječnja 2021. do 31. listopada 2023., a na novi iznos pričuve pristaje od studenog mjeseca 2023.
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
3.Općinski sud Bjelovaru Rješenjem Povrv-93/2024-2 od 12. travnja 2024. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalja sa sjedništem u [adresa], Ovrv-985/2024, odnosno UPP/OS-Ovrv-90/2024 od 15. ožujka 2024. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te je sud citiranim riješenjem ukinuo provedene radnje te je riješeno da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj je podneskom od 9. svibnja 2024. iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve te predlaže dokaze za potvrđivanje istih. Na ime potraživanja za neplaćenu pričuvu od strane tuženika kao jednog od suvlasnika, za stambenu zgradu u [adresa], tužitelj je kao upravitelj zgrade pokrenuo ovršni postupak pred javnim bilježnikom, te je dana 15. ožujka 2024. javni bilježnik donio rješenje o ovrsi posl.br. Upp/OS-Ovrv-90/2024, Ovrv-985/2024, a radi naplate iznosa od ukupno 613,28 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana 1. siječnja 2024. pa nadalje, do trenutka potpune isplate i troškova postupka. U svom prigovoru tuženik iznosi tvrdnju da vjerodostojna isprava – Saldakonti kartica, na temelju koje tužitelj zahtijeva ispunjenje dospjele tražbine, nije sastavljena na propisani način prigovarajući izraženoj visini mjesečne pričuve. Prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan. Člankom 90. NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) definiran je pojam zajedničke pričuve kao namjenski vezane zajedničke imovine svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Kao vrste pričuva, razlikuju se minimalna zajednička pričuva i ugovorena zajednička pričuva. Minimalna zajednička pričuva se naplaćuje u svim zgradama koje su u tzv. prinudnoj upravi, odnosno u onim slučajevima kada suvlasnici nisu sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju sa upraviteljem. Ugovorena zajednička pričuva, međutim, ne može biti ugovorena u iznosu nižem od minimalne pričuve. Člankom 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati najmanje iznose pričuve u visini od 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela nekretnine godišnje. Kako je nemoguće u svakome trenutku za svaku nekretninu od strane zakonodavca procjenjivati samu vrijednost nekretnine, za mjerodavnu vrijednost uzima se etalonska cijena građenja kvadratnog metra stana u [adresa]. Sukladno prijedlogu Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, minimalni iznos i način plaćanja zajedničke pričuve uređen je člankom 25. i to st. 3. koji propisuje da minimalni iznos zajedničke pričuve po metru kvadratnom korisne površine stana godišnje iznosi 0,54% etalonske cijene građenja koju objavljuje Ministarstvo. Podatak o etalonskoj cijeni građenja objavljuje se u Narodnim novinama. Godišnjim programom održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno, višegodišnjim programom održavanja i upravljanja zgradom ne može se utvrditi mjesečni iznos zajedničke pričuve koji bi bio manji od 1/2 iznosa propisanog stavkom 3. tog članka. Na identičnom principu funkcionira donošenje odluka suvlasnika zgrade I. [adresa]. S druge pak strane, s obzirom na to da minimalni iznos pričuve najčešće pokriva samo troškove redovnog održavanja, te u pravilu nije dovoljan za kvalitetno održavanje i obnovu, stanari suglasno dogovaraju iznos pričuve koji bi bio dostatan za kvalitetno izvođenje održavanja - ugovorenu zajedničku pričuvu koja se, dakle, koristi se za situacije kada su suvlasnici sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju s izabranim upraviteljem, te dogovorili visinu zajedničke pričuve prema financijskim
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15 mogućnostima i potrebama održavanja zajedničkih dijelova zgrade, a što ugrađuju u godišnji program upravljanja. U konkretnom slučaju, u Međuvlasničkom ugovoru koji su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] sklopili dana 29. listopada 1997., kada je i sam tuženik bio predstavnik stanara i potpisnik tog Ugovora, člankom 13. koji se odnosi na utvrđivanje sredstava zajedničke pričuve, ugovoren je minimalni, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisani iznos od 0,54 % vrijednosti posebnog dijela svakog suvlasnika godišnje, odnosno, tada je to bio iznos od 1,53 kn/m² mjesečno, sve sukladno etalonskoj vrijednosti građenja važećoj za to razdoblje. Dana 4. svibnja 1998. na sastanku s upraviteljem zgrade, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], dogovorili su povećanje plaćanja u fond pričuve sa 1,53 kn/ m² mjesečno na 2,50 kn/m² u 1998. i 1999. godini što bi bilo dostatno za izvršenje planiranih radova na zgradi. Potrebna suglasnost stanara potvrđena je vlastoručnim potpisom svakog suvlasnika uz predmetnu odluku o povećanju, u nazočnosti tadašnjeg predstavnika stanara – u ovom postupku tuženika SK, te je potpis predstavnika stanara ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz [adresa], pod posl.br. Ov-2936/98 dana 12. svibnja 1998. Aneksom br. 2. predmetnog Međuvlasničkog ugovora, sklopljenog dana 3. studenog 2008. i to člankom 5. Aneksa, izmijenjen je čl. 13. st. 2. Međuvlasničkog ugovora, te je ugovoreno da se kao vrijednost posebnog dijela, kada nema stvarne procjene, uzima etalonska vrijednost građenja koju objavljuje Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja, a minimalna vrijednost pričuve se automatski usklađuje s objavljenom etalonskom cijenom građenja. Dakle, suvlasnici zgrade I. [adresa], su suglasno ugovorili da se visina pričuve za predmetnu stambenu zgradu veže za zakonsku odredbu sadržanu u čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da se vrijednost pojedinog posebnog dijela stanara, određuje prema odluci Ministarstva graditeljstva i objavljenoj etalonskoj vrijednosti građenja. Također, suvlasnici zgrade ugovorili su da će se naknada – mjesečni iznos pričuve, plaćati do 15. u mjesecu za tekući mjesec, i to na žiro račun otvoren za tu namjenu za sredstva zajedničke pričuve zgrade, a da će se iznos naknade usklađivati početkom svake godine prema usvojenom planu rada za tu godinu na skupu suvlasnika u obliku zapisnika. Zapisnicima - izvješćima sa sastanaka suvlasnika izričito je i na zakonit način određeno što će se financirati iz zajedničke pričuve, te je određen iznos iste po etalonskoj vrijednosti, a uz predmetne odluke, na sastancima su raspravljani i pogonski troškovi. Odluke su bile usmjerene na to da se iz pričuve plaćanju troškovi održavanja i poboljšavanja nekretnine, a raspoloživi iznos po financijskom stanju na kraju godine određen je za zamjenu stolarije. Pa tako, u zapisniku od 6. veljače 2008., na sastanku suvlasnika na kojemu je prisustvovao i sam tuženik, određeno je izvješćem da je pričuva godinu dana ranije povećana za 13% u korist čistačice, te da s obzirom na to da je etalonska vrijednost stana porasla sa 3.400,00 HRK na 5.470,00 HRK po kvadratnom metru, minimalna zakonska pričuva više ne iznosi 1,53 HRK po m2 već 2,36 HRK po m2, te je predloženo da povećanje ostane i nadalje kako bi se mogli realizirati predstojeće obveze održavanja zgrade. Predmetna je odluka usvojena na način da je izvješće prihvaćeno u cijelosti, a jedan od potpisnika je bio upravo i sam tuženik. Isto tako, zapisnikom sa sastanaka suvlasnika zgrade I. [adresa], od 27. lipnja 2022., raspravljano je o ponovnom prihvaćanju odluke o povećanju pričuve koja je donesena još 2008., a sve zbog izgubljenih zapisnika iz tog perioda. Na prijedlog predstavnika stanara g. VK, jednoglasno je prihvaćena navedena odluka o povećanju pričuve na 2,61 HRK po m2 stana budući da je taj iznos bio realan za podmirenje troškova održavanja koji se obavljaju iz sredstava zajedničke pričuve. Nadalje, zapisnikom od 11. studenog 2022., pod točkom 2. dnevnog reda, na prijedlog
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15 predstavnika stanara g. VK, donesena je odluka o povećanju pričuve od 1. siječnja 2023. na 3,50 HRK po m2, a suglasnost za istu vlastoručnim potpisom dao je dovoljan broj suvlasnika koji čine većinu suvlasničkih dijelova. Nije, dakle, u pravu tuženik kada smatra da odluke o povećanju zajedničke pričuve za zgradu u [adresa] nisu donesene na zakonit način. Naime, navedene odluke su u cijelosti zakonite, pa tako i odluke o povećanju pričuve jer su iste donesene sukladno odredbi čl. 86. st. 1. ZV s obzirom da se odluka odnosi na poslove redovite uprave pa za donošenje iste nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, nego samo suvlasnika koji imaju većinu suvlasničkih dijelova, sukladno odredbi čl. 90. st. 2. ZV. Tužitelj potražuje na ime neplaćenih iznosa za zajedničku pričuvu, u ime svih suvlasnika zgrade, na temelju vjerodostojne isprave, dug prema tuženiku za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. S obzirom na navedeno razdoblje i odluke o iznosu mjesečne pričuve te površinu m2 stana kojemu je vlasnik tuženik, izražena je tražbina u prema važećoj valuti, te je ukupno dugovanje tuženika izraženo saldakonti karticom iz 2023. na dan 31. prosinca 2023. u visini od 613,28 EUR. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima regulira najmanju moguću pričuvu, a koja se određuje od vrijednosti posebnog dijela, i ista ne može biti u međuvlasničkom ugovoru određena u manjoj visini. Dakle, vrijednost posebnog dijela je bitna činjenica u ovom postupku. Budući da utvrđivanje vrijednosti pojedine nekretnine putem građevinskog vještačenja predstavlja trošak koji premašuje samu vrijednost predmeta spora, zakonodavac predviđa da se za utvrđivanje mjerodavne vrijednost uzima upravo etalonska cijena građenja, a isti je sustav utvrđivanja vrijednosti nekretnine izričito preuzet i u međuvlasničkom ugovoru i zapisnicima suvlasnika i u konkretnom slučaju. Pogrešno smatra tuženik da je jedini relevantan podatak o iznosu pričuve onaj vezan za etalonsku vrijednost građenja koja je bila egzistentna u doba sklapanja Međuvlasničkog ugovora iz 1997. U doba sklapanja Međuvlasničkog ugovora od 29. listopada 1997., etalonska cijena građenja iznosila je 3.400 kn, te je stoga minimalna pričuva iznosila 1,53 kn/m² mjesečno. Vrijednost nekretnina je rasla, te se etalonska cijena građenja također mijenjala, a s njom i cijena održavanja zgrade te je upravo iz tog razloga i povećavan iznos pričuve kako proizlazi iz materijalne dokumentacije u vidu zapisnika i izvješća koja tužitelj dostavlja u privitku ovog podneska. Etalonska cijena građenja za utuženo razdoblje utvrđena je u iznosu od 6.000,00 kuna po m² korisne površine stana što preračunato u eure po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 796,34 eura po m² korisne površine stana. Naime, tuženik pogrešno tumači Međuvlasnički ugovor iz 1997. koji je sklopljen je u vrijeme kada je računica sadržana u zakonskoj odredbi o minimalnom iznosu pričuve zajedno s izraženom etalonskom vrijednosti u tom razdoblju, davala iznos minimalne pričuve od 1.53 kn/m2. Kako je u svijesti tuženika podatak da minimalna zakonska pričuva iznosi upravo 1,53kn/m2 i da je taj iznos nepromjenjiv, tuženik pogrešno interpretira prvenstveno zakonske odredbe, a potom i ugovorne odredbe sadržane u Međuvlasničkom ugovoru, kasnijim Aneksima tog ugovora i odlukama o promjeni visine pričuve koje posve ignorira, a samim time i svoju zakonsku obvezu snošenja troška za pričuvu. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik plaća čak manji iznos za pričuvu od zakonski propisane minimalne pričuve, te stoga nema nikakve osnove prigovarati zahtjevu tužitelja za isplatom tražbine u cjelokupnom iznosu budući da je on opravdan. Stvarne financijske potrebe zgrade upravitelj predočava suvlasnicima planom upravljanja zgradom te financijskim izvješćima za pojedinu godinu stanarima. Iz tih je isprava vidljiv trošak po pojedinim zahvatima i održavanjima zgrade, a na temelju njih formira se i odluka o visini mjesečnih davanja na ime zajedničke pričuve. Valja istaknuti da tuženik ničim nije dokazao, da je svoju obvezu plaćanja mjesečne pričuve ispunio. Zaključno, dakle, postoje valjane zakonite
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15 odluke suvlasnika zgrade u [adresa] u pogledu određivanja i povećavanja iznosa pričuve i na temelju upravo takvih odluka, formirano je potraživanje tužitelja u ime suvlasnika zgrade prema tuženiku. Iz knjige položenih ugovora – PU Grad Bjelovar, br. [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] – Zgrada u [adresa], I.
[adresa], sagrađena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] i to: Stan na drugom katu, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om i predsoblja u ukupnoj površini od 59,96 m2 proizlazi vlasničko pravo tuženika nad predmetnim stanom, veličina istoga, te osnova obveze na plaćanje mjesečne pričuve.
5.Tužitelj je u podnesku od 23. listopada 2024. dostavio Zapisnik skupa stanara [adresa], 9 G, 9H od 7. studenog 2023. , te istakao kako iz dostavljenog Zapisnika je razvidno da su dnevni red na skupu stanara tada činile tri točke i to 1. etažiranje, 2. aneks br. 1 Ugovora o upravljanju stanara zgradom te 3. razno. U doba održavanja skupa, predstavnik stanara je bio g. VK BK kojeg tužitelj i predlaže kao svjedoka u rubriciranom predmetu budući da ima saznanja o pitanjima spornim za razjašnjenje činjenica u ovom postupku. Tuženik je u svojstvu stanara sudjelovao na predmetnom skupu i zahtijevao je da njegove pisane primjedbe budu uključene u zapisnik, te se uz isti dostavlja dokument s naslovom „Predloženi Anex problematičan je iz više razloga“ kojeg je sastavio i potpisao tuženik. Naime, tuženik se bavi svojim viđenjem legitimnosti izabranog predstavnika stanara, s tim da se u ovom spisu nalazi nekoliko zapisnika koji pobijaju argumente tuženika i to prije svega Zapisnik sa skupa suvlasnika od 11. studenog 2022. u prilogu kojeg se nalazi i suglasnost za odluku o izboru novog predstavnika, a u okviru te suglasnosti navedena je lista suvlasnika te površina njihovih nekretnina i učešća u kvantiteti glasova, te je nesporno da je odluka o izboru novog predstavnika donesena legalno i na temelju zakona. Nadalje, u daljnjim primjedbama tuženik se opetovano poziva na Međuvlasnički ugovor iz 1997. i ponovno predlaže svoje viđenje predstavništva suvlasnika te izražava neslaganje s odlukom većine ostalih suvlasnika. Tuženik se kontinuirano poziva na ranije presuđene stvari i odluke u pogledu istih. Naime, u pravu je tuženik kada kaže da su ranije vođeni postupci za plaćanje zajedničke pričuve koju tuženik ni tada nije uredno podmirivao, ali u odnosu na ranije odluke, tužitelj sada svoje tvrdnje potkrepljuje zapisnicima koji su bili izgubljeni (neki od njih i dalje jesu) iz razdoblja od 1997. pa sve do današnjeg dana. Nije jasno zašto tuženik smatra da svi ostali suvlasnici predmetne zgrade plaćaju uredno pričuvu u visini koju su ugovorili međusobno i sporazumno na sastancima suvlasnika na kojima je i on sam sudjelovao, ako je visina samo proizvoljna ideja upravitelja, ovdje tužitelja? Iz, u ovom spisu priležećih, materijalnih dokaza proizlazi da je odluka o visini pričuve donesena na zakonit i legitiman način, te da su se svi suvlasnici zgrade istoj priklonili budući da je tako odlučeno odgovarajućim većinama na skupovima koji su održavani tijekom godina. Tužitelj ističe kako je krajnje neživotno i besmisleno tvrditi da je visina pričuve s kraja 90.-ih godina prošlog stoljeća legitiman podatak za podmirenje troškova održavanja zgrade i dvadeset - trideset godina kasnije. Tuženik miješa pojmove zakonske pričuve i ugovorene pričuve. Minimalnu zajedničku pričuvu određuje zakon po već u ranijem podnesku objašnjenoj računici i etalonskoj vrijednosti te se naplaćuje u svim zgradama koje su u tzv. prinudnoj upravi, odnosno u onim slučajevima kada suvlasnici nisu sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju sa upraviteljem, s tim da konkretno ovdje to nije slučaj. Ugovorena zajednička pričuva, međutim, ne može prema zakonu biti ugovorena u iznosu nižem od minimalne pričuve. S obzirom na to da minimalni iznos pričuve u pravilu nije dovoljan za kvalitetno održavanje i obnovu, stanari suglasno dogovaraju iznos pričuve koji bi bio dostatan za kvalitetno izvođenje održavanja - ugovorenu zajedničku pričuvu.
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
Što su, u ostalom i suvlasnici zgrade [adresa], 9 G, 9H i učinili. U konkretnom slučaju, u Međuvlasničkom ugovoru od 29. listopada 1997., ugovoren je minimalni, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisani iznos od 0,54 % vrijednosti posebnog dijela svakog suvlasnika godišnje, odnosno, tada je to bio iznos od 1,53 kn/m² mjesečno, sve sukladno etalonskoj vrijednosti građenja važećoj za to razdoblje. Dana 4. svibnja 1998. na sastanku s upraviteljem zgrade, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], dogovorili su povećanje plaćanja u fond pričuve sa 1,53 kn/ m² mjesečno na 2,50 kn/m². Aneksom br. 2. predmetnog Međuvlasničkog ugovora, sklopljenog dana 3. studenog 2008. i to člankom 5. Aneksa, izmijenjen je čl. 13. st. 2. Međuvlasničkog ugovora, te je ugovoreno da se kao vrijednost posebnog dijela, kada nema stvarne procjene, uzima etalonska vrijednost građenja koju objavljuje Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja, a minimalna vrijednost pričuve se automatski usklađuje s objavljenom etalonskom cijenom građenja. Dakle, suvlasnici zgrade I. [adresa], su suglasno ugovorili da se visina pričuve za predmetnu stambenu zgradu veže za zakonsku odredbu sadržanu u čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da se vrijednost pojedinog posebnog dijela stanara, određuje prema odluci Ministarstva graditeljstva i objavljenoj etalonskoj vrijednosti građenja. U zapisniku od 6. veljače 2008., na sastanku suvlasnika na kojemu je prisustvovao i sam tuženik, određeno je izvješćem da je pričuva godinu dana ranije povećana za 13% u korist čistačice, te da s obzirom na to da je etalonska vrijednost stana porasla sa 3.400,00 HRK na 5.470,00 HRK po kvadratnom metru, minimalna zakonska pričuva više ne iznosi 1,53 HRK po m2 već 2,36 HRK po m2, te je predloženo da povećanje ostane i nadalje kako bi se mogli realizirati predstojeće obveze održavanja zgrade. Predmetna je odluka usvojena na način da je izvješće prihvaćeno u cijelosti, a jedan od potpisnika je bio upravo i sam tuženik. Zapisnikom od 27. lipnja 2022., raspravljano je o ponovnom prihvaćanju odluke o povećanju pričuve koja je donesena još 2008., a sve zbog izgubljenih zapisnika iz tog perioda. Na prijedlog predstavnika stanara g. VK, jednoglasno je prihvaćena navedena odluka o povećanju pričuve na 2,61 HRK po m2 stana budući da je taj iznos bio realan za podmirenje troškova održavanja koji se obavljaju iz sredstava zajedničke pričuve. Zapisnikom od 11. studenog 2022., pod točkom 2. dnevnog reda, na prijedlog predstavnika stanara g. VK, donesena je odluka o povećanju pričuve od 1. siječnja 2023. na 3,50 HRK po m2, a suglasnost za istu vlastoručnim potpisom dao je dovoljan broj suvlasnika koji čine većinu suvlasničkih dijelova. Dakle, stanari su se na sastancima u lipnju i studenom 2022. referirali na stanje u kojemu se nalazi pitanje visine pričuve zbog ranijih izgubljenih zapisnika te nisu ništa retroaktivno utvrđivali kao što to neosnovano insinuira tuženik već su utvrdili visinu koja je ranije dogovorena, odnosno, povisili istu s obzirom na potrebe održavanja. Nije, dakle, u pravu tuženik kada smatra da odluke o povećanju zajedničke pričuve za zgradu u [adresa] nisu donesene na zakonit način. Naime, navedene odluke su u cijelosti zakonite, pa tako i odluke o povećanju pričuve jer su iste donesene sukladno odredbi čl. 86. st. 1. ZV s obzirom da se odluka odnosi na poslove redovite uprave pa za donošenje iste nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, nego samo suvlasnika koji imaju većinu suvlasničkih dijelova, sukladno odredbi čl. 90. st. 2. ZV.
Zaključno, dakle, postoje valjane zakonite odluke suvlasnika zgrade u [adresa] u pogledu određivanja i povećavanja iznosa pričuve i na temelju upravo takvih odluka, formirano je potraživanje tužitelja u ime suvlasnika zgrade prema tuženiku.
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u saldokonti kartice za razdoblje od 01.01.2021.-31.12.2021.(list 8 spisa), saldokonti kartice za razdoblje od 01.01.2022. - 31.12.2022. (list 9 spisa), saldokonti kartice za razdoblje od 0.01.2023. -31.12.2023. (list 10 spisa), Anex br.2. Međuvlasničkog ugovora od 03.11.2008. (list 40 spisa), Anex br.1. Međuvlasničkog ugovora od 14.06.2001. (list 41 spisa), Međuvlasnički ugovor od 29.10.1997. uz Prilog 1 popis zajedničkih dijelova uređaja stambene zgrade (list 42-47 spisa), zapisnik i izvješće sa sastanka održanog 06.02.2008. (list 48-51 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 52 spisa), zapisnik sa sastanka održanog 11.11.2022. uz suglasnost na odluke sa tog sastanka (list 53-57 spisa), zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 58 i 59 spisa), zapisnik sa sastanka suvlasnika zgrade od 27.06.2022. (list 60-63 spisa), Podatak o etalonskoj cijeni građenja od 14.12.2022.(list 64 spisa), presudu Općinskog suda u Metkoviću broj:P-151/2022-6 od 10.11.2022. (list 65-69 spisa), zapisnik sa sastanka i potpisi od 04.05.1998. (list 70 i 71 spisa)
7. Tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano dana 17.10.2024., niti na glavnu raspravu održanu dana 12.12.2024., već je u daljnjem tijeku postupka u podnescima osporavao predmetno dugovanje pozivajući se na odluku u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj:Povrv-147/2021 od 26.11.2021.
8.U svezi s ovako provedenim dokaznim postupkom, sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a odlučio kao u izreci.
9. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina potraživanja.
10.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
11.U ovom predmetu tužitelj potražuje od tuženika novčani iznos od 613,28 EUR na ime neplaćene zajedničke pričuve.
12.Iz saldokonti kartica za 2021., 2022., i 2023. sveukupno proizlazi da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje u iznosu od 613,28 EUR.
13. Iz Međuvlasničkog ugovora od 29.10.1997. proizlazi da tim ugovorom suvlasnici stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uređuju uzajamne odnose u svezi sa upravljanjem i korištenjem te zgrade te izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s time nastaju, te da je popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima s potpisima svih suvlasnika sadržan u Prilogu 2.koji je sastavni dio ovog ugovora. Člankom 3. navedenog Ugovora propisano je da suvlasnici upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima u stambenoj zgradi (popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade je sadržan u Prilogu 1 koji je sastavni dio ovog ugovora) na način kako je utvrđeno ovim ugovorom. U okviru redovnog upravljanja vlasnici donose između ostalih i odluku o stvaranju zajedničke pričuve. Nadalje je navedeno kako odluke iz prethodnog stavka se smatraju donesenim kad se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike. Člankom 6. Ugovora propisano je da upravljanje zgradom suvlasnici povjeravaju RENOVA d.o.o. za građevinarsvo i poslovanje nekretninama [adresa].
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
Člankom 8.Ugovora propisano je da će predstavnik suvlasnika sklopiti u ime i za račun svih suvlasnika s upraviteljem ugovor o upravljanju koji će regulirati sadržaj i opseg poslova redovnog održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade prema godišnjem programu održavanja i dr. Člankom 10. Ugovora propisano je da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnina udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina pojedinog prostora. Člankom 13. Ugovora propisano je da se godišnjim i višegodišnjim programom održavanja utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja, održavanja (sredstva zajedničke pričuve), a najmanje sredstva koja je dužan uplaćivati svaki suvlasnik iznose 0,54% od vrijednosti njegova posebnog dijela godišnje odnosno 1,53 kn/m2, posebnog dijela mjesečno. Sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj na osnovi ugovora o upravljanju i u skladu s odobrenim programom održavanja. Člankom 14. Ugovora propisano je da je svaki suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos koji odgovara jednoj dvanaestini njegove obveze iz st. 1. ovog članka i to upravitelju do 15-og u mjesecu za tekući mjesec. Ako sredstva mjesečnog doprinosa nisu dovoljna za pokriće neophodnih troškova, potrebna sredstva osigurat će se dodatnim uplatama suvlasnika a prema principu utvrđenom u stavku 1. ovog članka. Suvlasnik koji ne izvrši uplatu u roku dospijeća utvrđenom u st.2. ovog članka dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu.
14.Iz zapisnika sa skupa suvlasnika stanara održanog dana 11.11.2022. proizlazi da je na istome donesena odluka o povećanju cijene pričuve sa 01.01.2023. na 3,50 kn po četvornom metru, a iz popisa suglasnosti na navedenu odluku koji je dostavljen uz zapisnik vidljivo je kako je potpis na istu dala većina suvlasnika.
15.Nadalje iz Aneksa 2. Međuvlasničkog ugovora od 03.11.2008. proizlazi da se u čl. 13. briše dosadašnji stavak 2. a dodaju se stavak 2. i 3. koji glase: Kao vrijednost posebnog dijela kada nema stvarne procjene uzima se etalonska vrijednost građenja koju objavljuje Ministar graditeljstva RH. Minimalna vrijednost pričuve se automatski usklađuje sa objavljenom etalonskom cijenom građenja.
16.Iz zapisnika sa sastanka stanara održanog 06.02.2008. godine navedeno je da je pričuva godinu dana ranije povećana za 13% u korist čistačice, te da s obzirom da je etalonska vrijednost stana porasla sa 3.400,00 kn na 5.470,00 po kvadratnom metru minimalna zakonska pričuva više ne iznosi 1,53 kn po m2, već 2,36 po m2, te je predloženo da povećanje ostane i dalje kako bi mogli realizirati postojeće obveze održavanja zgrade.
17. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora za zk uložak broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] – proizlazi da je na čkbr. [katastarska čestica] sagrađena zgrada u [adresa], I. [adresa], te stan na drugom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om, i predsoblja u ukupnoj površini 59,96 m2, te da je tuženik upisan kao vlasnik istog.
18. Iz zapisnika sa sastanka suvlasnika zgrade [adresa], 9G, i 9H održanog 27.06.2022. proizlazi da je donesena odluka o povećanju pričuve na 2,61 kn po kvadratu stana.
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
19.Iz podataka o etalonskoj cijeni građenja od 14.12.2022. Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine proizlazi da se etalonska cijena građenja za primjenu u Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji utvrđuje u iznosu od 7.481,76 kuna po m2 korisne površine stana što preračunato u eure po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 993,00 EUR po m2, korisne površine stana, Vrijednost etalonske cijene građenja sadrži sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova u vezi sa građenjem stanova odnosno stambenih zgrada uključivo porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. Etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima utvrđuje se u iznosu od 6.000,00 kn po m2 korisne površine stana što preračunato u eure po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 796,34 eura po m2 korisne površine stana.
20.Iz popisa potpisnika od 04.05.1998. proizlazi da je na temelju sastanka dogovoreno da se povisi plaćanje u fond pričuve sa 1,53 po m2 na 2,50 po m2 u 1998. i 1999. godini, sa potpisima većine suvlasnika.
21.Iz zapisnika sa sastanka stanara od 07.11.2023. proizlazi da je na dnevni red istog stavljeno 1.etažiranje, 2.Aneks br.1. Ugovora o upravljanju zgradom i 3 razno, te da je sastavni dio uz taj zapisnik i podnesak tuženika od 07.11.2023. kojim se referira na Aneks Međuvlasničkog ugovora.
22.Iz iskaza svjedoka BK proizlazi da su njemu stranke ovog parničnog postupka, da živi u zgradi u kojoj je društvo Renova d.o.o. upravitelj, a ovdje tuženik je njegov susjed, te da on u toj zgradi živi od 1961. godine, da je devedesetih godina on prvi put bio predstavnik i to 8 godina i 4 mjeseca, te je zbog bolesti napustio mjesto predstavnika, a od 2022. godine ponovno je predstavnik, te da može reći da se kod njih u zgradi pričuva plaća prema odluci većine suvlasnika-stanara i prema kvadraturi, kvadratura mora biti iznad 50%. Nadalje ističe da može reći da se iznos pričuve stalno povećava s obzirom na troškove, zgrada ima tri ulaza , trideset dva stana plus jedan poslovni prostor, te da pričuvu plaćaju društvu Renova ali na jedan njihov zajednički račun i onda iz tog iznosa mogu plaćati troškove za zgradu iz tog računa, te da oni svi redovno dobivaju uplatnice od poduzeća Renova, te da tuženik ranijih godina nije plaćao iznos koji je na uplatnici, već ga je on umanjivao, a on može samo pretpostaviti da je to iz razloga što se držao odluke o minimalnom iznosu pričuve po kvadraturi, a sada on navodno plaća pričuvu. Svjedok istiće kako on plaća sada pričuvu negdje od 33,00 do 35,00 EUR mjesečno, te da nemože odrediti po m2 koliko se plaća., te da je on nedavno imao sastanak sa stanarima na kojem je tražio da se pričuva od 01.01.2025. poveća za 30%, međutim stanari nisu bili za to već su odlučili da pričuva od 01.01.2025. ide gore za 20% ,što je možda dovoljno 20% povećanje za slijedeću godinu, ali da moraju riješiti postojeće dugove koje su napravili prilikom izvođenja kanalizacije i etažiranja, moraju stati sa radovima osim nužnih intervencija, kako bi pokrili nastala dugovanja, te navodi da iz vlastitih sredstava odnosno sredstava svakog stanara plaćaju rastur vode i promjenu vodomjera, jer naprosto nemaju dovoljno novaca iz pričuve kako bi si uspjeli riješiti i financirati. Nadalje istiće kako sazivam oko 2-3 sastanka godišnje, a poziva stanare tako da nalijepi na vrata sva tri ulaza kako bi svi bili obavješteni o sastanku.
23.Iz iskaza svjedoka JK proizlazi da s njemu poznate stranke ovog postupka, on je direktor tvrtke Renova d.o.o. i prokurist, te da je u ovom predmetu riječ
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
o zgradi u [adresa] u [adresa] i društvo Renova d.o.o. je upravitelj te zgrade. Nadalje, vezano za plaćanje navodi da većina plaća pričuvu, poznato mu je da tuženik ne podmiruje pričuvu, te da to funkcionira da oni njima dostavljaju uplatnice dva puta godišnje, na način da je jedna uplatnica za prvih 6 mjeseci, a druga za drugih 6 mjeseci, te mu je poznato da je pričuva određena zakonom, i da je minimalna pričuva bila 0,54% od ukupne vrijednosti godišnje, kada se to podjeli na 12 mjeseci onda se dobije određeni iznos. Nadalje navodi da zna da se visina pričuve izračunava i ona ne može biti manja od minimalne, a pričuva se izračunava da stanari zajedno sa predstavnikom naprave plan rada za zgradu, a onda upravitelj projicira koji su troškovi kad se to podjeli po kvadratima stanova, dobije se iznos pričuve koji bi trebao biti, te da može No reći iz iskustva da stanari žele plaćati najmanje što se može, i da za pričuvu postoji samo jedan račun za pojedinu zgradu na koji se uplaćuju sredstva zajedničke pričuve. Nadalje navodi da mu je poznato da je ovdje tuženik bio predstavnik stanara i kada su ga smijenili on je prestao plaćati pričuvu, on je tužen čini mu se čak četvrti puta, te navodi da pričuva ovisi o etalonskoj vrijednosti građenja koju objavljuje ministarstvo i kako se mijenja ta etalonska vrijednost tako se mijenja i vrijednost pričuve, te da mu je poznato da tuženik nije priznao po odluci stanara dogovorenu pričuvu već ju plaća u manjem iznosu, te da su oni njega utužili jer je plaćao manje, no nažalost dobio je dva spora, a da je od 2022. počeo plaćati pričuvu i to po povećanom iznosu. Nadalje ističe kako se pričuva povećavala 3-4 puta, a njemu se čini da su išla po etalonskoj vrijednosti kako se ona povećavala, a da su stanari iz zajedničke pričuve promijenili stolariju i to nekih 70% stanova, obzirom da je riječ o staroj zgradi dolazilo je do puknuća cijevi, prošle godine je bilo puno radova na horizontalnoj vertikali zgrade, a to su bili veliki troškovi, tako da su sada na te troškove potrošili i novac koji smo izdvojili za etažiranje. Iz zajedničke pričuve plaća se predstavnik stanara, čistačica, struja, naknada za zajedničku potrošnju vode.
24.Iz iskaza svjedoka UK proizlazi da su njemu poznate stranke ovog postupka, društvo Renova d.o.o. je upravitelj zgrade u kojoj i on stanuje, a koja se nalazi na adresi [adresa], te da je g. SK njemu susjed u istoj zgradi drugi ulaz. Nadalje ističe da oni pričuvu plaćaju na temelju uplatnica koje im dostavlja društvo Renova kao upravitelj zgrade, te da mu je poznato da oni određuju visinu plaćanja pričuve kroz zakon minimalni iznos pričuve, a i kroz njihovu odluku što će se plaćati kroz plaćanje pričuve, da ona pokrije troškove koji ne spadaju u samu pričuvu, te da mu je poznat da se pričuva povećavala, da je njihova zgrada stara građena je šezdesetih godina prošlog stoljeća i ona zahtjeva neke intervencije, morali su sanirati vanjsku kanalizaciju jer su ljudima probile fekalije u podrume, a i fasada zna otpadati sa zgrade pa moraju to sanirati, te da što se tiče unutrašnjosti zgrade dolazi do probijanja instalacija, pa susjedima curi, pa moraju to sanirati, a to sve spada u hitne intervencije koje se moraju rješavati. Nadalje ističe da on informacije o plaćanjima tuženika crpi sa sastanaka stanara gdje čuje da tuženik ne plaća pričuvu u visini koju je donio skup stanara sa svojim odlukama, a iz tog proizlazi njegov dug, te da koliko mu je poznato na zadnjem ili predzadnjem sastanku na kojem je bio i tuženik, koliko je on shvatio tuženik osporava legitimitet skupa stanara za donošenje odluka, iako su te odluke donesene većinskim glasovima stanara, odnosno stanara sa većinskim udjelom.
Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su isti životni, logični i uvjerljivi, te su u suglasju s ostalim materijalnim dokazima.
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
25.Člankom 85.st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV) propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Člankom 90. ZV-a propisano je da je zajednička pričuva iz čl.85 st.2.ovog Zakona namjenski vezana imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.
Člankom 380.ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.
26.Za određivanje visine zajedničke pričuve mjerodavan je podatak o etalonskoj cijeni građenja kvadratnog metra stana u [adresa].
27.Prigovori tuženika nisu osnovani, prvenstveno jer se presuda na koju se tuženik poziva donesena u postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru, broj:Povrv-147/2021- 11 od 26.11.2021. bazira na razdoblje neplaćanja pričuve od 01.01.2018. -31.12.2020., dok se ovdje tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje na ime neplaćene zajedničke pričuve od strane tuženika za razdoblje od siječnja 2021 do 31. prosinca 2023. te je u tom periodu relevantno da su odluke o povećanju pričuve donesene u skladu sa čl. 86.st.2. ZV-a jer su se te odluke odnosile na poslove redovite uprave, i donesene su u skladu sa odredbom čl. 90.st.2. ZV-a na način da je za iste dana suglasnost suvlasnika koji imaju većinu suvlasničkih dijelova. Nadalje iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su sami suvlasnici dogovarali iznos zajedničke pričuve odnosno povećanje istoga, i to kako je gore već navedeno na zakonit način, odnosno svako povećanje temeljeno je na zakonitim odlukama suvlasnika zgrade analiziranima u prethodnim točkama presude, obzirom da je u ovom postupku tužitelj dostavio sve zapisnike sa sastanaka stanara na kojima su se donosile relevantne odluke, a što sve proizlazi i iz iskaza svjedoka, a sve imajući u vidu činjenicu kako je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana najmanji iznos pričuve koji se mora plaćati i način kako se ista utvrđuje, te se dalje za utvrđivanje vrijednosti uzima etalonska cijena građenja koji način izračuna pričuve je preuzet i u Međuvlasničke sporazume, daljnje ugovore i
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
dogovore suvlasnika, dok ovdje tuženik tijekom cijelog postupka nije dokazao da je plaćao pričuvu za utuženo razdoblje ni u kojem iznosu niti je predlagao ikakve dokaze kojima bi dokazao točnost svojih tvrdnji, dok obveza plaćanja pričuve za njega proizlazi iz činjenice da vlasnik nekretnine u predmetnoj zgradi.
28.Slijedom navedeno tužitelj je obrazložio i dokazao osnov i visinu potraživanja sa svim materijalnim dokazima koje je priložio u spis navedenim pojedinačno u obrazloženju ove presude, dok tuženik nije dokazao svoje navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, niti je dalje sudjelovao u dokaznom postupku.
29.Kako tuženik u ovom postupku nije dokazao svoje tvrdnje istaknute u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dok je tužitelj dokazao pravni osnov i visinu svojeg potraživanja, ovaj sud našao je tužbeni zahtjev osnovanim u visini kako je to navedeno točkom I. presude.
30. Budući da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO-a pripadaju zatezne kamate.
31. S obzirom da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno odredbi čl. 2 st. 1. ZPP, zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 29 st. 1, 2 i 8 ZOO na glavnicu i to od dana dospijeća cjelokupnog utuženog iznosa, odnosno od zadnje utuženog iznosa pričuve – račun za mjesec prosinac 2023. koji je dospio 25.12.2023., pa do isplate, sve u roku od 15 dana, sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
32.Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.
33.Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
34.Stoga je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u koji se odnosi na ovršne troškove kako je to navedeno u točki II. izreke presude.
35.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.
36.Priznati troškovi ovršnog postupka sastoje se od troška javnobilježničke nagrade prema Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku sa PDV-om u iznosu od 25,00 EUR, sukladno čl.5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ( Narodne novine br. 9/2021, 18/2022) te trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 11 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 dalje:Tarifa), odnosno u sveukupnom
Poslovni broj: Povrv-93/2024 -15
iznosu od 211,53 EUR. Nadalje su tužitelju su kao opravdani i nužni za vođenje parničnog postupka priznati parnični troškovi koji se sastoje od troška sastava podneska od 08.05.2024. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. Tarife, s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 46. Tarife, troška zastupanja na ročištu održanom 17.10.2024. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, s uključenim PDV- om, sukladno Tbr.46. Tarife, trošak sastava podneska od 23.10.2024. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. Tarife, s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 46. Tarife, troška zastupanja na ročištu održanom 12.12.2024. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, s uključenim PDV-om, sukladno Tbr.46. Tarife, te trošak trošak prijevoza upotrebom vlastitog vozila na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], najkraćom linijom 36 minuta 33,2 km putem ŽC3052/D28 i D22, u iznosu od 29,88 EUR, za dolazak na ročište održano 17.10.2024. sukladno Tbr.50 Tarife, te trošak prijevoza upotrebom vlastitog vozila na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], najkraćom linijom 36 minuta 33,2 km putem ŽC3052/D28 i D22, u iznosu od 29,88 EUR, za dolazak na ročište održano 12.12.2024. sukladno Tbr.50 Tarife , te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, odnosno u sveukupnom iznosu od 736,30 EUR, sve zajedno sa zateznom kamatom sukladno čl.29. ZOO-a, tekućom na taj iznos od 21.01.2025. kao od dana donošenja presude, do isplate u roku od 15 dana, sve kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.
37. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Križevcima, 21. siječnja 2025.
S u d a c
Jasmina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave odnosno objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
