REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1428/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sanje Radolović Kuprešak, odvjetnice i punomoćnice tuženika KNO, zamjenice OGDO-a, 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, da tužitelju ON, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.813,52 EUR-a bruto za rad na Uskrs, blagdane i neradne dane uvećan za iznos zateznih kamata, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 72,05 EUR od 16.08.2019. pa do isplate,

-na iznos od 131,84 EUR od 16.09.2019. pa do isplate,

-na iznos od 62,63 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

-na iznos od 104,62 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

-na iznos od 125,57 EUR od 16.02.2020. pa do isplate,

-na iznos od 371,28 EUR od 16.06.2020. pa do isplate,

-na iznos od 91,56 EUR od 16.08.2020. pa do isplate,

-na iznos od 35,52 EUR od 16.09.2020. pa do isplate,

-na iznos od 172,51 EUR od 16.02.2021. pa do isplate,

-na iznos od 181,14 EUR od 16.03.2021. pa do isplate,

-na iznos od 105,21 EUR od 16.05.2021. pa do isplate.

II/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, da tužitelju ON, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 103,53 EUR-a s osnova neisplaćenih dnevnica kod rada na terenu, uvećan za iznos zateznih kamata, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 34,51 EUR od 16.08.2019. pa do isplate,

-na iznos od 34,51 EUR od 16.12.2019. pa do isplate,

-na iznos od 34,51 EUR od 16.01.2021. pa do isplate.

III/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, da tužitelju ON, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 342,79 EUR-a bruto s osnova neiskorištenih slobodnih dana za koje tuženik nije dostavio naloge za korištenje, uvećan za iznos zateznih kamata, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 128,69 EUR od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 126,17 EUR od 16.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 87,93 EUR od 16.01.2022. pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, da tužitelju ON, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.933,99 EUR-a bruto s osnova naknade za više odrađenih sati rada od 40 tjedno za koje nije izvršena preraspodjela niti su više odrađeni sati kompenzirani slobodnim danima, uvećan za iznos zateznih kamata, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 120,85 EUR od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 475,35 EUR od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.030,69 EUR od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 480,24 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 856,44 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 247,14 EUR od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 371,47 EUR od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 270,73 EUR od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.375,11 EUR od 16.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 131,27 EUR od 16.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.347,70 EUR od 16.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 1.434,06 EUR od 16.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 54,70 EUR od 16.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 703,28 EUR od 16.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 748,72 EUR od 16.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 197,26 EUR od 16.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 551,57 EUR od 16.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 270,85 EUR od 16.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 266,56 EUR od 16.01.2022. pa do isplate,

te da tužitelju namiri parnični trošak od 1.425,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21.1.2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima te zahtjev za isplatom zateznih kamata na parnični trošak za period od 9.12.2024. do 20.1.2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika, djelatnik Ministarstva obrane RH. Mjesto službe Zagreb, Vojarna „CROATIA“, Sarajevska br.7. Redovno radno vrijeme zaposlenicima tuženika u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. U izvršenju radnih obveza tužitelj je kao vozač u okviru redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno odradio veliki broj sati rada na terenu, izvan redovnog radnog vremena, u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima. Budući da je tuženik sate rada tužitelja preko 40 tjedno evidentirao kao preraspodjelu radnog vremena, iako u osnovi preraspodjele nije bilo, nije zapovjeđena i ne postoji odluka ni plan preraspodjele, tužitelj potražuje naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada sukladno čl. VII Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14 ) i to za razdoblje 26.04.2016–18.01.2022. Budući da tuženik tužitelju nije isplaćivao terenski dodatak i dnevnice, a tužitelj je i po 15 dana boravio na terenskom radu u tuzemstvu i inozemstvu koji je dnevno trajao od 12-14 sati tužitelj potražuje isplatu terenskog dodatka i dnevnica tuzemnih i inozemnih za razdoblje 26.04.2016–

18.01.2022. Obzirom da je tužitelj vozač koji poslove često obavlja na terenu na osnovu zapovjedi, dnevnika i naloga čije je radno vrijeme zbog potrebe službe (čl. VII Odluke o rasporedu radnog vremena, 12-14 sati dnevno pa i više, za vrijeme rada nije u mogućnosti koristiti dnevni odmor od 30 minuta, a tuženik mu nekorištenje dnevnog odmora posebno ne plaća, tužitelj traži da mu se u vidu naknade štete plate sati neiskorištenog dnevnog odmora od 30 minuta za vrijeme rada na terenu kada mu dnevni rad traje 12 i više sati. Tužitelj je više puta mjesečno bio dežuran, a dežurstvo unutarnje službe trajalo je 24 sata. Tužitelju je nakon 24- satnog dežurstva pripadao 1 slobodan dan, a ukoliko se dežurstvo obavljalo petkom tuženik je tužitelju kao slobodan dan vodio neradnu subotu odnosno ukoliko je dežurstvo obavljano subotom tužitelju je kao slobodan dan vođena nedjelja iako je za sve pripadnike Oružanih snaga RH nedjelja neradni dan. Tužitelj potražuje plaćanje subote ili nedjelje nakon dežurstva koji dani su evidentirani kao slobodni dani, te plaćanje svih 24 sata dežurstva, a ne samo 12 sati kao i plaćanje rada na blagdane i neradne dane te na Uskrs. Tužitelj ovim zahtjevom potražuje i isplatu neiskorištenih 8 slobodnih dana i to: 3 dana za 2019., 3 dana za 2020., 2 dana za 2021. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186a ZPP-a, a primljeno očitovanje odnosi se iz nekih razloga poznatih samo tuženiku radi troškova kaznenog postupka. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 23.8.2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa pobliže navedenih u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je 7.4.2018. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj: 30/18) koji u članku 155. izričito propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18). Nadalje, članak 149.a određuje da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“ broj: 39/18). Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Točkom IV. Odluke iz 2018. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju naknadu za posebne oblike rada u službi. Eventualno ostvareni prekovremeni rad tužitelja je temeljem instituta preraspodijele kompenziran slobodnim danima. Isto je razvidno iz očitovanja nadležne postrojbe, a za navedeni rad tužitelju su isplaćene sve naknade za rad u terenskim uvjetima, te naknade za službeni put u tuzemstvu i inozemstvu. Osporava tvrdnju tužitelja da mu nije omogućeno korištenje dnevnog odmora od po 30 odnosno 60 minuta u radno vrijeme. Nema nikakvih naznaka da bi mu isto bilo onemogućeno. Vođenje evidencije o korištenju dnevnog odmora nije izričito propisano niti izvan sustava Oružanih snaga, čak niti Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj: 32/15, 97/15,73/17) koji u članku 8. stavak 4. određuje da poslodavac koji vodi podatke o radnom vremenu radnika, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora. Sama činjenica da vrijeme korištenja dnevnog odmora nije nigdje evidentirano, nikako ne znači da imenovani to pravo nije koristio. Takav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi, te u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gž R-584/2019-2 od 19. kolovoza 2019. Također, prehrana djelatnih vojnih osoba regulirana je Pravilnikom o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 131/13, 36/15, 51/15, 121/16 i 38/18, 42/19). Po navedenom Pravilniku djelatnim vojnim osobama za 8 sati rada osigurava se jedan obrok, a za radno vrijeme duže od 8 sati tri dnevna obroka pa iz iste činjenice proizlazi i korištenje dnevnog odmora. U svezi navoda podnositelja da je radio duže od 40 sati tjedno, te potražuje naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno, naknadu za subote i nedjelje, te isplatu neiskorištenih slobodnih dana, nadležna postrojba navodi da je imenovani bio angažiran prekovremenom noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, na terenu, službenom putu u tuzemstvu i inozemstvu, međutim svi sati tako ostvarenog rada kompenzirani su slobodnim danima koje je tužitelj iskoristio, te je bio plaćen kao da je radio. Naposljetku, tužitelj je tijekom 2020. i 2021. godine (sukladno zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske), a u svrhu sprječavanja širenja zaraze bolesti COVID-19 koristio 63 dana pripravnosti (nije radio, ali mu je isplaćena plaća kao da je radio). Slijedom navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti te da tužitelj tuženoj naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke suda do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23.8.2024. (str. 253-255 spisa), predmet postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu:

- razlike plaće po osnovi rada na Uskrs, blagdane i neradne dane;

- razlike naknade plaće s osnova neisplaćenih dnevnica;

- razlike naknade plaće s osnova neiskorištenih slobodnih dana;

- razlike plaće po osnovi rada duljeg od redovnog radnog vremena, sve za utuženo razdoblje od 26.4.2016. – 18.1.2022.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju imao status djelatne vojne osobe u Oružanim snagama RH, na radnom mjestu vozača te da se prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za rad dulji od redovnog radnog vremena, rada na Uskrs, blagdane i neradne dane, naknade plaće s osnova neisplaćenih dnevnica i naknade plaće s osnova neiskorištenih slobodnih dana.

8. Mjerodavne su odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13, 75/15, 50/16; dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" br. 66/14, 23/15, 84/15, 106/17; dalje: Odluka o radnom vremenu/14) i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" br. 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17; dalje Pravilnik o dodacima na plaću/14).

9. Po ZSOS/13 djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima koji su utvrđeni tim Zakonom i propisima koji su doneseni na temelju njega (čl. 135. st. 1.), dok se puno radno vrijeme utvrđuje u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana (čl. 154. st. 1.).

10. Nadalje, po ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, pored ostaloga, za prekovremeni rad, rad noću i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću (čl. 155.).

11. Po Odluci o rasporedu radnog vremena/14 redovno radno vrijeme raspoređeno je od ponedjeljka do petka, od 08,00 do 16,00 sati (čl. 5. st. 1. i st. 2.), a djelatna vojna osoba dužna je raditi dulje od redovnog radnog vremena, između ostaloga, radi završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe (čl. 7. st. 1.). Sati rada duljeg od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju se u omjeru jedan na prema jedan (čl. 7. st. 2.).

12. Člankom VI. st. 1. Odluke o radnom vremenu/14 propisano je da ako potrebe službe to zahtijevaju, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, može pisanim nalogom odrediti preraspodjelu redovnoga radnog vremena tako da tijekom razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, radno vrijeme u jednom razdoblju traje dulje, ali ne više od 48 sati tjedno, a u drugom razdoblju kraće, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prelazi 40 sati tjedno. Tuženik se poziva na činjenicu da je u utuženom razdoblju došlo do preraspodjele radnog vremena te da je radno vrijeme trajalo duže od 40 sati tjedno, međutim tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis odluku o tome da je radno vrijeme bilo preraspodijeljeno niti ima dokaza da je takva odluka donesena.

13. Sukladno odredbi čl. VIII. Odluke o radnom vremenu/14 djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu u skladu s točkom V. ove Odluke ima pravo na odmor u trajanju od 30 minuta koji se koristi u skladu s naravi i potrebama posla. Djelatna vojna osoba iz stavka 1. ove točke ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati, osim u slučaju potrebe rada duljega od redovnoga radnog vremena u skladu s točkom VII. ove Odluke. U slučaju potrebe rada duljega od redovnoga radnog vremena iz stavka 2. ove točke djelatnoj vojnoj osobi mora se osigurati odmor između dva radna tjedna u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata.

14. Člankom XII. st. 1. i 2. Odluke o radnom vremenu/14 propisano je da kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe.

15. Sukladno odredbi čl. XVII. Odluke o radnom vremenu/14 kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe.

16. Sukladno odredbi čl. XVIII. Odluke o radnom vremenu/14 dežurstvo djelatnih vojnih osoba, uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza jedan dan u pravilu prvi sljedeći radni dan. Svaki dan proveden u službi dežurstva koje je uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama i slobodan dan (slobodno vrijeme) nakon dežurstva, u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati, smatraju se danima redovnoga radnog vremena. Za vrijeme dežurstva iz stavka 1. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na naknade za posebne oblike rada u službi i dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na naknade za posebne oblike rada i dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

17. Pravilnikom o dodacima na plaću/14 propisani su posebni dodaci na plaću za djelatne vojne osobe, a koji dodaci ovise o ustrojbenom činu te su određeni u postotku od osnovice za obračun plaće (čl. 4.), i to paušalno odnosno neovisno o obliku rada i neovisno o broju ostvarenih sati rada.

18. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno:

1) Naknada za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada - pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu po redovnoj cijeni sata rada za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog fonda, potraživanje iznosi 10.933,99 EUR (Tabela 1. stupac 11).

2) Izračun neplaćene naknade za rad tužitelja na blagdane, Uskrs i neradne dane - pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad na blagdane, Uskrs i neradne dane, visina potraživanja tužitelja iznosi 1.813,52 EUR (Tabela 2 stupac ‘13’ nalaza).

3) Obračun iznosa neisplaćenih tuzemnih i inozemnih dnevnica i Izračun neisplaćenog terenskog dodatka - pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na neisplaćene dnevnice za vrijeme rada na terenu, visina potraživanja tužitelja iznosi 780,00 EUR (Tabela 4 stupac ‘10’ nalaza).

4) Obračun nekorištene dnevne stanke od 30 minuta u vrijeme rada (vožnje) dulje od 8h dnevno - pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na dnevne stanke od 30 minuta u vrijeme službene vožnje dulje od 8h dnevno, visina potraživanja tužitelja iznosi 229,11 EUR (Tabela 5 stupac ‘8’ nalaza).

5) Izračun iznosa za 8 neiskorištenih slobodnih dana (3 dana za 2019., 3 dana za 2020., 2 dan za 2021.) - pod pretpostavkom da je tužitelj ostvario ukupno 8 slobodnih neplaćenih dana nakon rada na terenu, odnosno 3 dana za 2019., 3 dana za 2020., 2 dan za 2021., tužitelj na ime neplaćenih slobodnih dana potražuje ukupno 342,79 EUR (Tabela 6 stupac ‘8’ nalaza).

19. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a tužena prigovara obračunu više ostvarenih sati rada iznad 40 - satnog tjednog fonda sati kao redovan rad u utvrđenom iznosu od 10.933,99 eura. Prije svega ističe da je tužitelj za ostvareni prekovremeni rad do 1.6.2014. dobivao na korištenje slobodne dane, a što je razvidno iz dostavljenih naloga o korištenju slobodnih dana. Međutim, navodi da vještakinja nije ostvarene prekovremene sate rada tužitelja umanjila za sate iskorištenih slobodnih dana.

20. Sud je naložio vještaku očitovati se na prigovore tužene, a vještakinja je ponovila svoj nalaz i mišljenje, nakon čega su stranke izričito navele da ne predlažu da vještak usmeno iznese nalaz i mišljenje, te su predložile zaključiti glavnu raspravu.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Osim toga nalaz i mišljenje financijskog vještaka dat je u skladu s pravilima struke i u njemu nema proturječnosti.

22. S obzirom da se iznosi koje tužitelj potražuje specificiranim tužbenim zahtjevom u cijelosti poklapaju sa iznosima koje je utvrdio financijski vještak i na kojeg nije bilo daljnjih primjedbi na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena niti su stranke predlagale da se vještaka sasluša, isti je trebalo u cijelosti prihvatiti i dosuditi mu razliku plaće po utuženim osnovama u ukupnom iznosu od 13.193,83 eura.

23. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća plaće. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 13.193,83 eura. Tako je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 eura (Tbr.32), sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 8.7.2022. od 50,00 eura (Tbr.8/4), zastupanja na ročištu 20.2.2023. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), sastava podneska od 23.8.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4), zastupanja na ročištu 9.12.2024. od 200,00 eura (Tbr.9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 300,00 eura, a što sve ukupno iznosi 1.425,00 eura.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatom zateznih kamata za period od zaključenja glavne rasprave do presuđenja kao neosnovan.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po OGDO u Zagrebu