Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-346/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HR, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-61/2023, od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje te se predmet upućuje na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Optužno vijeće Općinskog suda u Splitu, je u točki I. pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 355. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), odbacilo optužnicu Općinskog državnog odvjetništva (nije navedenog kojeg državnog odvjetništva), poslovnog broja KO-DO-91/2023., od 23. siječnja 2023., protiv okrivljenika HR zbog "kaznenih dijela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11". Pod točkom II. rješenja je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se osporavano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu je osnovana.

5. Potpuno ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjsko rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja te su razlozi rješenja o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, tako da se čitavo rješenje ne može ispitati. Osnovano kod toga državni odvjetnik navodi kako je optužnica koju je optužno vijeće "odbacilo" podnesena zbog dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, koje se odnosi na nezakonito primanje naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, koje je opisano pod točkom 1. navedene optužnice i jednog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, koje se odnosi na nezakonito priznato pravo na naknadu za stanovanje, koje je opisano pod točkom 2. optužnice, dok je u izreci pobijanog rješenja navedeno kako se "odbacuje" optužnica Općinskog državnog odvjetništva zbog "kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona". Iz ovakve izreke prvostupanjskog rješenja doista nije jasno je li optužnica odbačena zbog oba kaznena djela iz optužnice, što bi se dalo zaključiti iz toga što se navodi da se radi o "kaznenim djelima" (dakle u množini) ili se radi samo o odbacivanju kaznenog djela opisanog pod točkom 1. optužnice, budući da je kazneno djelo iz točke 2. optužnice pravno označeno kao teži oblik kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, koja kvalifikacija se ne navodi u izreci pobijanog rješenja.

6. S druge strane, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja sud navodi samo razloge koji bi se mogli vezati uz kazneno djelo iz točke 2. optužnice, dakle kazneno djelo prijevare iz članke 236. stavka 2. KZ/11, vezano za nezakonito priznato pravo na naknadu za stanovanje, dok se niti jednom riječju ne referira na razloge o odbačaju optužnice u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. optužnice, iz članka 236. stavka 1. KZ/11, vezano za nezakonito primanje naknade za troškove prijevoza na posao i s posla. Na opisani način izreka prvostupanjskog rješenja je nerazumljiva, a isto tako je i proturječna sama sebi i razlozima rješenja te su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani su potpuno nejasni, radi čega se čitavo rješenje ne može ispitati, na koji način je doista počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju opravdano državni odvjetnik ukazuje u svojoj žalbi, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08.

7. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud svojim rješenjem "odbacio optužnicu" pozivajući se na odredbu članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, premda je pravna osnova za odbacivanje optužnice odredba članka 355. stavka 2., u vezi članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, dok se odredba na koju se pozva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju odnosi na situaciju kada se, u slučaju kada se za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, obustavlja kazneni postupak.

8. Nadalje, osnovano državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da je potpuno nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud došao do utvrđenja da okrivljenik ima pravo na naknadu za stanovanje jer da mu je mjesto boravišta udaljeno manje od 50 kilometara od mjesta službe, budući da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske propisano upravo suprotno od toga, odnosno da udaljenost mjesta službe od mjesta prebivališta mora biti najmanje 50 kilometara, da bi se pravo na naknadu za stanovanje moglo ostvariti.

9. Pored toga, pravilno se u žalbi državnog odvjetnika ističe kako se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju poziva na rješenje Vojnostegovnog suda od 29. listopada 2022., koje rješenje je samo vijeće pribavilo od Ministarstva obrane RH, a koje nije ni pročitano na sjednici optužnog vijeća, kako to proizlazi iz zapisnika s navedene sjednice od 25. listopada 2024., a osim navedenog, u prvostupanjskom rješenju uopće nije obrazloženo što je to prvostupanjski sud utvrdio na temelju tog rješenja jer uopće nije naveden sadržaj tog rješenja i kako se ta utvrđenja odražavaju na opstojnost kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Stoga su u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su potpuno nejasni, radi čega se pobijano rješenje ne može ispitati, čak ni u onom dijelu u kojem je prvostupanjski sud dao određene razloge.

10. Slijedom svega navedenog, kako je to već navedeno, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, radi čega je pobijano rješenje bilo nužno ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ispitati podnesenu optužnicu te će odlučiti o njezinoj osnovanosti, nakon čega će donijeti odgovarajuće rješenje, pri čemu će otkloniti povrede zakona na koje mu je ukazano ovim rješenjem. Kod toga se prvostupanjskom sudu posebno skreće pozornost na to da u fazi ispitivanja optužnice od strane optužnog vijeća, sud nije ovlašten dati vrijednosnu ocjenu dokaza koji su prikupljeni, već samo na temelju preliminarne analize utvrditi postoji li neki od uvjeta propisanih člankom 355. stavkom 1. točkama 1. – 4. ZKP/08, odnosno ako se radi o slučaju iz točke 4., utvrditi ima li dostatno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe ili je li proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju utvrdio kao "nije dokazano" da bi okrivljenik doveo u zabludu svog poslodavca, što jasno ukazuje na to da se optužno vijeće upustilo u vrijednosnu ocjenu dokaza i na toj ocjeni utemeljilo svoju odluku. Naime, prvostupanjski sud uopće nije utvrdio je li prikupljeno dostatno dokaza koji potvrđuju postojanje, za tu fazu postupka, relevantnog stupnja osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela koja su predmet optužnice, odnosno postoji li takvo proturječje između prikupljenih dokaza da bi donošenje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće, za što je optužno vijeće jedino i ovlašteno, prema članku 355. stavku 1. točki 4. ZKP/08, nego je prvostupanjski sud očito analizirao kvalitetu, važnost i učinak tih dokaza te procijenio kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, čime je izašao izvan okvira ovlasti koje ima optužno vijeće, budući da je jedino raspravno vijeće, nakon provedene rasprave nadležno ocijeniti je li dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo, kao što je to propisano člankom 453. točkom 3. ZKP/08.

12. U stadiju ispitivanja optužnice odluka optužnog vijeća se, kako je već naprijed navedeno, može zasnivati isključivo na preliminarnoj analizi dokaza u pogledu toga jesu li prikupljeni dokazi dostatni za potvrdu postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe, odnosno je li proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, kod čega je posebno za naglasiti da to proturječje mora biti toliko evidentno da izvan svake sumnje otklanja mogućnost donošenja osuđujuće presude na raspravi. Eventualne manje proturječnosti između prikupljenih dokaza koje nisu već na prvi pogled toliko očigledne da se na temelju njih ne bi mogla donijeti osuđujuća presuda, optužno vijeće nije ovlašteno kvalitativno ocjenjivati, preispitivati njihovu uvjerljivost niti dovoditi u međusobnu vezu jer o tome odluku može donijeti samo raspravno vijeće, nakon što se svi ti dokazi izvedu u kontradiktornom postupku, pred sudom na raspravi.

13. Slijedom navedenog, kako su u potpunosti ostvareni žalbeni navodi državnog odvjetnika njegova žalba je prihvaćena te je u skladu s člankom 494. stavkom 3. točkom 3. ZKP/08 prvostupanjsko rješenje ukinuto i upućeno na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Split, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić