REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-33/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koga zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB 52634238587 koga zastupa ODO u Požegi, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 17. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Velimira Galić, odvjetnika iz Požege i zamjenice u ODO u Požegi ET i presude objavljene 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu pravosuđa isplatiti tužitelju HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime terenskog dodatka ukupan neto iznos od 497,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2019. po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju HT, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.359,37 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj DT podnio je tužbu protiv tužene Republike Hrvatske radi isplate. U tužbi navodi da je temeljem odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora kao i Dodatka I, Dodatka II i Dodatka III Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelj ima pravo na terenski dodatak za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen s obzirom na opis posla radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa u nadležnosti ustrojene jedinice u koju je raspoređen utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Tužitelj je u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. temeljem rješenja od 30. rujna 2019. bio upućen na rad u Zatvor u Zadru, a što predstavlja rad na terenu u dnevnom iznosu od 150,00 kn sukladno Kolektivnom ugovoru. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti. Tužitelju nije nikad isplaćen dodatak za rad na terenu u spornom razdoblju. Tužitelj predlaže da sud temeljem članka 186.b Zakona o parničnom postupku donese rješenje kojim se nalaže tuženiku da tužitelju dostavi obračunske liste za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju, evidenciju rada tužitelja u spornom razdoblju, naloge u upućivanju na rad na teren u spornom razdoblju i po potrebi i druge evidencije i da donese presudu kojom se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu pravosuđa isplatiti tužitelju HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime dodataka za rad na terenu iznos od 4.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Tuženik Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navela je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti budući da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Tužena ističe da je odredbom članka 56. stavak 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike utvrđeno je da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu nadležnosti ustrojene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema tome, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira koliko je dana radio, a pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje na kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen. U rješenju Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske stoji da je tužitelj premješten na rad u Zatvor u Zadru u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. Dakle, službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada koje je rješenje o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer se ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu nego o premještaju službenika u drugo mjesto rada, a koji stav je zauzela i Komisija za tumačenje kolektivnog ugovora što proizlazi iz Tumačenja broj 11/56 od 21. studenog 2014. Tužena ističe da je tužitelj premještan temeljem članka 31. stavak 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora u kojem članku stoji da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na novo radno mjesto jer nije došlo do promjene radnog mjesta tužitelja s obzirom na opis poslova koje obavlja nego je došlo do promjene mjesta rada s obzirom na lokaciju obavljanja poslova. Dakle, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 58. Kolektivnog ugovora temeljem koje je tužitelj ostvario pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji koja naknada mu je u utuženom razdoblju i isplaćena iz čega proizlazi da je poslodavac tužitelja pravilno tumačio odredbe Kolektivnog ugovora. Tužena ističe da službenika na rad na teren upućuje čelnik tijela te mu izdaje nalog temeljem kojeg se vrši isplata terenskog dodatka, a što je slučaj kod preprate zatvorenika, osiguranja zatvorenika i slično kada službenik prema dnevnom rasporedu dolazi na posao odakle se radi obavljanja poslova upućuje na rad na terenu u drugo mjesto rada, te se potom vraća u kaznionicu iz koje je upućen. Da je pravno stajalište tužene ispravno potvrđuje i Tumačenje zajedničke komisije broj 14/56 od 18. studenog 2015. U konkretnom slučaju tužitelj je sukladno članku 28. Zakona o izvršenju kazne zatvora, a temeljem rješenja potpisanog od pomoćnika ministra pravosuđa za zatvorski sustav upućen na drugo mjesto rada. Iz svega navedenog proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 56. Kolektivnog ugovora odnosno uvjeti za isplatu terenskog dodatka kako to tužitelj tužbom potražuje. Tužena ističe da je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada te mu je isplaćena naknada za odvojeni život od obitelji sukladno odredbi članka 58. stavak 5. Kolektivnog ugovora, a naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isključuju. Republika Hrvatska smatra da je tužba u cijelosti neosnovana.

3. Tužitelj se u podnesku od 28. prosinca 2020. očitovao na odgovor na tužbu tuženika. U istome navodi da je tužitelj državni službenik Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice i Zatvora Požega i raspoređen na radno mjesto starijeg pravosudnog policajca. Rješenjem tuženika radi potrebe službe privremeno je bio premješten na rad u Zatvor Zadar. Pravo na terenski dodatak stekao je temeljem odredbe članka 56. tada važećeg Kolektivnog ugovora i tumačenje istih odredbi 4/56 od 16. prosinca 2013., a u kojim se navodi da upućivanje službenika u drugo mjesto koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra se terenskim dodatkom iz članka 56. Kolektivnog ugovora te stoga ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući i putovanja. Pogrešno paušalno tvrdi da tužitelj nije ostvario pravo na terenski dodatak jer nije promijenio stalno mjesto rada pozivajući se na Pravilnik o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u koju je raspoređen. Tuženik isplatom naknadom za odvojeni život priznaje da je tužitelj promijenio stalno mjesto rada. Kad bi se prihvatio stav tuženika da zbog isplate naknade za odvojeni život tužitelj nema pravo na isplatu terenskog rada onda bi tužitelj došao u neravnopravan položaj u odnosu na njegove kolege koji su zajedno s njim bili privremeno premješteni u Zatvor Zadar, a nemaju obitelj. Tada bi njihov terenski rad za 30 dana provedenog na terenu iznosio dvostruko više od iznosa kojeg je tužitelj primio na ime naknade za odvojeni život. Tužitelj se poziva na tumačenje broj 12/56 od 18. svibnja 2015. kojim je Zajednička komisija za tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika utvrdila kako službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. Kolektivnog ugovora te davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

4. Tužena Republika Hrvatska u podnesku od 8. ožujka 2021. istaknula je prigovor radi prebijanja nasuprot tužiteljevu zahtjevu za isplatu terenskog dodatka, a taj procesno pravni zahtjev ističe uvjetno za slučaj da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka tužitelju u kojem slučaju predlaže da sud iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka donese odluku deklaratornog karaktera kojom utvrđuje postojanje tražbine tuženika i tražbine tuženika, a potom donese odluke konstitutivnog karaktera kojom vrši prijeboj tražbina i kojom se tražbina tužitelja na ime terenskog dodatka umanjuje za iznos od 750,00 kn koji je tužitelju isplaćen na ime naknade za odvojeni život od obitelji.

5. Na pripremnom ročištu odnosno ročištu glavne rasprave održano 13. svibnja 2021. stranke su učinile nespornim visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koja se odnosi na terenski dodatak, a to je iznos od 150,00 kn dnevno te čine nespornim da je tužitelju kroz period od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. kada je tužitelj radio izvan mjesta rada u Zatvoru u Požegi istome isplaćena naknada za odvojeni život u ukupnom iznosu od 750,00 kn.

5.1. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 597,25 eura umanjeno za isplaćen dodatak za odvojeni život od obitelji za iznos od 99,54 eura što konačno iznosi na ime dodatka za rad na terenu iznos od 497,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. listopada 2019. pa do isplate.

5.2. Na istoj raspravi tuženik se nije protivio uređenom tužbenom zahtjevu te je odustao od prigovora prijeboja za iznos od 99,54 eur.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje Kaznionice u Požegi od 30. rujna 2019., zahtjev za mirno rješenje spora od 21. travnja 2019., dopis ODO u Požegi od 9. srpnja 2020. i izvršen je uvid u obračun isplate plaće tužitelja za rujan 2019. (listovi 52-1 do 55 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužitelj zaposlen kao državni službenik Ministarstva pravosuđa Uprave za zatvorski sustav u Kaznionici i zatvoru u Požegi, sada u Kaznionici u Požegi te je raspoređen na radno mjesto starijeg pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja u Kaznionici u Požegi.

8. Uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Požegi od 30. rujna 2019. utvrđeno je da je tužitelj za potrebe službe privremeno premješten na rad u Zatvor u Zadru i to od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. Tužitelju su istim rješenjem utvrđena materijalna prava vezano za premještaj, a koja mu isplaćuje Kaznionica u Požegi za vrijeme privremenog premještaja i to naknada za odvojeni život od obitelji u iznosu od 750,00 kn mjesečno (umanjeno za 25 % od punog iznosa zbog osiguranog smještaja) i naknada troškova mjesnog prijevoza na posao i s posla u Zadru mjesnim javnim prijevozom u visini naknade koju Zatvor u Zadru isplaćuje svojim službenicima za takav prijevoz.

9. Kako je navedeno između stranaka nije sporno da je tužitelju za vrijeme privremenog premještaja u Zatvor u Zadar isplaćena plaća i naknada za odvojeni život u ukupnom iznosu od 750,00 kn.

10. Tužitelj je tužbom zatražio isplatu terenskog dodatka u ukupnom iznosu od 597,25 eura za svaki dan rada u Zatvoru u Zadru prema rješenju o privremenom premještaju, a isti iznos je umanjio za nesporno primljen dodatak za odvojeni život od obitelji u iznosu od 99,54 eur pa je zatražio isplatu iznosa od 497,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. listopada 2019.

11. Budući da je nesporno da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. obavljao rad u Zatvoru u Zadru i taj rad je bio izvan stalnog mjesta rada tužitelja, a to je u Požegi i tužitelju pripada pravo na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak), a tuženik je učinio nespornim pravo tužitelja na taj terenski dodatak.

12. Budući je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev na ime terenskog dodatka za nesporno primljenu naknadu za odvojeni život od obitelji u iznosu od 99,54 eura to je sud uređeni tužbeni zahtjev tužbe tužitelja prihvatio i odlučio kao u izreci. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koja teče od 16. listopada 2019. budući je obveza tuženika za isplatom terenskog dodatka nastala s isplatom plaće tužitelja za mjesec rujan 2019.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 eura, za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 22. veljače 2021. u iznosu od 150,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 13. svibnja 2021. u iznosu od 150,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 17. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 eura te za sastav žalbe na presudu u iznosu od 187,50 eura. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 937,50 eura i PDV na taj iznos od 421,87 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.359,37 eura. Sud je tužitelja s preostalim zahtjevom za naknadu troškova kao s neosnovanim odbio. Naime, sud nije priznao trošak tuženika za pristup na ročište održano 29. ožujka 2021. budući da na tom ročištu nije bio prisutan niti tužitelj niti njegov punomoćnik te za pristup na ročište radi objave presude održano 8. lipnja 2021. budući da na tom ročištu radi objave presude nije bio prisutan niti tužitelj niti njegov punomoćnik. Isto tako, sud nije priznao trošak tužitelja sastav podneska od 4. siječnja 2021. i 13. svibnja 2023. budući da tužitelj nije imao podneske koji su sastavljeni tih datuma.

14. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 21. siječnja 2025.

S u d a c

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA

1. Odvjetnik Mirko Kovač, Zagreb, Palmotićeva 50

2. ODO u Požegi, na broj P-DO-50/2020

3. Porezna uprava, Područni ured Požega – po pravomoćnosti