REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-907/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Gracinu odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2024.g. g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 21. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj, Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 5.351,13 eura , sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- za studeni 2018. na iznos od 103,19 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 114,58 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 120,04 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 95,46 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 98,67 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 116,28 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 117,87 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 102,82 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 111,83 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 107,96 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 97,80 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 109,00 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 108,50 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 115,00 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 132,41 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 102,97eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 103,95 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 90,07 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 109,10 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 113,82 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 124,20 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 116,50 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 119,19 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 131,56 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 143,78 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 149,62 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 128,08 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 120,17 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 135,83 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 142,41 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 143,41 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 127,56 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 136,77 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 139,20 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 117,78 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 113,86 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 131,20 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 116,59 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 118,52 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 100,57 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 117,24 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 119,85 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 134,52 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 124,55 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 126,85 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj, Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2024.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, navodi da od 2. studenoga 2018. godine zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. U odnosu na radno mjesto tužitelja, ističe se kako je tužitelj s tuženikom 29. listopada 2018. sklopio ugovor o radu na određeno za radno mjesto „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Dubrava, nadalje 15. listopada 2019. tužitelj je sklopio drugi ugovor o radu na određeno za isto radno mjesto. Dana 11. studenoga 2019. tužitelj i tuženik sklapaju novi ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Dubrava, a 22. srpnja 2022. tužitelj sklapa ugovor na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, Tramvajski promet Dubrava, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. U skladu s odredbom čl. 6. i 7. ugovora o radu sklopljenih 29. listopada 2018., 15. listopada 2019. te 11. studenoga 2019. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 22. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. godine. Kako je već istaknuto u historijatu tužbe Ad 1, tužitelj je s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu „Vozač tramvaja“. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača tramvaja, pa do danas, tužitelj prometuje redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Tramvajski promet Dubrava. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 tužitelj je u periodu od 2. studenoga 2018., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“ do 1. kolovoza 2022., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja III“ tužitelju se plaća također obračunavala primjenom koeficijenta 2,40 iako su njegovi radni zadaci bili nepromijenjeni. Dakle, tužitelj je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljao u naravi isti posao slijedom čega mu se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20.Naime, drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja vrše primopredaju smjena sukladno rasporedu kojega tuženik objavljuje svakoga petka na svojim internim stranicama, a jedino iz kojega rasporeda je vidljivo koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim tramvajem je upravljao te u kojem vremenu. S obzirom da tužitelj ne raspolaže putnim nalozima ili drugim ispravama iz kojih bi bilo vidljivo tko je predavao i preuzimao smjenu, već se navedeno može isključivo vidjeti iz gore navedenog rasporeda, predlaže se sudu naložiti tuženiku dostavu podataka o tome tko je u utuženom razdoblju vršio primopredaju smjene s tužiteljem te dostavu platnih lista utvrđenih radnika. Također, tužitelj predlaže sudu saslušati radnike DT i ET kao svjedoke na okolnost činjenice obavljanja istovjetnih poslova te predlaže naloži tuženiku dostavu platnih lista imenovanih radnika, a sve radi utvrđivanja koeficijenata po kojemu se tim radnicima obračunavaju plaće, odnosno dostaviti drugi dokaz o primijenjenom koeficijentu radi usporedbe s tužiteljevim. Ono što je, također, bitno za istaknuti, iz samih platnih lista tužitelja koju sastavlja poslodavac tuženik, razvidno je da se za radno mjesto vozača tramvaja na koje je tužitelj bio raspoređen, ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, sam tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja AP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. U smislu odredbe čl. 91. ZR – a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako: obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju i tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja. Ističe kako su svi ostali vozači tramvaja tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40, obavljali isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete u kojima se rad obavlja te bi sve navedene osobe, kao vozači tramvaja, mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Dakle, tužitelj ponavlja, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, rad koji su obavljali vozači tramvaja kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu samog tužitelja u vrijeme kada mu je plaća obračunavana po koeficijentu složenosti 2,20 te radu kojeg isti obavlja sada kada mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, već tada obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,40 jer je u skladu s člankom 91. stavkom 1. Zakona o radu poslodavac dužan radnicima isplaćivati jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti dok je sukladno stavku 5. istoga članka svaka odredba suprotna tome ništetna. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa od 5.351,13 EUR bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos kao u izreci presude, uz naknadu troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Prvenstveno, tuženik ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenjem tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti. Sukladno čl. 133. Zakona o radu (NN 93/17, 127/17, 98/19, 151/22), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Dakle, ako je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa, trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom u čl. 133. Zakona o radu. S obzirom da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, tuženik predlaže Naslovljenom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev odbaci. Nadalje, u slučaju da Naslovljeni sud ne odbaci tužbu, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Tužitelj je kod Naslovnog suda ustao tužbom radi isplate iznosa od 6.448,50 EUR bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaće koje su mu trebale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate po koeficijentu 2,20. Nastavno na navode iz tužbe očitujemo se da je nesporno da je tužitelj radnik kod tuženika, od 29.10.2018. godine kada je sklopljen prvi ugovor o radu na određeno vrijeme. Prije zaključenja prvog ugovora o radu tužitelj je završio program prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja. Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad tužitelj je s tuženikom zaključio Ugovor o radu od na određeno vrijeme od 29.10.2018. godine, na radnom mjestu ,,Vozač tramvaja I", s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20. Nakon toga, s tužiteljem je dana 15.10.2019. godine zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme pa dana 11.11.2019. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 u Tramvajskom prometu Dubrava. Potom je tužitelj s poslodavcem dana 22.7.2022. godine sklopio Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,40 u Tramvajskom prometu Dubrava. U programu prekvalifikacije za vozača tramvaja tužitelj je bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja tužitelj se upućuje na uvođenje u rad uz nadzor vozača-mentora u trajanju od 30 dana. Uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad, tužitelj i tuženik sklapaju ugovor o radu kojim će kandidat zasnovati radni odnos kod naručitelja za obavljanje poslova vozača tramvaja.

Tek nakon provedene prekvalifikacije za zanimanje vozač/vozačica tramvaja s tužiteljem je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca. Iz navedenog se može jasno zaključiti da je temeljem prvog ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao pripravnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, iz navedenih razloga tužitelju je ponuđen ugovor s nižom plaćom, odnosno s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja tužitelju je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika. Upravo suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj, i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova - GRUPA SLOŽENOSTI POSLOVA V. (VKV,SSS) 2,11- 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET –a iz 2015. godine, utvrđena su slijedeća radna mjesta:

- VOZAČ TRAMVAJA I – koeficijent složenosti poslova 2,20,

- VOZAČ TRAMVAJA II – koeficijent složenosti poslova 2,30,

- VOZAČ TRAMVAJA III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sa tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće. Ujedno se ističe da su 22.08.2019. godine donesene izmjene i dopune Pravilnika iz 2015. godine kojima je u određenom dijelu izmijenjena organizacijska struktura te usklađeni nazivi sukladno statusnoj promjeni tuženika. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl.71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Također, čl.70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine i Kolektivnog ugovora iz 2023. godine koji je trenutno na snazi, predviđen je raspon koeficijenta za KV, VK i SSS od 2,01-3,00, što znači da je radnik i po novom općem aktu poslodavca unutar predviđene grupe raspona koeficijenta. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20. Odredbom čl.7.st.1. važećeg Zakona o radu propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danima u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Prema odredbi čl.15.st.1.t.8. Zakona o radu ugovor o radu mora sadržavati podatak o brutoplaći, a što u konkretnom slučaju je, dakle, poslodavac je dužan radniku dati posao i radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu tako ugovorene i određene plaće. Dakle, tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavaca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti traži da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.

Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako izvršen uvid u Pravilnik o radu tuženika (list 10-17 spisa), Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnika u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (list 18-24 spisa) Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (list 25-76 spisa), obračunske liste plaće tužitelja (list 77-105 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2019.g. (list 119-121 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22.07.2022.g. (list 122-124 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 125-141 spisa), Izmjenu i dopunu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 142-196 spisa), sudsku praksu (list 197-208, 258-282 spisa), izračun pretpostavljene bruto plaće (list 253 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužitelja (list 287-288 spisa), svjedoka DT (list 288 spisa), svjedoka ET (list 288 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno kako je tužitelj bio zaposlen kod prednika tuženika, Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj Zagreb od 01. rujna 2014.g. do 31. prosinca 2017.g., a nakon toga je zaposlenik tuženika, nadalje nesporno je kako je tužitelju određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20, te nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta, u prilogu broj 3, u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta vozač autobusa I s koeficijentom 2,20, vozač autobusa II sa koeficijentom 2,30, te vozač autobusa III sa koeficijentom 2,40, a čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa.

6. Među strankama je sporno da li su poslovi koje je tužitelj obavljao na radnom mjestu vozač tramvaja I identični u naravi poslovima vozač tramvaja III.

7. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu poslodavac je dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad.

8. Tužitelj (list 287-288 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, te obavlja poslove radnog mjesta vozač tramvaja, sukladno Ugovoru o radu koji je imao sklopljen s tuženikom, koeficijent za plaću bio mu je 2,20 i to od 01.11.2018., a 2022. sukladno novom ugovoru o radu s tuženikom, koeficijent za plaću mu je 2,40. Izričito ističe da je u spornom razdoblju obavljao identične poslove koje obavlja i po novom ugovoru o radu iz 2022., a taj ugovor je sklopio 01.08.2022. , te da su stariji kolege u spornom razdoblju, a koji su obavljali identične poslove kao i on, imali koeficijent plaće 2,40, dok su mlađi kolege, uključujući i njega osobno, imali koeficijent plaće 2,20. Ponavlja da je u spornom razdoblju obavljao potpuno iste poslove kao i njegovi stariji kolege koji su imali koeficijent plaće 2,40.

9. Svjedok DT (list 288 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od 02.01.2002., tužitelj mu je poznat kao kolega, te ističe kako od 2002. godine u kontinuitetu obavlja poslove vozača tramvaja, a u spornom razdoblju, odnosno od 2017. do kolovoza 2022. pa i nadalje imao je koeficijent plaće 2,40. Ističe kako je obavljao potpuno identične poslove kao i tužitelj koji je u spornom razdoblju imao koeficijent plaće 2,20.

10. Svjedok ET (list 288 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika, te obavlja poslove vozača tramvaja, i ima koeficijent plaće 2,40, a koji koeficijent je imala oduvijek, pa tako i u spornom razdoblju. Izričito navodi kako tužitelj obavlja identične iste poslove kao i ona, a što je tužitelj činio i u spornom razdoblju kada je imao koeficijent plaće 2,20.

11. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

12. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka kao i tužitelja, budući su isti dani uvjerljivo, suglasno, međusobno se podudaraju te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu, pa tako iz iskaza svjedoka DT proizlazi da je u spornom razdoblju obavljao potpuno identične poslove kao i tužitelj s time da mu je koeficijent plaće iznosio 2,40 za razliku od tužitelja koji je za iste poslove imao koeficijent plaće 2,20.

Iz iskaza svjedoka ET također proizlazi da je u spornom razdoblju imala koeficijent plaće 2,40, a obavljala je potpuno jednake poslove kao i tužitelj koji je u istom tom razdoblju imao koeficijent plaće 2,20.

Iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako je u spornom razdoblju koeficijent plaće imao 2,20, a 2022. sa tuženikom je sklopio novi ugovor o radu sa koeficijentom plaće 2,40 s time da je u spornom razdoblju obavljao potpuno jednake, identične poslove koje obavlja i u vrijeme od kada ima koeficijent plaće 2,40, te je obavljao jednake poslove kao i njegovi kolege koji su u utuženom razdoblju imali koeficijent plaće, za isti posao, 2,40.

13. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza i rezultata cijelog postupka sud je utvrdio kako je tužitelj u spornom razdoblju od studenoga 2018. pa do srpnja 2022. kao zaposlenik tuženika obavljao poslove vozača tramvaja, te primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji su radili jednake poslove vozača tramvaja ostvarivali plaću prema koeficijentu 2,40, iako su obavljali identične poslove kao i tužitelj.

14. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu, poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok st. 2 propisuje da se radi o radu jednake vrijednosti ako dvije osobe različitog spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjetima u kojima se rad obavlja i je li rad fizičke naravi. Iako se citirana odredba Zakona o radu odnosi na jednakost plaća žena i muškaraca, sud tumači ekstenzivno, tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego se odnosi na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju faktično jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, a što se ostvarilo u ovom postupku (tako i Gž R-432/2020). Nadalje, sukladno odredbi čl. 91 st. 4 Zakona o radu, odredba Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog pravnog akta koja je protivna citiranom st. 1 istog članka, ništetna je, pa su tako ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio sa tuženikom, te kojim je ugovoren koeficijent za obračun plaće tužitelju na radno mjestu vozača tramvaja u visini od 2,20 umjesto 2,40, budući je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao identičan posao kao i ostali zaposlenici tuženika koji su obavljali poslove radnog mjesta vozača tramvaja, te je kao takav mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u spornom razdoblju ostvarivao plaću prema koeficijentu od 2,40.

15. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom izračunu od strane tuženika, pa tako prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, od tuženika potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa u visini od 5.351,13 EUR, a sve za vremensko razdoblje od studenoga 2018. pa do srpnja 2022., kao razliku plaće prema koeficijentu 2,20 i plaće prema koeficijentu 2,40.

16. Budući između stranaka nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva kao i utuženi tijek zakonske zatezne kamate, sud je temeljem svega gore navedenog, naložio tuženiku isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 5.351,13 EUR bruto, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

17. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinijetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 28.09.2023. 100 bodova, sastav podneska od 21.08.2024. 100 bodova, pristup na ročište 10.09.2024. 100 bodova, sastav podneska od 01.10.2024. 100 bodova, pristup na ročište 03.12.2024. 100 bodova (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 Tarife), što ukupno iznosi 600 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 21. siječnja 2024.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku