Poslovni broj P-1922/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. NU, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. NUI, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 3. PU, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. ČU, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. PUI, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 13. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 21. siječnja 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha, određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovnog broja Ovr-851/2021-4, od 29. listopada 2021. godine.“

II. Nalaže se tužiteljima 1. NU, 2. NUI te 3. PU da tuženicima 1. ČU i 2. PUI naknade troškove postupka, u iznosu od 1.375,00 eura (slovima: tisuću tristo sedamdeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja 1. NU, 2. NUI te 3. PU za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.200,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 03. srpnja 2023. godine, navodi se da su zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, donesenim 29. svibnja 2023. godine pod poslovnim brojem Ovr-851/2021-13, tužitelji 1. NU, 2. NUI te 3. PU (u daljnjem tekstu: 1. tužiteljica, 2. tužiteljica i 3. tužitelj i/ili tužitelji) upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovnog broja Ovr-851/2021-4, od 29. listopada 2021. godine, i to iz razloga sadržanih u odredbama čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ). Tužbenim zahtjevom traži se da se proglasi nedopuštenom ovrha, na način podrobnije opisan u t. I. izreke presude. Pritom se ukazuje i na to da tuženici 1. ČU i 2. PUI ovršni postupak nisu pokrenuli u roku iz odredbe čl. 444. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu u cijelosti je osporen tužbeni zahtjev, uz upiranje na to da je prijedlog za ovrhu u skladu s rješenjem o smetanju posjeda koje je Stalna služba u Krku Općinskog sud u Crikvenici donijela 11. studenog 2020. godine, pod poslovnim brojem Psp-29/2019-25, dok su navodi iz očitovanja društva Komunalac – vodoopskrba i odvodnja d.o.o. isticani u parničnom postupku u kojemu je doneseno citirano rješenje o smetanju posjeda, ali ih je u tom parničnom postupku sud ocijenio neutemeljenima. Ustvrđeno je i da je prijedlog za ovrhu podnesen u okviru roka iz odredbe čl. 444. ZPP-a, i to zato jer je rješenje o smetanju posjeda postalo ovršno 13. travnja 2021. godine, dok su tuženici prijedlog za ovrhu podnijeli sudu 11. svibnja 2021. godine.

3. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu, kao i uvid u spis Stalne službe u Krku Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja Psp- 29/2019 (raniji spis Stalne službe u Krku Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Psp-117/2017) te u spis Stalne službe u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-851/2021.

4. Iako su i aktivno legitimirane strane u sporu i one pasivno legitimirane predlagale i provođenje brojnih personalnih dokaza; tužitelji saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka KU, uviđajem i mjerničkim vještačenjem, a tuženici saslušanjem svjedoka ŽU, GU, ŠU, IU i AU te saslušanjem tuženika u svojstvu stranaka, sud je odbio izvođenje svih tih dokaza, nalazeći ih suvišnim za presuđivanje pored onih okolnosti koje je utvrdio uvidom u isprave te posebno uvidom u spomenute spise Stalne službe u Krku Općinskog suda u Crikvenici i Stalne službe u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci. O tome je prvostupanjski sud donio i odgovarajuće procesno rješenje, sadržano u raspravnom zapisniku od 13. prosinca 2024. godine (s lista 32./2. sudskog spisa).

5. Uz izvedene dokaze i one koje je odbio provesti iz upravo naznačenog razloga, niti jedna od stranaka nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s pravilima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2., u svezi s čl. 292.a st. 1. ZPP-a.

6. Važno je, pritom, naglasiti da je postupak u ovom sporu proveden u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZP/22). To je, pak, značilo da je, nakon što je na (drugom) pripremnom ročištu, koje je održano 07. listopada 2024. godine, u smislu odredbe čl. 292.a st. 1. ZPP-a sud rješenjem zaključio prethodni postupak i ocijenio da, s obzirom na okolnosti slučaja, na istom ročištu nije bilo moguće održati i zaključiti i glavnu raspravu, sud bio dužan izraditi plan upravljanja postupkom. Ovaj je prvostupanjski sud to učinio u sadržaju raspravnog rješenja od 07. listopada 2024. godine (s lista 25./2. sudskog spisa), pri čemu je prilikom izrade plana upravljanja postupkom respektirao one okolnosti za koje je u odredbi čl. 292.a st. 4. ZPP-a regulirano da ih plan upravljanja postupkom treba sadržavati.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Među strankama su sporne sve okolnosti bitne za presuđivanje, odnosno dvojbeno je postoje li uvjeti iz odredaba čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a zbog kojih je nedopuštena ovrha koju je Stalna služba u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci odredila rješenjem o ovrsi, poslovnog broja Ovr-851/2021-4, od 29. listopada 2021. godine. Isto tako, dvojbeno je i je li protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, i to, konkretno, rok iz odredbe čl. 444. ZPP-a.

9. Po mišljenju suda prvog stupnja, opisana sporna pitanja isključivo su pravne naravi, ali se prilikom njihova razrješenja sud rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da dokazi materijalno-pravne prirode (isprave, uključujući i one iz spisa Stalne službe u Krku Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja Psp-29/2019 te iz spisa Stalne službe u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-851/2021) predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje.

10. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo.

11. Razmatrajući rješenje na temelju kojega je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice (s lista 56. spisa Stalne službe u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-851/2021), utvrđeno je da su se razlozi za to očitovali u onima koji su sadržani u odredbama čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a.

12. Međutim, uzimajući u obzir da na postojanje okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ-a), sud će iznijeti razloge koji se tiču postojanja okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a kako bi činjenično stanje bilo potpuno utvrđeno.

13. U tom kontekstu prvenstveno treba primijetiti da je ovršni postupak, koji se pred Stalnom službom u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci vodi pod poslovnim broja Ovr-851/2021, pokrenut prijedlogom za ovrhu od 11. svibnja 2021. godine, na temelju rješenja (o smetanju posjeda) koje je Stalna služba u Krku Općinskog suda u Crikvenici donijela 11. studenog 2020. godine, pod poslovnim brojem Psp-29/2019- 25.

14. Također, nužno je navesti da je citirano rješenje o smetanju posjeda postalo pravomoćno 04. ožujka 2021. godine, a ovršno 13. travnja 2021. godine. Na to upućuje potvrda pravomoćnosti i ovršnosti koja se nalazi na listu 126. spisa Psp- 29/2019 Stalne službe u Krku Općinskog suda u Crikvenici.

15. Odredbom čl. 444. ZPP-a propisano je da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje ako nije zahtijevao ovrhu u roku od 30 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

16. Uzimajući u obzir da je ovršnost rješenja o smetanju posjeda iz parnice koja se pred Stalnom službom u Krku Općinskog suda u Crikvenici vodila pod poslovnim brojem Psp-29/2019 nastupila 13. travnja 2021. godine, a da je prijedlog za ovrhu na temelju tog rješenja o smetanju posjeda Stalnoj službi u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci u predmetu poslovnog broja Ovr-851/2021 podnesen 11. svibnja 2021. godine, osnovano je spoznati da u odnosu na tuženike nije protekao rok od 30 dana iz odredbe čl. 444. ZPP-a za traženje ovrhe.

17. Iako nije krucijalno, nije zgorega napisati da, u skladu s odredbom čl. 25. st. 1. OZ-a, sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje postaje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, s tim da rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku.

18. Rješenje o smetanju posjeda koje je Stalna služba u Krku Općinskog suda u Crikvenici donijela 11. studenog 2020. godine pod poslovnim brojem Psp-29/2019- 25 postalo je pravomoćno u trenutku kada je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovnog broja Gž-278/2021-2, pa kako je do toga došlo u momentu donošenja navedenog drugostupanjskog rješenja i kako je ono doneseno 04. ožujka 2021. godine, tako je pravomoćnost rješenja o smetanju posjeda od 11. studenog 2020. godine nastupila upravo 04. ožujka 2021. godine.

19. Rješenje Županijskog suda u Sisku, poslovnog broja Gž-278/2021-2, od 04. ožujka 2021. godine, dostavljeno je tužiteljima 02. travnja 2021. godine (prema potvrdi o otpravku, s poleđine lista 143. spisa Psp-29/2019 Stalna služba u Krku Općinskog suda u Crikvenici) što znači da je 8-dnevni rok za dobrovoljno ispunjenje, sadržan u prvostupanjskom rješenju o smetanju posjeda, istekao 10. travnja 2021. godine, no kako je taj dan notorno padao u subotu, tako je valjalo primijeniti pravilo iz odredbe čl. 112. st. 4. ZPP-a i smatrati da je rok za dobrovoljno ispunjenje protekao prvog idućeg radnog dana, dakle 12. travnja 2021. godine.

20. Ponavlja se da je prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o smetanju posjeda od 11. studenog 2020. godine ovršnom sudu podnesen 11. svibnja 2021. godine.

21. Zbog svih objašnjenih razloga pozivanje tužitelja na protek roka iz odredbe čl. 444. ZPP-a nije pravno utemeljeno.

22. Osim toga, u okolnostima konkretnog slučaja ne postoje niti razlozi iz odredaba čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a.

23. Razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a tiče se aktivne i pasivne legitimacije za traženje ovrhe, kao i ovršne isprave na temelju koje se ovrha može tražiti.

24. U konkretnom slučaju, u okviru odredbe čl. 23. st. 1. t. 1. OZ-a, ovršnu ispravu predstavlja ovršna sudska odluka, i to rješenje o smetanju posjeda koje je Stalna služba u Krku Općinskog suda u Crikvenici donijela 11. studenog 2020. godine pod poslovnim brojem Psp-29/2019-25. To znači da ovršna isprava postoji.

25. Iz te je ovršne isprave, nadalje, vidljivo da je donesena u pravnoj stvari tužitelja ČU i PUI protiv tuženika NU, NUI i PU.

26. Budući da su u ovršnom postupku koji se pred Stalnom službom u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Ovr-851/2021 kao ovrhovoditelji označeni ČU i PUI, a kao ovršenici NU, NUI i PU, za zaključiti je da ne postoje uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a uz koje bi se ovrha koju je Stalna služba u Malom Lošinju Općinskog suda u Rijeci odredila rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr- 851/2021-4 od 29. listopada 2021. godine mogla proglasiti nedopuštenom.

27. Stoga se zbog postojanja razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

28. Iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, u svezi s čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a, proizlazi da se može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

29. Pozivajući se na razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a tužitelji su upirali na to da je u odnosu na nekretninu, glede koje je ovršnom ispravom naložena uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja posjeda koje je utvrđeno u posjedovnoj parnici Psp-29/2019, nakon 31. srpnja 2017. godine izvršena promjena jer ta nekretnina predstavlja dio magistralnog željezničkog vodovoda Fužine – Meja kojim upravlja društvo Komunalac Delnice d.o.o.

30. Međutim, da bi se ovršenik (u ovom slučaju tužitelji) mogao s uspjehom pozivati na postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, moraju kumulativno biti ispunjeni uvjeti iz te zakonske odredbe, točnije:

- tražbina mora prestati i

- do prestanka tražbine mora doći na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

31. Polazeći od tvrdnje samih tužitelja, o tome da je promjena postojećeg stanja na predmetnoj nekretnini, konkretno na čestici 4507/2 iz [adresa], izvršena nakon 31. srpnja 2017. godine, uočljivo je da se ni u kojem slučaju ne bi moglo raditi o činjenici koja je nastala u vrijeme kad je tužitelji, kao ovršenici, više nisu mogli isticati u posjedovnoj parnici koja se pred Stalnom službom u Krku Općinskog suda u Crikvenici vodila pod poslovnim brojem Psp-29/2019.

32. Ta se parnica, naime, vodila od 28. kolovoza 2017. godine (kada je tužba u toj parnici predana sudu) do 07. listopada 2020. godine (kada je raspravnim rješenjem zaključena glavna rasprava; nakon tog trenutka niti jedna od stranaka više nije mogla isticati nove činjenice niti predlagati nove dokaze jer bi to bilo protivno odredbama čl. 299. st. 1. i 2. te čl. 352. st. 1. ZPP-a).

33. Ako je do promjene postojećeg stanja na nekretnini o kojoj je odlučeno rješenjem o smetanju posjeda od 11. studenog 2020. godine došlo već nakon 31. srpnja 2017. godine, kako to tvrde tužitelji, onda se radi o činjenici koju su tužitelji mogli isticati u posjedovnoj parnici. Dapače, posjedovna parnica Psp-29/2019 započela je tek nakon 31. srpnja 2017. godine jer je tužba u njoj podnesena 28. kolovoza 2017. godine.

34. Stoga po osnovi pozivanja tužitelja na činjenice koje su nastale nakon 31. srpnja 2017. godine ne postoje okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Zato po toj osnovi ovrha nije nedopuštena, a time niti tužbeni zahtjev u konkretnoj parnici nije osnovan.

35. Tužitelji su, isto tako, tvrdili da je do promjene stanja na terenu došlo 11. lipnja 2019. godine. O tome su sudu predočili dopis Komunalca – vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Delnice (s lista 4. sudskog spisa) te izvješće o kvaru na cjevovodu od 11. lipnja 2019. godine (s lista 5. sudskog spisa).

36. Međutim, na dan kada je došlo do kvara cjevovoda, dakle 11. lipnja 2019. godine, posjedovna parnica Psp-29/2019 bila je u tijeku pa su i tu okolnost tužitelji mogli isticati u toj posjedovnoj parnici. Stoga niti po toj osnovi ne postoji okolnost iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

37. U okviru odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a tužitelji su se pozivali i na to da je nakon promjene na terenu, do koje je došlo 11. lipnja 2019. godine, od strane Komunalca – vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Delnice, odnosno od strane HEP-a, na predmetnoj nekretnini postavljen novi čelični stup, ističući da su ti radovi dovršeni 13. listopada 2021. godine, nakon čega kamena struktura spornog suhozida nije dovedena u prvobitno stanje.

38. No, takvi navodi (svih) tužitelja, već zbog samih činjenica na kojima se temelje, ne ukazuju na to da je tražbina prestala. Prema (pravomoćnim) utvrđenjima iz posjedovne parnice, upravo su tužitelji srušili kamenu strukturu spornog suhozida (a ne HEP) i oni su ju dužni dovesti u prijašnje stanje. Niti iz jednog izvedenog dokaza u bilo kojem postupku ne proizlazi da je HEP na bilo koji način intervenirao u strukturu kamenog suhozida, a posebno ne na način da bi time tužitelji bili onemogućeni uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda koje su počinili 31. srpnja 2017. godine.

39. Potonju okolnost tužitelji su bili u obvezi dokazati, i to prije svega podastiranjem sudu odgovarajuće isprave (kao što su to učinili u odnosu na djelovanje Komunalca iz Delnica i HŽ Infrastrukture). Takvu ispravu oni, međutim, sudu nisu predočili pa je njihove navode o promjenama na terenu i prestanku tražbine nakon pravomoćnog završetka posjedovne parnice sud smatrao paušalnima i neargumentiranima.

40. Pored toga, da se na čestici o kojoj je presuđeno u posjedovnoj parnici Psp-29/2019 već dugi niz godina, točnije najkasnije od 1999. godine, nalazi cjevovod, da je u tu svrhu osnovana i služnost na toj čestici, da je između HŽ Infrastrukture d.o.o. i Komunalca d.o.o. iz Delnica sklopljen ugovor o održavanju te čestice i da se na njoj održava isključivo taj cjevovod, a da niti HŽ Infrastrukture d.o.o. niti Komunalac d.o.o. iz Delnica tu česticu ne koriste ni na koji drugi način (pa ni posjedovanjem spornog suhozida koji su 31. srpnja 2017. godine, kroz počinjeno smetanje posjeda, presložili tužitelji, slijedi i iz očitovanja HŽ Infrastruktura od 27. studenog 2024. godine, dostavljenog sudu tijekom ovog spora (s lista 31. sudskog spisa).

41. Konačno, no ne i najmanje važno, o pitanjima koja se odnose na prava koja u odnosu na česticu o kojoj je odlučeno u posjedovnoj parnici imaju HŽ Infrastruktura i Komunalac d.o.o. iz Delnica odlučeno je u toj posjedovnoj parnici, i to kako odbijanjem od strane prvostupanjskog suda da se netom imenovane pravne osobe obavijeste o posjedovnoj parnici, tako i kroz obrazloženje drugostupanjske odluke u toj parnici (4. odlomak s 3. stranice rješenja Gž-278/2021-2 od 04. ožujka 2021. godine, s lista 142. spisa Psp-29/2019).

42. I iz toga je razvidno da se ne radi o činjenicama koje su nastale u vrijeme kad ih tužitelji više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, konkretno u posjedovnoj parnici Psp-29/2019.

43. Stoga nema mjesta zaključku da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelji više nisu mogli isticati u posjedovnoj parnici, a time dalje treba spoznati da ne postoji niti razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

44. Utoliko je (i) pozivanje tužitelja na postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a neutemeljeno.

45. Zbog svega objašnjenog tužbeni zahtjev nije moguće prihvatiti pa je, posljedično, odlučeno kao u t. I. izreke presude.

46. Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni tuženicima naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu pravila iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

47. Troškovi tuženika sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, u iznosu od 220,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), za sastavljanje jednog obrazloženog podneska, od 05. srpnja 2024. godine, u iznosu od 220,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife/23, te za zastupanje na tri ročišta, od 20. lipnja 2024. godine, od 07. listopada 2024. godine i od 13. prosinca 2024. godine, na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa je za svako od njih tuženicima priznata nagrada u zatraženim iznosima od po 220,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife/23.

48. Na naznačene radnje tuženicima je priznat i zatraženi trošak PDV-a, u iznosu od 275,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.

49. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st.

3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne presude, točnije 21. siječnja 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

50. Budući da su tužitelji izgubili ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario), ne pripada im niti pravo na nadoknadu troškova postupka na teret tuženika, pa tako niti u zatraženoj visini od 1.200,00 eura, čega je odlučeno kao u t. III. dispozitiva presude.

U Rijeci 21. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP- a).