Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1234/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz OD Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici ŠE, dipl. pravnici, po generalnoj punomoći broj Su-1204/03, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2119/2017-42 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbi stranaka preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2119/2017-42 od 13. svibnja 2022. u točki I. i II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.510,52 eur (26.450,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2017. do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.145,26 eur/8.628,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2025. do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 17.958,72 eur (135.310,00 kn) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima tekuće od 30.12.2016. do isplate kao i zakonske zatezne kamate na dosuđujući iznos iz točke 1. za razdoblje od 30.12.2016. do 2.1.2017.

II. Svaka strana snosi svoj trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43.590,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 13.5.2022. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu 25.318,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana, dok je u točki II. odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 118.170,00 kn sa zateznim kamatama kao i sa zateznim kamatama na dosuđeni iznos iz točke I. izreke za razdoblje od 30.12.2016. do 12.5.2022. kao neosnovanim.

2. Stranke su pravovremeno podnijele žalbu protiv citirane presude pobijajući je svaka u dijelu u kojem nije uspjela, pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlažu da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima kao i odluka o trošku, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja njemačkih registarskih oznaka u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30.12.2016.

5.1. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Sporna je visina nastale totalne štete na vozilu u vlasništvu tužitelja iznad nesporno isplaćenog iznosa od 138.240,00 kn.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku te na temelju izvedenih dokaza i sadržaja spisa, prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća kao i njegova usmena očitovanja glede visine totalne štete nastale na vozilu tužitelja kao i visine ostatka vozila utvrđene ovisno o okolnostima je li tužitelj i gdje prodao odnosno je li zadržao ostatke vozila. Sud prvog stupnja ne prihvaća iskaz tužitelja u odnosu na činjenicu da je tužitelj ostatke vozila nakon štetnog događaja prodao cijeneći da bi u tom slučaju tužitelj raspolagao kupoprodajnim ugovorom odnosno na tu okolnost predložio dokaze pa sud zaključuje da je tužitelj iste zadržao.

6.1. Stoga polazeći od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je vozilo prodao te prihvaćajući očitovanje vještaka na ročištu 4.4.2022. da bi šteta na vozilu iznosila 211.830,00 kn ako bi motor i mjenjač bili neupotrebljivi, kada bi vrijednost ostatka vozila iznosila 30.000,00 kn, sud zaključuje da je traženi iznos od 73.590,00 kn valjalo umanjiti za vrijednost ostataka vozila u iznosu 30.000,00 kn te je tužitelju dosuđen iznos od 43.590,00 kn pozivom na odredbu članka 1085. (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje ZOO). Pritom sud pojašnjava da je tužitelj tužbenim zahtjevom u podnesku od 15.2.2018. potraživao na ime naknade štete na vozilu iznos od 161.760,00 kn, dok je na ročištu 4.4.2022. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 73.590,00 kn, ali kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu iz navedenog podneska, slijedom čega je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za iznos 118.170,00 kn zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovanim.

6.2. Pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-16/2021-8 od 26.4.2021., sud prvog stupnja zaključuje da na dosuđeni iznos naknade štete utvrđene prema cijenama u vrijeme presuđenja (nenovčana imovinska šteta) tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate jer da zatezne kamate na utvrđenu visinu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obzirom da donošenjem presude dospijeva obveza tuženika za naknadu nenovčane imovinske i nereparirane štete (totalne štete na vozilu).

6.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora od 161.760,00 kn i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09,142/12 i 118/14) te uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 25.318,00 kn sa zatraženim kamatama na dosuđeni trošak od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Međutim, osnovano stranke ističu da je sud pogrešno izveo zaključak o visini totalne štete nastale na vozilu tužitelja te da je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate.

8. Naime, protivno žalbenim navodima tužitelja sud je analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor te pravilno izveo zaključak, za koje je dao dostatne, razumne i uvjerljive razloge, da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, nije pružio sudu dokaze temeljem kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi činjenicu da je prodao ostatke vozila u Republici Hrvatskoj, pa stoga sud utvrđuje da ih je tužitelj zadržao u Republici Hrvatskoj. Također, protivno, žalbenim navodima tuženika, sud je pravilno utvrdio cijeneći navode iskaza tužitelja, u kojem dijelu tuženik nije prigovarao kako to pravilno uočava tužitelj u žalbi, da je tužitelj kao hrvatski državljanin sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], koji se u to vrijeme i selio iz Njemačke u Austriju radi zaposlenja, ostatke vozila zadržao u Hrvatskoj. Suprotno žalbenim navodima tuženika ispravno ukazuje tužitelj u žalbi da bi u tom slučaju tužitelj imao dodatne troškove prijevoza te da su svi izvidi i procjena štete provedeni u Republici Hrvatskoj.

9. Međutim, osnovano tuženik upire u žalbi o pogrešnom zaključku suda prvog stupnja da bi vrijednost ostatka vozila iznosila 30.000,00 kn, a obzirom na prednje utvrđene okolnosti da tužitelj nije dokazao da je ostatke vozila prodao u Republici Hrvatskoj u odnosu na koju činjenicu se prometni vještak referirao na ročištu 4.4.2022. kada je naveo da bi ostaci vozila mogli biti prodani za iznos od 30.000,00 kn jer da se radi o pravilima i ponašanju tržišta koja mogu odstupati od iskustvenih modela. Kako je sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je prodao ostatke vozila to nije bilo razloga prihvaćanju iznosa od 30.000,00 kn kao (eventualno prodanoj) vrijednosti ostataka vozila tužitelja. Jednako tako, osnovani su navodi tuženika u žalbi da ne postoji niti jedan vjerodostojan dokaz glede neispravnosti ostataka vozila na način kako to tvrdi tužitelj. Tim više, prilikom usmenog vještačenja na ročištu 4.4.2019., prometni vještak je decidirano naveo da se u slučaju proglašenja totalne štete više ne rade dopunski izvidi pa da stoga temeljem izvida štete i fotografija oštećenja vozila tužitelja, nema dokumentacije da bi mogao objektivnu utvrditi postojanje drugih oštećenja.

9.1. Slijedom navedenog osnovano tuženik ističe u žalbi da su objektivno utvrđene činjenice o visini totalne štete one koje proizlaze iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka prema kojima je vozilo tužitelja u SR Njemačkoj vrijedilo 192.000,00 kuna te bi šteta iznosila 138.240,00 kuna (vrijednost ostataka 53.760,00 kn), a u slučaju da je vozilo ostalo u Republici Hrvatskoj vrijednost vozila bi iznosila 241.830,00 kuna dok bi šteta iznosila 164.690,00 kuna (vrijednost ostataka 77.140,00 kn).

10. Stoga se obzirom na prednje navedeno utvrđeno stanje, da je tužitelj zadržao ostatke vozila u Hrvatskoj koje nije prodao, nameće kao pravilan zaključak prema procjeni prometnog vještaka, da je totalna šteta koja je nastala na vozilu tužitelja iznosila 164.690,00 kn pa budući da je neosporno da je tuženik dijelom istu isplatio tužitelju u iznosu od 138.240,00 kn, to je tuženika trebalo obvezati na isplatu daljnjeg iznosa štete u visini od 26.450,00 kn/3.510,52 eur.

11. Osnovani su žalbeni razlozi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od presuđenja pozivom na odredbe ZOO-a jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 12. stavak 1. i 6. (prije stavak 4.) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23, dalje: ZOOP) kao lex specialis u odnosu na ZOO po pitanju uređenja obveze plaćanja zateznih kamata u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Navedeno pravno shvaćanje predstavlja ustaljenu, pouzdanu i sigurnu sudsku praksu izraženu kroz brojne revizijske i žalbene odluke.

11.1. Obzirom da je iz štetovnog spisa tuženika broj 72 MD 2/2017 razvidno da se tužitelj 2.1.2017. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete prije podnošenja tužbe, pozivom na odredbu članka 12. stavak 6. (raniji stavak 4.) ZOOP-a tuženik je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 2.1.2017. do isplate u visini kamatne stope koju propisuje odredba članka 29. stavak 2. ZOO-a.

12. Iz navedenih je razloga primjenom odredbe članka 373. točka 2. i 3. ZPP- a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka i to temeljem odredbe članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a.

13.1. Tužitelj je u pogledu osnova uspio sa 100% a u pogledu visine sa 16,35% što zbrojeno i podijeljeno daje uspjeh od 58,17 % dok tuženik glede osnove nije uspio a u pogledu visine je uspio sa 83,65%, pa zbrojeno i podijeljeno proizlazi da je uspio sa postotkom od 41,82%. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je tužitelj uspio sa 16,35% u sporu sukladno čemu mu pripadaju zatraženi troškovi na ime zastupanja i sudskih pristojbi.

13.2. Pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 128/23, dalje: Tarifa) koja se ima primijeniti prema odredbi Tbr. 52. stavak 3. (prije Tbr. 48. stavak 3.), te u visini vrijednosti boda koja je sukladno odredbi Tbr. 54. propisana u iznosu od 2,00 eur kao i u okviru zahtjeva tužitelja prema troškovniku, izraženog u bodovima, tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 8.1. od 250 bodova, sastava tužbe po Tbr 7.1. od 250 bodova, za zastupanje na ročištima 16.3.2018., 4.2.2019., 6.12.2021. i 4.4.2022. po Tbr 9.1. ukupno 1000 bodova (za svako ročište 250 bodova), za sastav podneska od 15.2.2018. i 6.7.2018. po Tbr.8.1. ukupno 500 bodova (za svaki 250 bodova), što je ukupno 2000 bodova odnosno 4.000,00 eur, a uvećano za PDV od 25% iznosi 5.000,00 eur. Razmjerno uspjehu tužitelja u postupku od 16,35%, valjalo mu je na ime troškova zastupanja i nagrade odvjetniku priznati iznos od 817,50 eur. U preostalom dijelu zatraženi trošak odvjetnika je neosnovan budući da dijelom nije bio potreban za vođenje parnice, a dijelom su troškovi uzrokovanim slučajem koji se dogodio tužitelju (nemogućnost dolaska na ročišta).

13.3. Nadalje je tužitelj imao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 444,62 eur/3.350,00 kn i na presudu u iznosu od 261,20 eur/1.968,00 kn, što ukupno iznosi 705,82 eur pa je tužitelju razmjerno njegovom uspjehu u sporu na ime sudskih pristojbi valjalo priznati iznos od 115,40 eur. Troškovi prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 212,36 eur/1.600,00 kn tužitelju su priznati u cijelosti kao nužni za provođenje postupka.

13.4. Slijedom navedenog tuženika je valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 1.145,26 eur/8.628,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. ZPP-a te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14. O zatraženim troškovima žalbenog postupka stranaka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a na način kao u točki II. izreke ove presude budući da su stranke djelomično uspjele sa svojim žalbama i u približno jednakim dijelovima.

U Rijeci 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić

.