Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1371/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALNO HVAR d.o.o., Ulica Vlade Stošića 7, Hvar, OIB 85724396887, zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Pl-550/2024 od 26. lipnja 2024., 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Pl-550/2024 od 26. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je točkom II. izreke odbacio tužbu za izdavanje platnog naloga od 24. lipnja 2024.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio odredbe članka 18. stavka 1. Uredbe Europske Unije broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje - Uredba), propuštajući primijeniti odredbe članka 7. stavka 1. alineje a) i b) Uredbe. Ističe da potražuje isplatu na ime pružene javne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada u razdobljima dospijeća od mjeseca srpnja 2022. do travnja 2024. koju tuženik nije podmirio, a da sukladno odredbama članka 68. stavka 1. i članka 70. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21. i 142/23., dalje - ZGO), obveza tuženika kao korisnika usluga nastaje ipso iure, te zaključuje da korisnik javne usluge kao pasivno legitimirana stranka može biti tužen pred domaćim sudovima sukladno mjestu izvršenja usluge. Iz navedenih razloga smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu žalbenog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga radi naplate novčane tražbine,

- da prema evidenciji MUP-a tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj,

- da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem tuženik ima status potrošača,

- da prema odredbi članka 18. stavka 1. Uredbe, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil, dok prema stavku 2. istog članka, druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil,

- da je odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17., dalje: ZMPP) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

7. Temeljem iznijetog zaključuje da iz citirane odredbe članka 46. stavka 2. ZMPP-a proizlazi da se u pogledu nadležnosti za potrošačke sporove primjenjuje Uredba i kada potrošač ima prebivalište u zemlji koja nije članica Europske Unije, pa kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i članku 46. stavku 2. ZMPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske. Smatra da se u ovom slučaju radi o potrošačkom ugovoru te da se na ugovorni odnos stranaka primjenjuje Uredba u svezi s odredbom članka 46. stavka 2. ZMPP-a, po kojoj da sudovi u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za postupanje u ovakvoj vrsti postupka pa kako odlučivanje o u ovoj vrsti spora ne ulazi u nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, primjenom odredbe članka 16. stavka 3. ZPP-a oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom pružene komunalne usluge (odvoz otpada) u razdoblju od srpnja 2022. do travnja 2024. u iznosu od ukupno 225,97 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to za objekt na adresi [adresa].

9. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o sporu s prekograničnim elementom i da se u pogledu nadležnosti valja primijeniti Uredba, no pogrešno izvodi zaključak da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredbe članka 18. stavka 2. Uredbe pa da sudovi u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za postupanje u predmetnom postupku.

11. ZGO-om je propisano da se javna usluga prikupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, da istu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, dok je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Pritom davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada može biti trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, ili pravna ili fizička osoba - obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

12. Obzirom da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi njegova nekretnina (članak 70. stavak 4. ZGO-a), dakle isti nema izbora u pogledu toga želi li ili ne želi stupiti u ugovorni odnos s pružateljem javne usluge, predmetni ugovorni odnos stranaka ne može se smatrati odnosnom između jače i slabe stranke u kojem bi slabijoj strani (potrošaču) bilo potrebno pružiti dodatnu zaštitu, već je u konkretnom slučaju riječ je o postupanju obiju stranaka sukladno zakonskim odredbama.

13. Iz Odjeljka 4. Uredbe naslovljenog ''Nadležnost za potrošačke ugovore'', na čijim je odredbama prvostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje, proizlazi da se nadležnost utvrđuje sukladno istome samo ako je riječ o taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvom se ugovoru u konkretnom slučaju ne radi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1101/2022 od 27. lipnja 2023.)

14. Odredbom članka 46. stavka 2. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe, i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

15. U predmetnom se slučaju ima primijeniti opća odredba o nadležnosti iz odredbe članka 7. Uredbe, prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici - u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, koje se za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, smatra (u slučaju pružanja usluga) mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru, a to je upravo Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja

17. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Rijeci 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak