Poslovni broj Gž-1844/2022-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sanji Godek-Glavina, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženice ZC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-105/2022 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-105/2022 od 7. studenog 2022. u točki II. izreke te dosuđujući dio odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke.
II Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke za dosuđeni pobijani iznos od 236,37 eur / 1.780,96 kn te u točki III. izreke u dijelu kojim tuženici nije priznat parnični trošak.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da je tuženica dužna tužiteljici platiti iznos od 236,37 eur / 1.780,96 kn te iznos od 205,04 eur / 1.544,88 kn, sve u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne iznose pobliže navedene u toj točki izreke. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.692,76 eur / 12.754,10 kn sa pripadajućom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljici da tuženici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 603,23 eur / 4.545,00 kn u roku od 15 dana sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.1. Tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio presude iz točke II. izreke kao i odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz dosuđivanje troškova postupka, uključujući i trošak žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.2. Tuženica se žali protiv dijela presude iz točke I. izreke pobijajući je za dosuđeni iznos od 236,37 eur / 1.780,96 kn te protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke (koji se izrijekom ne navodi), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev u tom dijelu odbije uz dosuđivanje troškova postupka, uključujući i trošak žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Stranke nisu odgovorile na žalbe protivne strane.
4. Žalbe stranaka nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati ukupan iznos od 2.244,38 eur / 16.910,25 kn na ime povrata plaćenih troškova, računa i usluga po različitim osnovama - komunalna usluga odvoza smeća, režijski troškovi utrošenog plina i njegove akontacije, troškovi utrošene vode i akontacije, troškovi električne energije i mrežarine, troškovi održavanja okućnice, komunalni doprinos, komunalna naknada, dimnjačarske usluge, troškovi dopunskog zdravstvenog osiguranja, plaćanje premije obveznog auto osiguranja, zatim plaćanje pružene usluge Doma za starije osobe, troškovi ukopa i cvjećarnice, te troškovi legalizacije i troškovi kupovine građevinskog materijala.
6. U provedenom postupku je utvrđeno:
- tužiteljica je bivša supruga pok. HC sa kojim je bila u braku do 16. veljače 2005. kada je brak razveden, a u istome braku je rođeno dvoje djece - sin L i kćerka Z udana H,
- HC preminuo je 17. veljače 2015. a prethodno tome bio smješten u Domu za starije osobe „Sv. Ana“ od 24. prosinca 2014. do dana smrti,
- pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pob-66/15 od 16. veljače 2017. utvrđeno je da je tuženica izvanbračna supruga pok. HC s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici od 22. prosinca 2010.,
- tuženica je sa izvanbračnim suprugom HC stanovala u kući u [adresa], do 22. prosinca 2014. kada je po smještaju HC u Dom za starije, od strane njegove djece i bivše supruge zatraženo da napusti kuću,
- u ostavinskom postupku iza pok. HC, zakonskim nasljednicima proglašena su njegova djeca te tuženica kao izvanbračna supruga, svaki u 1/3 dijela, pa tako i u pogledu kuće u [adresa]. na kojoj je ostavitelj bio suvlasnik u 5/8 dijela dok je tužiteljica suvlasnica preostalih 3/8 dijela,
- nakon smrti pok. HC tužiteljica je sa sinom uselila u predmetnu kuću,
- tužiteljica je nesporno platila sve utužene iznose koji zbrojeno daju iznos od 2.244,38 eur / 16.910,25 kn, sve potkrijepljeno pismenim dokazima, računima, uplatnicama i potvrdama o transakcijama,
- nije utvrđeno da bi postojala odluka suda kojom bi tužiteljici bilo naloženo da uzdržava bivšeg supruga HC, niti dogovor bivših supružnika da tužiteljica podmiri troškove režija ili smještaja u Dom za starije osobe bivšeg supruga,
- tužiteljica sa tuženicom nije bila u nikakvom obveznom odnosu vezano za podmirenje ostaviteljevih dugova te je tek po pravomoćnom utvrđenju tuženice izvanbračnom suprugom pok. HC, a time i njegovom zakonskom nasljednicom, tužiteljica 2018. ustala predmetnom tužbom potražujući od tuženice povrat dijela isplaćenih troškova.
7. Prvostupanjski sud smatra da je izvanbračna zajednica tuženice i pok. HC trajala do 22. prosinca 2014. kada je isti prevezen u Dom za starije osobe a tuženica je morala na traženje njegove obitelji napustiti kuću u [adresa]. Stoga, sud zaključuje da je tuženica zbog činjenice da je do tada bila korisnica kuće u svezi čega su nastali određeni režijski troškovi i činjenice da je živjela u suživotu sa pok. HC dužna podmiriti troškove režija i ostale troškove koji su nastali i dospjeli za vrijeme i u svezi funkcioniranja izvanbračne zajednice, zaključno sa prosincem 2014. u ukupnom iznosu od 1.780,96 kn / 236,96 eur a radi se o troškovima odvoza smeća, utrošenog plina, rtv pretplate, utrošene vode i vodne naknade, utrošene električne energije i korištenja mreže te dio troškova obveznog osiguranje osobnog automobila i dvije rate dopunskog zdravstvenog osiguranja.
8. Nadalje, u pogledu troškova koji se odnose na komunalni doprinos, legalizaciju nezakonito izgrađene zgrade, troškova Hrvatskim vodama i kupovine građevinskog materijala za sanaciju podruma u kojeg je prodrla voda, sve vezano za kuću u suvlasništvu stranaka na adresi u [adresa], sud prvog stupnja smatra da su osnovani. S obzirom da je tuženica u ostavinskom postupku poslala suvlasnicom u 1/3 dijela na suvlasničkom dijelu pok. HC od 5/8 dijela, sud utvrđuje da je ista kao suvlasnica u 5/24 dijela, u tom suvlasničkom omjeru obvezna tužiteljici platiti dio spomenutih troškova u iznos od 205,04 eur / 1.544,88 kn.
9. Kako je utvrdio da tuženica u predmetnoj kući nije stanovala nakon 24. prosinca 2014. niti bila korisnica iste, sud prvog stupnja smatra da je neosnovan tužbeni zahtjev za sve tražbine koje terete nekretninu a odnose se na vremenski period od siječnja 2015. pa nadalje (odvoz smeća, plin, voda i vodne naknade, električna energija, dimnjačarske usluge, održavanje okućnice, komunalna naknada električna energija). Nadalje, prvostupanjski sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev odnosno da tuženica nije dužna podmiriti tužiteljici troškove kupovine bolničkih potrepština, smještaja pok. HC u Dom „UC“, troškove njegova pogreba i kupovine cvijeća, s obrazloženjem da je tužiteljica jako dobro znala da navedene troškove nije bila dužna podmiriti.
10. Dakle, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u ukupnom iznosu od 441,41 eur / 3.325,84 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s tijekom od trenutka plaćanja svakog troška ponaosob do isplate, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.802,96 eur / 13.584,41 kn tužbeni zahtjev našao neosnovanim.
11. O naknadi troškova parničnog postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, uvažavajući djelomičan uspjeh u sporu obje stranke te je tužiteljici, čiji je uspjeh utvrđen manjim, naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u skladu sa uspjehom tuženice u sporu.
12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbama stranaka budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
13. Protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
14. U ovome sporu relevantna je činjenica da isplatu utuženih iznosa ne potražuju pružatelji usluga kao dugove pok. HC, od tuženice kao jedne od zakonskih nasljednica ostavitelja. Utužene iznose tužiteljica kao bivša supruga pok. HC potražuje od njegove izvanbračne supruge jer smatra da je ista dužna vratiti tužiteljici podmirene troškove zbog činjenice postojanja izvanbračne zajednice sa pok. HC, životom i korištenjem resursa kuće u [adresa], te zbog činjenice da je tuženica postala suvlasnicom predmetne kuće.
15. Neosnovano tuženica žalbom dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost dijela prvostupanjske presude iz točke I. izreke, kojom je obvezana platiti tužiteljici iznos od 1.780,96 kn / 236,96 eur, sve s obzirom na pravilno utvrđenje da je životom u izvanbračnoj zajednici sa pok. HC u kući u [adresa], sve do 22. prosinca 2014. tuženica bila dužna snositi režijske i ostale troškove nastale u vezi navedenih okolnosti suživota i funkcioniranja izvanbračne zajednice u predmetnoj kući zaključno sa prosincem 2014.
16. Tuženica žalbom ne pobija odluku suda iz drugog dijela točke I. prvostupanjske presude, kojom je obvezana platiti tužiteljici iznos od 205,04 eur / 1.544,88 kn. Dijelom se radi o troškovima vezanim za poslove redovitog i izvanrednog upravljanja suvlasničkom nekretninom (legalizacija, komunalni doprinos) na adresi u [adresa]., koje je tuženica dužna platiti kao suvlasnica nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. , 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.) te odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj: 86., 143/13., 65/17. i 14/19.). Dijelom se radi o troškovima kupovine građevinskog materijala koje je sud podveo pod institut poslovodstva bez naloga iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO) s obzirom na utvrđenje da se radilo potrebi poduzimanja građevinskih radova hitnog radi uklanjanja opasnosti od prodora vode u predmetni podrum koje nije trpjelo odgodu.
17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojim osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude kojom je u točki II. izreke njezin tužbeni zahtjev odbijen za preostali iznos od 1.802,96 eur / 13.584,41 kn.
18. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza , posebno iskaza saslušanih osoba, utvrdio da ne postoji odluka suda kojom bi bilo odlučeno o obvezi tužiteljice da uzdržava bivšeg supruga pok. HC, da ne postoji niti dogovor bivših supružnika o podmirenju bilo kojih troškova pok. HC, da isti nije tražio od tužiteljice da podmiri troškove njegova smještaja u Domu za starije osobe niti pogrebne troškove te da ne postoji bilo kakav poslovni odnos između tužiteljice i tuženice vezano za podmirenje spornih iznosa, da je tužiteljica očito znala da se tuženica predstavljala za izvanbračnu suprugu pok. HC, odnosno da joj tako nešto nije bilo nepoznato prilikom plaćanja spornih troškove, te da se oko plaćanja spornih troškova smještaja i pogreba, tužiteljica dogovorila upravo sa zajedničkom djecom nje i pok. HC, koja su joj se obvezala vratiti plaćene iznose kada budu imali novaca, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica bila svjesna da kao bivša supruga pok. HC nije bila u obvezi podmirivati sporne iznose. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljica nema pravo od tuženice potraživati povrat utuženih iznosa, utemeljeno na odredbi članka 1112. ZOO-a kojom je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
19. U odnosu na preostali odbijajući iznos koji se odnosi na režijske troškove vezane za predmetnu kuću, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ih tuženica nije bila dužna plaćati a time niti vratiti iznose tih troškova koje je podmirila tužiteljica, nakon što je tuženica 24. prosinca 2014. morala napustiti predmetnu kuću u koju je nakon smrti pok. HC uselila tužiteljica sa sinom, radi čega tuženica nije bila korisnica pruženih komunalnih usluga te usluga isporuke struje, vode i ostalih režijskih troškova nastalih od siječnja 2015. nadalje.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
21. Slijedom svega izloženog, žalbe stranaka je trebalo dobiti kao neosnovane pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
23. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 205,04 eur / 1.544,88 kn.
U Rijeci 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
