Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P Ob-97/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u parničnom predmetu tužitelja ZN ( nom. ZN ) Teklića, iz Splita, Kneza Ljudevita Posavskog 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Zajednički odvjetnički ured Ivo Smrke & Maja Smrke u Splitu, protiv tužene ZNO ( nom. ĐNO) Paić Teklić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Dino Lučev, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja da je tužba za razvod braka osnovana, nakon provedene i dovršene glavne rasprave s koje je isključena javnost dana 06. prosinca 2024.g., na ročištu objave dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovana tužba pok. ĐN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena dana 17. listopada 2013.g. protiv tužene ZNO ( nom. ĐNO) Paić Teklić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu pod posl.br. P2-175/13 pred Općinskim sudom u Šibeniku radi razvoda braka između tužitelja ĐN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene ZNO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici RNO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 875,00 € u roku od 15 dana, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenje prvostupanjske presude dana 21. siječnja 2025.g. do konačne isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je prednik tužitelja, njegov otac pok. ĐN dana **.**.2013.. podnio tužbu za razvod braka protiv tužene ZNO, a koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku pod posl.br. P2-175/2013, a u kojem je traženo donijeti odluku o razvodu braka. Tužitelj ĐN da je umro dana **.**.2014. pa da je iz tog razloga u postupku P2-175/2013 dana 10. veljače 2014.g. doneseno rješenje kojim se obustavlja postupak. U tom postupku tužena da je na ročištu dana 21. studenoga 2013.g. izričito izjavila da je suglasna u vezi razvoda braka pa da se ima smatrati da je podnesena tužba sada sporazumnog zahtjeva za razvod braka. Budući da tužena nije osporavala opravdanost tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud da je rješenjem posl.br. Gž- 701/2014 od 14. travnja 2014.g. potvrdio prvostupanjsko rješenje o obustavi postupka te da je u obrazloženju navedeno da su sukladno odredbi čl. 280.st.3. Obiteljskog zakona bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka.

1.1. U ostavinskom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi iza pok. ĐN pod posl.br. O-317/14 da je rješenjem od 03. lipnja 2019.g. prekinut ostavinski postupak i da je tužitelj kao sin ostavitelja i zakonski nasljednik upućen u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv tužene ZNO radi utvrđenja da nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza ĐN iz razloga što su RN i NN osporavali tuženoj pravo na nasljeđivanje jer da nije bila supruga ostavitelja u trenutku njegove smrti pozivajući se na postupak P2-175/13, a sve u skladu sa odredbom čl. 25.st.2.toč.1. Zakona o nasljeđivanju. Kako da tužitelj kao nasljednik pok. ĐN, za to ima pravni interes, u ovom postupku se traži da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će utvrditi da je tužba pok. ĐN za razvod braka protiv tužene ZNO bila osnovana.

2. Tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu uz prijedlog da se odbije jer nije osnovana. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka je navela da je pravno pitanje iz postupka P2-175/13 koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku "strogo osobno pravo" koje se ne prenosi na nasljednike i u kojem postupku često dođe do mirenja stranaka a što se dogodilo i u ovom postupku jer se radilo više o nesuglasicama između stranaka, odnosno "pritisku" pok. ĐN da vrati dijete i suprugu u Split. Da ta tužba nije pokazivala pravu volju stranka da je vidljivo i po tome što stranke nisu sudjelovale u postupku obveznog savjetovanja kako je propisivao čl.54. Obiteljskog zakona (2014.g.) niti je isti pokretan nakon raspravnog rješenja od 21. studenoga 2013.g. Pun. tužene u tom postupku P2-174/2013 da je krivo shvatila volju svoje stranke pa da je na ročištu 21. studenoga 2013.g. bez ovlaštenja tužene suglasila se s tužbom za razvod braka, a koju suglasnost je povukla po nalogu stranke, nakon što joj je prezentirala tijek čitave rasprave.

2.1. Navela je da je točno da je 05. rujna 2013.g. , prije podnošenja tužbe za razvod braka, od odvjetnika pok. supruga primila e-mail kojim joj se pokušava predložiti sporazumni razvod braka, što da je ona odbila a što da je pokazatelj da je predmetna tužba bila samo sredstvo za rješavanje drugih odnosa stranaka a ne stvarnog razvoda braka. Pok. ĐN da je redovito davao majci novac za dijete kao i redovito održavao susrete kako s djetetom tako i sa tuženom, te da su redovito odlazili na društvena događanja zajedno pa tako i vjenčanja jer se "navedena činjenica tajila" prema širem krug poznanstava jer da tužba nije odražavala stvarnu volju između stranaka.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku br. P2-175/2013, posebno zapisnika od 21. studenoga 2013.godine, rješenja o obustavi br. 16 P2-175/2013-10 od 10. veljače 2014.g., rješenja Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-701/2014-2 od 14. travnja 2014.g., rješenja o prekidu ostavinskog postupka posl.br. O-317714 od 03. lipnja 2019.g. Općinskog suda u Splitu, uvidom u podatke JRO MUP RH , , dopisa Općinskom sudu Šibenika na predmet p2-175/13 primljenog 26. ožujka 2014.g., E-maila Ive Smrke poslanog na adresu: [adresa elektroničke pošte]. od 05. rujna 2013.g., s prijedlogom radi sporazumnog razvoda braka u privitku, saslušani su svjedoci EN pok. Z, GN pok. Đ, KN pok. R, CN kći N, NNO, te je saslušan tužitelj RN i tužena ĐNO kao stranaka.

4. Nije bilo drugih dokaznih prijedloga.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 7. i čl.8. Zakona o parničnom postupku ( «Narodne novine» br. 53/91, 91/92,112/99 ,117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, dalje ZPP), a uz primjenu čl. 219. i čl.221.a. ZPP-a o teretu dokazivanja, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja (sin pok. ĐN i njegov zakonski nasljednik) radi utvrđenja da je tužba za razvod braka koju je podnio ĐN u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod posl.br. P2-175/13 osnovana.

7. Odredbom čl.380. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br. 103/2015, 98/19, 47/20,49/23, 156723, dalje ObZ) propisano je da osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrlog bračnog druga koji je podnio tužbu za razvod braka mogu nastaviti postupak radi utvrđenja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka tog roka zahtjev se može istaknuti u posebnom parničnom postupku.

8. Tužitelje je na pokretanje ove parnice upućen rješenjem u ostavinskom postupku koji se vodi iza smrti pok. ĐN pred Općinskim sudom u Splitu

9. Rješenjem br. O-317/14 Općinskog suda u Splitu od 03. lipnja 2019.g. prekinut je ostavinski postupak i kćer ostavitelja NN i sin ostavitelja RN upućeni su u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka pokrenuti parnicu protiv tužene ZNO radi utvrđenja da supruga ostavitelja nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza smrti ĐN, sve po čl. 222. Zakona o nasljeđivanju ( "Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) a u vezi čl. 25.st.2.t.1. ZN-a ( vidljivo iz priloženog rješenja o prekidu ostavinskog postupka posl.br. O-317714 od 03. lipnja 2019.g. Općinskog suda u Splitu .

10. Čl. 25. st.1. i st.2. toč.1. ZN-a je propisano da pravo na nasljeđivanje između bračnih drugova prestaje rastavom braka i poništenjem braka, te bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka , a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani.

11. Iz pregleda spisa predmeta P2-175/13 utvrđeno je slijedeće:

11.1.Tužitelj ĐN podnio je dana 18. listopada 2013.g. tužbu za razvod braka protiv tužene ZNO u kojoj se navodi da su stranke brak sklopile 03. listopada 2009.g. u Stomorskoj, da je brak upisan u knjigu vjenčanih matičnog područja Grohote za 2009.g. po red.br. 07, da je u braku rođene mal. dijete ČN dana **.**.2009., da se tužba podnosi iz razloga što daljnji zajednički život stranaka nije moguć zbog nesuglasnosti naravi i poremećenih odnosa te radi toga što stranke dulje vrijeme ne žive zajedno. Tužbom se tražilo pod toč.1. tužbenog zahtjeva razvesti brak, ta točkama 2. , 3. i 4. odlučiti da se mal. kćer stranka povjerava majci na čuvanje i odgoj, da se susreti djeteta s ocem održavaju svaki drugi vikend , te da kod njega boravi 15 dana ljetnih i zimskih praznika, a da on doprinosi za uzdržavanje iznos od 1.500,00 kn mjesečno ( uz tužbu priložen vjenčani list stranka, rodni list ČN , izvadak iz matice vjenčanih),

11.2. Na ročištu održanom 21. studenoga 2013.g. tužitelj je pristupio osobno s pun. Ivom Smrke, odvjetnikom u Splitu, dok je za tuženu pristupila punomoćnica NNO, odvjetnica u [adresa], koja je na ročištu priložila punomoć za zastupanje kao i prijedlog za donošenje privremene mjere uzdržavanja, a bila je prisutna i punomoćnica Centra za socijalnu skrb HN.

11.3. U prijedlogu privremene mjere za uzdržavanje tužene od 14. studenoga 2013.g. je navedeno da još od prestanka faktične životne zajednice između zz. predlagateljice SN i predloženika ĐN prije više od godinu dana , otac ne doprinosi za uzdržavanje, da mal. predlagateljica živi s majkom, o kojoj se ista sama skrbi i brine, te nastoji podmiriti sve njezine potrebe mada su njezina primanja nedostatna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, da otac ni na koji način ne pomaže, niti pokazuje interes, pa je tražila odrediti privremenu mjeru po kojoj će za trajanja postupka tužitelj-otac doprinositi za uzdržavanje iznos od 1.500,00 kn, od 20. studenoga 2013.g. pa ubuduće, plaćanjem na ruke majke i zz. mal. djeteta.

11.4. Na tom ročištu dana 21. studenoga 2013.g. zapisnikom je utvrđeno po izjavi tužene da je tužena suglasna s točkom 1. u vezi razvoda braka pa da se ima smatrati da je podnesena tužba sada sporazumni zahtjev za razvod braka, kao i da je suglasna da mal. dijete živi majkom, ali nema suglasnosti oko uzdržavanja pa je predloženo donijeti privremenu mjeru za uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno.

11.4. Kako je tužitelj bio suglasan s traženim iznosom uzdržavanja, sud je na tom ročištu odredio privremenu mjeru za uzdržavanje te su se nazočne stranke odrekle prava na žalbu i za otpravak rješenja privremene mjere.

11.5. Nadalje je raspravnim rješenjem suda određeno da će se postupka posredovanja provesti kod Centra za socijalnu skrb Šibenik, strankama ostavljen rok od 15 dana za pokretanje ovog postupka, a Centar za socijalnu skrb Šibenik pozvan po čl. 295. Obiteljskog zakona od završenog postupka posredovanja u roku 30 dana obaviti stručnu obradu stranaka i dostaviti pisani nalaz i mišljenje s kojim roditeljem će dijete, stanovati, o osobnim odnosima i mišljenju djeteta što je u njegovu najboljem interesu.

11.6. Potom je dana 17. prosinca 2013.g. tužitelj ĐN u tom postupku podnio prijedlog privremene mjere za određivanje osobnih odnosa s djetetom za trajanja postupka u kojem je bilo navedeno da tužena od pokretanja brakorazvodne parnice ne dozvoljava te na sve načine onemogućava mu ostvarivanje druženja i susreta s mal. djetetom jer da je u nekoliko navrata, osobno i preko punomoćnika molio tuženu da mu to omogući a da je ona odbila bilo kakvu mogućnost da vidi dijete pa čak da ga je onemogućila da djetetu uruči poklon za blagdane, radi čega je tražio da se privremenom mjerom omogući da dijete kod njega boravi u vrijeme kako je traženo i u tužbi.

11.7.Podneskom od 21. siječnja 2014.g. tužena, zastupana po punomoćniku, je dostavili obavijest sud da je tužitelj umru i u privitku priložila smrtni list izdan u Matičnom uredu Šibenik dana 17. siječnja 2014.g. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj ĐN umro dana **.**.2014., pa je sud službenim putem od matičnog ureda tražio presliku smrtovnice odnosno podatke o nasljednicima, te je nakon zaprimanja smrtovnice , te provjerom prebivališta nasljednika u JRO MUP RH dana 10. veljače 2014.g. donio rješenje kojim se obustavlja ovaj postupak , a na koje rješenje je tužena 25. veljače uložila žalbu iz razloga što da je postupak pokrenut po tužbi tužitelja ĐN a ne temeljem prijedloga stranaka pa da je sud pogrešno naveo parnične stranke kao predlagatelje.

11.8. Zatim je dana 26. ožujka 2014.g. u spis dostavljen podnesak označen kao opoziv izjave punomoćnika koji je potpisala tužena osobno, a u kojem se navodi da se opoziva izjava punomoćnice koja glasi : " pun. tužena navodi da je tužena suglasna sa točkom.1. u vezi razvoda braka pa se ima smatrati sporazumnim razvodom braka" jer da je odvjetnica tada postupala suprotno nalogu stranke jer da nikad nije bila suglasna sa zahtjevom za razvod braka.

11.9. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-701/2014-2 od 14. travnja 2014.g. odbijena je žalba tužene i potvrđeno rješenje o obustavi , a u kojoj odluci se navodi da sud nije napravi postupovnu povredu jer da je u trenutku donošenja rješenja o obustavi postupka po odredbi čl. 280.st.3. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine " 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15, dalje ObZ 03) sud pravilno zaključio da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka jer je tužena na ročištu 21. studenoga 2013.g. izričito izjavila da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj RN, koji je u ovom postupku trebao dokazati da je tužba za razvod braka koju je podnio ĐN u trenutku njegove smrti bila osnovana, je u stranačkom iskazu rekao da je tuženicu prvi put vidio u policijskoj postaji u [adresa] dva sata nakon prometne nesreće u kojoj mu je otac stradao otac gdje je došla sa odvjetnicom i preuzela njegove stvari, te potom na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika iza smrti pok. oca ĐN, a prije toga samo nekoliko puta "u prolazu" u automobilu sa ocem u Splitu i malom bebom te dva puta na Hvaru.

12.1. Sa ocem da je imao životna razdoblja kada su bili u lošim pa u boljim odnosima, ali od 2012. godine da su uspostavili jako dobar odnos koji je trajao sve do njegove iznenadne smrti u prometnoj nesreći 2014. godine jer su se zbližili zbog njegove teške bolesti ( moždani udar, gangrenu noge, šećer i još brojne druge dijagnoze). U tom razdoblju tuženica da više nije živjela s ocem i po onome što je vidio i čuo ona ga je napustila nakon 2 ili 2,5 godine braka, otac da je imao problema oko viđanja djeteta i da su se on i tužena oko toga " natezali", da mu nije dala da viđa dijete, a otac da je plaćao uzdržavanje jer ima u posjedu neki 10-15 uplatnica.

12.2. On da sada stanuje u stanu od oca i da je od susjeda čuo da dok su živjeli zajedno da su se često svađali. Dok je otac bio živ da je povremeno dolazio kod njega i stanovao, a za tuženu je pretpostavljao da se vratila roditeljima u [adresa] jer da je otac često to spominjao i zvao je mobitelom.

12.3. Rekao je da zna da je otac podnio tužbu za razvod braka jer da ga je vozio na susrete sa odvjetnikom Smrke, jednom u restoranu a drugi put u njegov ured, da je često bio iznerviran jer mu tužena nije dala vidjeti dijete , da mu je više puta rekao da je ipak uspio dogovoriti s tuženom da će pristati na sporazumni razvod brak jer mu je bilo bitno da se riješi pitanje viđanje djeteta preko centra za socijalnu skrb, da oca nije zanimalo da se oni pomire već je želio samo viđati kćer ČN. Ovo sve da je bilo 2012. ili 2013. godine i da je za uzdržavanje plaćao 900,00 ili 1.000,00 kuna. Otac da je za Božić ili Novu godinu 2013. kupio darove za kćer ČN a tužena te darove nije htjela prihvatiti, što zna jer je bio prisutan s ocem u konobi kad mu je to rekao. 13. U prilog navodima tužitelja i tužbe iskazivali su svjedoci GN, CN i KN.

14. Svjedok GN, koji je u vrijeme podnošenja predmetne tužbe za razvod braka imao odvjetnički ured u istom poslovnom postroju kao i odvjetnici Ivo i JN iz Zajedničkom odvjetničkom ureda Smrke koji su zastupali tužitelja ĐN u postupku razvoda braka, je rekao da je tužitelja TN upoznao kad ga je zastupao u nekim predmetima a za tuženu je samo čuo, dok da je ĐN poznavao i privatno jer je bio dobar prijatelj s njegovim puncem pok. LN, te su se često susretali po određenim mjestima pa da su bili poznanici.

14.1. Kazao je da se sjeća da je kolega JN zastupao u nekim predmetima ĐN koji je imao nadimak ŽN, pa da jednom prilikom ĐN došao vidno uznemiren u njihov ured , kada su s njim razgovarali kolega JN i njegova supruga a on je bio prisutan, da je bio vidno uznemiren a i po karakteru dosta glasan i bučan, te da je djelovao izvan sebe, da je spominjao suprugu SN i da mu je dijete odvedeno bez njegovog odobrenja i pristanka, pa da je tražio je da se nešto napravi, te čak spominjala i prijava zbog otmice djeteta na što da je on osobno reagirao u smislu da to ne bi baš bilo dobro napraviti zbog daljnjih odnosa između njih. ĐN da je "uletio u ured" s riječima " išao sam vidjeti dijete a ne da mi ga vidjeti " iz čega da je zaključio da je vjerojatno išao u [adresa] vidjeti dijete. ŽN da je inzistirao da se onda napravi tužba za razvod braka, da se napravi što prije da može viđati dijete, da je rekao će tražiti skrbništvo, pa da se tražio način da dovede dijete da bude što više s njim. Tada da mu je savjetovao da ako će pokrenuti brakorazvodnu parnicu da mu nije dobro zbog njihovih budućih odnosa, vezanih uz dijete , da mu "visi kaznena prijava" jer da je ŽN govorio o tome da želi prijaviti tuženu radi otmice djeteta a on da ga je ovako savjetovao jer se bavi kaznenim pravom.

14.2. Iako da se ŽN volio zabavljati i zafrkavati, ova situacija da je djelovala ozbiljna i po njegovom viđenju on je bio čvrsto odlučio ovo što je poduzeo.

14.3. Kasnije da je viđao UN da dolazio kod kolege u ured još nekoliko puta vezano uz tužbu za razvod braka, kojeg da je čuo čim bi došao na vrata ureda jer je glasno govorio u smislu " Ivo što je s onim mojim razvodom" , te da bi mu se uz put uvijek javio. Znao je da je pokrenuta parnica radi razvoda braka a što se u toj parnici događalo da ne zna jer je u međuvremenu otišao raditi u drugi poslovni prostor dok je ŽN još bio živ. U tom razdoblju da su se sreli na jednoj večeri kod kolege E i da ga je nakon toga vozio kući i kroz razgovor da mu je UN rekao da brakorazvodna parnica ide svojim tijekom i da to vodi Ivo.

15. Svjedokinja CN, koja je radila kao odvjetnička vježbenica u vrijeme vođenja predmetnog postupka u Zajedničkom odvjetničkom uredu Smrke u Splitu, navela je da stranke ovog postupka ne poznaje, ali da je upoznala pok. ĐN kao stranku dok je radila u OU Smrke od rujna 2013. godine do veljače 2017. godine kao odvjetnička vježbenica. Rekla je da se dobro sjeća okolnosti njezina kontakta sa ĐN u listopadu 2013. godine kad je, u poslijepodnevnim satima kad su primali stranke, on došao vidno uznemiren i tražio da mu hitno napišu tužbu za razvod braka jer da se želi razvesti zato što da mu tužena ne želi dati vidjeti dijete. Tada da je odvjetnik GN imao svoj odvjetnički ured u istom poslovnom prostoru sa odvjetnicima JN, jer su bile tri prostorije, pa kad je došao ĐN da je bio toliko glasan i bučan te vikao tako da ga je odvjetnik GN čuo, ali su ga primili u ured ona i odvjetnik JN. Tada da je napisana tužba za razvod brak i pokrenut postupak te da je kao odvjetnička vježbenica bila sa odvjetnikom Ivom Smrke na jednom ročištu pred ovim sudom u tom postupku jer je odvjetnik Smrke bio pun. ĐN, te da su išli njih troje zajedno autom ĐN koje je vozio odvjetnik Smrke.

15.1. Sjeća se i da je pisala prijedlog privremene mjere da mu se odrede susreti i druženja s djetetom jer je na tome inzistirao i taj prijedlog je predan sudu, misli krajem 2013. godine. ĐN da je njihov ured dolazio više puta zbog ovog postupka i uvijek je bio glasan i bučan, da je nakon podnošenja tužbe dolazio prigovarati zašto se ništa ne događa u predmetu, pa da su radi toga napisali i prijedlog privremene mjere.

16. Svjedok KN nije imao neposrednih saznanja o predmetu spora , već je samo rekao sa se sa strankama poznaje, da je bio vjenčani kum ĐN i da ih je vezivalo dugogodišnje prijateljstvo, da je za trajanja njihovog braka više viđao i družio sa s ĐN na tzv. "muškim druženjima", nije bio upoznat kakvi su njihovi bračni odnosi jer se nisu doticali te teme, pa da je tek mjesec - dva prije nego što je stradao, ĐN mu rekao da ima problema jer ne može viđati kćer, da razmišlja o pokretanju brakorazvodne parnice. Imao je dojam da je ĐN bio ozbiljan kada je rekao da će pokrenuti postupak za razvod braka i nije mu djelovao kao da se šali. Na njegovu vjenčanju 05.listopada 2013. godine da se dobro sjeća ĐN i njihove kćeri koja je tada još uvijek bila mala, a tužene da se dobro ne sjeća ali pretpostavljam da je i ona bila i da su nešto ranije otišli sa vjenčanja.

17. S druge stranke tužena je osporava tužbu tvrdeći da oni nisu bili suglasni da se braka razvede te da je podnesena tužba tužitelju ĐN trebala služiti da se riješe neki drugi njihovi pravni odnosi a ne da se razvedu.

18. .U stranačkom iskazu je tužena ĐNO rekla da se udala za Nenada Teklića 2009. godine i da je ĐN cijelo vrijeme bio na oprezu da tužitelj ne sazna za njihovo vjenčanje, da su nakon vjenčanja nastavili živjeti zajedno u [adresa] u [adresa], u stanu u vlasništvo ĐN, da je bila na porodiljnom i pri tome češće počela dolaziti u [adresa] jer je bila zaposlena u knjigovodstvenom servisu oca , a otac je bio bolestan.

18.1. Tvrdila je da ona od ĐN nikada nije odselila i njezine stvari da se još uvijek nalaze u tom stanu, da je točno da su imali trzavica i svađa u braku, da su se više puta mirili i rastajali ali se nisu konačno rastali što da to dokazuje da su zajedno bili na vjenčanju kuma u hotelu Park u Splitu dana 05. listopada 2013. godine, kada je više dana ostala u Splitu. Rekla je da je djelomično točno da je tužitelj bio popravio odnose sa ocem ali od prosinca 2013. godine pa nadalje, kao i da je točno ĐN imao moždani udar 2012. godine od kojeg se opravio jer je imao kućnu pomoćnicu koja se o njemu brinula. Ona da je tada živjela na način da bi 2-3 tjedna bila u Split a onda u [adresa] jer je radila u knjigovodstvu, te dijete da bi uvijek bila sa njom. Dok bi bile u [adresa] , ĐN da bi svaki dan u 06,00 sati zvao ČN na mobitel i s njom razgovarao.

18.2. Što se tiče razvoda, rekla je da prije nego što je podnesena tužba da je dobila e-mail od odvjetnika Smrke na adresu firme njezina oca "Dariton", u sadržaju kojeg je bilo da se predlaže sporazumni razvod braka, što da je zanemarila i sa ĐN o tome nije razgovarala jer je to shvatila kao šalu budući je ĐN bio takva osoba da bi sve okrenuo na šalu pa je smatrala da je ovo napravio da bi pridobio nju da se vratimo s dijetom što prije u Split. ĐN da je često dolazio kod nje i djeteta u [adresa] i zbog lošeg zdravlja da je često morao na putu zaustavljati se i odspavati. Kad je bio u prosincu 2013.g. ona da mu stvarno nije htjela dati dijete jer se bojala da se ne bi dogodilo upravo ovo što se za manje od mjesec dana dogodilo s njim, s čim da je upoznat odvjetnik Smrke. Rekla je da je prije vodio kćer ČN u [adresa] a ona da je ostajala u [adresa] zbog posla kod oca. Kada je dolazio vidjeti nju i dijete u [adresa] da je dolazio u stan njezinih roditelja i bio u dobrim odnosima sa njezinim ocem, pa da bi se uglavnom zajedno vratili u Split.

18.3. Tužbu za razvod braka da je primila na adresi stana u [adresa] i otišla kod prijateljice NNO kojoj je tada vodila poslovne knjige, da tužbu nije doživjela ozbiljno, da joj je NNO objasnila da se na prvom ročištu ne može ništa bitno dogoditi, nakon ročišta da ju je nazvala i rekla da je priznala tužbu na što je bila iznenađena jer da ona nije mislila priznati tužbu, pa da joj je odvjetnica objasnila da se kasnije može i povući. Nitko od njihovih prijatelja da nije znao za tužbu. Ona da je sebi tužbu protumačila kao način kojim je ĐN želio da mu se vrati jer o razvodu da nikada nije pričao nego je sve bacao na šalu. Nije sigurna je li se ŽN nakon ročišta na kojem je njezina odvjetnica pristala na sporazumni razvod braka obratio nadležnom Czss radi posredovanja.

18.4. Nakon smrti ĐN da je s odvjetnicom otišla kod suca da vidimo što je s tim predmetom, te je ponovila da nije dala pristanak za sporazumni razvod braka, kao i da zna da se odvjetnica Brkić žalila na rješenje o obustavi postupka jer se ona na taj način željela izvući.

19. Za dokaz svojih tvrdnji tužena je predložila svjedoke EN i ENO.

20. Svjedok EN, otac tužene, je naveo da su se ĐN i njegova kćeri SN vjenčali 2009. godine, živjeli u njegovoj kući u [adresa], da ime je te godine rođena kći ČN, te da je SN s djetetom živjela kod ĐN u [adresa] sve do 2013. godine a onda na njegovo inzistiranje u jesen 2013.g. došla privremeno u [adresa] zato jer on ima knjigovodstveni servis odnosno firmu "Darinton "d.o.o. u kojoj nije mogao raditi jer je imao ukočenu kralježnicu, točnije uklještenje živca. Rekao je da se njegovu zahtjevu opirao ĐN i nije bio zadovoljan da se SN s djetetom vrati privremeno u [adresa] jer da im je kćer ČN tada imala svega dvije godine, da je SN ovdje stanovala i nije putovala na relaciji [adresa]. Od privremenog dolaska u [adresa], SN sa djetetom da nije odlazila u Split nego bi ĐN dolazio u [adresa], dolazio bi kod njega u stan gdje je boravila SN s djetetom, ostajao bi nekoliko sati a jednom prilikom, da je ostao i preko vikenda. Uglavnom da je ĐN dolazio u [adresa], ali da je bilo razdoblja kada je sama ČN išla s njim u Split, jednom ostala više od 5-6 dana što je bilo u ljetnom razdoblju kada ju je otac odveo na Hvar. Rekao je da je ĐN tražio da dođe i SN ali on na to nisam mogao pristati. U tom razdoblju SN da je sa ĐN išla na jedno vjenčanje koje se događalo u Splitu. Kako je da je u ovom razdoblju dok su one boravile u [adresa], ŽN SN plaćao za uzdržavanje ČN jer mu je to SN rekla, a koliko ne zna. Nije uočio da su u tom razdoblju imali nekih problema u braku, osim što da se ĐN opirao da SN boravi s djetetom u [adresa] pa da ga je iznenadilo kada je došla tužba za razvod braka za koju je saznao od SN, ne puno prije nego što je ĐN stradao u prometnoj nesreći. Sa ĐN da nije razgovarao o tužbi jer s njim od tada više nije komunicirao , međusobno su bili ljuti jedan na drugoga i da nije vidio da on više dolazi u [adresa].

20.1. Kazao je i da mu je kćer SN rekla da je u postupku brakorazvodne parnice zastupa odvjetnica NNO, koja joj je dugogodišnja prijateljica, te da na prvom ročištu ona nije bila a da je njezina odvjetnica Branka Brkić rekla da je to sporazumni razvod braka radi čega da je SN bila ljuta i rekla mu da je to Branka napravila bez njezinog ovlaštenja, da dalje o tome više nisu razgovarali. Osobno je bio na sahrani ĐN, kao i kćer SN i sin sa suprugom, a od SN da je čuo da je troškove sahrane snosio MN.

21.1. Svjedokinja NNO je pak, navela da tuženicu poznaje od prije jer su generacija, te da je ju je zastupala u postupku razvoda braka, te da se sjeća da ju tužena nazvala telefonom i rekla da je dobila tužbu za razvod braka i može li je zastupati, da je tužena u razgovoru djelovala vidno uznemireno i rekla joj da je osta u šoku kad je primila tužbu, da tako nešto nije mogla očekivati, da odnos supruga nije bio takav da bi on mogao tako nešto napraviti pa da sumnja da je to rezultat njegovog zdravstvenog stanja, da je spominjala dijabetes, rekla da smatra da ta njegova radnje nije bila promišljena, da o tome nikad nisu razgovarali i da joj on nikad nije najavio da će podnijeti ovakvu tužbu. Između njenog poziva i davanja punomoći i ročišta prošlo vrlo kratko razdoblje, tako da se nisu vidjele neposredno, da joj je tužena potpisala punomoć za zastupanje, pa da se ona na sudskom ročištu kao njezin punomoćnik izjasnila da je tužena suglasna sa razvodom braka, jer da ju je sudac pitao je li suglasna da se postupak vodi kao po prijedlogu na što pristala razmišljajući da bi to bilo ekonomično za stranku i da je više bila skoncentrirala na zastupanje vezano uz odluku za maloljetno dijete jer je znala da slijedi obrada i postupanje centra za socijalnu skrb i jer su pitanja tužene u njihovu razgovoru bila orijentirana na to što će biti s djetetom ako dođe do razvoda, pa da o pitanju razvoda braka nisu direktno ni razgovarala jer su njezina pitanja više bila orijentirana na to što će biti s djetetom ako dođe do razvoda, pa da je sigurna da joj tužena nije dala direktni nalog da na sudu izjavim da je ona suglasna sa razvodom braka.

21.2. Rekla je da je potpisala sudski zapisnik. Nakon tog ročišta misli da se sa tuženom nije čula sve do pogibije ĐN, što da je bilo nedugo nakon ročišta, da ju je nazvala tužena i obavijestila te su zajedno išle u policijsku postaju. Nakon toga ona da je tuženu obavijestila o stanju u predmetnom spisu, o tome da je bila donesena privremena mjera, tužena da se tada naljutila i rekla da nije mogla dati suglasnost sa razvodom braka jer da se ona nije željela razvesti, da je između njih bio samo konflikt i nesuglasica koja se mogla riješiti. Ne sjeća se da je pisala žalbu na rješenje suda o obustavi postupka u tom predmetu, te smatra da je time vjerojatno pokušala ispraviti situaciju kao kvalificirani pun. stranke, pri tome misleći da je postupila izvan naloga stranke pa je pokušala ispraviti tu situaciju, u kojoj je postupala rutinski. Rekla je da ona nije pokretala postupak posredovanja pred centrom niti dobila obavijest da ga je pokrenula druga strana, uz napomenu da postupci kod centra dugo traju.

21.3. Nije imala saznanja je li tužena s ĐN u ovom razdoblju održavala kontakte, gdje je živjela, niti je tužitelja bila upoznala.

22. Kako je u ovom postupku odlučno pitanje je li tužba za razvod braka pok. ĐN u predmetu P2-175/13 bila osnovana, bilo je potrebno utvrditi je su li za trajanja tog postupka bili ostvareni zakonski razlozi za razvod braka po čl. 43. ObZ 03 , jer je taj zakon bio na snazi u vrijeme vođenja brakorazvodne parnice.

23. Po tada važećem čl.43. ObZ 03-a bilo je propisano da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, i ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.

24. Ocjenom iznesenih dokaza, utvrđeno je težak i trajni poremećaj bračne zajednice pok. ĐN i tužene SN, bez namjere obnavljanja zajednice za trajanja brakorazvodne parnice, što je potvrđeno očitovanjem tužena kao stranke u tom postupku izjasnila se da je suglasna s razvodom braka pa da se ima smatrati da su stranke podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka . činjenica je da tužena ovo očitovanje nije povukla sve do trenutka obustave postupka koja je nastupila smrću tužitelja ĐN.

25. Iz slijeda utvrđenih činjenica proizašlo je da su bračni odnosi stranka bili teško i trajno poremećeni i prije brakorazvodne parnice radi čega sud nije prihvatio tezu tužene da ona brakorazvodni postupak nije "doživjela ozbiljnim" jer da je držala da se radi od "šali" tužitelja ĐN koji je na taj naći samo pokušavao primorati nju da ostavi posao kod oca u [adresa] i s djetetom se vrati kod njega u Split. 26. Prvenstveno, iz iskaza stranaka, pa i svjedoka EN, oca tužene, koji je jedini od svjedoka neposredno bio upoznat s činjenicom gdje je tužena živjela s djetetom u predmetnom razdoblju, je proizašlo da je tužena već određeno razdoblje prije podnošenja tužbe došla s djetetom stanovati u [adresa]. Ovaj svjedok je rekao da je tužena s kćeri ČN došla kod njega u [adresa] stanovati u jesen 2013.godine, da nije putovala na relaciji [adresa], da SN nije više odlazila u Split nego je ĐN dolazio vidjeti kćer u [adresa], te da je sama ČN jednom s ocem nekoliko dana kroz ljeto otišla u Split, točnije na Hvar.

27. Ako se uz izneseno imaju u vidu podaci Jedinstvenog registra osoba MUP RH za GNO koji prileže u spisu br. P2- 175/13 , str. 23. spisa, a koji pokazuju da je tužena 04. rujna 2013.g. prijavila boravište u [adresa], na adresu strana oca [adresa], gdje i sada stanuje , a zna se da je tužbu za razvod DN podnio 18. listopada 2013.g., nedvojbeno je da je među bračnim drugovima došlo do prekida bračne zajednice nekoliko mjeseci prije podnošenja tužbe.

28. Prema iskazu tužitelja tuženica od 2012.g. nije živjela s njegovim ocem jer ga je napustila nakon 2 ili 2,5 godine braka ( on je tada s ocem povremeno živio pomažući ga zbog bolesti), otac imao problema oko viđanja djeteta i on i tužena su se oko toga " natezali", tužena mu nije dala viđati dijete, a tužena nije osporavala da su oni bili u poremećenim bračnim odnosima jer je rekla i da i prije znali imati trzavica i svađa u braku, da su se više puta mirili i rastajali, kao što nije osporila da je tužitelj s ocem "popravio odnose " od 2012.g. i da je kod njega povremeno boravio.

29. Utvrđeni slijed događaja dokazao je da su njihovi bračni odnosi bili teško i trajno poremećeni i prije podnošenja predmetne tužbe i da je tužena bila suglasna s razvodom braka. Naime, ĐN je prije podnošenja tužbe u ured odvjetnika Smrke dolazi s ozbiljnom namjerom da se brak razvede, prvenstveno s ciljamo ostvarivanja prava na osobne odnose s mal. djetetom koje je bilo s majkom u [adresa], jer je nedvojbeno da dijete nije viđao koliko je i kako želio jer mu je majka to pravo ograničivala ili onemogućavala ( potvrdili svjedoci GN, CN, KN).

30. Tome je dokaz priložena e-mail poruka od 05. rujna 2013.g. koju je odvjetnik Ivo Smrke poslao na adresu firme "Dariton" d.o.o., u kojoj je radila tužena s ocem u [adresa] u sadržaju koje se navodi da joj se " po dogovoru" u prilogu šalje sporazumni prijedlog za razvod braka s prijedlogom da mu svoje sugestije javi na mobitel koje šalje broje, a kojoj u privitku prileži nacrt prijedlog za razvod braka, a tužena je sudu potvrdila da je ovu poruku primila, pročitala je i "zanemarila", odnosno na nju nije reagirala. Ovakvo (ne)postupanje bi bilo potvrda da se s tim prijedlogom slaže, pa je neuvjerljiva njezina izjava da je bila iznenađena s kasnijom tužbom za razvod koja joj je dostavljena nakon što je proteklo gotovo dva mjeseca od primanja e-maila.

31. Sud nije bila uvjerljiva ni tvrdnju tužene da ona tužbu za razvod braka nije shvatila ozbiljno i da tome nije pridavala pažnju, jer da je očekivala da će se oni ponovno pomiriti, kao što nije cijenio istinitom njezinu tvrdnju da je u [adresa] došla i ostala samo radi bolesti svog oca da bi mu pomogla u poslu. Osim što nije bilo dokaza o zdravstvenom stanju njezina oca, način života i (ne)održavanja njezinih odnosa s ĐN u tom razdoblju, kao problemi oca s viđanjem djeteta o kojima su govorili stranke i svjedoci, nisu ukazivali da su oni bili u dobrim bračni odnosima i da je ovo bi razlog razdvojenosti.

32. To potvrđuje i okolnost što je sama tužena ovdje rekla da je točno da je ĐN imao moždani udar 2012. godine od kojeg se opravio jer je imao kućnu pomoćnicu koja se o njemu brinula, kao i da je imao brojne druge bolesti, dijabetes, i da je zbog lošeg zdravlja često morao na [adresa] – [adresa] i natrag zaustavljati se i odspavati, pa da mu u prosincu 2013.g nije htjela dati dijete jer se bojala da se ne bi dogodilo upravo ovo što se za manje od mjesec dana dogodilo s njim, što sudu pokazuje da joj je zdravstveno stanje bračnog druga bilo bitno samo u kontekstu da će mu uskratiti da odvede djetetom radi se boji da se nešto ne dogodi zbog njegova loše zdravstvenog stanja. Sud je stava da dobri bračni odnosi bračni drugova pretpostavljaju da se uzajamno pomažu pa je bilo životno i logično i za očekivati u funkcionalnoj bračnoj zajednici da jedan bračni drug pomaže u bolesti drugom, konkretno tuženica tužitelja, i da se pretpostavlja da su bili zajedno da bi svoje obaveze, posao i pomoć njezinu ocu organizirali dogovorno na drugi način, jer je očito da su zdravstveni problemi tužitelj ĆN bili trajni, a i ozbiljniji nego njezina oca.

33. Da je tužena tužbu za razvod braka shvatila ozbiljno potvrđuje činjenica da, nakon što ju je primila 05. studenoga 2013.g. , da je nazvala i angažirala poznanicu i odvjetnicu ENO da je zastupa u tom postupku, te o tužbi obavijestila oca EN koji od tada nije više komunicirao s G jer je na njega bio ljut niti je ovaj više dolazio u [adresa], te je upoznala oca da je zastupa odvjetnica Brkić.

34. Ozbiljnost tužitelja ĐN da se želi razvesti ogledala se u činjenici da je požurivao postupanje suda, te da je osobno s odvjetnikom pristupio na ročište 21. studenoga 2013.g. kada je punomoćnica tužene se suglasila s razvodom braka. Na tom ročištu stranke su se o svemu sporazumjele osim o održavanju osobnih odnosa oca s djetetom ,a upućivanje u postupak posredovanje pred nalaznim centrom za socijalnu skrb u [adresa] je bila uobičajena zakonska procedura razvoda braka s mal. djetetom.

35. Da je i tužena ĐNO shvatila i prihvatila tužbu za razvod braka bilo je vidljivo iz činjenice da je njezina odvjetnica na tom ročištu podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere uzdržavanja koji je napisan 14. studenoga 2013.g. , te da je na tom ročištu sud po prijedlogu tužene donio privremenu mjeru kojom je odredio tužitelju ĐNO doprinositi iznos od 1.500,00 kn mjesečino od 01. studenoga 2013.g., a stranke su se odrekle prava na žalbu, da bi tužena sutradan sudu dostavila podnesak s brojem svog račun radi uplate iznosa uzdržavanja.

36. Da su stranke bile ustrajne u provođenju postupka razvoda bilo je nadalje, vidljivo u činjenici da ĆN dolazi u ured svog odvjetnika požurivati postupanje jer i dalje ne može viđati dijete ( navela svjedokinja CN) pa je dana 17. prosinca 2013.g. podnio sudu prijedlog privremene mjere za određivanja osobnih odnosa s djetetom, time potvrđujući navode svjedoka da mu u tom razdoblju tužena nije uopće dala vidjeti dijete i da je odbila primiti blagdanski poklon koji je on bio pripremio za dijete.

37. Nakon što je sud taj prijedlog dostavio punomoćniku tužitelja i centru za socijalnu skrb u [adresa], u predmetu više nije bilo postupanja do dana kada je tužitelj ĐN preminuo **.**.2014., što pokazuje da u tom razdoblju od podnošenja tužbe do smrti tužitelja ni jedna od stranka nije tužbu ili svoj zahtjev uredila, promijenila ili od njega odustala, što je bitno jer se činjenica osnovanosti razvoda braka sagledava do i u trenutka smrti tužitelja.

38. U kontekstu iznesenog okolnosno je relevantno da je tužena nakon smrti tužitelja dana 21. siječnja sudu dostavila njegov smrtni list , pa nakon što je sud rješenjem od 10. veljače 2014.g. obustavio postupak u žalbi na to rješenje se žalila da je sud pogrešno označio stranke u postupku kao predlagatelje a ne tužitelja i tuženu, koja žalba je odbijena naprijed iznesenim rješenjem županijskog suda jer je utvrđeno da žalbeni razlozi nisu osnovana budući je sud postupao po čl.280. ObZ O3 radi toga što su strane u trenutku kada su ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu postupka ( dan smrti tužitelja) bili predlagatelji sporazumnog razvoda braka.

39. Činjenica da je tužena u postupku P2- 174/13 tek dana 26. ožujka 2014. podnijela podnesak kojim opoziva izjava svoje punomoćnice koja glasi : " pun. tužena navodi da je tužena suglasna sa točkom.1. u vezi razvoda braka pa se ima smatrati sporazumnim razvodom braka" jer da je odvjetnica tada postupala suprotno nalogu stranke zato što nikad nije bila suglasna sa zahtjevom za razvod braka, sudu ovdje nije bila relevantna jer ne utječe na naprijed izneseno da se u ovim predmeti utvrđuje osnovanost zahtjeva za razvod braka prema činjenicama u trenutku smrti podnositelja tužbe za razvod, a utvrđeno je da su bračni odnosi stranaka bili teško i trajno poremećeni te da ni jedna od stranka do tada svoje izjave i očitovanje nije promijenila.

40. Zato navodi svjedokinje BN nisu bili bitni i odlučni za izneseno utvrđenje suda.

41. Stoga je, slijedom iznesenog obrazloženja, sud nedvojbeno utvrdio da je tužba pok. ĐN, podnesena dana 17. listopada 2013.g. protiv tužene SN (Paić Teklić u predmetu pod posl.br. P2-175/13 pred Općinskim sudom u Šibeniku radi razvoda braka između njega kao tužitelja i tužene bila osnovana, pa da je slijedom toga osnovana i ova tužba za koju tužitelj ima opravdan pravni interes, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

42. Odluka o troškovima postupka donesena je po odredbi čl.154.st.1. , čl.155. u vezi čl.164. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ, po kojim odredbama je tužena dužan nadoknaditi tužitelju opravdane troškove koje je imao u vođenju ove parnice, a koji se sastoje od troška zastupanja po punomoćniku.

43. U skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, po Tbr.7. toč.3. Tarife tužitelju je je priznat traženi trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima dan 23. ožujka 2021.g. dana 29. lipnja 2021.g. i 10. studenoga 2022.g., jednokratna nagrada u visini 200 bodova, a za zastupanja na raspravama od 24. siječnja 2023.g. , od 09. svibnja 2023.g. i od 06. prosinca 2024.g. za svako radnju zastupanje po 50 bodova, sveukupno 350 bodova. Obzirom da je vrijednost boda 2 € po Tbr. 54., uvećano za PDV, utvrđeno je da je ukupni trošak tužitelja u iznosu od 875 €. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 21. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud..

Dn-a:

- Kao na zapisniku objave.