REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-156/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, Matije Divkovića 28, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, dana 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/18-01/248, URBROJ: 344- 222/3-22-04 od 19. kolovoza 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/05-01/9550, URBROJ: 251-67/13-18-10 od 18. svibnja 2018., kojim je tužiteljici utvrđena obveza povrata nepripadno primljene novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti za razdoblje od 7. veljače 2015. do 31. ožujka 2018. u iznosu od 45.350,00 kuna.
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći kako tijelo u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti propise o mirovinskom osiguranju koji su bili na snazi u 2005. godini. Poziva se na odluku Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-444/14-13 od 14. rujna 2015. te navodi kako je tijelo pogrešno primijenilo odredbu Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2004. Ističe da je do trenutka kada je stekla uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu stupio na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO 14), kojim je došlo do izmjena uvjeta za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu. Navodi kako u mirovinski staž ulazi i razdoblje koje je osoba provela izvan zaposlenja na osnovi kojeg je bila osigurana, a za koje je ostvarila pravo na mirovinsko osiguranje u skladu s propisima o zaposlenju, čime je, kako navodi, tijelo utvrdilo pogrešan trenutak ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, a time i neosnovano potražuje povrat veće naknade nego što je trebao. Poziva se i na odluku Ustavnog suda RH od 19. studenoga 2015. te na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske od 26. travnja 2018. Dodatno ističe prigovor zastare potraživanja tuženika, navodeći da se radi o povremenim potraživanjima koja dospijevaju u kraćim vremenskim razmacima. Podredno prigovara i visini utvrđene obveze povrata u iznosu od 45.350,00 kuna.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje tuženika, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmet Čakarević protiv Hrvatske ne može primijeniti na konkretnu situaciju iz razloga jer je u tom predmetu došlo do pogrešnog postupanja službene osobe, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Navodi da je tužiteljici rješenjem od 9. studenoga 2005. utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 1. studenog 2005. do 6. veljače 2020., ukoliko prije isteka toga roka ne nastupi neki od zakonom predviđenih osnova za obustavu isplate ili prestanak prava na naknadu. Rješenjem od 18. svibnja 2018. tužiteljici je prestalo pravo na novčanu naknadu s danom 6. veljače 2015., budući da joj je isteklo pravo na naknadu, a kako je tužiteljici po rješenju o pravu na novčanu naknadu, novčana naknada isplaćena do 31. ožujka 2018., to je prvostupanjsko tijelo pravilno donijelo rješenje od 18. svibnja 2018. kojim je tužiteljici utvrdilo obvezu povrata te visinu nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 7. veljače 2015. do 31. ožujka 2018. u iznosu od 45.350,00 kuna, sukladno odredbama članka 65. i 66. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj: 16/17).
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS- a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj: 16/17.) nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna ih je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.
10. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove utvrđuje u prvom stupnju regionalna odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda rješenjem po službenoj dužnosti.
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/05-01/9550, URBROJ: 251-67/13- 18-08 od 18. svibnja 2018. tužiteljici utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu zaključno s 6. veljače 2015.
12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu citirane odredbe Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme ne zaposlenosti, Sud osporavano rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja kojim se tužiteljici nalaže vraćanje sredstava isplaćenih na ime nepripadno primljene novčane naknade, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužiteljica ističe u tužbu, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo stoga jer se isti odnose na rješenje kojim je tužiteljici utvrđen prestanak prava na novčanu naknadnu, a koji se s uspjehom ne mogu isticati u ovom upravnom sporu jer nisu predmet ovog upravnog spora, već su bili predmetom upravnog spora koji se vodio kod ovog Suda pod poslovnim brojem Us I-1984/23, a u kojem je donesena presuda, poslovni broj Us I-1984/23-5 od 14. ožujka 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja kojim je tužiteljici utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu, a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1452/2024-2 od 6. studenog 2024.
13. Nadalje, člankom 66. stavkom 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme ne zaposlenosti propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijevaju za 5 godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Prema stavku 2. toga članka Zakona, zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu. Prema stavku 3. toga članka Zakona, zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata. Također je člankom 67. stavkom 1. istog Zakona propisano da ako se radi povrat nepripadne isplate, kamata ili troškova naplate vodi postupak pred Sudom ili drugim nadležnim tijelom za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate prekida svakom službenom radnjom zavoda usmjerenom na utvrđivanje ili povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate, koja je dostavljena obvezniku povrata na znanje. Prema stavku 3. toga članka Zakona, nakon poduzetih radnji iz stavka 2. toga članka rok zastare počinje ponovno teći. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, neosnovan je prigovor zastare, budući da nije proteklo 5 godina od dana kad je zastara počela teći.
14. Također je neosnovan prigovor visine utvrđene obveze povrata u iznosu od 45.350,00 kuna, budući da spisu predmeta prileži kartica korisnika, te izračun nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 7. veljače 2015. do 31. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi da se radi upravo o iznosu od 45.350,00 kuna.
15. Konačno, neosnovano je pozivanje tužiteljice na presudu u predmetu Čakarević protiv Hrvatske, budući da se ista ne može primijeniti u konkretnom slučaju iz razloga jer je u tom predmetu došlo do pogrešnog postupanja službene osobe, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, kako to pravilno navodi tuženik.
16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
17. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Barbara Glavaš Štefanac, [adresa] Zagreb, Matije Divkovića 28
2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji ured, [adresa] Zagreb, Savska cesta 64
3. U spis
